24.12.2007., ponedjeljak

Kako je Božić umro

Svrha i smisao Božića je, oduvijek sam mislila, provesti ga s onima koje volimo, davanje poklona, neko zajedništvo, makar za stolom, u Crkvi, u grudanju, sanjkanju, veselju.
Veselim se Božiću, svake godine, kao malo dijete. Volim zamatati i kupovati poklone i jesti kolače i udebljat se ko svinja pa volim i ići na božićnu misu.
Najviše od svega volim kititi bor. I sjediti u dnevnom boravku, gledati u bor, osjećati miris iglica.
No,
ove godine.
Bora nema. Mater mi je na moru našla neku veliku granu primorskog bora i odlučila da neće prolaziti kroz grižnju savjesti zbog kupovanja nasilno odrezanih borova još jednom. "Šta? kupimo bor, on stoji, kasnije imamo iglice za usisavat do 6. mjeseca, i onda ga bacimo! Najbolje bi bilo imati plastični bor, ili čak živi u kanti, pa ga zasaditi kasnije, ali kad nemamo! Zato je ova grana idealno rješenje. Čak i lijepo izgleda. I naša savjest je čista!"
Na moje negodovanje zaključila je "Ha dobro ako baš hoćeš bor, možemo ga otići kupiti. Ne želim da budeš nesretna za Božić."
Ali ja ponosna kakva jesam odgovorila sam- "Ma ne, ne budi smiješna, pa nemam više 5 godina!"
Unutra misleći jebemvamsve ozlijedili ste Božić, kog briga za mrtve borove, hoću kititttt kri kri kri :(((((
I dobro.
Prolazi vrijeme, pomirim se sa modernim spašavanjem planeta, krenem zamatati poklone.
"Zamotaj ti i svoj poklon, Maja, pa dobro znaš kaj smo ti kupili i tako nećeš se ljutit ja ne stignem sad motat?"
"Ma nema veeeeze tata, NARAVNO da ću zamotat svoj poklon."
Ovdje je Božić već zadobio smrtne udarce u glavu. Kako djetetu možeš dati da zamota vlastiti poklon. Ha, djetetu.
Mislila sam da sam starija od toga. Zamotat ću svoj poklon.
Božić je već isprebijan, no i dalje tetura nekako.
Čemu se još veselim?
Kolačima i prijateljima očito. No ove godine kolači otpadaju, ne zato što sam na dijeti, niti zato što ih mama nije napravila, nego zato što sam toliko tužna da ću propustiti sve okuse Božića. Bakalar koji je zasmrdio stubište iz našeg stana ostat će neokušen. Okusit ću ga, ali ga neću osjetiti? Jer mi se suze slijevaju niz grlo, i to pomalo ubija svaki okus.
Suze?? Za Božić? Jebote Maja šta ti je?
Ove godine Božiću fali jedina karika koja je bitna- provođenje vremena s onima koje voliš. Osoba koju najviše volim zatražila je par dana slobodno, za Božić.
Nema ga. Poklon sam mu zamotala, stavila ispod grane, i sve do dana jučerašnjeg sam se najviše veselila trenutku kad će ga otvoriti i zaključiti da mu se ne sviđa ali zahvaliti na trudu, a onda bi se išli šetati negdje gdje hoće, po snijegu, i bili bi sretni.
Kitu labudovu. Šta da radim s njegovim poklonom jebote. Skroz je odurno i nerealno i nasilno otvarati poklone nakon Božića. Gotovo jednako zamatanju vlastitih poklona.
E pa ljudi moji, Božić je u komi. Netko ga je prebio u mračnoj ulici i ostavio da iskrvari.
Imam jedan nedodijeljeni poklon koji je trebao ići priji. Ali where are my friends tonight?
U predbožićnoj euforiji u pomisli da ove godine nisam sama za Božić, zaboravila sam na prijateljice koje su mi prije značile sve. Guess what? i JESI sama za Božić. A frendice.. prošla baba s kolačima.
Nema sanjkanja ove godine. Ko ti je kriv šta si stavljala Njega na prvo mjesto. Jedino ako ne odem sama? ali to nije fora.

Preostaje mi polnoćka. Ispovijed? Gledanje jaslica u Crkvi?
Možda da snijeg mahnito počne padat, možda bi to spasilo Božić.
Vidjet ćemo.
Da li će preživjeti?

Reče ona, pogleda kroz prozor, i spozna da padaju njene najdraže pahulje- ogromne, debele, slijepljene.
Ima još nade, mislim si. Možda Božić ipak preživi. Barem uz pomoć aparata za disanje.

Ljudi, neka vam Božić fakat bude sretan. SRETAN Božić. Jer je ružno kad je nesretan, vjerujte.



ništa od gledanja love actually :((
crykissparty

apdejt
strpljen spašen
JAKA SAM
JA
KA
.
- 12:50 - Komentari (5) - Isprintaj - #

23.12.2007., nedjelja

sebićno

Čime se uopće okarakterizira godina u nečijem životu?
Da li da se oslanja na kronološku metodu po najbitnijim događajima, ili pak da se sav red zanemari i osloni na proustovsku metodu.
Proustovski trenuci pokazuju da u subjektivnom smislu udaljenost koja nas dijeli od nekog događaja ne označava i njegovu udaljenost. tko želi znati više
Život se prati na osnovi nekih znakova- vjenjčanja, profesionalni uspjesi, smrti, ratni pohodi itd- a mi se prisjećamo vlastite prošlosti na temelju mnogo manje opipljivih slika koje nas pohode. Možda se ne sjećamo nečeg toliko krupnog kao događaja cijelog, već se sjećamo atmosfere, štimunga, raspoloženja.
Ponekad kad osjetim miris određenog dezodorana kojeg sam koristila kad sam radila prek ljeta- vrati me.
Sjetim se svakodnevne rutine i rute, monotonije.
Kad vidim bicikl i određenu bocu s vodom sjetim se kako sam s prijateljicom svaki dan išla do zrinjevca.
Miris kokica me pak vuče u tuškanac, razvodnjena piva u kset, pa tako i određene pjesme asociraju na određena razdoblja života. Godine.
Eto ga sad gledam neke stare postove u nadi da se prisjetim šta sam dovraga radila cijelu zadnju godinu i nekako mi ne pomaže- kao da netko pokušava nasilno izvući ta sjećanja iz mene hvataljkom.
Sjećanja ne rade na principu konkretnih izvlačenja. Puno ćemo se lakše i bolje i sretnije prisjetiti određenog praznika ako nas na njega asocira miris borove šume ispod koje smo čitali knjigu dok su nam se prijatelji brćkali u moru, nego kad nam netko kaže 12.8. na praznicima si bila na hvaru.
Kad mi netko kaže 2007.-prvo što se sjetim je gomila odlićne glazbe koju sam otkrila tokom ove godine.
Onda odlićnih ljudi s kojima sam se povezala. Odlićnih izlazaka. Niskih točaka i visokih točaka raspoloženja. Niskih je zasigurno bilo daleko više ali ove visoke toćke su tolko visoke da kada vidiš niske ih zanemariš.

Prošlogodišnje novogodišnje odluke:
"Moje ovogodišnje novogodišnje odluke:
1. otić na još više koncerata ( i nać nekog kretena ko će ić samnom i izgledat dashing i kewl i plaćat mi upad i skompat se sa ferovcima etc)
2. počet se ufuravat u jazz i sve podvrste jazza (era rocka jenjava :( )(ovaj put za ozbiljno! prelazim osnove. i u tome će mi narafski pomoći najbolji cede šop ikada-svi znamo na koji se misli.)
3. više čitat. definitivno.
4. skrpat se nekom uber-kewl bendu pod vokale.
5. doduše možda bi prvo bilo bolje da se opet upišem na pevanje. to je bilo fakat zabavno. kad sam išla na pevanje, mislim. otkrih tako da sam totalni sakr na ovacije publike end šit. etenjšn hor, laički rečeno.
6. i oću se upisat na neki tečaj kreativnog pisanja il neš. čula sam da ima u buksi ?
7. prestat se kurit sa stvarima koje nemrem promijenit
8. oh! oh! skoro zaboravih. uključit se u VCZ (to je jedna prekul organizacija-volonterski centar zagreb-organiziraju protestiranja end šit)"

1)Ne znam dal sam otišla na više koncerata čini mi se da nisam. Baš sam neš malo bila. Ali je bilo bisera ove godine.
Ciljam na Trail of Dead i The Church ne kao koncerte nego gdje je meni bilo najljepše.
The National sam propustila (recimo D:)- možda najviše ove godine eto žalim za tim.

Kretena sam našla ;)

2)Haha jazz ziher :S
3)Nat.
4)ahahahahahahahahaahhahahahah
5)jesam
6)nat :S:S:S:S
8) koji kurac :S

odluke se kao što vidimo iz priloženog ni u kojem pogledu ne isplate. Nema smisla ih donosit nema ih se smisla pridržavati. Donosiš kako ideš, jel.

Isuse kako totalno neinspiriran post. Odurno kako kad je čovjek sretan ima deset puta manje inspiracije nego kad je nesretan. Najljepša djela izlaze iz depresije i grijeha. Isusti. Kako odurne klišejizirane rečenice NO DOBRO
Shvaćate što želim reć, jel. Sretna sam :)

Najbolji i najdraži album 2007.- The National- Boxer
Ne, nije ni radiohead ni lcd soundsystem. National je obilježio cijelu godinu, od početka do kraja, s ovim divnim albumom koji mami osmijehe i suze u podjednakoj količini. Dobro jebote o čem ja pričam ovo su same suze :kri: no radosnice.
Šteta šta nisu došli u zagreb :S

Vjerujem da je najljepša pjesma koju sam ćula u 2007. Gemini (Birthday Song) od Why?a. Osim nje godinu je obilježio i Bobo sa megahitom DOMINIK.


^^za sve vas neprosvijećene

Najaći film 2007. ne mogu odrediti. Nije bilo baš plodno.
Najaću literaturu 2007. morala bih reći ne poznajem. Možda je najaće otkriće bio ovaj lik jer sam ga ekšli pročitala :nezna

Oblaćila sam se kao i dosad u istim dućanima osim novo je nju jorker i tako to. Promijenila sam par frizura? I još žalim šta nisam ostala na futbalerki.

Eto tako stvari stoje.

Image Hosted by ImageShack.us

- 16:47 - Komentari (2) - Isprintaj - #

21.12.2007., petak

Come streaming in on sunlight wings a million bright ambassadors of morning




Tolko mi je dosta unkindnessa svugdje koje natopljuje sve spužve ljudskih umova i poteza i najrađe bi po prvi put gledala



opet.
Vjerujem u altruizam :(
Nazovite me prljavim hipijem ili idealistom ili debilom ali CAN'T WE ALL JUST GET ALONG :S
Volim gore embedani video jako i pjesmu i lijepa mi je i nije uopće dosadna nego je prekrasna o dvoje ljudi koji se susretnu i vide samo jedno drugo i sve je natopljeno poviiješću i mladenačkom vjerom u budućnost koja treba biti dio svih mladih ljudi.
najviše ova pjesma je o zaustavljanju vremena i svemu što se događa u Onih Par Minuta

jebemti led david gilmour :(
- 17:38 - Komentari (1) - Isprintaj - #

16.12.2007., nedjelja

novi post o biografiji s nekim neodređenim tupastim dodatkom o toplini na početku

ponekad nam treba topline
drugih ljudi-da pređe na nas
mislim da je toplina i važnost osobe od koje dolazi toplina kao većina stvari omjer
recimo ako djevojci dećko kaže nešto minimalno lijepo, ali ona ga registrira jače nego druge ljude, to će joj značiti isto kao i kad joj neki poznanik kaže najljepši kompliment na svijetu.
jasno ne na isti način, ali jačina je tu negdje.
toplina-otkud ju dobijemo?
jasno od prijatelja, ljudi kojih volimo.
i ne treba se suzdržavati od traženja topline- ali
gdje su granice?
koliko dugo jedan čovjek može od drugoga crpiti toplinu, i što ako ne pomaže?
davanje topline.
oduzmeš sebi, daš drugome, krajnje nesebičan cilj.
a što se toga tiče,
toplina je tvoja da odlučiš kome ćeš ju dati.
ne možeš svima, ubio bi se.

Image Hosted by ImageShack.us

uzbuđena sam zbog ove neke knjige na koju sam naišla.
zadnjih par dana po glavi mi se vrzma pitanje biografije.
pisati biografiju nekome je toliko intimno- toliko zahtjeva zanimanja i napora uzrokovanog prvobitnim zanimanjem- što nekog nagna da napiše biografiju?
to je neka urođena znatiželja koja odabire subjekte ciljano- većinom su oni slavni, nadmoćni ljudi, bilo u umjetničkom ili političkom smislu, bilo u smislu koristi ili štete.
njihovi životi su obavezno ono što se naziva površno govoreći "većim od života" i saznanje da je npr marilyn monroe, cezar, napoleon, isus, hitler, verdi grizao nokte i plakao i navijao za taj i taj nogometni klub, pa približuje nam ih.
približuje nam druge ljude, takorečeno.
pisanje biografije. opisivanje nečijeg života- uranjanje u njega, pomisao da razumiješ ljudsko biće u mjeri u kojoj se osoba može uopće nadati da razumije drugoga,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,
za pisanje biografije moraš znati toliko detalja i događaja, pa rekla bih Sve što se ikad dogodilo nekoj osobi, okolnosti koje su okruživale taj događaj,, ljude prijatelje i obitelj te osobe, ali ono najbitnije-osobnost- način na koji osoba pristupa događajima i problemima, njegova razmišljanja.
zašto znati Sve? jasno da bismo imali veći spektar događaja i okoline- da bismo mogli pomnim biranjem odabrati one stvari koje nam se čine najbitnije- ne u nekom generalnom svijetlu po bitnosti, nego one stvari koje su nekog izgradile u osobu koja je danas- odabrati te događaje kao boje koje oslikavaju osobnost današnje osobe današnjeg platna, slike, odaberi metaforu koju želiš.
pisati nekoj običnoj osobi biografiju, to bi bilo lijepo.
označavalo bi njeno značenje u tvom svijetu kao i značenje neke od gore navedenih popularnih ikona u stvarnom svijetu. značenje jamesa joyca richardu ellmanu- to je vjerojatno najpoznatija biografija. navodno i najljepša, ne znam nisam čitala :(
poriv za pisanjem nečije biografije se možda javlja jednom do dvaput u životu, sretnicima triput, skroman broj maltene iole.

Image Hosted by ImageShack.us

- 23:42 - Komentari (4) - Isprintaj - #

02.12.2007., nedjelja

ritam, eliša kijz i ostali putreni keksi

Cijeli život si moram prevoditi stvari na verbalni oblik
Recimo, matematika. Jedini način da ja rješim zadatak jest da izrečem putem riječi sebi u glavi neku šablonu po kojoj da ga rješim.
Jedini način da zabijem loptu u gol jest da si izrecitiram pokrete koje moram napraviti da bi puknula loptu.
Jedini način da spećem jaje, napišem zadaću ili naučim nešto jest da si izrecitiram plan, korak po korak, i onda ga slijedim.
Sad, te stvari već idu automatizirano (osim u slučaju s matematikom), ali želim reći da je jedina stvar u životu za koju si ne moram definirati postupak- glazba.
Ne moram razmišljat kako da otpjevam note ispred sebe, samo ih otpjevam. Ne moram razmišljat koja polja moram pritisnuti za G akord, on je u meni?
Ne moram razmišljati o albumu, racionalizirati ga, samo ga čujem i osjećam da li mi se sviđa ili ne. Verbalno dođe samo po sebi- zapravo ne dođe, u glazbi je ono maltene tamo.

I sad šta zapravo želim raditi u životu je
Šta ŽELIM raditi u životu?
Želim raditi nešto kao što radi moj otac recimo evo
on je zagriženi ekonomija-fil i publicističke-bookwirm i ljudi ga plaćaju da iznosi svoje mišljenje i kupuje časopise i čita ih.
plaćaju ga za nešto za što bi on sam platio samo da može raditi.

platila bi da mogu napisati neki jebački rivju za ritam i pokazat im šta je dobar rivju bez praznih ustaloženih klišejastih općeprihvaćenih fraza od kojih ti treba kanta za riganje tokom čitanja.
a:"oćeš vidjet novi ritam?"
b:"ha može."
a:"evo ti, kanta ti je iza vrata."
b:"o.k."

mislim riga mi se nije da se ne slažem s činjenicom da je in rainbows album godine ne zato što je puko odličan već zato što je radiohead tolko jak i sveprisutan bend da se jedan icky thump od white stripesa naprosto ne može mjeriti s njim.

nego jedino šta mi se svidža u ritmu je šta su u ovom broju neš dobro pisali o alicii keys dobro sad nisam ju nikad slušala ni niš al volim ju lijepo mi je da je lijepa i da svira klavir :(
ja oću svirat klavir :(
osim toga refren za folin' je kečy :)
(molim određene da se suzdrže od komentara "ma nabrijem ti nigersku elišu kijz, navedeni će znati tko su")


to hoću radit :(
daj zabrij koje tonove pogodi :(

dvije stvari- rome wasn't built in a day- stvari se ne dogadžaju prek noći- ali nijedna stvar- ni.je.dna.
druga stvar- psihosomija :S ne znam oduvijek mi se sve čini da u svemu trebaš povezivati nešto apstraktno sa onim konkretnim, verbalnim? a stvari koje su prirodno povezane unutar tebe, ono konkretno ti dođe samo od sebe jer je apstraktno u tebi, s tim se treba baviti.
ono što prirodno znaš, ono što ne trebaš definirati da bi shvatio, to je to,


- 15:07 - Komentari (10) - Isprintaj - #

< prosinac, 2007 >
P U S Č P S N
          1 2
3 4 5 6 7 8 9
10 11 12 13 14 15 16
17 18 19 20 21 22 23
24 25 26 27 28 29 30
31            


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv