on the long run, nikad neću prestat
|
tražit boga boksat fotografirat  “You’re much more a lovestory than you think…” ~ Mooji |
29.06.2012., petak
on the long run, nikad neću prestat
27.06.2012., srijeda
neke misli od danas
|
ne postoji nijedna bol/strenght koju nova farba i l, i, m ne sravnaju sa zemljom/dignu iz zemlje to ću vam ja reć također moram do sutra odlučiti hoće li to biti tamnosmedja ili krićavocrvena nekak su mi modre i zelene i ine postale malko demode kaj još... nič |
ponekad mislim da sam
|
bolesna fizički tj psihički al za ozbiljno psihički jer valjda kad si za ozbiljno psihički bolestan ti se ištrcnu te neke kemikalije u mozgu i protječu nekim tjelesnim putevima već i izazovu neke fizičke reakcije koje su tolko jake i izražajne da ih osjetiš u određenim dijelovima tijela i jako su neugodne i čine te jako zbunjenim nebuloznim nesposobnim za išta i tak dođu u valovima i tak su povezane s mislima i čini ti se ponekad da su povezane s mislima koje reflektiraju stvarnost i nekak onda nisi siguran dal je to stvarnost dal ti tu stvarnost izmišljaš šta se točno događa zapravo ne znam kaj se dogodi znam samo šta želim (Jako i dont even:?) i i ne da mi se uopće kopat po tom i mislim da nije tolko banalno kao što je poklapanje ličnosti i ego što je banalan i što se lako da objasniti ne znam ništa ne mogu ništa idem ležat |
jedna pjesma koju mi je lana pejstala sada upravo
|
http://www.youtube.com/watch?v=fJby2fs0SQI pre |
19.06.2012., utorak
nitko ne voli bit statist
|
čitaj to skoro uvijek znači gubitak kontrole sjedim pred kompom sad i jedem twice sladoled od vanilije (drugi put da sam si izvadila danas) nakon što sam pročitala jutarnji 5000.izdanje i razmišljala o tome 1) zašto treba bit 5000.broj da novine budu onakve kakve trebaju bit (pune zanimljivih članaka a ne da su pune smeća a prazne zanimljivih članaka) i 2) kak sam preumorna da se uključim sjećam se dok sam bila manja pritom mislim na razdoblje 8.razreda prije nego što je sve otišlo u kurac i prije nego što sam spoznala izgubljenost u svijetu sam znala brijat na politiku i događanja u svijetu i prštala sam od stavova i produbljivala sam ih revolucionarskim štivima i idoliziranjem ideologija i onda sam spoznala u svom razvojnom procesu da je bilokoja dogma nužno lažna jer dogma kao takva nije moguća niti je ideologija niti je istina i onda kao da sam u nekom trenutku apsolutno odustala od potrage za objektivnom istinom i skoncentrirala se na potragu za subjektivnom istinom onom o kojoj ne možeš pisati članke i eseje nego eventualno poeziju i romane i to mi je stvarno težak zadatak životni jer tolko ovisi o energiji koju nosiš u sebi a koja je toliko podložna vanjskim utjecajima i onda recimo primjerice primjer iz stvarnog života fotografija koju volim i štujem i uživam u njoj ali znam da sam samo 1/7 dana sposobna za nju ostatak vremena se tjeram jer mislim da samo osoba očišćena od nebuloza može jasno izraziti misao kroz umjetnost i možda je to moje vjerovanje zapravo većina ljudi vjeruje upravo suprotno ali ja znam da je to moja subjektivna istina i da ne mogu umorna da ne mogu pod pritiskom i ne mogu dok god postoji nešto nerazriješeno što me muči ne mogu gledati na to kao na razriješeno i prikazati to čistim kroz objektiv jedino dok se odmaknem mogu a to je mislim jedan od u isto vrijeme najzahvalnijih i najzahtjevnijih zadataka u životu mislim da jednom dok stanem na loptu da ću moć i to điba moć sve što poželim izvršit s jednakim elanom koji se javio u trenutku ideje prije izvršavanja ovo je tolko retardirano i komplicirano ne znam šta želim reć uopće zapravo želim reć da sam bar skoncentriranija i više u sebi i više u centru sebe i manje statist da mogu djelovat kao tih par autora điba raznotematiziranih tekstova koje sam maloprije pročitala želim se počet gledat kroz glavnu ulogu ne kroz sporednu i ne želim nikad prestat slušat ovu najljepšu pjesmu http://www.last.fm/music/The+Cure/_/Pictures+Of+You I've been looking so long at these pictures of you That I almost believe that they're real I've been living so long with my pictures of you That I almost believe that the pictures are All I can feel There was nothing in the world That I ever wanted more Than to feel you deep in my heart There was nothing in the world That I ever wanted more Than to never feel the breaking apart All my pictures of you  sjećam se u ateni dok sam lunjala sama gradom (najboljih par sati by far ikad) sam zalunjala u neki dućan sa stripovima i tad sam tako htjela naić na nekih 7 autora američkih indie stripova više se uopće ni ne sjećam koji su ni zašto sam ih htjela znam da je jedan bio burns a umjesto toga sam naišla na niz nekih američkih indie stripova apsolutno nepoznatih autora i stoje mi na polici par njih sad a bio je jedan o dva tinejđera koji čekaju da izađe novi cure album u 80ima ili 90ima autobiografski pred dućanom s pločama i to je odredilo cijeli šmek moj prema cureu otad nadalje teen zabrijavajuć i tužan ali jednako toliko lijep nježan i iskren bend there was nothing in the world that i ever wanted more to bi i ja rekla |
18.06.2012., ponedjeljak
ovo ljeto je puno planova
|
svaki put dok učim pum se tolko nabrijem želim odmah crtati i radit stvari i osnivat družine i izdavat proglase i manifeste i i bit buntovna i slobodna i ah sedam novih favourite artist foldera to have genuine ideas to express to study Nature attentively, so as to know how to express them to sympathise with what is direct and serious and heartfelt in previous art, to the exclusion of what is conventional and self-parodying and learned by rote most indispensable of all, to produce thoroughly good pictures and statues hot hot hot hot http://www.youtube.com/watch?feature=fvwp&NR=1&v=TBzVbt8qhMQ |
...and listened to the old bray of my heart. I am. I am. I am.
  |
17.06.2012., nedjelja
happy and healthy, strong and calm
|
never alone, always awake http://www.youtube.com/watch?v=8RDdmfWsrsw |
15.06.2012., petak
beware of the darkness
|
sam želim neko vrijeme ne znam. živjet u sebi i grlit se i bit s postojanjem i ne bit nigdje drugdje i čuvat energiju |
13.06.2012., srijeda
every single thing
|
is derived from nature including me therefore i feel everything is my family! ~misao dana http://www.youtube.com/watch?v=GKkVRVmEbCc&feature=related |
05.06.2012., utorak
tenisice opet
|
"After wearing the Barefoots for a while, though, I found I really liked them, precisely because you can feel the ground—you can tell if you’re walking on cobblestones, asphalt, a manhole, or a subway grate. (Striding along that nubby yellow warning strip on the subway platform feels like a foot massage.) Of course, it’s not often that you walk around New York, see something on the ground, and think, I wish I could feel that with my foot. But this kind of walking is a revelation. Not only does it change your step, but it changes your perceptions. As you stroll, your perception stops being so horizontal—i.e., confined more or less to eye level—and starts feeling vertical or, better yet, 360 degrees. You have a new sense of what’s all around you, including underneath." to je ta stvar kod barefoot tenisica isuse, SVE je bolje život ti postane Bolji. Now I better understand what Walt Whitman meant when he wrote (and I hate to quote another Transcendentalist, but they were serious walking enthusiasts): “The press of my foot to the earth springs a hundred affections.” dajte apeliram na vas postoje fakat lijepe barefoot cipele idući put dok kupujete... bar terra plana http://www.facebook.com/pages/Terra-Plana-Zagreb/161664523853083 ako ne petoprste isuse te vibramke...ako išta postoji što želim to su petoprste ;( stalno bi ih nosila stal no |
04.06.2012., ponedjeljak
ljubav i ljudstvo
|
profesorica iz latinskog nam je uvijek govorila labor omnia vincit (rad sve pobjeđuje) a dakako poslovica ide u svom izvornom obličju amor omnia vincit a ta dva pojma su tako slična zapravo labor i amor i uvijek sam mislila da nekako nadala sam se da nekako dolaze iz iste težnje da nema razdijeljivanja rada i ljubavi da nema govora o "rad s ljubavlju" da nema govora o "ljubav s radom" (ugh sounds so wrong) (zašto sounds wrong? zato jer je ljubav puno jače ukorijenjen i etabliran pojam u čovjeku i nikad nemamo osjećaj da gubimo neku energiju na nju. i podrazumijeva se neki feedback. a zapravo toliko više energije gubimo nego pri tzv. radu. pogledaj stvari bistrim očima i vidjet ćeš da prava ljubav nije ovisna o feedbacku. kao što ni rad na nekom predmetu nije ovisan o tome da ti on vrati s nečime. jer dobiješ nazad samim time što uložiš.) nego da su to rijeke koje izlaze iz čovjeka dok je apsolutno usmjeren i prepušten dok se dogodi nešto da ne gledaš više na sebe gledaš samo na neki svoj projekt daješ daješ i daješ (i sukladno tome primaš ali neću sad ubacivati pojam primanja da ne uvedem konfuziju) a zapravo ništa ne radiš nema napora u idealnom svijetu amor i labor se dešavaju spontano sami od sebe a ti si samo medij koji to provodi i crpi iskustvo postojanja i crpi neograničeno zadovoljstvo iz samog procesa iz same filtracije sadržaja ne znam da li ste ikad doživjeli ili okrznuli osjećaj prema nečemu što radite da je to vaša beba kad učiš za nešto što te interesira ili se baviš s nečim što te interesira ili modeliraš nešto u glini samo za sebe i samo radi ovisnosti o samom procesu i ne za ocjenu ne za nikog drugog i pretočiš sebe u to prigrliš to kao Svoje područje želiš znat SVE o tome piješ iz izvora nečega jer ti toliko paše i toliko paziš na to i toliko duboko uđeš u to i nema većeg zadovoljstva nego bit žedan za tim i pit iz tog a zapravo nije da ta "stvar" tebi išta daje zauzvrat i onda sam uvijek mislila da je slična situacija s ljubavlju i da povlačenje paralele drži vodu (jer dolaze iz istog izvora, jer su ista rijeka zapravo) (rijeka čovjeka :? srca :? zagriženosti :? zone postojanja) bezuvjetno voliš neovisno o uzvraćenim ili neuzvraćenim emocijama i sam srčeš ali uvijek nekako zaboravim uvesti pojam sebe uvijek nekak zanemarim da sam i ja na kraju dana osoba uvijek zanemarim da na kraju dana stvari nisu osobe nauka nije osoba niti je umjetnost osoba i to je stvar s ljudstvom sve zakomplicira što smo mi uopće zašto uvijek promatramo stvari iz svojih naočala zašto jedna osoba nikad u potpunosti ne razumije drugu? zašto uvijek u teoretiziranju u svojoj glavi izbjegnem stvarnost nekako stvarnost u kojoj drugi ljudi uopće ne briju tako ko ja stvarnost u kojoj moja brija nije univerzalna istina nego je samo možda segment ili odsjaj istine koja se ne može opisati riječima i zaključcima (ali ipak treba težiti tome) i da je od nekog drugog stvarnost možda upravo dijametralno suprotna. da je nečija tuđa stvarnost ... im full of shit možda se nalazimo i držimo jedni za druge možda je valna duljina samo pojam kojim označavamo da su nam stvarnosti slične i da su nam naočale slične možda takve ljude na kraju dana volimo. jer živimo na istom svijetu s njima. i only stick with you because there are no others |
ljubav i ljudstvo
|
planirala sam napisati post pod nazivom "ljubav i ljudstvo" ali kao i sve grand misli koje propustim kroz neurone u stanju široke svijesti u tramvaju i na sličnim lokacijama pri povratku doma propale su zbog umora i želje za spavanjem a moglo je biti tako dobro možda sutra nešto isfiltriram od te inspiracije u stanju malo stisnutije svijesti (moguće i dosta stisnutije ali borit ću se protiv toga) yeah laku noć love you guys |
