Kako je Božić umro
|
Svrha i smisao Božića je, oduvijek sam mislila, provesti ga s onima koje volimo, davanje poklona, neko zajedništvo, makar za stolom, u Crkvi, u grudanju, sanjkanju, veselju. Veselim se Božiću, svake godine, kao malo dijete. Volim zamatati i kupovati poklone i jesti kolače i udebljat se ko svinja pa volim i ići na božićnu misu. Najviše od svega volim kititi bor. I sjediti u dnevnom boravku, gledati u bor, osjećati miris iglica. No, ove godine. Bora nema. Mater mi je na moru našla neku veliku granu primorskog bora i odlučila da neće prolaziti kroz grižnju savjesti zbog kupovanja nasilno odrezanih borova još jednom. "Šta? kupimo bor, on stoji, kasnije imamo iglice za usisavat do 6. mjeseca, i onda ga bacimo! Najbolje bi bilo imati plastični bor, ili čak živi u kanti, pa ga zasaditi kasnije, ali kad nemamo! Zato je ova grana idealno rješenje. Čak i lijepo izgleda. I naša savjest je čista!" Na moje negodovanje zaključila je "Ha dobro ako baš hoćeš bor, možemo ga otići kupiti. Ne želim da budeš nesretna za Božić." Ali ja ponosna kakva jesam odgovorila sam- "Ma ne, ne budi smiješna, pa nemam više 5 godina!" Unutra misleći jebemvamsve ozlijedili ste Božić, kog briga za mrtve borove, hoću kititttt kri kri kri :((((( I dobro. Prolazi vrijeme, pomirim se sa modernim spašavanjem planeta, krenem zamatati poklone. "Zamotaj ti i svoj poklon, Maja, pa dobro znaš kaj smo ti kupili i tako nećeš se ljutit ja ne stignem sad motat?" "Ma nema veeeeze tata, NARAVNO da ću zamotat svoj poklon." Ovdje je Božić već zadobio smrtne udarce u glavu. Kako djetetu možeš dati da zamota vlastiti poklon. Ha, djetetu. Mislila sam da sam starija od toga. Zamotat ću svoj poklon. Božić je već isprebijan, no i dalje tetura nekako. Čemu se još veselim? Kolačima i prijateljima očito. No ove godine kolači otpadaju, ne zato što sam na dijeti, niti zato što ih mama nije napravila, nego zato što sam toliko tužna da ću propustiti sve okuse Božića. Bakalar koji je zasmrdio stubište iz našeg stana ostat će neokušen. Okusit ću ga, ali ga neću osjetiti? Jer mi se suze slijevaju niz grlo, i to pomalo ubija svaki okus. Suze?? Za Božić? Jebote Maja šta ti je? Ove godine Božiću fali jedina karika koja je bitna- provođenje vremena s onima koje voliš. Osoba koju najviše volim zatražila je par dana slobodno, za Božić. Nema ga. Poklon sam mu zamotala, stavila ispod grane, i sve do dana jučerašnjeg sam se najviše veselila trenutku kad će ga otvoriti i zaključiti da mu se ne sviđa ali zahvaliti na trudu, a onda bi se išli šetati negdje gdje hoće, po snijegu, i bili bi sretni. Kitu labudovu. Šta da radim s njegovim poklonom jebote. Skroz je odurno i nerealno i nasilno otvarati poklone nakon Božića. Gotovo jednako zamatanju vlastitih poklona. E pa ljudi moji, Božić je u komi. Netko ga je prebio u mračnoj ulici i ostavio da iskrvari. Imam jedan nedodijeljeni poklon koji je trebao ići priji. Ali where are my friends tonight? U predbožićnoj euforiji u pomisli da ove godine nisam sama za Božić, zaboravila sam na prijateljice koje su mi prije značile sve. Guess what? i JESI sama za Božić. A frendice.. prošla baba s kolačima. Nema sanjkanja ove godine. Ko ti je kriv šta si stavljala Njega na prvo mjesto. Jedino ako ne odem sama? ali to nije fora. Preostaje mi polnoćka. Ispovijed? Gledanje jaslica u Crkvi? Možda da snijeg mahnito počne padat, možda bi to spasilo Božić. Vidjet ćemo. Da li će preživjeti? Reče ona, pogleda kroz prozor, i spozna da padaju njene najdraže pahulje- ogromne, debele, slijepljene. Ima još nade, mislim si. Možda Božić ipak preživi. Barem uz pomoć aparata za disanje. Ljudi, neka vam Božić fakat bude sretan. SRETAN Božić. Jer je ružno kad je nesretan, vjerujte. ništa od gledanja love actually :((    apdejt strpljen spašen JAKA SAM JA KA . |
