živcira me
|
što nosim u sebi toliko želje tiho sam- tiha je- neprimjetna- kao da je ispod tepiha na toplom i sigurnom i čekam da se rastopi i da ostane samo lokvica želje koja se jednom otopljena osuši kroz 1 dan i koda nikad nije ništa bilo... fali mi moj mir, nije da nisam na miru- ja jesam i uvijek će biti ja jesam i ništa neće pomrsiti ja jesam listen to the old bray of my heart i am i am i am (when its summer in siam- and all i really know is...that i truly am) - ali procesi koji se odvijaju u mom tijelu i ponekad zatvorim oči i izgubim se u tome u toj maglici u kojoj svaka pjesma dobije tu jednu specifičnu crtu finog mirisa i elegancije i koketnosti kao neki mekani šal od svile kojim se zaogrneš kao glumica iz 50ih i obavezno staviš prevelike cvikere! i to tinja i tinja i tako već paeto zadnjih znači 11-12 dana... i kaže sri sri da raspoloženje drži najviše 2 i pol dana i da se onda neminovno mijenja- istina je, ali ovo nije raspoloženje ovo je kao da mi je netko utkao niti neke u vene i sad čekam da se izvrte određen krug po tijelu dok se ne istroše i ne budu pojedene od kiselina i šta onda čovjek radi kada je u i want the one that i can't have modu što je najbolje od svega, nije da je "i can't have", realno, i can have. mislim da i can have any time i want... i mogla sam već have-at u ovih 11-12 dana (ne mogu vjerovat da me tak dugo drži obično izblijedi za 7 dana) ali znam da će stvari ić sam na gore možda je bolje uživati u ovim prolaznim senzacijama u privatnosti svog srca i svog sobička svog malog života, bez da otkrijem ikome koliko je zanimljiv i bez da njemu dam uvid u svoj karakter jer mi se čini da što mu više pokažem to će više razumijeti a mene pali dok me netko razumije i opet se sve vraća na mene i na moje doživljaje i potvrdu ega i na ego i na ego... koji će me neminovno razočarati- jer kad mi se to oduzme ću bit nesretna, ono dobiješ sladoled kreneš jest i uzmu ti ga- samo na n-tu potenciju razočaranje veće... a ovo neminovno razočaranje stvarno Jest neminovno kad sam uvjerena da je zauzet..mislim čak i ne bi bila jer ne vjerujem izvorima otkud je došlo i stvarno stvarno mislim da je ljudska osoba puno kompleksnije i ljepše biće i da on možda i da je zauzet nije s njom u dobrim odnosima ili nešto slično, i stvarno na kraju dana možemo o svemu pričati i ništa nije ni dobro ni loše i ništa nije bed, i to u dubini duše vjerujem, a vjerujem i njemu jer mi je drag jer je lijepa osoba i jer ga i ja razumijem u neku ruku, a zapravo ga razumijem skroz i mislim da mi sad krenemo nešto da bi bilo to vrlo lijepo nešto i možda bi čak moglo bit i dulje nešto.. no dobro i vidim zapravo skroz čisto i zapravo znam šta se događa bez da pitam... no dobro da dovršim i doista istina je da bi mi bilo žao te djevojke ako postoji, već mi je. žao bi mi bilo njega isto. onda bi mi bilo žao mene što sam se dovela u situaciju da mi bude žao dvoje ljudi odjednom. i onda je to takvo zaplitanje u takve niže sfere postojanja i tako nebitne emocije koje postoje samo zato jer im vjeruješ i to je ego proces opet i stvarno su brije ovo sve ali realno i bez njih bi bilo isto...one su samo elaboracija svojevrsna nekog stanja u kojem se nalazim. ono ak bi čovjek rekao ma jebeš to ponašaj se kak ti dođe! (a vjerujem svojem "kak ti dođe" jer znam da je to jedino ispravno i da ne bi napravila nešto krivo ako bi išla po šemi "kak mi dođe") to bi bilo odsjedila bi želju za njim ne bi mrdnula dok ne izblijedi i dok mi se srce ne smiri missing the time we never had! a smiješno pogledam dolje sad post i vidim da sam pejstala please please please let me get what i want i shvatim da mi se tadašnja želja ispunila i da je ono šta wantaš nije ono šta needaš ha! koja lekcija koju iznova i iznova čovjek mora učit... |
