hrvatska i zagreb su dva različita pojma. ljudi u hrvatskoj i ljudi u zagrebu su dva različita pojma.
ljudi u zagrebu nisu u hrvatskoj. oni su u zagrebu.
isto tako, zagreb nije grad hrvatske, zagreb je zasebna sfera.
zato što 10 kilometara od zagreba bojim se
bojim se da vidim kako stvari zbilja stoje izvan nekih svojih iluzija o ljudima koji su svi poput mene
evo što vidim evo što čujem:
vidim 9847 istih lica, jakni kožnih crno-crvenih, paćotica, dopičnjaka i štikli ružnih, isfrizirane kose. vidim autobusni kolodvor usred noći prepun dječurlije od 20 godina koji nisu dječurlije ali se tako ponašaju i tako će se vječno ponašati. i svi su oni
drukčiji od mene
ja ih percipiram kao robote. prazni roboti koji u biti
nit ne čuju nit ne vide
i imaju kriterije ljepote koji su ljudima u zagrebu kriteriji ružnoće
i ne shvaćam kako ostanu roboti? kad imaju pristup internetu
a mama moja kaže
"ljudi od nesreće i dosade krenu pit i drogirat se pa im djeca izrastu čudna"
a i ja bi se drogirala da ne živim u zagrebu. šta ćeš drugo?
a čujem mišu kovača i čujem treš-tehno beatove 90ih, koloniju i cajke, obradu toše.
ali preko svih tih stvari pređeš nekako, prilagodiš se, postanu ti simpatične nakon nekog vremena, nešto na što gledaš sa svog stajališta, siguran u svom svijetu, kao da gledaš u drugu sferu i drugu kulturu. jer nije to ništa strašno, samo je drukčije. (iako bi malo prosvijećenosti dobro došlo)
ali preko jedne stvari je nemoguće preći- preko jezive hladnoće ljudskih odnosa na takvim mjestima. ja sam to tako doživjela.
preko one atmosfere koju stvara alkohol i lova i obrnute vrijednosti od onih što su bitne (po meni njihove vrijednosti: cajkaški seksipil, barenje i ševa, snalažljivost, lažni moralizam; po meni važne vrijednosti: ljepota koja nije sačinjena samo od fizičke, predana ljubav, prijateljstvo, osobni moral i vjernost osobnom moralu)
te sve kategorije spoje se u atmosferu koja je defintivno pristupačnija od zagrebačke, lakša za pohvatat ali toliko hladna, pogrešna i meni strana da je nemoguće prilagoditi se.
i kad čovjek teži ka unaprijeđenju, zabavi koja je duševno ispunjujuća, kad teži ka kvalitetnoj glazbi i koncertima koji ostavljaju lijepa sjećanja, onda je izać na cajke kao duševno silovanje.
dvije stvari: