stvari koje si kupim a da nisu higijenske potrepštine: roba u 2nd handu; za pušit; sjemenke lana i sezama i tu i tamo datulje, suhe šljive i sve te pizdarije s placa koje su deliciozne; svijeće i mirisni štapići u koje dugo nisam uložila; sranja za jest i pit (čaj, sok) koja ne dobijem preko regularnog špeceraja. to je sve, ne postoji ništa drugo na šta trošim pare koje mi otac da. jasno, povremena cuga u gradu ili takvo što
velike investicije koje su odudarale od standardnih gabarita bile su uvijek neke stvari koje su mi stajale na wish listi i čekale bolje dane. tipa didgeridoo. sad mi stoji tu i povremeno ga puhnem al u principu sušto izdrkavanje.
e i sad je bila još jedna velika investicija koja se poklapala sa krajem školske godine pa sam prikladno zaključila da sam se "nagradila" iako je to bezočna laž uopće ne vjerujem u nagrade i pokude. treba se stalno nagrađivat i stalno slavit. eto ti dobrog koncepta
naime, uložila sam u novi album pipsa. izdali su samo 300 primjeraka. i to u dallas dućanima. kad sam spoznala to prehodavši par cd shopova, uđoh u pravi. ne da mi se recenzirat stvar po stvar iako sam mislila.
booklet je odličan, zanimljivog formata (ajde fala isusu da je pravokutan) jako lijepo prelomljeni tekstovi, simpatični crtežići, fotkice, jako suptilno dizajnerski riješeno, neka glazba priča za sebe, ali uspio je uhvatiti štih albuma koji je sav suptilan, mirisan, decentan, pitak ali nimalo njonjav nego za ozbač, pjesme koje stoje za sebe kao dorski stupovi jednako koliko teku jedna u drugu.
baš mislim iskreno od srca da su konačno postigli omjer ozbiljnosti i zajebancije koji je idealan i da su veliki bend. sa specifičnim originalnim izričajem i tu se naaaajbolje osjeti sve što se da naslutiti kroz sve radove kao da su ono obradili dijamant, majstorirali obrt, oslobodili se barijera i pokazali se u punom svijetlu i sjaju vlastitih duša. žanr: pipsi.
naznake radioheada opet ali uopće nimalo radioheadaste, samo je moj rječnik ograničen jer nisam upućena s čim drugim da ih usporedim. prijelazi i kontrasti i vrhunci i kao da te nosi, a izvrsno je i posloženo točno kak spada i točno da se ne vide šavovi. a opet, hitovi. pitki hitovi. svaki funkcionira za sebe. nisu mi sve pjesme jednako sjele na prvo slušanje (budu sad dok izripitam) al ima ih tipa 5 koje su A1. i baš ono, kvalitetni ljetni feel-good, kraj 5.mjeseca je jedino moguće doba godine za izbacit ovakav rad.
baš jučer rekoh prijateljici kako mislim da su oni neki ono vratari zagreba koji prenose kolektivne misli i osjećaje u svoje pjesme i tako dobro reflektiraju sve što se zbiva na psihoemocionalnoj razini našeg grada. generacije x. i xy.
npr.
"biševo tiše od tišeg
samo leluja"
(riperova sklonost asonancama i aliteracijama je limunada za uši)
ja brijem na biševo, svi briju na biševo, svi avanturistički nastrojeni zagrepčani koji briju na more briju na biševo, matere mi. dobro ne samo zagrepčani okej okej al DA
IMA TIH ZAGREBAČKIH stvari unutra e
sad ću prepisat lirikse od "bi li ili ne bi" jer će možda bolje ilustrirati zagrebanciju (a u isto vrijeme kao naracija ilustrira fine niti nestandardno standardnih situacija i priča iz grada (i života) i malo mi je poistovijetna):
preko brda i visina
sve uz potok do nizina
bijeli zec maše svima
bilo ljeto il je zima
i tako jedne večeri kasne
krenem na brzi drink prije nego zaspem
godine me ko na snowboardu
voze ravno u provaliju
ona prva prilazi
dal je ovdje slobodno?
(ma naravno)
ko se ne bi zbunio
žena deca doma spavaju
ovo je ziher
ma bi li ili ne bi
muesle il kokteli
ma hajde miki reci
što zapravo ti želiš
ostani il odjebi
to je taj moj kromosom
shvati, malo mi je bed pričat o tom
i nema veze kak se zavrti slot
u svakom slučaju
sad sam njen rob
taman pomisliš da ne kuži jezik
i nema koncentracije
i misao joj bježi
ne budi tako naivan
od početka ona ima plan
njena priča ima glavu i rep
točna je ko školski raspored
sve ostalo je tvoj problem
mali ili pregolem
stari sorry
šta je tu je
al brijem da je zadnji put
ma bi li ili ne bi
muesle il kokteli
ma hajde miki reci
što tvoje srce želi
dal ostaješ il seliš
i zauvijek sa sobom lupaš vratima
hajde reci nam
reci...
evo konačno si dočekao i taj dan
jasno malo je prekasno i kronično te blam
ni pod nokat da bi stalo nisi poseban
sjeban si i sve u svemu dosadan
totalno u gabaritu definicije
uzalud svi savjeti i instrukcije
ti se još nadaš da sve ovo samo umišljaš
al to je stari klimaks ništa nije drukčije
ispušio si stan viksu stol iz secesije
ni pljuga te više nemre dić iz depresije
zato bježi bježi daleko od svih
u neku stranu zemlju u nepoznat smjer
računaj da te može ćopit nostalgija
negdje na pol puta do abu dabija
i ako sretneš pritom ozzyja i garfielda
dečki, široka vam bila Bordelia!
~~~
na prvo slušanje najbolja stvar: kratka povijest, dementor, bi li ili ne bi, ma čemu ovo ( nije pjesma) | prva na albumu | poslušajte | neću stavljat tu link al ono | ćao
Post je objavljen 11.06.2013. u 11:32 sati.