melankolija?
|
mrzim se osjećat emo. mrzim. iliti biti u nekom čudnom stanju melankolije. to je tako čudno, to stanje melankolije. osjećam se ekstra pametno i kao da sve razumijem, u doticaju sa prirodom, sa svima, ali svejedno prevladava neka tuga. onak koda bi mogla plakati. i plakati. bez ikakvog razloga. no, melankolija ne dolazi otud. treba mi psihijatar. imam neobjašnjene emocionalne probleme. ja hoću biti psihijatar. dali je to neka podsvjesna stvar? treba mi psihijatar pa želim biti psihijatar da popunim neku prazninu? ali otkud mi praznina? imam takorečeno zakon život. dobro, nije plain zakon, ali ono....imam 5-10 najboljih prijateljica, najbolju mamu na svijetu (ja vam kažem), stari je totalno onak flegma, nitko oko mene si ne zabrijava neš posebno da bi imao utjecaj na mene.... radim relativno kaj hoću i šta volim..... ali svejedno. melankolija. no otkud? wtf? zašto? nemam pojma. samo je tu. i ne odlazi. zapravo mi se čini da ode, ali se opet pojavi i onda skužim da je tu bila cijelo vrijeme. treba mi nešto. nešto više. damn. ali ne depresija. da je bar depresija. nego baš melankolija. |
