still put on a vest with an s on my chest
|
konačno, ponedjeljak, konačno, rutina, konačno, poso, konačno, , , , sanjala sam da sam ju srela u nekoj drugoj dimenziji u koju sam upala na putu do mastersa ili medike ili nekog udaljenog alternativnog kluba do kojeg sam išla biciklom. ona je hodala kroz vodu ili more ili nekakvo ljekovito blato a vodila ju je neka dobra i draga sestra i govorila hajde utabajte stopala u blato ja sam nastavila vozit bajk kroz tu vodu i bilo mi je kao da sam upala u neki žele s tim da me više ubrzao nego usporio. vozila sam pored nje i rekla sam joj "užasno mi fališ" a ona me pogledala puna milosrđa i razumijevanja i rekla "joj daj ne pričaj gluposti, jesmo li bog u čovjeku ili čovjek u bogu?!" u smislu toliko je očito da smo čovjek u bogu da ono, jadnost, nema smisla pod to mislim naše čovječstvo i naše razine postojanja se nalaze unutar nečeg većeg (nazovimo to bogom) i onda iz te perspektive...ma joj, stavite se u nju, its much nicer iako smo i bog u čovjeku na neki način, ali da, zvučalo mi je ko očito hintanje na ovo drugo. u tom trenutku sam shvatila stvari i nastavila vozit bajk. baš zanimljivo. mislila sam da me se u trenutku dok nema identiteta ne sjeća ali sjeća me se + zna još hrpu zanimljivih očitih stvari. aha a šta je radila u tom trenutku- učila se samoizliječiti u 20 dana. tako kaže moja podsvijest. današnji t.d. list- moram se javit okulistici. moram kupit stvari u dmu. moram furat laptop. moram upisat jogu. |
