šit sad moram napisat post u ravno 15 min jer moram krenut na faks
|
zašto nisi onda ranije krenula pisat? zato jer sam ležala raskravljena na krevetu na kojeg je ravno pucalo sunce moglo bi se reć da sam se indirektno (jer su zrake prolazile opno prozorsko) sunčala jedno 30 min. tj meditirala i pokušala osjetit sve šta mi se nakupilo u želucu i trejsat otkud (meso=ručak; kava=doručak; čokolada= zaostaci od jučer itd.) htjela sam napisat post pod naslovom "nemoguće se naljutiti na nekog kog Poznaješ ili na nekog tko je Iskren". svi ovo znamo svi smo iskusili (vjerojatno ne ali pod "svi" podrazumijevam 2 osobe koje čitaju ovaj blog, osjetite se prozvanima slobodno) da jednostavno na najbolju prijateljicu/ce se nećeš nikad brutalno naljutit i promijenit mišljenje o njoj/njima zato jer su te oko nečeg sjebali. zato kaj im poznaješ ličnost i znaš kak funkcioniraju i neće te začudit ništa i moć ćeš trejsat uzroke svih njihovih postupaka i radnji jer su ljudi kad ih 100postotno znaš 100postotno predvidljivi. čak i kad je nepredvidljivo, nakon kaj se nešto dogodi, čini se kao da joj pa moglo je bit predviđeno. sad zašto ovo pišem jer sam razmišljala o određenom dječaku i kažem dječaku jer je dječak, svi znamo o kome je riječ i mislila sam si kak me u biti on više ne može povrijedit kak bilošta šta da napravi i da me povrijedi da ću znat da to dolazi iz mog ega a ne iz njegovih postupaka i iz moje želje da ga zavežem i ne puštam a ne iz njegove želje da pobjegne jer sve osobe djeluju iz nekog svojeg sklopa ličnosti i ja sad znam za njega da je dečkić i da je nemiran (jako) ali da je iskren i dobar. da je na kraju dana na strani iskrenih onih koji znaju što znači iskrenost znači ne glumi u nijednom trenutku nego je apsolutno On u bilokojoj situaciji i to je jako jako duševno snažno i lijepo i pohvalno. ali i all over the place. isuse prestala sam bit inspirirana ovaj post je imao tolko više smisla u mojoj glavi ono imala sam neki brutalan pojnt koji se dao svest u naslov i sad se ne sjećam više tog osjećaja da sam došla do pojnta ni zašto ni ništa, ali i dalje je ostalo vjerovanje u naslov. ma brijem da kad te netko "povrijedi" da povrijediš sam sebe. da te nitko u biti ne može povrijediti osim ti sam sebe. jer kad gledaš, ljudi griješe, ljudi nisu savršeni, ljudi su predvidljivi. ovi koje znaš. i ovi koji su iskreni. a druge uopće ni ne razmatram. jer smatram da imaju još životnog puta za preć ili će ostat zatočeni u snu ostatak života. šta me ne zanima. to nije java. to nije istina. to je san :? isuse ne bulaznim bolje da odem vrijeme mi je |
