neda mi se
|
inače mi se zbilja da. sve mi se da uvijek da mi se plesat prije tjelesnog da mi se pratit da mi se interesirat za sve, živjet u svemu, za svih sa svima, da mi se bit sretna da mi se bit fascinirana i zadovoljna i sretna.. sretna. koji kurac to uopće znači sretna? nemam pojma. ja sam sretna kad mi se ono iskreno da. energija i motiviranost i fasciniranost svime i onaj trenutak kad si samo kao neka rijeka kroz koju protječu ideje kreativnost kad ti je zabavno. mislim da je to to, sretna sam kad mi je zabavno. kad mi je zabavno sam sretna. kako god okreneš. kad mi je dovoljno stalo da sama sebe zabavim. i održavam na nekoj normali onako THINK HAPPY THOUGHTS! kad se uvjeravam da sama stvaram svoju istinu i svoj svijet i kad me usreći da prošetam malo tamo malo vamo i to je dovoljno da se izvučem iz svega ovog svijeta. tj iz ovog svijeta. iz ove đungle (i to ne u pozitivnom smislu). kad je naglasak na svemu službenome objektivnome kad bi trebalo biti na subjektivnome i onome kako se osjećaš isuse kad bi sve trebalo polaziti od toga ali ne znam. sad upravo danas jučer najviše sad... sad mi se neda. baš mi se iskreno neda. boli me kurac za gladnu djecu i za sve te debile u novinama i da li će se nešto ikada promijeniti jer tolko se živciram oko svega da jednostavno dođe taj trenutak kad mi se više neda. sad mi se neda upravo sad. nek tibet ostane pod vlašću kine nek masovno trgovanje ljudima ostane kakvo je i bilo.. neda mi se razmišljati o tome više. neda mi se. ne kužim ništa i ne zanima me uopće ništa išta čak ne želim ni spavati ni vječno spavati. čak ni ne želim da me pokupi enterprise i da se pretvorim u deannu troy. čak ni ne planiram ići u kset u petak jer mi se neda izbavljat iz ovog. čak ne želim ništa ni mijenjati jer je sve kako jest i ima i loših i dobrih stvari samo što me ne zanimaju. ne zanimaju me dobre stvari ni ništa me u biti ne zanima osim da ne ostanem ovako u ovom stanju bar još neko vrijeme. jer mi se neda. mijenjat. ni stanje. ni sebe. ni okolinu. ni smithse koji sviraju jer su upravo savršeni nadam se da postoji neki... univerzalni zakon nazovimo ga da je sve upravo onakvo kakvo treba biti. jer ja brijem da je. sve onako kako treba biti. neke stvari nisu, a opet jesu.. ne čini se da jesu, ali u biti jesu. lažni moralisti se nslađuju uvijek i nadamnom i nadsvima i nad ubojicama i to nije dovoljan razlog ali možda svemiru jest. ma ne znam ni sama što hoću reć zapravo po prvi put u neko vrijeme ne želim reć ništa uopće. neda mi se. ne-da-mi-se. |
