Panic! At The Disco.
|
Svaki četvrtak vjerno čekam prilog Jutarnjeg lista, "Bestseller". Obožavam taj prilog iz nekoliko razloga. Tu i tamo se dogodi da ima briljantne reviewe (iliti one s kojima se ja slažem), i često dobim ideje što da sljedeće daunloudam iz upravo Bestsellera. Ovaj četvrtak me neki lik po who goes by the name A. Dragaš ugodno iznenadio kratkom kritikom (od mojih vršnjakinja obožavanog) albuma "A Fever You Can't Sweat Out Of", skupine P!ATD. Neke ljude ću jako raspizditi s ovim postom (točnije marlett i keks-sry curke), ali ja jednostavno nemogu više u sebi držati svu mržnju koju osjećam prema p!atd i zapravo svim novim emo-core bendovima out there. To je jedostavno, ono, american-white-uneducated-trash-shit. Emo core nema veze s mozgom. A da ne počnem o pop-punku. Mrak mi pada na oči kad vidim tako oskvrnjenu riječ "punk". A tek kad čujem. Bože sačuvaj. I onda otvorim vikipediju i searcham p!atd. I pazi šta piše pod žanr. Ja bi nekog zbog te klasifikacije mogla upucat u oko. "Experimantal rock". Kad vidiš da je p!atd ocijenjen sa experimental rock, nema sumnje. Svijet je u kurcu. Kao što je Štulić jednom prilikom rekao (ovo jako često citiram), to nije muzika, to je sranje. Dakle. PANIC!AT THE DISCO- A Fever You Can't Sweat Out Of 1/10 Premda svježe nominirani za buljuk američkih MTV nagrada, panike u disku ne bi smjelo biti jer Panic! At The Disco iz Las Vegasa to ničime ne zaslužuju. Posrijedi je tek još jedan od teško podnošljivih emo-core/pop-punk bendova čije opservacije ne sežu dalje od srednje škole, iz koje su netom izašli, i obližnjeg shopping-malla. Favoriziranje na MySpace.com doveo je P!ATD do uglednih mjesta na top-ljestvama, naslovnica tiskanih magazina, a sada i MTV nominacija, iako kenjkave melodijice, meketavi vokal Brandana Urieja (ponegdje s vocoderom od Colonije) i electro-pop umetci (kao da Karma izvodi Depeche Mode) u njihov ionako mekani, šablonizirani pop-punk sa strogo kontroliranim gitarama to ničime, osim mladošću valjda, ne zaslužuju. Eto do čega vodi internet koji se, sad je to dosta jasno, nije pokazao nimalo revolucionarnim nego za široke mase grozomorno zaglupljujućim. Sjedi, jedan! |
