ljubav i ljudstvo
|
profesorica iz latinskog nam je uvijek govorila labor omnia vincit (rad sve pobjeđuje) a dakako poslovica ide u svom izvornom obličju amor omnia vincit a ta dva pojma su tako slična zapravo labor i amor i uvijek sam mislila da nekako nadala sam se da nekako dolaze iz iste težnje da nema razdijeljivanja rada i ljubavi da nema govora o "rad s ljubavlju" da nema govora o "ljubav s radom" (ugh sounds so wrong) (zašto sounds wrong? zato jer je ljubav puno jače ukorijenjen i etabliran pojam u čovjeku i nikad nemamo osjećaj da gubimo neku energiju na nju. i podrazumijeva se neki feedback. a zapravo toliko više energije gubimo nego pri tzv. radu. pogledaj stvari bistrim očima i vidjet ćeš da prava ljubav nije ovisna o feedbacku. kao što ni rad na nekom predmetu nije ovisan o tome da ti on vrati s nečime. jer dobiješ nazad samim time što uložiš.) nego da su to rijeke koje izlaze iz čovjeka dok je apsolutno usmjeren i prepušten dok se dogodi nešto da ne gledaš više na sebe gledaš samo na neki svoj projekt daješ daješ i daješ (i sukladno tome primaš ali neću sad ubacivati pojam primanja da ne uvedem konfuziju) a zapravo ništa ne radiš nema napora u idealnom svijetu amor i labor se dešavaju spontano sami od sebe a ti si samo medij koji to provodi i crpi iskustvo postojanja i crpi neograničeno zadovoljstvo iz samog procesa iz same filtracije sadržaja ne znam da li ste ikad doživjeli ili okrznuli osjećaj prema nečemu što radite da je to vaša beba kad učiš za nešto što te interesira ili se baviš s nečim što te interesira ili modeliraš nešto u glini samo za sebe i samo radi ovisnosti o samom procesu i ne za ocjenu ne za nikog drugog i pretočiš sebe u to prigrliš to kao Svoje područje želiš znat SVE o tome piješ iz izvora nečega jer ti toliko paše i toliko paziš na to i toliko duboko uđeš u to i nema većeg zadovoljstva nego bit žedan za tim i pit iz tog a zapravo nije da ta "stvar" tebi išta daje zauzvrat i onda sam uvijek mislila da je slična situacija s ljubavlju i da povlačenje paralele drži vodu (jer dolaze iz istog izvora, jer su ista rijeka zapravo) (rijeka čovjeka :? srca :? zagriženosti :? zone postojanja) bezuvjetno voliš neovisno o uzvraćenim ili neuzvraćenim emocijama i sam srčeš ali uvijek nekako zaboravim uvesti pojam sebe uvijek nekak zanemarim da sam i ja na kraju dana osoba uvijek zanemarim da na kraju dana stvari nisu osobe nauka nije osoba niti je umjetnost osoba i to je stvar s ljudstvom sve zakomplicira što smo mi uopće zašto uvijek promatramo stvari iz svojih naočala zašto jedna osoba nikad u potpunosti ne razumije drugu? zašto uvijek u teoretiziranju u svojoj glavi izbjegnem stvarnost nekako stvarnost u kojoj drugi ljudi uopće ne briju tako ko ja stvarnost u kojoj moja brija nije univerzalna istina nego je samo možda segment ili odsjaj istine koja se ne može opisati riječima i zaključcima (ali ipak treba težiti tome) i da je od nekog drugog stvarnost možda upravo dijametralno suprotna. da je nečija tuđa stvarnost ... im full of shit možda se nalazimo i držimo jedni za druge možda je valna duljina samo pojam kojim označavamo da su nam stvarnosti slične i da su nam naočale slične možda takve ljude na kraju dana volimo. jer živimo na istom svijetu s njima. i only stick with you because there are no others |
