28.11.2008., petak

Everything at once~the good times are killing me

danas ujutro sam razmišljala kako se nikad ikad nisam posvadila s tom jednom frendicom i da mi je sve bolja i bolja i da mi se čini da se nikad nećemo porječkat jer se previše uvažavamo i pomislila sam da je to baš ono prijateljstvo.
onda mi je na pamet pala neka uznemirujuća misao da ćemo se stoposto uskoro posvadit tj porječkat tj nesporazumjet i vidjela sam već fraze pred sobom "misla sam da si mi prijateljica!" "nisi mi jasna!" i neke te standardne koje se upotrebljavaju već pri tinejđerskom dramatiziranju.

i onda šta se dogodi! dođe do nesporazuma danas navečer upravo ma traje ma nije ni tak neki masni al šta je je, nesporazum je. buka u komunikacijskom kanalu. maltene pa skoro malena..svađa?
ne znam se nosit sa svađama.

nikad se nisam znala nosit ni sa svađama ni kad se netko dere na mene ili ima neke agresivne porive usmjerene na mene ili na ikoga. to je jedino šta na svijetu stvarno stvarno ne razumijem ni ne mogu probavit ni percipirat.
da nekome želiš zlo.
ili svađe. kak da se postavim u svađi?
da popustim i dam svoj ponos na kamenovanje? onda se opet previše uzrujavam u dokazivanju da sam u pravu, ode dostojanstvo!
nemoguće se posvađati i izaći iz svađe bez da te netko nije vidio ogoljenog.
a mrzim kad me ljudi vide ogoljenu.

i sad da, zaključila sam da sam nekako predvidjela to porječkavanje i da moram počet zapisivat te svoje misli pa da kasnije imam dokaz da sam, u biti, proročica koja sve živo predviđa daaaadadada
mane. nisam. al friki je kaj sam ujutro pomislila na to.

trenutno imam filing ovakav- horoskop za mene u narednih par dana
neću uspjeti naučiti kemiju za pozitivno. psihologiju ću razočaravajuće napisat, a socijologiju već nekako, ali ću jedva skrpat vremena da učim za to. španjolski ću rasturit.
latinski ću razočarat. to je poslovni plan
na ljubavnom planu ono totalno stagniram mars je zašao iza venere i sad sam FAKD AP madafaka.
jebote ljubavni plan stalno u fetusu spavam čak mi i vlastita mater govori da mi ljubavi nedostaje
al nema veze trenutno sam okupirana drugim stvarima.
čudne misli mi prolaze glavom, nisam depresivna nimalo u već dugo vremena, i brijem da ni neću postat tak skoro, eventualno nakon ovog tjedna. nastavit će mi čudne misli prolazit glavom, sutra mi se neće dat ić van za ozbač, počet ću pisat neki sf roman.
sprijateljit ću se s nekim (već dugo nisam), netko će me iznenaditi s nečim, malo ću se razbudit
al i bit ću puna frustracija kojih sam se tek rješila.

isuse kako mi je dosadno moram moram moram
šta da radim?
idem gledat nešto možda napišem nešto ajde bok!

- 21:05 - Komentari (0) - Isprintaj - #

27.11.2008., četvrtak

zima

zimu volim jer ima osobit miris
miris hladnoće

svaku večer si točim vodu i otvorim prozor u kuhinji i glavu ispružim van i udahnem i postoji ta jedna temperatura osobita
koja ti uđe u pluća i rashladi ih ali prigušeno
i prigušena je sva i tiha ali prisutna a tiha je zato što su svi tihi
zato što je tolko hladno da se nikom neda bit zloban

boje su osobite zimi
prigušene su i umrtvljene ali nikako hladne nikako ih ne mogu tako okarakterizirati
najtoplije su od sviju boja plava siva tirkizna tamna
ljubičasta
toplo ti je od njih

zimska glazba koja opisuje snijeg od nje ti je osobito toplo- arcade fire ponekad coldplay većinom national
kad je vani hladno iznutra ti je toplo

i ono kad dođeš negdje izvana i skineš kaput i nos ti počne šmrcat
pa popiješ kuhano vino i svijet je ne toliko lijep koliko je karakteran i vjeruješ u romantiku
pa dođe božić iii narančasto svijetlo neba

moja mama uvijek fantazira o toplijim krajevima. ja uvijek fantazmiram o onim hladnim. ona priča o hvaru i visu
ja pričam o islandu (sad je nešto moderan u zadnje vrijeme), aljasci i kamčatki.
a nije ni mediteran loš masline i lavanda
ali nema do hladnoće i duševno pročišćavajućeg učinka snijega
moja mama misli da nema do kupanja u moru
ali psst ne zna ona da se na islandu možeš kupat..u gejzirima
- 23:52 - Komentari (0) - Isprintaj - #

23.11.2008., nedjelja

taman sam zavoljela leonarda cohena kad sam naišla na jako topao post i lijepih misli pun- http://svijetuboci.blog.hr/2008/11/1625615763/zena-zapisana-na-dlanu-noci.html

Na kraju dana je jedino bitno koliko imaš topline u životu. Jedino je bitno do koliko ti je ljudi stalo, kolikim ljudima je stalo do tebe, i u svemu što radiš jedina stvar koju tražiš je- toplina.
Bar ja.
Stalno se zajebavam staaalno, i idem van, ponekad previše zabrijem u neke stvari, ponekad previše popuštam porocima, tražim sve moguće izlaze iz svakodnevice, ali na kraju se svede samo na beskrajnu potragu za toplinom. U svemu- u internetu, fotografijama, prirodi, knjigama i filmovima, najviše glazbi, najviše prijateljima. Malo nekim glupavim ljubavnim fantazmijama.
I tako dobre sam volje ali zjapim za toplinom to je sve kaj hoću u svemu ne njonji njonji toplinu već samo da sam tu i da postojim i da primam sve iz svoje okoline kao BILJKA koja uzima sUNCE i TOPLINU.

I onda naiđem na najbolji spot na svijetu, najbolje pjesme na svijetu, i shvatim da savršeno ocrtava svu toplinu na svjietu, taj spot JE toplina, toplina ISIJAVA iz njega.
Toplinu nosi neka sigurnost. I dom. Ne stvarni, neg onaj koji si sam stvoriš u svom mozgu, neki topli kutak u koji pobjegneš. Jer dom nije uvijek dom. Možeš se posvađat sa obitelji, pa ti više nije dom. Možeš se preselit, pa dobit novi dom. Dom ti je u psihi negdje skriven.
Sigurnost... ja sam najsigurnija bila kad je sve bilo u redu i kad sam bila u vezi, iako nisam bila svjesna da ništa nije u redu. Brijala sam da je sve u redu, bila sam sretna i sigurna. Onda kad nebi bilo u redu bi bila najusamljenija i najnesretnija na bojištu kojim lete kalašnjikovi i bombe i raznosi se toplo ljudsko meso i sve miriše na napalm.
Zato ne treba ovisiti o sigurnosti koju ti drugi ljudi pružaju. Previše si ovisan, a treba bit neovisan i stvorit sam vlastitu sigurnost. To je teško i brijem preteško da bi u ovom stanju razmišljala o tome.
Trenutno mi se čini da bi mi bilo puno toplije da imam nekoga da me zgrije.
I onda pustim National i najbolji spot na svijetu i skužim da je taj netko cijelo vrijeme tu, samo da ga trebam upoznati-




http://flickr.com/photos/tetheredto/2133064456/in/photostream/

a ovo gore je jedan od boljih streamova Ikad hvala lanš
osjećam se mlado jako mlado za božić konačno želim gameboy mogu reći da je to sve što želim obožavati božić i preživjeti ga i proživjeti ga.
kazalište nosi toplinu nešto se zalomilo da u zadnje vrijeme često idem. judith french je super
super je i san ivanjske noći u gavelli. al baš ono- presuper. ispuni te toplinom.
kao i ana karenjina lektira koju ne čitam zbog lektire nego zato jer mi je ana prijateljica a prijatelji su mi svi njeni prijatelji jer sam tolko zabrijala u tu knjigu da ne radim ništa drugo i imam još malomalo do kraja a ne želim da završi pa ću stranu dnevno čitati.
- 14:29 - Komentari (0) - Isprintaj - #

16.11.2008., nedjelja

daaadada

Image Hosted by ImageShack.us

- 22:52 - Komentari (1) - Isprintaj - #

14.11.2008., petak

danube keeps me up all night

ima nešto u rijekama rijeke mi se motaju po glavi
danas sam prelazila savski most i bio je prekrasan rijeka je bila duga i mutna i prekrasna u svojoj odvratnosti i tuposti ali je i dalje tekla i sa stavom se odupirala gomilama smeća (još nije došlo do tog stadija) kao da reflektira današnjicu

jedna rijeka mi se mota po glavi zapravo samo jedna nije ni sava ni yukon ni liffey u glavi mi je
dunav
jer je to jedina rijeka u kojoj sam si vidjela odraz i jedina rijeka koja je u savršenom trenutku pohranila sve moje čežnje dok su još čeznule i žudile i postojale i idealizirale i stvorila je nove
ne mislim na dunav u vukovaru ni u beogradu ni beču ni bratislavi, mislim na dunav u BUDIMPEŠTI u budimpešti je jedina dunav koju poznajem, jedina koja za mene postoji
i velika je grandiozna najljepša i najmoćnija rijeka europe ali što je bitnije najmoćnija je rijeka mog svijeta koji teče njom i teče- zanimljivo dobila je ime od keltskog glagola "to flow, to run" ona je tu za sve nas koji trčimo kroz život i nastojimo vidjeti što više i osjetiti što više i udahnuti što više i proživjeti isprobati
jer je ona takva- ali je također i mudra u svojoj pojavi, ogromna je i trči trči trči
ako bi ikada pratila išta mjesecima s fotoaparatom, to bi bila dunav, sve mijene dunava, svaki dan dunava, sve tekovine dunava i sve ljude, sva vremena, sve u dunavu.
jer sve je u rijeci- kažu da ne možeš dvaputa stati u istu, a takav je i život, teče teče teče, isti je ali nikad isti.
sva lica koja smo ikada vidjeli vidimo u rijeci, sve mogućnosti i rijeka nas uči da je život samo bezbroj neispunjenih mogućnosti, bezbroj tekovina i kapljica, vidim svoj odsjaj u dunavu.

predivna je i prepuna- parnih brodova
svijetla grada upija i vraća s prizvukom mirisne ironije, one koja se osjeti u hladnoj večeri, kad je sve hladno i mrtvo osim rijeke, i tebe koji ju gledaš, i u takvom trenutku možeš samo širiti ruke i umiti lice i biti sretan što si živ i što još uvijek čuješ glazbu.

http://flickr.com/photos/flashmxfreak/2790474138/
http://flickr.com/photos/clownbastard/3003966370/
http://flickr.com/photos/zsofijobbagy/2270766075/
http://flickr.com/photos/zsofijobbagy/415437651/in/set-72157594505044192/
http://flickr.com/photos/goldeneos/2775245702/
http://flickr.com/photos/ildiii/2637810103/

- 17:32 - Komentari (0) - Isprintaj - #

12.11.2008., srijeda

jeez

That I want more, more, more
than any other
suddenly appears to me
- 16:17 - Komentari (3) - Isprintaj - #

09.11.2008., nedjelja

zagreb vs. the world! & socijalni eksperiment koji se neće skoro ponoviti

hrvatska i zagreb su dva različita pojma. ljudi u hrvatskoj i ljudi u zagrebu su dva različita pojma.
ljudi u zagrebu nisu u hrvatskoj. oni su u zagrebu.
isto tako, zagreb nije grad hrvatske, zagreb je zasebna sfera.

zato što 10 kilometara od zagreba bojim se
bojim se da vidim kako stvari zbilja stoje izvan nekih svojih iluzija o ljudima koji su svi poput mene
evo što vidim evo što čujem:
vidim 9847 istih lica, jakni kožnih crno-crvenih, paćotica, dopičnjaka i štikli ružnih, isfrizirane kose. vidim autobusni kolodvor usred noći prepun dječurlije od 20 godina koji nisu dječurlije ali se tako ponašaju i tako će se vječno ponašati. i svi su oni
drukčiji od mene
ja ih percipiram kao robote. prazni roboti koji u biti
nit ne čuju nit ne vide
i imaju kriterije ljepote koji su ljudima u zagrebu kriteriji ružnoće
i ne shvaćam kako ostanu roboti? kad imaju pristup internetu

a mama moja kaže
"ljudi od nesreće i dosade krenu pit i drogirat se pa im djeca izrastu čudna"

a i ja bi se drogirala da ne živim u zagrebu. šta ćeš drugo?
a čujem mišu kovača i čujem treš-tehno beatove 90ih, koloniju i cajke, obradu toše.

ali preko svih tih stvari pređeš nekako, prilagodiš se, postanu ti simpatične nakon nekog vremena, nešto na što gledaš sa svog stajališta, siguran u svom svijetu, kao da gledaš u drugu sferu i drugu kulturu. jer nije to ništa strašno, samo je drukčije. (iako bi malo prosvijećenosti dobro došlo)

ali preko jedne stvari je nemoguće preći- preko jezive hladnoće ljudskih odnosa na takvim mjestima. ja sam to tako doživjela.
preko one atmosfere koju stvara alkohol i lova i obrnute vrijednosti od onih što su bitne (po meni njihove vrijednosti: cajkaški seksipil, barenje i ševa, snalažljivost, lažni moralizam; po meni važne vrijednosti: ljepota koja nije sačinjena samo od fizičke, predana ljubav, prijateljstvo, osobni moral i vjernost osobnom moralu)
te sve kategorije spoje se u atmosferu koja je defintivno pristupačnija od zagrebačke, lakša za pohvatat ali toliko hladna, pogrešna i meni strana da je nemoguće prilagoditi se.

i kad čovjek teži ka unaprijeđenju, zabavi koja je duševno ispunjujuća, kad teži ka kvalitetnoj glazbi i koncertima koji ostavljaju lijepa sjećanja, onda je izać na cajke kao duševno silovanje.

dvije stvari:
nemoj nikad raditi poslove ili prihvaćati stvari koje su ispod tvojih sposobnosti, čak ni one koje su im jednake, uvijek idi na to da se poboljšaš i uvijek uzimaj izazove koji ti daju prostora da se razviješ

mi radimo socijalni eksperiment mi radimo socijalni eksperiment


prvi citat sam parafrazirala, to mi je rekla uberkvalificirana profesorica iz pjevanja sa sva završena fakulteta, i opernim glasom, kad je prihvatila posao profesorice iz glazbenog u osnovnoj školi na zagrebačkoj periferiji, samo zbog love. požalila je, lova je bila tek utješna nagrada.
drugi citat, kad se zatekneš u nekoj situaciji gdje ne možeš razumjeti običaje ljudi ili njihove postupke, ili kad ih ne poznaješ dovoljno, pravi se da radiš socijalni eksperiment. fakat pali.

a šta ću kad uvijek najebem zbog svoje open-minded-nosti.
- 22:20 - Komentari (0) - Isprintaj - #

07.11.2008., petak

m ane :o

kaj je fakat?
kaj je fakat ljubav drugi (ljepši) način da kažeš da na kraju ionako ostaneš sam. ne znam. ma sam, nisi sam to je sve tak relativno.
sam si, naravno, jedna jedinka individualna samostalna, al tu su opet i drugi ljudi. koji ti društvo prave. a onda neki su malo bitniji od toga, neki određeni koje upoznaš rijetko ali intenzivno i toliko dobro da ponekad više nisi sam. jer se stopiš. al nakon nekog vremena... eh a možda je i do smrti. ko će to znat.

gledam predstavu i jedino šta mi je u glavi je
while you make pretty speeches i'm being cut to shreads while you make pretty speeches i'm being cut to shreadswhile you make pretty speeches i'm being cut to shreadswhile you make pretty speeches i'm being cut to shreadswhile you make pretty speeches i'm being cut to shreadswhile you make pretty speeches i'm being cut to shreadswhile you make pretty speeches i'm being cut to shreadswhile you make pretty speeches i'm being cut to shreadswhile you make pretty speeches i'm being cut to shreadswhile you make pretty speeches i'm being cut to shreadswhile you make pretty speeches i'm being cut to shreadswhile you make pretty speeches i'm being cut to shreadswhile you make pretty speeches i'm being cut to shreadswhile you make pretty speeches i'm being cut to shreadswhile you make pretty speeches i'm being cut to shreadswhile you make pretty speeches i'm being cut to shreadswhile you make pretty speeches i'm being cut to shreads


a nisam. nisam cut to shreads. samo mi ne izlazi iz glave.
primjenjivo je. ponekad onako slušaš nekog i blebeće i blebeće i blebeće i blebeće
a svejedno je u biti blebetanje ili neblebetanje jer si i dalje
in shreads
ponekad.

a ponekad su speeches pretty i to je to
tipa
Mi smo ista tvar od koje snovi sazdani su


san. kišne noći.
imala sam čudan san jučer
ovako: na izletu sam u krugu prijatelja iz razreda. sjedimo oko velikog drvenog stola u zamračenoj prostoriji, ruksaci su odloženi. cura iz razr vadi iz torbe neki sok koji je neka droga i toči nam svima a mi pijemo. ima okus po borovnici. ležimo iza svi, i pušim cigaretu i pušim ju jako jako dugo, u tom trenutku upada razrednica i govori nam da moramo krenut na izlet.
astralni svemir
zanimljivo mi je kako sve u zadnje vrijeme objašnjavam nekim relativističkim spikama
tipa taj astralni svemir.. da je tu samo da bi nam pojasnio neke stvari filozofski gledano, i da je u biti, metaforički, istinit.
i sve šta itko ikad kaže nekako povežem u metaforu i mislim da je živa istina. i geste. i trenutke. i snove. i znakove za koje pomislim da su znakovi i ne poslušam ih a na kraju se ispostavi da sam trebala.

a ne znam.
zaljubljena sam previše u sve i previše sve volim. zbunjuju me neke stvari.
slatki problemi? puppy love ili sucker love?
gilgameš?

puppy eyes?
baš ima predivne, puppy eyes. puppy love. ništa neće biti od toga. svejedno sam sretna.
- 23:49 - Komentari (1) - Isprintaj - #

01.11.2008., subota

besmisao

kako da počnem pa ovako napisat ću sve što mi je na mozgu trenutno
tvornica, bugalu
loša mjesta za izlazak. dođeš tamo i profil ljudi je profil pod koji i ja spadam- solo cure od 14 do 17 koje traže dečka sa svojim frendicama koje također traže dečka (za barit najčešće). i to je to uglavnom su cure u grupicama, i nasred tvornice omanja koncentracija dečkiju mojih kolega školskih, koji se dođu zaebavat i pederušat.
glazba- jako dosadna i nezanimljiva. uglavnom su to hitoidne stvari, koje smo svi čuli već sedamstotisućaputa, i koji me već beskrajno živciraju, svakako se tu zalome gunsi, nirvana, zeppelini, pa red hitića osamdesetih tipa majklđeksn i ghostbusters, a zatim red hrvackih, od hladnog piva do čegaveć. tu mi negdje dopizdi obično pa se pokupim.
jedina dobra stvar jučer je bila bella ciao, i to neka ofsajd verzija.
sad da objasnim zašto mi se od svega toga okreće želudac. zato što sam bila već osamsto puta na tim stvarima, nikad se ne alkoholiziram i uvijek su isti identični izlasci. jedino što mi je drago jest da sam sa frendicama koje volim, i obično se čak nekih 40% vremena zabavim prvo na cugi prije a onda neko malecko vrijeme dok sam unutra i dok se ne obazirem na činjenicu da bi rađe bila doma i gledala nešto na telki.

onda mi se unutarnji organi porazmjeste u palatale na garderobi. pa pješaćim izranjavanih nogu. pa čekam tramvaj 45 minuta..

ali jučer sam primjetila nešto kad sam izašla van- iz tvornice mislim-
kiša je padala u ogromnim kapima sporo i rijetko ali su te kapi bile guste kao gel za kosu i ljepile su mi se za kožu. miris vani u zraku je bio kao da je netko uzeo koncentrat jeseni i poprskao ga posvuda. kesteni, žutocrveno lišće, maps, vjetar, sivi oblaci, romanse, sve zgusnuto u bočicu parfema i poprskano.
svijetlo je bilo zadimljeno i noćno, ulične lampe posvuda, osvijetljavaju drveća i sjene golih grana iza njih.
a u glavi mi je bjork, u glavi mi je boards of canada, i stojim na kiši, i skužim kako je po noći grad predivan. zgrade ogromne, zdanja, prozori zatvoreni, rolete spuštene, i zvijezde koje se ne vide ali ih zamišljaš iza oblaka.
city of blinding lights. vani je hladno meni je toplo. i pokušavam pokušavam
zamrznuti trenutak mentalnim naporima i gledam u cestu gledam gore i predivno je
i poželim da sam ostala vani sjediti na klupici cijelu večer i da sam upila ovaj savršen dan i savršenu noć i savršeno opojno melankolično raspoloženje koje me zateklo s olakšanjem izlaska iz kluba.
jebeš klubove, odsad izlazim na klupice. i upalim radio a svira noćna ambijentalna idm. everything in it's right place.
eto taj jedan trenutak je bio dosljedan, ne znam zašto baš dosljedan, ali bio je dosljedan, i bio je sadržajniji od cijelog zadimljenog i znojnog prostora tvornice.

čini mi se kao da postoje mjesta i događanja koja imaju sadržaj i koja zrače. na koje ti je dovoljno doć i sjest i ne micat se i čak ako si sam ti je dobro. gdje znaš svaku osobu koju ne poznaš. ali postoje i mjesta koja imaju nedostatak sadržaja, nedostatak tog boemskog duha i dobre volje, baš nedostatak- udubinu. konkavnu da stane kava. gdje poznaš sve, ali ne znaš nikog.
impersonalno. neda mi se to više.
- 12:43 - Komentari (2) - Isprintaj - #

< studeni, 2008 >
P U S Č P S N
          1 2
3 4 5 6 7 8 9
10 11 12 13 14 15 16
17 18 19 20 21 22 23
24 25 26 27 28 29 30


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv