novi pipsi
|
stvari koje si kupim a da nisu higijenske potrepštine: roba u 2nd handu; za pušit; sjemenke lana i sezama i tu i tamo datulje, suhe šljive i sve te pizdarije s placa koje su deliciozne; svijeće i mirisni štapići u koje dugo nisam uložila; sranja za jest i pit (čaj, sok) koja ne dobijem preko regularnog špeceraja. to je sve, ne postoji ništa drugo na šta trošim pare koje mi otac da. jasno, povremena cuga u gradu ili takvo što velike investicije koje su odudarale od standardnih gabarita bile su uvijek neke stvari koje su mi stajale na wish listi i čekale bolje dane. tipa didgeridoo. sad mi stoji tu i povremeno ga puhnem al u principu sušto izdrkavanje. e i sad je bila još jedna velika investicija koja se poklapala sa krajem školske godine pa sam prikladno zaključila da sam se "nagradila" iako je to bezočna laž uopće ne vjerujem u nagrade i pokude. treba se stalno nagrađivat i stalno slavit. eto ti dobrog koncepta naime, uložila sam u novi album pipsa. izdali su samo 300 primjeraka. i to u dallas dućanima. kad sam spoznala to prehodavši par cd shopova, uđoh u pravi. ne da mi se recenzirat stvar po stvar iako sam mislila. booklet je odličan, zanimljivog formata (ajde fala isusu da je pravokutan) jako lijepo prelomljeni tekstovi, simpatični crtežići, fotkice, jako suptilno dizajnerski riješeno, neka glazba priča za sebe, ali uspio je uhvatiti štih albuma koji je sav suptilan, mirisan, decentan, pitak ali nimalo njonjav nego za ozbač, pjesme koje stoje za sebe kao dorski stupovi jednako koliko teku jedna u drugu. baš mislim iskreno od srca da su konačno postigli omjer ozbiljnosti i zajebancije koji je idealan i da su veliki bend. sa specifičnim originalnim izričajem i tu se naaaajbolje osjeti sve što se da naslutiti kroz sve radove kao da su ono obradili dijamant, majstorirali obrt, oslobodili se barijera i pokazali se u punom svijetlu i sjaju vlastitih duša. žanr: pipsi. naznake radioheada opet ali uopće nimalo radioheadaste, samo je moj rječnik ograničen jer nisam upućena s čim drugim da ih usporedim. prijelazi i kontrasti i vrhunci i kao da te nosi, a izvrsno je i posloženo točno kak spada i točno da se ne vide šavovi. a opet, hitovi. pitki hitovi. svaki funkcionira za sebe. nisu mi sve pjesme jednako sjele na prvo slušanje (budu sad dok izripitam) al ima ih tipa 5 koje su A1. i baš ono, kvalitetni ljetni feel-good, kraj 5.mjeseca je jedino moguće doba godine za izbacit ovakav rad. baš jučer rekoh prijateljici kako mislim da su oni neki ono vratari zagreba koji prenose kolektivne misli i osjećaje u svoje pjesme i tako dobro reflektiraju sve što se zbiva na psihoemocionalnoj razini našeg grada. generacije x. i xy. npr. "biševo tiše od tišeg samo leluja" (riperova sklonost asonancama i aliteracijama je limunada za uši) ja brijem na biševo, svi briju na biševo, svi avanturistički nastrojeni zagrepčani koji briju na more briju na biševo, matere mi. dobro ne samo zagrepčani okej okej al DA IMA TIH ZAGREBAČKIH stvari unutra e sad ću prepisat lirikse od "bi li ili ne bi" jer će možda bolje ilustrirati zagrebanciju (a u isto vrijeme kao naracija ilustrira fine niti nestandardno standardnih situacija i priča iz grada (i života) i malo mi je poistovijetna): preko brda i visina sve uz potok do nizina bijeli zec maše svima bilo ljeto il je zima i tako jedne večeri kasne krenem na brzi drink prije nego zaspem godine me ko na snowboardu voze ravno u provaliju ona prva prilazi dal je ovdje slobodno? (ma naravno) ko se ne bi zbunio žena deca doma spavaju ovo je ziher ma bi li ili ne bi muesle il kokteli ma hajde miki reci što zapravo ti želiš ostani il odjebi to je taj moj kromosom shvati, malo mi je bed pričat o tom i nema veze kak se zavrti slot u svakom slučaju sad sam njen rob taman pomisliš da ne kuži jezik i nema koncentracije i misao joj bježi ne budi tako naivan od početka ona ima plan njena priča ima glavu i rep točna je ko školski raspored sve ostalo je tvoj problem mali ili pregolem stari sorry šta je tu je al brijem da je zadnji put ma bi li ili ne bi muesle il kokteli ma hajde miki reci što tvoje srce želi dal ostaješ il seliš i zauvijek sa sobom lupaš vratima hajde reci nam reci... evo konačno si dočekao i taj dan jasno malo je prekasno i kronično te blam ni pod nokat da bi stalo nisi poseban sjeban si i sve u svemu dosadan totalno u gabaritu definicije uzalud svi savjeti i instrukcije ti se još nadaš da sve ovo samo umišljaš al to je stari klimaks ništa nije drukčije ispušio si stan viksu stol iz secesije ni pljuga te više nemre dić iz depresije zato bježi bježi daleko od svih u neku stranu zemlju u nepoznat smjer računaj da te može ćopit nostalgija negdje na pol puta do abu dabija i ako sretneš pritom ozzyja i garfielda dečki, široka vam bila Bordelia! ~~~ na prvo slušanje najbolja stvar: kratka povijest, dementor, bi li ili ne bi, ma čemu ovo ( nije pjesma) | prva na albumu | poslušajte | neću stavljat tu link al ono | ćao |
