|
the coffee isn't even bitter because what's the difference nesnam zakaj mi je lcd soundsystem al istina je da sam ih uvijek slušala someone great i all my friends sa nekom udaljenošću ko kad čitaš o groznim stvarima i gledaš ih i znaš da su grozne i misliš si "oh ovo je grozno" al se nikad ne poistovijećuješ neg sam znaš da je grozno al ne osjećaš znaš i zamišljaš al ne osjećaš i onda jedan dan ak ti se eventualno potrefi u životu koji je tak i tak sjeban i najebeš tu i tamo s nekim tak koma stvarima da ti se riga uglavnom onda jebote ovak onda neš iskusiš i pregrizeš prvo pregrizeš prvo se braniš prvo odbijaš prihvatit prvo odbacuješ prvo racionaliziraš prvo ne uzimaš u obzir sve emocije koje su došle uz to nedajbože sranje onda zaboraviš onda potisneš onda nakon kaj si se obranio potisneš dogodi se da to jednostavno nestane nestane nestane s lica tvog života nastaviš ić dalje guraš nalaziš neke stvari za koje se primiš petak u kset navečer s frendicama neke nove knjige neki novi ljudi novonovo novonovovnovnovnvo opušten si zen joga meditacija sretan singl nema problema sve može zatvaraš oči zatvaraš zatvaraš zezaš se i dalje onda nakon nekog vremena ak slučajno ti se dogodi da te nešto podsjeti na sranje zanemariš udahneš dalje okreneš pogled od klupice gdje ste sjedili sa šlagom u spreju odmakneš pogled od nekih stvari od neke glazbe sam ju prešaltaš ili se sjetiš kao davnog prijatelja davno je to bilo i onda onda onda onda nakon dugo vremena ma prođu mjeseci ako ne i godine jednostavno jedan dan skužiš ostaneš sam doma niš ti se ne događa u životu tuširaš se piješ kavu gledaš kroz prostor i Dopustiš si da si zaviriš u svijest i srušiš taj zid tj pređeš zid pređeš ogradu koju si postavio da se ne podsjećaš na to kak te život sjebo jednom imao si nešto nemaš više onda zaviriš preko i skužiš kolko je jebeno tužno to kaj neke stvari prođu u potpunosti skroz nestanu nema ih više neki ljudi prođu neke stvari koje su ti se dogodile te razrežu na pola i tužno je kaj je jedini način da to prođeš gutanjem gutanjem zabranjivanjem si da misliš o tome jer jednostavno drukčije nejde jer se onda nađeš u situaciji da sjediš na hrvatskom povijesti i da u jednom trenutku sam se sjetiš nekog stiha i sjetiš se njegovih očiju i Znaš jebeno Znaš kakav je i kakav je danas jer i ti imaš prijatelje i ti čuješ stvari i jebeno Znaš da je bilo nešto više da je bilo nešto više da je bilo nešto više nešto tolko rijetko i lijepo i ne znaš kaj ti je u trenutku tom bilo kad si nešto pomislio što nije u skladu s ljepotom toga nešto nešto kad je kad je kad te život sjebo ne znaš zašto i kako. tak je to u životu sjebe te i onda si sjeban ostatak života ispod površine. nije istina da prebrodiš nije istina da prođu traume traume Uvijek ostanu sam je pitanje kolko ih se češće prisjetiš. i kolko izgube na intenzitetu tokom vremena al sjećaš ih se i tu su i prate te i kad te razne stvari podsjete tu su. i nadaš se da nešto naučiš od njih. i onda jednom čuješ someone great i skužiš u čem je stvar. i wish that we could talk about it. but there. that's the problem. |
23.04.2009., četvrtak
17.04.2009., petak
11.04.2009., subota
|
i tak. even if things end up a bit too heavy we'll all float on anyway. |
01.04.2009., srijeda
|
And was it her destined part Only one moment in her life To be close to your heart? Or was she fated from the start to live for just one fleeting instant, within the purlieus of your heart. |
