Znači imala sam prebizarno intenzivno iskustvo. Mislim da su ovi razgovori kuženja
svemira otvorili neka vrata iz kojih sranja sam ispadaju van. Ne šalim se.
Neka međudimenzionalna kutija onak ko neki... GLITCH u matrixu
neka preočita situacija i prelako skužljiva i dvoje ljudi koji ju mogu skužit ju kuže
i BAM ispadne neko sranje tipa sljedeća stvar koja mi se dogodila pa sam ju
odmah zapisala
ah. here it goes
Imala sam takav iznenadni shift percepcije skroz sveobuhvatan
Nad situacijom u kojoj ja jesam
I pokazao mi je kakve stvari zaista jesu
Neš me tolko strefilo i otvorilo mi oči
Nisam mogla vjerovat
Joj brijem da je nemoguće ukratko ispricat lol
Ko neki film al je puno puno dublje od tih osjećaja
Koda sam odjednom iz čistog mira kroz neki vortex prošla ful
duboko unutra znači sam me povuko
I pogledala sam prema gore i vidjela milijun slojeva
I sebe i druge osobe i stvarnosti i energija umjesto objekata hrpetinu
hrpetinu slojeva što nisu u biti slojevi
Neg postoje paralelno i u isto vrijeme u interakciji jedno s drugim,
koda su jedno a opet nisu, kao da sam vidjela značenje svih
pojmova i stvari i njihovu povezanost
I odjednom od tog trenutka
Se stvarnost počela materijalizirati na način da ju vidim ful jasnije
bistrije i samim time što ju vidim ona se odvija tako kakva stvarno jest
Bez nekih komplikacija iz programa i uvjetovanosti i slično
Ugl
Lol
~~~NASTAVAK
htjela sam još reći neke stvari ali nisam jer sam tipkala na mobitelu
pa nisam imala brzinu prenošenja poruke. plus napravila sam pauzu
u kojoj sam si uzimala karfiol i senf (thats what it all comes down to),
prioriteti, potrebe, obstacles.
vrijeme se jebeno ubrzalo. fakat nemrem vjerovat sve LETI ful brzo
proletava približava se udaljava, prolaziš procese koji bi se prije odvili
dok se vrijeme tak ubrza i uspori
točno se osjeti, ful brzo prođe, neke nebitnosti
se sam redaju a kad se uspori
je kad se zavališ u njega
a može bit i obratno
možda zdravije ustvrdit- nema pravila
cijela civilizacija kao da se kreće
ka užarenoj točki (entropija)
a opet- sve je kao što je i uvijek bilo
ili?
...
nemam odgovor na to pitanje.
ali shvatila sam nešto. ja uopće ne moram tražit ni gledat di sutra
trebam ić neg ću pri izlasku iz zgrade pogledat na internetu šta piše
na fejsu di moram, pogledat adresu tog kurca, nać na mapi,
(mogla bi tu ubacit i koji "find transport" ali ću znat gdje je ta lokacija
to znam) i otić tamo. pritom se promatrat na gpsu kako putujem
ulicama na 1,5 m prosječne preciznosti.
ne moram znači uložit praktički nikakav napor
ne moram nikog pitat ne moram prethodno pogledat na net gdje
je to sve obavim u 10 metara od vrata zgrade do stanice za tramvaj,
jednim okom skicajući koji broj tramvaja dolazi
da se vratim na ovo mistično iskustvo--->
pheeeew, e. bilo je prilično intenzivno. nisam znala da li da podijelim to uopće ali nisam imala izbora. sve se romaniziralo. sve se romaniziralo. sve se romaniziralo. vidjela sam neki jebeni kod. neku jebenu mrežu postojanja. ma nije mreža, više su slojevi, gore je opisano. sjetim se uvijek ovog lika iz adventure timea dok tak nekaj hahahahahahahaha:
znači zove se CUBER i on je nekakav story lord kao i onda te povremeno izvuče iz dimenzije priče u sav tvoj svijet gdje on slaže i manipulira pričama i pokaže ti pet kratkih priča (five short graybles) od kojih svaka ima svoju temu. onda te sve teme zajedno čine jednu koja im je zajednička. iznad glave mu lebdi kubus i ima najčudniji glas i najčudnije fore ikad i točno mogu zamislit da se tak nekaj odvija i u našoj stvarnosti neki time story space lordovi lete po svemiru i pletu stvari
tak mi je nekad čudno u svom tijelu bit i u svom životu i ono zašto su stvari takve kakve jesu zašto sam ja usred svega ovoga zašto je sve takvo kakvo jest
...jel to neš znači?
"NE." je konceptualizirano
"da" je isto na neki način ali manje zloban način konceptualiziran odgovor. zašto manje zloban? upravo jer je "da" rodio beskonačno mnogo mogućih stvarnosti dok je "ne" rodio samo jednu.
da li postoji samo jedna? na to me vuče ovaj "ne"; ovo pitanje ću ostaviti neodgovoreno jer zadiruje u više kategorije kojih se moje iskustvo nije ticalo a ne tiče ih se ni moje misli.
plus evo neki savjeti~
http://www.youtube.com/watch?v=C-yMb3jKaYs
sad sam gledala ovaj video i plakala ko kurva što jesam jebemtisve
The final bridge to cross is to let go of the mind-created ‘spiritual’ self. Burn that bridge behind you. Stay empty of self-image and cease looking back. Remain in the neutrality of being. That’s it!
iiiiisuseeeeeeee pa
iiiiiiiiiiiiiisuseeeeeeeeeeee
Post je objavljen 07.05.2013. u 01:09 sati.