percepcija otkriva karmu/ dvominutno razmišljanje jednog poslijepodnevnog proljetnog ponedjeljka na liniji britanac-mandaličina
|
dok sam hodala ka doma ovog proljetnog ponedjeljka smislila sam genijalan tekst tj diktirala sam si u glavi i govorila si upamti upamti zapiši ovo stvarno je dobro!! onda sam došla doma, uzela si malo ručka i ponavljala si u glavi naslov (percepcija otkriva karmu) tj poantu te duboke spoznaje ali dok sam došla do laptopa mi je isparila cijela priča. mislim da je imalo nešto veze sa mojim govorancijama izvjesnoj osobi u glavi o tome kako se staro osjećam i koliko djelujem da imam godina? to se sve rasplelo u cijelu iluzornu misaonu strukturu i veliku tautologiju u nastavku mišljenja. da li je posljedično to što sam stara duša ili uzročno. onda sam domozgala neku teoriju koja spaja dvije u nerazdijeljivu cjelinu pod naslovom "percepcija otkriva karmu" i bilo je dosta kompleksno, vezano uz naše percepcije o svijetu i svemiru i iščitavanje "životnih lekcija" iz samorefleksije i o važnosti iste. ja sam probala danas radit eksperimente. u raznim trenucima dana podsjetit se na tu jednu korijensku misao- i am. i vidjeti kako će se to odraziti na mojoj percepciji svijeta ili sebe. znači, trippy je bilo. u nekim trenucima sam uvidjela velike farse. ne znam, sjedim na predavanju i svi kao prate a ja kao nešt prtljam po mobitelu ko i uvijek u sličnim kontekstima i onak odjednom ono sjetim se, i am. kao da osjetiš srce jače, udah glasniji i dublji, potpuna centriranost i usredotočenost i izbavi te iz buke, koja nije buka per se, nije čak ni buka misli, nije da si glasno razmišljaš u glavi neg je neki žamor, nesređenost, kaos, nemam pojma. ko kad se iz sna probudiš i shvatiš da ti je soba tiha i mračna. čudno. u nekom trenutku povjeruješ svojim mislima, kažeš i am i vrati te. fino mi to. fina refleksna radnja. također, spašava te neugodnosti. odjednom percipiraš drugu osobu kao potpunu osobu, ne kao neku svoju iluziju prema njoj (predstavlja mi prijetnju i/ili mogu/ne mogu pričati o svemu što želim) i život je zapravo, mnogostruko jednostavniji i ugodniji. da li je moguće naći se u situaciji gdje taj refleks ne funkcionira? naravno; dakako. čak sam se i danas našla u tim raspoloženjima. čudno je, raspoloženja mi se mijenjaju kao mirisi na livadi. svako malo me neko zapuhne, uvjerim se da je to tako, prođe. danas sam se više puta "uvjerila da je to tako", pod to mislim povjerovala nekoj nebuloznoj verziji stvarnosti koju je moj mozak smislio. uvijek su to neke ružne stvari. neka preglupa uvjerenja koja u temelju ne drže vodu zbog drugih preglupih uvjerenja koja ih nose. no dobro, ne da mi se sad primjere, uglavnom to prođe. ponekad si ful glasno u glavi ponavljam- ne hvataj se za to, znaš da je prolazno/lažno/čista glupost/štogod. al u tom trenutku ne doživljavam to kao takvo, tek u retrospektivi prepoznam da je taj glasni glas u glavi bio u pravu (iako isto naučeno dolazi iz glave u tom trenutku (ne iz srca) ali to su jednostavno ti trenuci u kojima refleks ne funkcionira, ono, ne spusti te u srce nego moraš čekat da prođe da bi skužio). takav je taj unutarnji mind-body svijet, vrlo nestabilan i fluktualan. nebitno, to mi je sve sadašnja sakupljačko-pamtilačka perspektiva, takve bolje da se zapišu nego da ostanu lebdit u zraku, zanimljivije mi je. negoli, da se vratim na "percepcija otkriva karmu" i kako je potekla (poanta ni priča teorije nisu bitne više jer je nastala u nestalnom raspoloženju prepunom subjektivnih brija). razmišljala sam- tj vodila sam imaginarni razgovor s osobom xy u svojoj glavi. jel vi to ikad radite? meni se čini da su to trenuci u kojima me ego u potpunosti obuzme i pojede i vrlo glasno sam sebe potvrđuje. kao, ja sam ovakav i onakav, prošao sam to, to i to, ja ovo, ja ono. i onda očekuje od druge te imaginarne osobe u glavi neku dozu poštovanja ili percepcije koja je bliža percepciji koju ti imaš o sebi. tj koju ego ima o sebi, koju person u tebi ima o sebi. i očekuje s punim elanom ništa drugo negoli- ljubav. ljubav. nevjerojatno. koja epskih razmjera glupost znači ljubav da se izrodi iz tak nečeg banalnog i glupog e, ti ne znaš o meni ovo! sad me voli zbog toga. i to su te brije. to su ti procesi koji se staaaalno vrte i to je nevjerojatno a nevjerojatno dok si u svojoj toj zatvorenoj briji uopće ne vidiš čitav sklop i čitav svijet koji nepravedno zanemaruješ osim sebe npr. činjenicu da za početak osoba s kojom vodiš taj imaginarni razgovor ego kretenu nad kretenima Također ima svoju percepciju stvarnosti uvjetovanu na Svojim ego-procesima i da vjerojatno pokušava isto postić s tobom ko što i ti s njom. to je ko neka ono apsurdna situacija, obje osobe su zapravo (sad ću dovest situaciju do ekstrema) gluhe. u razgovoru. kako da se ja gluha i ti gluh shvatimo, kako da se volimo na temelju toga što smo izrekli, kad nijedan ni drugi ni ne čuje izrečeno in the first place, a i to izrečeno je samo gubljenje energije, šum, nepostojeć u svijetu jedne gluhe osobe. to je kao kad prepričavamo nekom nešto što smo sanjali, doživjeli. nikad ta osoba neće to doživjeti kao da je bila tamo u tvojoj koži, može zamišljati u glavi, ali nikad neće bit doživljaj kao tvoj. samo tvoj. i ego shvati da si zatočen, da nećeš uspjet tako veliku prevaru, jer nema smisla in the first place, koliko god se ti potrudio izložiti toj osobi svoju verziju sebe i stvarnosti, neće završiti time da te ta osoba voli. i nećeš uspjet nikad. jer, dok si ego, misliš si da ćeš uspjet jer postoji xy broj stvari s kojima se možeš opisati. ali kad nisi ego, ne postoji to lažno vjerovanje da se možeš opisati. jer postaješ prevelik, jer nemaš šta opisivati, jer možeš samo širiti vibraciju, Biti, ne opisivati. you wont find out who the dreamer is by analysing the dream, i cijeli ovaj tekst pada u vodu, zakaj ovo radim uopće. ugodno je. okay move along da, i, vodila sam taj razgovor, ovak je nekak išao- (Btw dok je rekao da taj lik piše pjesme koje izlaze iznutra, iz njegovog srca, i dok je to opisivao sam znala da ima percepciju o tome što "iznutra" znači) "kolko bi ti rekao da imam godina? (ovo pitanje je postavljeno umjesto- kako me ti doživljavaš? čisto me zanima kako zračim, jer nemam ni blijede ideje o tome) jedan frend mi je neki dan rekao da za mene BI rekao da imam 21 i to mi je ful čudno jer sam mislila uvijek da me ljudi percipiraju kao da sam starija jer sama sebe percipiram kao da sam starija. a za frendicu za koju sam mislila da ju ljudi percipiraju kao mlađu je rekao da bi njoj dao 26, 27. starija. fakat imam osjećaj da sam ANCIENT. ne samo starija neg onak stara duša. i've learned my fucking lessons, ovo na prvi pogled "engage-anje" u tokove života je tu sam iz zajebancije, al u biti, na kraju dana, znam da je sve vrlo jasno razloženo u poantama malog princa, i to je to. mali princ. i ne samo da znam nego Znam. vidjela sam to. doživjela, opipala..." i tu sad slijedi razlaganje moje životne priče popraćeno njegovom dubokom i trenutnom spoznajom da sam ja ful više neg kaje prije mislio i odsad ću je držat kao kap vode na dlanu jer je tak super, i tu se opet vraćam na stari issue potrebe da se netko brine za mene, i tu ciklus staje. ego-napadaj, eto. i šta je u pozadini sveg tog jebote. nevjerojatno. nevjerojatno. nekad me vlastiti um tolko začudi da ne znam ne mogu uopće doć k sebi nakon tih stvari ostanu kao neka jeka i ja sam sam like kaj se to sad upravo dogodilo u mojoj glavi :s lets go back to I AM... ljubavi uopće nema u tim jednadžbama nit će ikad bit daj shvati da se ne moraš ni trudit isusatiboga DIE nego... da. gdje onda ima? ima je kad ju ti imaš, jer tek tad prepoznaš da je ima, i da je sve. tak da, kuiš. dissolve. non-attachment i procvjetat će. i cijela ta percepcija brijem da je bila poanta--- ti ostavlja i otkriva karmu u smislu kad skužim kak zabrijem tak iznutra u tim ego-napadajima to mi je CLUE tj trag u kojim područjima i dijelovima života imam slabe kontakte, slabu prokrvljenost, struju, na kaj mi te stvari (ego napadaji) buknu. i TO srezat daj bože, al najsmiješnije kaj nemreš srezat, nema te borbe, ma joj, opet kontradikcije čak i reć "pusti" je kontradiktorno jer opet je to radnja nekakva ma, jebeš. ostatak dana ću živjet tiho i mirno i uzorno. tschus http://www.youtube.com/watch?v=fdGNwtiHjC0 to mi je tak. ne znam savršena i predivna pjesma. nekak, tak osjećam kaje htio reć tj koju atmosferu opisat (i to je takav value, komunikacija- iako možda nema veze s tim kaje Ekšli htio reć, ja sam zabrijala da kužim i to je to, komunikacija, o tom sam pisala gore, razumjeli smo se iako nismo ali jesmo jer smo bića i kužimo se bez da moramo se stvarno kužit. mali tašti zajebanti. (zadnjih par dana derem po pipsima, ko bi reko. tako su zagrebački, kralj zapruđa i utrina, tako me grle kao neko toplo mjesto iz djetinjstva. moji ste, MOJI STE! a karla i ja smo prošle pored rippera neki dan i ja sam rekla AJMO SE UPOZNAT! a ona se derala STARFUCKER!! :))))) (malo se nasmijem iznutra every time) (život je nekad prezabavan i uzbudljiv! kad se igraš) p.s. baš lijepo se moja biljka i drži, zapravo. moja soba je tako slaba sa svjetlom a tako jaka s temperaturom. baš sam primjetila prašnjave bijele prozore okrenute ka ilici kao da me dodatno štite. no, u zadnje vrijeme kak sam čitala ovu knjigu science of yoga (koja je prezanimljiva i debela, temeljita fino napisana / loše prelomljena doduše al neću sad) sam počela primjećivati neke stvari koje yogini rade koje su slične stvarima koje uspješni i zadovoljni ljudi rade. mislim, "uspješni" "zadovoljni" lol, al recimo ajde ljudi koji obavljaju stvari temeljito i kak spada. ono, posvete se nekoj aktivnosti, nečem, bilo za faks bilo u životu, i ustraju u njoj. uvijek sam se pitala kako vam se da? onda sam primjetila prvo kak na početku svakog yoga klasa učitelj kaže da moramo odrediti sankalpu prije početka prakse, bilo to da je naša praksa taj dan uspješna ili da ju posvećujemo nekom (sebi?) ili bilošto u biti. sankalpa= namjera. prijevod, rekla bih ( s nekog glupog američkog sajta- A Sanskrit word, sankalpa means "will, purpose, or determination." To make a sankalpa is to set an intention—it's like a New Year's resolution with a yogic twist. While a resolution often zeros in on a perceived negative aspect of ourselves (as in, "I want to lose weight, so no more chocolate chip cookies or ice cream or cheese"), a sankalpa explores what's behind the thought or feeling ("I crave chocolate chip cookies or ice cream or cheese when I'm feeling stressed or sad. I will set an intention to become conscious of this craving and allow my feelings to arise and pass, rather than fill up on fats"). ) i to sam u početku s pol uha slušala, s pol srca rekla okej neka mi bude današnje vježbanje lakše neg inače al u biti sam totalno pogrešno skontala poantu te cijele sankalpe. kasnije sam u knjizi čitala koji je pravilan slijed vježbanja yoge (i bome su ga ispicajzlirali na ne znam kolko strana, uglavnom početak je dosta razrađen ima na 2 strane starting position and mental preparation) i doista je bitan taj početak, namjera, tim jogijima. i gledam, tog ima svugdje mislim u svijetu, a neki ljudi su rođeni tak da nekak uvijek imaju namjeru bit najbolji il ne znam pojest za doručak to s čim se bave. i danas idem trčat i sve kaj si ja mislim tj kakav osjećaj imam je, joj nadam se da ću ovo što lakše, što prije itd. onda sam si skinula tu neku aplikaciju RunKeeper koja ti prati s gpsom gdje trčiš, kolko brzo, kolko pretrčiš i slične podatke i radi ti grafove za svaki kilometar koji prođeš i svaku minutu kolika ti je prosječna brzina i tak, pretty cool. možeš si zadavat neke ciljeve itd. i gledam e idući put ću tako otrčat tih 5 km u 28 minuta bez da stanem i bok. nema majke hodanja više ne da mi se imat takve oscilacije u grafu. i bam- sankalpa da sam krenula trčati s namjerom- podići ću si rezultate, pomaknut granice i slično, bi li mi prosječna brzina bila neću sad navest? ne bi. ne bi, zbilja! :( a realno, svejedno je dal vjeruješ u to il ne. čim pomisliš to, čim imaš namjeru, neš ti sjedne. usred svega ti se javi natjecateljski duh i 110 % ko zna kak te stvari funkcioniraju ne znam ali funkcioniraju http://www.youtube.com/watch?v=1F4W0R1Zr_8 :) mooji je neki dan pričao kak ti se nekad možda čini da neke stvari otkrivaju božansku iskru u tebi a druge stvari skrivaju. možda je to preapstraktan rječnik (božanska iskra) ali recimo da mislim prije nego to na ono neko stanje u kojem si energičan, sretan, niš te ne jebe u principu  i fakat meni je glupo Neizmjerno šta je to tak meni ZASAD, al fakat mi se zadesi pogotovo u nekim burnijim periodima da određene stvari masivno utječu na to otkrivanje i sakrivanje božanske iskre i točno znam koje su (standardno i ptice pjevaju već vani meditacija i joga i..well, mooji; ali jasno i odlasci u prirodu bilokakve vrste, ležanje u povišenom stanju svijesti na podu i slušanje divne muzike, čitanje, ma sve aktivnosti koje nisu gubljenje vremena na bilokoji način- tj znam i na koji- internet, (prekomjerno) pušenje, (prekomjerno)pijenje-nemam problema više s tim-, gledanje neznam glupih stvari opet na internetu i tako to) i onda gledam zašto si ne bi svaki dan učinila posebnim. u zadnje vrijeme nisam stizala si napravit altimt kašicu za doručak, nisam stizala radit svaki dan sve te stvari koje te otkriju suncu, i nema više toga. svaki dan zaslužuje svoju dozu sna ~~~~ |
