|
the coffee isn't even bitter because what's the difference nesnam zakaj mi je lcd soundsystem al istina je da sam ih uvijek slušala someone great i all my friends sa nekom udaljenošću ko kad čitaš o groznim stvarima i gledaš ih i znaš da su grozne i misliš si "oh ovo je grozno" al se nikad ne poistovijećuješ neg sam znaš da je grozno al ne osjećaš znaš i zamišljaš al ne osjećaš i onda jedan dan ak ti se eventualno potrefi u životu koji je tak i tak sjeban i najebeš tu i tamo s nekim tak koma stvarima da ti se riga uglavnom onda jebote ovak onda neš iskusiš i pregrizeš prvo pregrizeš prvo se braniš prvo odbijaš prihvatit prvo odbacuješ prvo racionaliziraš prvo ne uzimaš u obzir sve emocije koje su došle uz to nedajbože sranje onda zaboraviš onda potisneš onda nakon kaj si se obranio potisneš dogodi se da to jednostavno nestane nestane nestane s lica tvog života nastaviš ić dalje guraš nalaziš neke stvari za koje se primiš petak u kset navečer s frendicama neke nove knjige neki novi ljudi novonovo novonovovnovnovnvo opušten si zen joga meditacija sretan singl nema problema sve može zatvaraš oči zatvaraš zatvaraš zezaš se i dalje onda nakon nekog vremena ak slučajno ti se dogodi da te nešto podsjeti na sranje zanemariš udahneš dalje okreneš pogled od klupice gdje ste sjedili sa šlagom u spreju odmakneš pogled od nekih stvari od neke glazbe sam ju prešaltaš ili se sjetiš kao davnog prijatelja davno je to bilo i onda onda onda onda nakon dugo vremena ma prođu mjeseci ako ne i godine jednostavno jedan dan skužiš ostaneš sam doma niš ti se ne događa u životu tuširaš se piješ kavu gledaš kroz prostor i Dopustiš si da si zaviriš u svijest i srušiš taj zid tj pređeš zid pređeš ogradu koju si postavio da se ne podsjećaš na to kak te život sjebo jednom imao si nešto nemaš više onda zaviriš preko i skužiš kolko je jebeno tužno to kaj neke stvari prođu u potpunosti skroz nestanu nema ih više neki ljudi prođu neke stvari koje su ti se dogodile te razrežu na pola i tužno je kaj je jedini način da to prođeš gutanjem gutanjem zabranjivanjem si da misliš o tome jer jednostavno drukčije nejde jer se onda nađeš u situaciji da sjediš na hrvatskom povijesti i da u jednom trenutku sam se sjetiš nekog stiha i sjetiš se njegovih očiju i Znaš jebeno Znaš kakav je i kakav je danas jer i ti imaš prijatelje i ti čuješ stvari i jebeno Znaš da je bilo nešto više da je bilo nešto više da je bilo nešto više nešto tolko rijetko i lijepo i ne znaš kaj ti je u trenutku tom bilo kad si nešto pomislio što nije u skladu s ljepotom toga nešto nešto kad je kad je kad te život sjebo ne znaš zašto i kako. tak je to u životu sjebe te i onda si sjeban ostatak života ispod površine. nije istina da prebrodiš nije istina da prođu traume traume Uvijek ostanu sam je pitanje kolko ih se češće prisjetiš. i kolko izgube na intenzitetu tokom vremena al sjećaš ih se i tu su i prate te i kad te razne stvari podsjete tu su. i nadaš se da nešto naučiš od njih. i onda jednom čuješ someone great i skužiš u čem je stvar. i wish that we could talk about it. but there. that's the problem. |
