24.02.2013., nedjelja

all things must pass

danas sam ~5, 5.10 ujutro čekala tramvaj na frankopanskoj
slušala sam all things must pass
i znate one trenutke u životu
koji su ispunjeni takvom toplinom
izgarala sam iznutra
tako je fino bilo i toplo
george je svirao i svirao prošlo je 5,6 pjesama, tramvaja nema...a meni je tako lijepo, gotovo da ne polebdim
toplo toplo toplo grli me sa svih strana to nešto
smije se samnom svemu, all things must pass
daylight is good at arriving at the right time
zrak me gladi ulazi u mene i prožima. ma ne znam teško je opisati taj osjećaj bez pribjegavanja patetičnim metaforama.
najljepše je i najjasnije i možeš se samo smijati. samo biti. znaš da si zbrinut i voljen da ti nikad neće ništa faliti da smo svi jedno i da je sve jedno i da je stvarna jedino ljubav i da si nošen kao kap vode na dlanu i tako blagoslovljen ovime svime i da je sve za tvoje najviše dobro... među ostalim
sve je toliko jasno i jednostavno i smiješno
možeš se samo nasmijati svojim banalnim brigama, banalnim brijama, pa čovječe, koliko si malen, toliko si malen da gotovo ne postojiš, a u tom nepostojanju postoji toliko toga. vječno ništa i vječno sve, isto je.

žao mi je. oprosti. volim te. hvala.
u trenutku kad sam ga gledala i pomislila to, oslobodilo se. nestale su sve blokade. zavoljela sam ga. funkcionira.

razmišljala sam puno na šamanskim bubnjevima. o raznim stvarima. kažu da su to stvari koje ti se čiste u glavi postrojavaju uz zvuk bubnja. a nije mi neki čak. mislim okej je. istina je da su ti misli košmarnije. dignu se. kao vjetar zapuše i protrese tvoje unutarnje lišće. ali nije bilo ništa novo ni fascinantno ni zanimljivo. samo taj bubanj koji nije ništa posebno. ali na kojeg se iz nekog meni nepoznatog razloga kelje raznorazni spavači!
eventualno sam lakše procesuirala da On nije loša osoba- da nitko nije loša osoba. da su osobe koje rade loše stvari samo vrlo nesvjesne ili samo nesretne i istraumatizirane. i da, kao što kaže sri sri, iza svakog kriminalca stoji žrtva koja vapi za pomoći. hej





meni je on najizravnija veza s tim. i do groba sam mu zahvalna što mi je ukazao. duhovnost, pojam duhovnosti...počeo mi je ić na živce. tolko sranja se nakalemilo u to sve. a mene uopće u biti ne zanima duhovnost. zanima me istina! zanima me sloboda. i uopće me ne zanima nikakva teorija
a kamoli new age...ne zanimaju me ni čakre ni prehrana ni čartovi ni brije ni metode... mislim zanimljivo mi je čitat il nabasat na to, ali ne zanima me za stvarno. u srcu mi je samo jedno, po tom pitanju, a to sam JA! ja sam to :he

next topic,
da li je moj zadatak pomoći mu? ko to zna, vidjet ćemo. možda sam već odradila svoje. možda.. je moj zadatak biti uz njega, bez osude i ne dat se. moj zadatak za mene. kolko rasta?
rast?

što je rast? što je healing? meni je to sve preglupo. ljudi koji "rade na sebi". pa čovječe
kak vam se da... sve te metode tehnike, nositi kao pehare i medalje, cifrati se s tim, koja igra za ego, koji novi sloj iluzije i samozadovoljstva, pusti, kad je jedina stvar na svijetu koja je uzrok svega jel mi vjerujete nepoznavanje sebe. ne govorim o poznavanju sebe, govorim o poznavanju Sebe. ono u tebi što je uvijek tu i nepromijenjivo i nedirnuto i vječno- a sve ove pizdarije otpadaju same od sebe, vrte se po svojim zakonima, učiš pa ne naučiš pa nekad naučiš, a na kraju dana ili početku dana
čekaš tramvaj i smiješ se :)

evo jedan video na tu temu http://www.youtube.com/watch?v=RXKPu_be8RA

jedva čekam da sve otpadne!
- 18:34 - Komentari (0) - Isprintaj - #

10.02.2013., nedjelja

živcira me

što nosim u sebi toliko želje
tiho sam- tiha je- neprimjetna- kao da je ispod tepiha na toplom i sigurnom i čekam
da se rastopi i da ostane samo lokvica želje
koja se jednom otopljena osuši kroz 1 dan
i koda nikad nije ništa bilo...
fali mi moj mir, nije da nisam na miru- ja jesam i uvijek će biti ja jesam i ništa neće pomrsiti ja jesam listen to the old bray of my heart i am i am i am (when its summer in siam- and all i really know is...that i truly am) - ali procesi koji se odvijaju u mom tijelu
i ponekad zatvorim oči i izgubim se u tome u toj maglici u kojoj svaka pjesma dobije tu jednu specifičnu crtu
finog mirisa i elegancije i koketnosti
kao neki mekani šal od svile kojim se zaogrneš kao glumica iz 50ih
i obavezno staviš prevelike cvikere!
i to tinja i tinja i tako već
paeto zadnjih znači 11-12 dana...
i kaže sri sri da raspoloženje drži najviše 2 i pol dana i da se onda neminovno mijenja- istina je, ali ovo nije raspoloženje ovo je kao da mi je netko utkao niti neke u vene i sad čekam da se izvrte određen krug po tijelu dok se ne istroše i ne budu pojedene od kiselina
i šta onda čovjek radi kada je u i want the one that i can't have modu
što je najbolje od svega, nije da je "i can't have", realno, i can have. mislim da i can have any time i want...
i mogla sam već have-at u ovih 11-12 dana (ne mogu vjerovat da me tak dugo drži obično izblijedi za 7 dana)
ali znam da će stvari ić sam na gore

možda je bolje uživati u ovim prolaznim senzacijama u privatnosti svog srca i svog sobička
svog malog života, bez da otkrijem ikome koliko je zanimljiv
i bez da njemu dam uvid u svoj karakter jer mi se čini
da što mu više pokažem to će više razumijeti a mene pali
dok me netko razumije i opet se sve vraća
na mene i na moje doživljaje i potvrdu ega i na ego i na ego...
koji će me neminovno razočarati- jer kad mi se to oduzme ću bit nesretna, ono dobiješ sladoled kreneš jest i uzmu ti ga- samo na n-tu potenciju razočaranje veće...

a ovo neminovno razočaranje stvarno Jest neminovno kad sam uvjerena da je zauzet..mislim čak i ne bi bila jer ne vjerujem izvorima otkud je došlo i stvarno stvarno mislim da je ljudska osoba puno kompleksnije i ljepše biće i da on možda i da je zauzet nije s njom u dobrim odnosima ili nešto slično, i stvarno na kraju dana možemo o svemu pričati i ništa nije ni dobro ni loše i ništa nije bed, i to u dubini duše vjerujem, a vjerujem i njemu jer mi je drag jer je lijepa osoba i jer ga i ja razumijem u neku ruku, a zapravo ga razumijem skroz i mislim da
mi sad krenemo nešto da bi bilo to vrlo lijepo nešto i možda bi čak moglo bit i dulje nešto..
no dobro i vidim zapravo skroz čisto i zapravo znam šta se događa bez da pitam... no dobro da dovršim

i doista istina je da bi mi bilo žao te djevojke ako postoji, već mi je. žao bi mi bilo njega isto. onda bi mi bilo žao mene što sam se dovela u situaciju da mi bude žao dvoje ljudi odjednom. i onda je to takvo zaplitanje
u takve niže sfere postojanja
i tako nebitne emocije koje postoje samo zato jer im vjeruješ i to je
ego proces opet

i stvarno su brije ovo sve ali realno i bez njih bi bilo isto...one su samo elaboracija svojevrsna nekog stanja u kojem se nalazim. ono ak bi čovjek rekao ma jebeš to ponašaj se kak ti dođe! (a vjerujem svojem "kak ti dođe" jer znam da je to jedino ispravno i da ne bi napravila nešto krivo ako bi išla po šemi "kak mi dođe")
to bi bilo

odsjedila bi želju za njim
ne bi mrdnula
dok ne izblijedi
i dok mi se srce ne smiri

missing the time we never had!

a smiješno pogledam dolje sad post i vidim da sam pejstala please please please let me get what i want
i shvatim da mi se tadašnja želja ispunila
i da je ono šta wantaš nije ono šta needaš

ha! koja lekcija koju iznova i iznova čovjek mora učit...
- 12:11 - Komentari (2) - Isprintaj - #

04.02.2013., ponedjeljak

spoznaja je uvijek trenutačna/ skit o tome koliko mrzim ego

danas je spoznaja došla u obliku

http://www.youtube.com/watch?feature=player_detailpage&v=7sjSHazjrWg#t=44s

njegovog predivnog lica
predivnog osmijeha
i predivnog glasa
i predivne glazbe
i predivne energije

HEJ! O KAKVIM GLUPOSTIMA TO RAZMIŠLJAŠ čovječeeee
otpusti! to ništa nije stvarno! NIŠTA nije stvarno! a kamoli to što nosiš malo ispod pleksusa
dijete božje
ne znaš li da si voljeno više no što ikad možeš zamisliti
valjaj se u tome kad već možeš

i tak...

i odjednom
svaki jebeni put kad sam rifrešala mejl u zadnjih par dana
svaki jebeni put kad sam zabrijala u glavi u neku totalno nebuloznu sferu i priču i fantaziju
svaki jebeni put kad sam patronizirajuće iskomentirala nečiju slabost (danas, jednom)
svaki put
kad sam se izgubila u glavi u društvu u samoći
je ego
svaki put kad nisam bila ja
je ego
i svaki put kad želim nešto na onaj gadan ljigav požudan način
svaki put kad zabrijem da mi je druga osoba nešto skrivila (nikad ti nitko ništa ne skrivi, i to je istina i to je realnost)
ili da mi nešto duguje ili da želim da se ja njoj svidim (a ne čisto nevino puštanje da se ona tebi svidi i da ti uđe u srce)
i ti neki nebulozni ludi obrnuti mentalni procesi umjesto da živiš i djeluješ kao da obijesno ego traži nešto što je obrnuto (a svi odgovori su u tebi sviiiiiiiiiiii i nigdje vani) no dobro
da želim da mi netko kaže hvala
da želim da me netko pita da me netko
nešto

joj to je sve ego
to je sve tako
tako jadno prozirno sitničavo prolazno i smrdljivo i lažno i nerealno

ali tek perspektivu dobiješ kad te nešto izbaci
bila to super pjesma
ili sam sebe
ili neeeeešto ne znam se više izražavati

ne želim brijat više NIKAD i tak me iritira to kad će doći taj dan da se ne petljam više!!! ulaženje u ljubavne odnose mi stvara dodatnu karmu ( percepcija stvarnosti
u kojoj je ljubav (a s njome se sve dobre osobine manifestiraju i dižu spontano) jedina stvarnost
je jedina točna
i svi to osjećaju duboko u sebi a neki to zovu svijest svjesnost bog svemir svemougći krišna bliss spoznaja prosvijetljenost probuđenost i taaako
postojanje

prepoznaj ovo
i sve je jasno
apsolutno
savršeno
jasno
i apsolutno i savršeno lijepo

volim vas
ego umri

bok <3

jel kužite na koje stanje mislim?


- 17:43 - Komentari (1) - Isprintaj - #

< veljača, 2013 >
P U S Č P S N
        1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28      


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv