Pipsi imaju novu pjesmu.
Pipsima izlazi novi album.
"kompulzivno opsesivna ljubav je bit albuma. više manje."
nikad dosta toga, ne.
"ok.
ovaj period od 2007. i izlaska "gladijatora" možemo podijeliti u više faza.
1. 2007. nakon izlaska pa sve do bitnog dijela 2009., sad to mogu reći, nisam uopće mogao razmišljati niti razgovarati o muzici jer su me "gladijatori", a pogotovo njihova percepcija u javnosti, i općenito percepcija pipsa, a na koncu i na početku percepcija i uloga muzike u ovovremenu.....potpuno uništili. tehnički, bio sam u depresiji. pripremao "diskografiju", VRAĆAO na njoj pjesme s dema koje smo sami ili neki drugi faktori odjebali s gladijatora. naravno, stalno sam pokušavao nešto novo načeti, ali jednostavno, velim.....bio sam uništen. jako, jako loše. al sve to ide u opis posla.
2. 2009. provodim jedan značajan period doma i nakon što mi se zaista sve zgadilo jedan period provodim doma preslušavajući što sam započeo i skužim da to i nije takvo sranje ko što sam mislio. od tud je negdje "htio bi da me voliš", recimo, i još par pjesama..
3- 2010. sam u šubu, par mjeseci sam samcat u studiju, radim 5 novih i zadovoljan sam konačno s njima. to bio bio otprilike ovaj demo koji smo napravili prije godinu dana.
4. 2011. počinjem završavat ploču i zapravo radim potpuno drugačije pjesme od ovih fazu prije. jako jako se želim otarasit bilo kakve "bitnosti" u pjesmama, želim radit pop songove. napravio sam 4, s time da sam hinteve pronalazio u songovima koje sam prije godinu dvije bacio ili zaboravaio radit na njima!?!?
sve skupa proveo sam barem 1,5 godinu sam na pjesmama, godinu dana u produkciji s kardinalom, par mjeseci s bendom, 1,5 godinu u depresiji i dobrih 6 mjeseci pripremajući band za 2x2, a nokon toga više mjeseci na produkciji i uobličavanju dvd-a i usb-a.
kužiš, ovako ukratko nekako prođe vrijeme, netko će reći, prilično respektabilan period.
dakle songwriting nije neka ugodna vožnja kroz poznatu ulicu nego paranoično lutanje kroz olovni mrak.....sam!, pisanje pati od velikih padova i ponekog perioda lucidnih momenata. NEMA ZACRTANOG koncepta, on se po ovom šizofrenom putu sam crta. nije baš da sve puštam da me nosi ko grančicu po brzacu, ali to je zato što sam glup....i mislim da mogu kontrolirati stvari. možda i mogu, al to je glupo. a glupo je jer ne znam pametnije. ili nemam jaja? ono što me uvijek iz ploče u ploču interesira je da mijenjam zvuk benda, da probam neku drugu formu, da se mijenja tematika jer me kad jednom završim neki album više ništa s njega ne interesira.....ikad više!
uglavnom, bit će dobro!
p.s. potpuno sam zaboravio, a naknadno sam se sjetio da sam bitan tajm proveo radeći nekaj jako interesantnio a nema veze s pločom benda. dakle, te neke namjenske pjesmice za nekaj kaj možda nikad ne izađe (a jako je ogroman izahtjevan projekt i nisam ga ni izdaleka dovršio) su me jako pušale za songove za "walt"-a. bio je to baš super period i napravio sam tih namjenskih jedno 20ak. neću o tome da ne ureknem.
da, na kraju; za "walta" sam napravio sigurno preko 30 pjesama, ostat će najviše 12. tak je to."
napisao je ripper na forumu.
najlošije doba tjedna je definitivno ponedjeljak cca 17,18,19,20 h. prošli ponedjeljak sam mislila da ću se raspuknut od frustri, ovaj ne znam...nemam komentara uopće sad sam provela par sati sjedeći nepomaknuto u polusnu ako je to uopće moguće, opće ne znam. dobra mi je stvar od pipsa ripitam ju iako mi nije skroz dobra htjela bi da ide nijedan jebeni dan umjesto nijedan jedini dan ali album će sigurno bit skroz dobar.
mislim, okej. fakat, fakat, fakat, fakat shvaćam da su moje frustre glupe i da su, ono. produkt nekih glupih nezadovoljenih želja za koje uopće ne želim da postoje al jebiga, dok se tak nešto što se dogodilo dogodi, one su neizbježan nusprodukt i nema tog boga koji će ih izbit iz mene, osim jednog koji ih ne može uvijek ispunit i nit čak ne želim da ih ispuni nit mogu to tražit od njega na više razina od jedne bazične (ne možeš ništa tražit od nikog za početak a onda svih ostalih sedam slojeva nemogućnosti nakalemljenih gore) neg želim da sam jebeno nestanu i da me ne smetaju više.
zapravo bed mi je pričat o tome uopće ne želim im pridavat pažnju i ne želim ih prtljat i onda sam možeš kroz njih prosjedit. i onda sjedim tako i šutim i meditiram i čekam i pravim se da sam velika i da ću pročekat a ZAPRAVO
sam blesavo cendravo bebasto idealističko razmaženo dijete
(rekla je s jučer crna curica zarobljena u tijelu bjelkinje. prva slika koja izađe na guglu  ima nešto u tome.)
bed mi je priznat. bed mi je priznat. kaže rippčina "bio sam uništen. jako, jako loše. " i u tom trenutku shvatim da tak nekaj nikad ne izađe iz mojih usta. fakat je istina što ste mi rekli svi
daj si vremena. zašto duhovnost ignorira loše stvari. a dobijem na tribal jamu neki dan glupu isprintanu rečenicu ("afirmacije")- okej je da nekad ne znam sve odgovore. i iživcira me. doslovce me iživcirala ta rečenica. instantno sam fizički reagirala sa NIJE OKEJ.
a ne pijem već dugo vremena. tj popijem tu i tamo nekoliko guceva al dobro jebeš to ne okrzne me, držim dobar rekord svejedno, trijezna sam. i ne unosim Eove u sebe ni aspartame ni florove. i ništa ne utječe na moje stanje i onda odjednom te tak neke frustracije zajebu i nemaš ih gdje strpat
nije ni pms (iako se polunadam da je) nije ni alkohol (a sjebavao me pa jedno 6 godina zaredom i možeš ga bezbedno okrivit za masu stvari i stanja jer je realan uzročnik sranja) nije ni živčanost oko drugih stvari (iako imam milijun posla, libo me njonjo) nije ni pušenje (ono je protuotrov, zapravo, ali ne želim ga tak koristit jer..šta kad ga neću imat, a?!) i onda ostajem samo ja odjednom. zadnjih par dana samo pipse slušam opet i to neograničeno i konstantno i ne skrobla mi se zbog bs playera. al da se skrobla bili bi na vrhu! totalno nebitno
tak mi pašu ti poludječji liriksi volim vas najviše!
onda si mislim koji kurac
zakaj ripper zakmeči htio bi da me voliš
a ja sjednem i šutim i čekam da prođe. daj zamisli- mogla sam biti rock zvijezda ili umjetnica ili (koje još karijere dobro materijaliziraju depresiju?) famous writer ali sve te potencijalne karijere su propale kao da nikad nisu postojale (a potencijali su plutali u svemiru cijelo vrijeme u superpoziciji) čisto jer mi je bed priznat da me nekaj pere. jer bi to kao značilo da sam slaba i ne kužim da će proć a sve prolazi štatijaznam. ma bezveze skroz, podsvjesne brije. ah.
uglavnom, loše sam. ponedjeljkom. gle. opet. okrivljavanje ponedjeljka, nije do mene= kurac, jadni ponedjeljak opće ne postoji. (time does not exist. clocks exist.)
nekad se preselim u sjećanja u neke od onih trenutaka koji ti urezbare fine oznake na srcu pa se možeš u njih razlit kao žele i obitavat u takvim obličjima bar samo dok ne srkneš šmek. pa si pomisliš, sigurno ih imam još za ispucat u ovom životu. daleko je zemlja apaša. hladno mi je ispod snjegova kilimanđara.
pušim u svojoj sobi po novom spontano što je ka bilo ZABRANJENO dosad (a jebeš to) i stari mi jedno sedam puta dnevno kaže nemoj pušit. al ne jebe me uopće, nemam nikakvu unutarnju reakciju na to, samo lagani šum negdje tamo daleko vani. onda me pita neka nebulozna pitanja tipa zašto pušiš kad ti ja kažem da je to nezdravo i objasnim zašto? onda ja kažem prvo što mi padne napamet. ako si uopće dam truda da odgovorim. "zato jer sve u životu oče moramo sami spoznati..." istina je, zapravo trenutno cijelim svojim bićem uopće ne mislim da je to loše. čak mi miriši dim. jebiga. jednog dana će možda doć dan da je drukčije ali zašto da si bacamo krafne u oči? šta da izađem na balkon i smrznem se? da se pravim da ne pušim? realno stanje stvari je realno stanje stvari luftao ti sobu ili ne.
isto, jučer, bilo mi je tolko nebulozno što nam je zadan zadatak za referat da sam priki s kojim ga radim rekla- JEBEŠ. JA ću izmislit pravila. onda sam izmislila što je zadatak i tak smo mi napravili nešt sasvim deseto.
al stvarno, zakaj bi profesor određivao s čim ću se ja bavit, zakaj se ne bi bavila s čim se ja hoću bavit. a ja sam se baš htjela bavit sa klečećim stolcima
jer su totalna prevara i razočarali su me najviše ikad a kad se sjetim da sam skoro potrošila novćeke na njega jer mi se činilo da će mi izravnat kralježnicu pri sjedenju a zapravo ti sjebe koljena eto
~~~oh god
zadnji ponedjeljak sam trčala puno, pomoglo je. idem trčat puno. šuma frustri, crnogorična.
ova je apsolutno dobro...
|
