novi post
|
zadnjih par dana sam se osjećala kao zarobljeni narkoman u narkomanskoj krizi u maloj vlažnoj mračnoj zadimljenoj sobici u motelu usred pustinje pored autoceste zadnjih par dana miješale su mi se fizičke boli različitih karaktera stresovi su mi šiktali kroz vene kao loši hormoni loše zmiksan dop a osim toga duša mi se grčila u boli dok sam promatrala i još uvijek promatram krhkost i patnju najbliže osobe koju najviše volim. peri suđe skuhaj ručak usisaj pofarbaj pošmirglaj iskašlji dušu savij koljeno :BOL: strepi strepi strepi boj se boj se boj se ko zna šta je ovaj put ko zna šta je ovaj put strah strah strah. nemam ništa nemam mogućnost imat išta za sutra bojim se čak i da imam sve bojim se. mislim da sam ispod svega šta bi trebala bit. ne osjećam se dovoljno jako u tom području. šmirglanja. jako loš vikend. jako loši dani. gomila loših stvari na koje nemreš utjecat Odjednom. okej je još dok je gomila loših stvari na koje Možeš utjecat. ono dok te uhvati depra i spoznaja da ništa nema smisla. to je okej, trzne te iz toga lijepa zraka sunca na neimenovanom drvetu u dvorištu ili ili šareni oblaci ili duboko disanje ili meditacija al dok su stvari na koje Nemreš utjecat. stvar je u tome da su te stvari trajnije. dulje traju. prođu i one, ali gro dulje traju, kao sporo mučenje, činjenične su, i Tu su, moraš ih istrpit i to u duljem vremenskom periodu. i dok se Dogode vidiš ogromnu rupu bez dna i vidiš sebe kako padaš vječno i bojiš se vječno i grozno ti je vječno. a ta vječnost traje neko vrijeme..nije vječna, ali je dugačka. i zarobljen si u njoj, bar na neko vrijeme. i di god odeš, nećeš pobjeć. i šta god vidio, ne mijenja se. nemreš promjenom stava promijenit stanje stvari. nemreš promjenom stava promijenit realno usranu situaciju i pretvarat se da je jebeno kad je usrano. to je bio ovaj vikend. isuse kako loš vikend. ne znam dal sam ikad imala tako loš vikend. ovaj vikend je bio čista lošost. još uvijek se oporavljam od njega. užasno sam umorna. znači UŽASNO sam umorna. i sad je bolje nego jučer jer je prošao onaj šok inicijalne prilagodbe na lošu situaciju i počeo je proces prihvaćanja loše situacije i nalaženja načina da se nosiš s njom. i mislim oke je, nađeš način, uvijek preživiš. al je neugodno. neugodno je. nekad imam osjećaj da se dešavaju ta sranja na koja nemreš utjecat da bi shvatio da učenje jogija i istočnjačkih pički materina da moraš bit sretan bez obzira na IŠTA nije tak jednostavno kak ti se čini u trenucima dok je sve Realno u redu (a ono šta nije u redu je obično u tvojoj glavi u formi zabrijavanja i emo izdrkavanja; a čak ni to) neg je jebeno teško. ali izvedivo ako duboko dišeš lol taj jebeni duboki udah mijenja sve emocije u želucu dobro osim toga joj sad mi se krenulo spavat a htjela sam pisat još o najboljem mentoru na svijetu (nije moj jasno to bi bilo pre dobro ipak jasno) i o jyotishu koji mi je tamara napravila (joj...:D) i u tom smislu analiza onog šta trenutno oću i kak je to klišej a u isto vrijeme zrelije od onog šta sam htjela prije godinu dana (klišej je i dalje) al idem ćorit |
