24.11.2007., subota

try to figure out everything at once

Znala sam da sam se trebala ubit. Stalno si mislim kak još stignem al više nebi bilo fora.

National je fakat fakat prepreprekrasan uživo. Ne mislim samo na matta :p
Fakat su prejaki, zvuče bolje nego na studijskim snimkama čak i u navodno sranjskom pauk-ozvučenju.

No, ipak me neke stvari jebu dan poslije.

Prvo, ovo mi je najdraži bend :( zašto nisam manijakalno prijetila da ću priklat nekog ak me ne upozna s njima :(
a možda i bolje da nisam? ma kity.,.-,.

Drugo, ovo mi je najdraže bend :( zašto nisam bila u prvom redu :( sama :( s njima :(

I kad nešto čekaš više mjeseci s izgarajućom željom
Ne, ovako-
svaki dan sam pisala datume u bilježnice normalno
I svaki dan kad sam pitala datum sam snimila koji je datum i svaki put bi pomislila još xy dana do nationala
svaki jebeni dan- izdrži do petka
-još samo do nationala
-sve će bit dobro poslije
- razriješenje svega ikad sve je totalno nebitno i trivijalno i jebeš sve u petak je national (točnije 23.11. za stare dane kad nisam znala kad je)

i dobro zadnji dan pišem ja datum u bilježnicu 23.11. i utroba mi se okrene kao skakutavi pikachu i to isčekivanje je tolko lijepo.

dobro i dođem. i oni odsviraju :( bezgrešno :(
i Gotovo je :(

for a minute there i lost myself? for a minute :(
i onda dođem doma i mislim si kako nije bitno što ih nisam vidjela iz bliza nije bitno jer svaki put kad ih slušam ću osjećat da ih znam i da su tu i da sam na koncertu Stalno.
sretan završetak :(
zašto se onda osjećam tolko usrano :(

jebenti sanju doležal našiljenu
danas je sve trebalo bit ljepše.

Ne al znam da sam se trebala jučer ubit :(
Ostalo bi na nationalu ostalo bi na well can i ask you.. about today
nebi bilo jutra poslije i ovog
čeg? ničeg
sljedeći put ću

šta bi dala da sam bila tamo prije dvije godine .(

- 10:28 - Komentari (7) - Isprintaj - #

20.11.2007., utorak

osuda osuđenih/the more you know the more you see seymore glass

primorena sam napisati novi post jer me puca inspiracija oštrog kritičkog tinejđerskog oka koje je pri odrastanju suoćeno sa odvratnom i hladnom stvarnošću. --another unninocent elegant fall into the unmagnificent lives of adults-
dakle u jeruzalemu smo. oko 30ete godine nove ere. ad. anno domini.
dobro poznata prostitutka marija magdalena biva prepuštena javnom linču i kamenovanju zbog svojih grijeha.
svi, od mladih do starih, od osoba niskog i nikakvog do osoba visokog i postojanog morala bacaju kamenje na nju.
ona je svjesna svog grijeha i pati zbog njega i previše. na scenu stupa isus krist.
isus, dobročinitelj kakav je, osjeća prirodnu potrebu pomoći jadnoj i izmučenoj mariji magdaleni u njenom snošenju kazne.
stane između podivljale mase i grešnice te povlači jednu crtu svojim pravdo-donosnim štapom.
"onaj koji je bez grijeha neka prvi baci kamen."
reče isus
zapovjednim glasom
te masa u sramu spusti kamenje i ode svojim putem.
sad- osuda. isus upravo osuđuje osudu. i to je jedina stvar vrijedna osuđivanja na svijetu. kada je netko stavljen na stup srama, svi oko dotičnog se okupljaju i gledaju na njega s visoka, pričaju o njemu kao o kakvom izgubljenom retardiranom janjetu, sa zamjetkama poput- kako je mogao joj joj...
stup srama nije najljepše mjesto na svijetu za biti. čak i kada je on prešućen i toliko malen da je jedva zamjetan, no tamo je. jednom kad se stvori, povećava se i smanjuje prema potrebi.
osudba, je dakle, ono što ne valja sa današnjim društvom.
marija magdalena je možda počinila grijeh, no to ne znači da je gora od ikoga drugog. trenutak slabosti nam se svima događa svakog dana. samo što su neki trenuci izraženiji.
diže se i pada i ide se dalje. no kad netko padne ga se ne šuta još jače dolje. ili se šuta?
pa sveopće prihvaćeno mišljenje jest da je okej šutat.
no što kada je šutanje neutemeljeno?
ovo me dovodi do situacije koja se dogodila u mojoj školi osnovnoj sa jednim profesorom vjeronauka.
ja njega nikad nisam pretjerano simpatizirala ne sjećam se ni sama zbog čega, te sam se spremno pridružila masi nakon incidenta koji se dogodio sa učenicom nižeg razreda.
profesor je, među krugovima učenika, bio optuživan čak i za pedofilju, jer je obrađivao nastavnu jedinicu "odrastanje i seks" ili nešto slično tome.
naime, jednog dana, učenica ga je zamolila da ju zatvori u učionicu jer prolazi emocionalnu krizu. on je spremno na to pristao s razumijevanjem te ju preko odmora zaključao samu u učionicu. njoj su potom djeca iz razreda lupala na vrata i derala se ponižavajuće zamjetke. ona je prirodno reagirala- i lupala natrag.
cijela situacija je ispala odvratno, profesor je stavljen na javni linč, glavna vijest naslovnice jutarnjeg lista idućeg dana je bila upravo o njemu i njegovim pedofilskim sklonostima.
svi koji ga nisu voljeli su konačno došli na svoje- osudbu. svi su ga osuđivali, pa čak i ja, iako sam u dubini duše znala da je neosnovano. no to nije bilo bitno, glavno da sam dobila priliku istaknuti njegovu pogrešku i osjećati se bolje zbog tog.
sad, par dana nakon što mu je oduzeta radna dozvola i mogućnost rada s djecom, u istom listu izašao je maleni maleni intervju s njim gdje je on objasnio što se zapravo dogodilo. čovjek je bio iskren, i ja sam to znala. no zanemarila sam njegovu stranu priče- jer mi je zanimljivija bila priča o pedofilu u vlastitoj školi.
tako su postupili svi, cijelokupna masa ljudi, od najmlađih do najstarijih, njegova strana priče je bila sasvim zanemarena, i ovaj je čovjek uzaludno postao simbol javne izruge, makar na kratko. NA KRATKO?
ali o kako nije na kratko.
svaki put kad će on u daljnjem životu probati dobiti posao, predstaviti se nekom, ova činjenica će isplivati na vidjelo.
njegov glas će biti prigušen oglušivanjem. njegova priča je EDITED FUCKED UP STRANGLED BEATEN UP i USED AS A PHOTO IN TIME MAGAZINE.

toby maguire.
on je skužio svijet. on je skužio u čemu griješi, napisao svezak o tome, podijelio kolegama na poslu.
svi su se složili, da da lijepo je biti moralan, da da. kad je otišao da sagradi nešto novo, nešto bolje, nešto ..bez bezrazložne osude.. nitko nije ostao uz njega. jer je njegov glas zanemaren, nije unosan. nije zanimljiv. nije tip priče koji možeš prepričavati i ispadati uzvišeno moralan.

što me vraća do marije magdalene ne znam kako i na koji način. recimo da je marija magdalena bila obična žena, bez nekih skandaloznih grijeha na duši. i da je bila podvrgnuta javnom stupu srama. nezamislivo? nije. besmisleno? u potpunosti.
mislim kako je dospjela tamo? nesporazum? možda. no je li bitno? već je tamo i svi jedva čekaju da se izdrkaju oprostit ćete svojom uzvišenošću, s razlogom ili bez.
svejedno je.
ali zbilja je svejedno. na kraju dana te jednostavno nije briga. izdrži.do.petka.
gah :S

". . . - - - . . . [jasam esoes ] says (23:03):
izgleda ko ti kad krades iz kantine
edited says (23:03):
e drito sam znala
edited says (23:03):
baš o tom pišem post"

^^ dada nije bitno dal je krunoslav novosel bio pedofil ili ne. on je pedofilom nazvan, pedofil je i ostao.

u drugim blic vijestima
još 3 dana
mislim praktički
ništa O.O
do do do
NATIONALAAAAA

uostalom, smatram da kartagu treba razoriti :S

luka hvala šta si me trpio dok sam ovo recitirala tuzan

edit-
E SVI SU TOLKO LUDIIIII LUUUUUUDIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIII LUUUUUUUUUUUUUUUUUUUUUDIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIIII

- 22:33 - Komentari (5) - Isprintaj - #

04.11.2007., nedjelja

try not to worry

Kako nekome objasniti.

Jednom prilikom sam u provali egzistencijalne krize rekla svom ocu da nema ništa smisla, što bi svijetu značilo da ne postojim, da je ljudski život toliko jebeno malen i nevažan i da su sve emocije sporedne i jadne i da nema smisla živjeti ako ne vjeruješ u zagrobni život, jer svemu dođe jebeni kraj.
Mrzim krajeve više od svega. Ne, bojim ih se. Bojim se činjenice da knjiga ima kraj, da sve priče imaju kraj, da se digitalni sat na dvdu svakom sekundom bliži kraju.
Krajevi nemaju smisla i tužni su. I užasavaju me.
Da ne digresiram, otac mi je odgovorio da jednom svijetu neće ništa značiti, ali da će njemu značiti više od svemira, da me voli više od svega što postoji i ne postoji i da bi njemu moj prestanak postojanja značio prestanak postojanja svemira i svega.
Bio je pomalo nerazuman, no to je toliko prekrasan odgovor i tada još nisam shvaćala koliko je lijepo da imaš nekog, makar roditelja, da te ovoliko voli, ali me pogodila ta jedna bolesna spoznaja koja mi je obilježila shvaćanje sve otada do sada.
To da su ljudi sami po sebi svjetovi. Ima ih koliko je ljudi.
Da ljudske emocije samim ljudima koji ih proživljavaju znače sve.
Recimo. Surfaš internetom i nailaziš na slike raznoraznih emača i blogove na kojima oni ispovijedaju svoje frustracije i život im znači što..ih neki dečko ne pogleda, dobro nije sada bitno, bitno je da su hipotetski, tužni.
Sad, nama promatračima to apsolutno ništa ne znači zato što mi ne proživljavamo te emocije, podsmjehujemo se, imamo mi svoje brige.
Ali isto tako, da je suprotno, da netko gleda naše emocije, isto bi rekao isuse daj ne cmizdri.
Ali nama to znači sve. Mi jesmo naša proživljavanja, naš svijet je jednak našem iskustvu. I svako odnošenje bez poštovanja prema tome je najgori grijeh koji postoji.
Kada se odnosiš s visoka prema nekome, kada ga vrijeđaš, kada bilokome naznačiš da smatraš da je njegov svijet manje vrijedan...ubijaš.
Kada nekog svedeš na jednu jebenu osobinu iako je svaki čovjek toliko poseban i prekrasan sam za sebe, kada ga svedeš na "lažljivac", ubijaš. Sve osim te jedne osobine.
I to je tolko. Jebeno. Odvratno.
Kad nekom kažeš da umre, ubio si jedan svijet. Jer znači da ti više nije stalo do njega, dakle ubio si ga u svom svijetu.
Kad nekom kažeš da je jebeno jadan i da se sabere, ubijaš njegovo poimanje svijeta.
Sad, osjetljivost na pojedine stvari i jačina karaktera je tu drugo, emocije su tu i stvarne i sada.
Kad cura ispred tebe u razredu plače jer je izgubila nešto prekrasno, ti si misliš joj jadna, ali zapravo nemaš blage veze o njenom svijetu i zašto plače. A kad ti to proživiš i shvatiš koji je intenzitet plakanja i proživljavanja svega i da zapravo NIJE beznačajno...to je nešto sasvim drugo.
I KAKO
da onda nekom objasniš da ti znači cijeli svijet
Kako nekom objasniš da jednom riječju može srušit apsolutno sve jer on je ti i ti si on i jednom malom zamjetkom počiniš masovno ubojstvo i kako objasniš da je tolko jebeno teško
udahnut i ustat se i prestat plakat i da ti treba tolko nadljudske jebene snage da skužiš da će sve proć.
Kako nekome dočaraš svoj svijet. Nikako?

we got love and hate it's the only way.


Imajte poštovanja. Prema tuđim životima. Nisu prazni- nisu suhi i jadni, postoje, i nekom nešto znače.

I da. Pročitam sad ovo i skužim da zvuči tolko jebeno stereotipno i ljigavo isuse majko mila
Sve zvuči stereotipno i ljigavo nema druge

once i wanted to be the greatest?
- 23:20 - Komentari (8) - Isprintaj - #

< studeni, 2007 >
P U S Č P S N
      1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28 29 30    


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv