KOPITOM U GLAVU
28.09.2005., srijeda
Intertekstualni proglas
|
Naša mala radna zajednica koja se sastoji od mene se duboko ispričava zbog ovako duge pauze… predsjednička kampanja i takve stvari… he-he, šala… šta, šta je Vlado… aha… aha… dobro… aha… oke, reći ću im… Evo kaže Vlado da ne zaboravim spomeniti četrdeset osobnosti koje sadrži moj lik i djelo… moje drage glasove u glavi… također pozdravljam i stričeke doktore iz Vrapča… posebice doktora Olju Koljanovića… daklem DR OLJO bok… hm, dobro, dobro, malo sam zastranio… daklem, s gnušanjem opovrgavamo glasine da se radi o kreativnoj pauzi, nedostatku inspiracije i tako dalje, i tako dalje… u glavi nam je kao u košnici… ideje se kote i množe ko mješanci zečeva i vinskih mušica… ali vrijeme, vrijeme je faktor… a vremena nema gospodo i gospodarice… Evo dajem riječ drugu Vladi, našem vrlom ekonomu, alfi i omegi ovih stranica, doajenu nerada, nediscipline i magu izležavanja, pravom uzoru svim pravim lažnim piscima i sličnim umišljenim veličinama… Izvoli Vlado, izbaci to iz sebe… Fala, komšija Joco... Šta sam ono htio reći… Ih koliko priča ja znam… tone i tone, skladišta i skladišta, silose… sve bih vam ih pokazao, ali su mi još u rektumu... trenutno jedem ricinus, suhe šljive, jogurt i pijem pivu u isto vrijeme kako bi požurio izdavanje istih... i budite sigurni čim ugledaju svijetlo dana razmazat ću ih na papir… i to čim čim prije tim tim bolje… dotad ostante mi lijepi i veseli… Redakcija |
- 14:24 - Nabaci nešto svoje (4) - Odnesi doma - #
20.09.2005., utorak
Izvanredne vijesti
|
10:11 Izvanredne vijesti na Helenskoj radio televiziji Luksemburg. Uključite se za pet minuta i sve ćemo vam reći. 10:25 Izvinte šta smo malo zakasnili, baš je bila napeta i našesta scena na vašoj omiljenoj sapunici, pa je naš tonac Vinko prijetio da će stvorit talačku krizu ako ne pustimo Huana i Huanitu da pobjegnu od zlog Horacija i na kraju se strasno poljube. Daklem, strašna vijest. Desetine mrtvih u napadu na britansku ambasadu. Nepoznati, ali zasigurno ludi samoubojica je masakrirao desetine nevinih civila. To se dogodilo u Iraku. A i kod nas je navodno netko bacio bombu u ambasadi. Naravno da nitko nije stradao, jer kod nas niko ništa ne zna napravit kako treba. Na znamo što se događa, ali ćemo se javiti za par minuta s lica mjesta gdje će naša reporterka Slađana Pimpek pokušati saznati nešto više. Aj ba Šafrane, gasni ovo... 11:48 Slađana je na licu mjesta pa će nam reći što ima novoga. Slađani je ovo prvi terenski zadatak. Slađo, alo Slađo srce javi se... Ćao Mirsada, ovdje na licu mjesta je veeelika gužvica i svi me gurkaju, i nisam ništa saznala... aaaa ode nokat, joj daaaj se ne guraj budalo... i ne znam šta ću... šmrc... znaš nisam ovo nikom rekla, svi me mrze jer me direktor moj Mile-Dile voli, a on je rekao da dijete nije njegovo i da će mi kičmu slomit... buaaahaaa... zaštoooo... hoću kući mamici... Šta ba.. hm, ovaj, kaj... Ajd smiri se bolan sve će bit oke... aj ba Šafrane pali reklamice... vraćamo se nakon poruka naših sponzora, majčicu im škrtu zakartam... 11:59 Slađo šećeru, jesil dobro... Kaj je bona...? Aj sredi šminku pa se čujemo... Šafrane srce pični spot od Thompsona... 12:55 Evo konačno najnovije jutarnje vijesti. Slađo zlato reci nam molim te novosti u vezi ovog strašnog ničim izazvanog bombaškog napada na nevinu i lakovjernu ambasadu... Pa, ovaj, događaji se izmijenjuju kao na filmskoj vrpci. Ovaj, sigurno se nešto strašno dogodilo, jer je bila policija i napravila očevid, pa je otišla, a i svi novinari su otišli, samo sam ja ostala i ne znam šta se događa. U stvari ovdje nema nikoga i mislim da se ništa nije dogodilo dok sam ja plakala u WeCeju... joj ček ček sekundicu evo pitat ću ovog stričeka mislim da je to engleski ambasador koji će dati službenu izjavicu i sigurno će nam nešto novo reći. Yes, ofdje je džanas neščo eksploudiralo. Mi još infestigejt štou bi tou moglo bilo. Nemamo toučnih poudataka, bat izgleda da je puklo bomb. Ja fam toučno mougu reči da nemam saznajna štou je tou pukla, ali znadem da je jedno naš dečkou teško najebo. S lakim ozlj ozelj oljz... ranama. Yes, dečkou je samo čistio bomb kad je pookla. Bat takfa stvari pitajte svoja polis, jer oni su sad doušli sfe infestigejt... Hvala ambasadore... Yes, bat ja nisam ambasadour, ja sam gardner, kakou fi kašete frtlar... A ups, joj onda ništa... hi,hi, ovaj, hm... vraćamo se u studio, izvoli Mirsada... i pardončeko, ponekad od ovog Prozaca imam napadaje histerije... Evala Slađo, nema veze srce, bit će bolje. I tak ba. Ovi englezi baš nemaju sreće u Hrvatskoj. Prvo su im prošle godine neki zli zli hajvani zapalili špijunski auto, a sad i ova bomba. Mislim oni ba ovdje niš posebno ne rade. Malo nas špijuniraju, tu i tamo bace koju glasinu, zakuhaju rat ili kakvu aferu, sabotiraju rad ponekog ministarstva, ukradu poneki dokument. Ništa posebno. I onda ovakav strašan napad. Tko zna šta slijedi. Da li je ovo libanonizacija Hrvatske ili su se to samo maloljetni delikventi zafrkavali. Hoće li i Hrvatsku zahvatiti val terorizma, ili se u ovoj našoj vukojebini ništa svjetski bitno ne događa pa od ovakve pizdarije pravimo veliki medijski događaj. Tko je kriv, a tko je prav? Tko je što i zašto? Šta mislite zašto bomba i zašto baš englezima? Šta mislite tko je najbahatija bagra na svijetu? I zašto baš englezi? U svakom slučaju pratite nas i dalje, jer sigurno nećemo više trošiti vremena na ovakve gluposti. |
- 22:43 - Nabaci nešto svoje (19) - Odnesi doma - #
17.09.2005., subota
Živ...
|
Bešumna eksplozija zasljepljuje senzore. Bijela svijetlost lomi se na spektralne boje i nezadrživo prelijeva po mrežnici u kaotičnom vihoru. ...oštra bol... Svaka stanica u tijelu vrišti od straha. Instinktivno se bori za goli život. Gdje sam i što se događa? Grozničavo tražiš čvrsto tlo pod nogama. Oslonac. Ili barem referentnu točku. ...bezuspješno... Lebdiš u ljepljivoj bjelini. Grčevito se držiš za svoju iluziju stvarnosti Pokušavaš se sjetiti bilo čega. ...bezuspješno... Kroz napuklinu u svijesti cure posljednje suvisle misli ...kap po kap... Posljednji odjeci odumiranja moždanih stanica polako se rasplinjuju u stravičnom mračnom vakuumu Cijela svijest komprimirana je u sitnu crnu točku Nema slike Nema tona Jezovita tišina sastavljena od ničega Bijeli mrak izvan prostora i vremena ...ti si odsjaj... Ostatke onoga što si nekada bio ti preplavljuje nejasan osjećaj. Ne. Tamo gdje si nema osjećaja tek intuitivni nagovještaj nečeg poznatog Prozirna sjenka nečega što bi trebao osjećati sada. Strah? Ne. On je vezan uz tjelesno, a ti plutaš prazninom. To je nešto više kao neizvjesnost. Iščekivanje nepoznatog. ...čini ti se kao da se jedan udaljeni Ti stapa s iskonskim Svjetlom... No, prije negoli je iscurila zadnja kap tvoje osobnosti glas te vraća nazad. U vrijeme, u prostor. ...u život... Nije još tvoje vrijeme - grmi. Vraćamo ti tvoju iluziju i tvoje udove pune jureće crvene krvi. Vraćamo ti tvoj strah i znoj u besanim noćima. Vraćamo ti tvoju bol da je nosiš sa sobom. Bauljaj ošamućen na tim klecavim nogama. Gnoji zemlju i množi se. ...barem još neko vrijeme... |
- 22:13 - Nabaci nešto svoje (6) - Odnesi doma - #
14.09.2005., srijeda
Pleši sa mnom...
|
Peta kolona na ovoj stranici nikad ne spava Upravo smo primili informaciju da je iz našeg konspirativnog labaratorija pušten novootkriveni virus apsolutne velepozitive Opet oćemo zarazu dobre volje proširiti virtualnom mrežom i prenijeti je i na tebe, tebe, tebe i tebe - čitaoče kašlj, kašlj, pljuc... Dosta je kunjanja u lažnom samozadovoljstvu dosta je valjanja u besmislenom samosažaljenju dosta je skrivanja po sjenovitim zakutcima dosta je klizanja uz dlaku i plivanja niz struju Intelektualna hibernacija prestaje sad i odma Pa šta ako niste ostvarili sve svoje snove iz djetinjstva Pa šta ako niste ostvarili niti jedan san pa šta ako vam hijene grizu srce i isisavaju sjaj iz očiju Čovjek je žilava beštija Ima u vas svjetlosti za beskonačnost Ako ne vjerujete meni, pitajte Ajnštajna Ili Glavnog Gazdu Iako vam je trag đona tuđe čizme na leđima i opetovano vas šibaju otrovnim bršljanom... ...JOŠ STE ŽIVI !!! Prihvatite to objeručke, jer bolje je sisa u ruci, nego pica na grani. Ili tako nešto. ZATO ako neće nitko, ja ću... ...pozvati na otvaranje prema dobru što nas okružuje Lako je vidjeti kaljužu u močvari Ajmo gledat dublje Čak i najcrnje ružno smrdljivo ljepljivo blato je sačinjeno od molekula, atoma, protona, neutrona i elektrona, a neki učeni ljudi tvrde da ima i sitnijih čestica A atomi su čisti, svijetli i pravilno okrugli i svijetle kao Sunce sami za sebe kad ih izdvojiš iz tvari To mora značiti nešto pozitivno To mora probuditi barem zeru vjere u boljitak E pa izdvojite se kao atomi iz civilizacije koja vas truje Ne zauvijek, nego samo na tren Čim čim prije tim tim bolje odite na Sljeme ili slično brdo Ili barem odite u mir i tišinu WeCea Udahnite udah oslobođen od kojekakvih primisli Izdahnite isti takav nepomućeni izdah pa to ponovite još par puta pa još par i još par... i još par... Bit će bolje Garant... P.S (Captain`s log suplemental, stardate No_14092005) Opa ovo udisanje se možda pokazalo kao loš potez Nagla navala čistog kisika je iznenadila okoštale moždane stanice Agresivna aplikacija čistog zraka na moždane stanice koje pate od kroničnog nedostatka kisika mi je blokirala vanjske senzore Mayday, mayday... Prijem Ne osjećam izvanjske podražaje Stvarnost mi se iskrivljuje Kao na LSD-u vidim ljubičaste slonove sa šarenim kišobranima u surli kako bezbrižno plove nad ružičastim oblacima, lako i bešumno uklizavaju u suton... ...i ja skupa s njima Groznica materijalnog svijeta se utišava i obuzima me glazba iz nutrine bum-burum, bum-burum... Počinje mi se tresti lijeva ruka... Prijem Ponavljam trese mi se lij... aaa, evo sad se trese i desna... Prijem i noge se grče... mislim da... me nemoguće... je, moguće je, moguće je... pa ja plešem... Prijem... Stvarno plešem... plešem kroz vrata WeCea, kroz izlazna vrata, niz hodnik, niz stepenice haustora... tu se malo popiknem i padnem na glavu pa se dignem, i nastavim plesati... po pločniku, po parkiralištu, po parkiću, po autima, po banderi, po krovovima zgrada... hop hop s jedne na drugu, lak kao pero... plešem po oblacima, među ljubičastim slonovima, skidam šešir za pozdrav i isplesujem se iz atmosfere... paaa pleeešeeem poooo Mjeeeeseeecuuu u bestežinskom stanju, pa orbitiram u atmosferi Marsa, ubrzavam do kritične brzine i gravitacija me izbacuje iz atmosfere prema Jupiteru i dalje... prolećem kraj Plutona, napuštam sustav našeg sunca i lebdim u ritmu ljubavi dalje i dalje u Svemir... plešem od galaksije do galaksije... I ako me ugledate kako plešem u vašem sazviježđu, ne gađajte me hrđavim konzervama ili trulim breskvama, pustite me da plešem... ...ovo je mojih pet minuta |
- 19:44 - Nabaci nešto svoje (8) - Odnesi doma - #
11.09.2005., nedjelja
Derbi
|
Hrvacka, Hrvacka... orilo se diljem nacije nakon utakmice s Islandom. Zericu smo se smrznuli kad su plavokosi ljepotani poveli, ali mi Rvati smo očito nepobjedivi. Da su nam slučajno još jedan gol dali, lomili bi im noge dok se ne predaju. Ako ne vjerujete meni pitajte Niku Kovača. No kako smo ih natrpali u drugom poluvremenu nije bilo potrebe da dejstvuju naše najjače snage. A to su one snage koje mogu popit dvajest pivi i nakon toga ne samo da mogu stajati na nogama nego se mogu i penjati po visokim ogradama, goloruki razbiti pet-šest specijalaca te bacati sjedalice (ili molotovljeve koktele) i do osamdeset metara u dalj. Takve lole ćete rijetko naći na terenu (samo kad provale u njega), njihovo prirodno okruženje je ipak tribina. Tu smo neranjivi i nepobjedivi. Da smo nepobjedivi potvrdila je i utakmica protiv Malte. Istina, ona preplaćena jadež nije pobjedila na terenu, ali smo im barem mi sve porazbijali. Mi Hrvati... Naše najjače snage, a to su one iz prvog odlomka su na Malti pokazali svu raskoš svog talenta. Malteška policija nije znala šta im se dogodilo. Da nas tri-četri tisuće dođe na Maltu za par sati bi mogli biti zemlja s tisuću i jednim otokom. Ovak smo ipak bili brojčano nadjačani. No zato smo iz ove pobjede naučili par važnih lekcija. Jedna je svakako da je Malta u Europskoj uniji. Tako da dio ekipe koja je neoprezno dopustila da bude uhićena neće moći po špeceraj u Sloveniju. Ili će gubit živce švercajući se. Uzalud im je bila obrana pred malteškim sucem da su samo čistili stolice kad su opalile, kad je opće poznato da pravi Hrvati za čišćenja i spremanja imaju strojeve koji to rade umjesto njih. Majke i supruge. Ovi krasna turistička putovanja koji nalikuju hunskima od prije nekoliko stoljeća su samo djelići krasnih iskustava koje je svaki pravi Hrvat imao. Putovanja proširuju vidike i nezamijenjiva su za izgradnju karaktera. Mnogi će se sjetiti divnih izleta u Rimu, Milanu, Auxereu, gdje smo zauvijek ostali u srcima i sjećanju domaćina. Kao pošast gora od najezde skakavaca. Domaće izlete smo već prestali brojati. Bacanje kamenja od deset kila na tuđe glave, razna cipelarenja i gađanja svim i svačim, paljenja auta protivničkih junačina su sam dijelić iz širokog repertuara naših vedrih putnika. Po kreativnosti bi nam mogli mnogi zavidit. Prvi oni pjegavi englezi. Kaj oni znaju. Samo vikat Ingland, Ingland. Naloču se pa sve porazbijaju. Treba bit pravi faker pa unijet pjevca na stadion i zaklati ga. Ili bacit suzavac. Mate jel gubimo... Ne... Ma ko ih jebe... bacaj suzavac... da ne propadne, kad smo ga već unili... Ovdje smo došli do dijela u kojem treba ukratko opisati opremu koju svaki pravi muškarac mora imati. Šal, majica i slična obilježja stjega pod kojom se borimo, Ribar ili Žuja, ovisi ko šta voli, spadaju u osnovni paket. Od dodatne opreme tu su naravno baklje, bokseri, štapovi i slična hladna oružja. Napominjemo da je šal esencijalan od kada kamere prate dvoboje. Ne samo da štiti vrat ili bubrega nego štiti i identitet, ako ga zavijete oko lica dok cipelarite policajca. Ili nemoćnog starca. Svejedno. Sutra je veliki događaj koji će samo potvrditi karakter pravih fajtera. Nakon velikih uspjeha po Europi konačno će se naši junaci moći dokazati i pred domaćim specijalcima. Opet će Hrvati pobjediti. Tri Pe. Sve ćemo popit, porušit i pojebat. Dobro ajde ovo zadnje nećemo, ali dobro zvuči. Sutra će purgeri i tovari pokazat jedni drugima čija majka crnu vunu prede. Navodno je povod nekakva nogometna utakmica. A jebeš tekmu ak nema šore. |
- 00:22 - Nabaci nešto svoje (10) - Odnesi doma - #
05.09.2005., ponedjeljak
Za školu spremni...
|
O da. Počelo je. Danas je dakle bio prvi dan i prvašići su toplo dočekani od strane ravnateljice, praćene izvedbama školske dramske i plesne grupe te zbora . To je stara dobra općepoznata i općepriznata takozvana taktika zavaravanja, da djeca pomisle da ih ovdje čeka med i mlijeko, a ne štap i kandžija. Istu foru je neimenovani svirač flaute prodao leminzima. Ravnateljica je krasno objasnila djeci šta ih čeka i šta sve mogu očekivati od edukacije. Naravno da je oni uopće nisu slušali, nego su samo čekali kad će ući u razred. Sve što je moje tele malo šareno čulo je: ble, ble, bla... olovka i gumica... bla, bla... pernica... bla... vaše đačke torbe... bli, bla... sretno. Mi smo roditelji, s druge strane, ispustili jednu skrivenu suzu, jer... ...od kolijevke pa do groba najljepše je đačko doba. Kasnije smo krenuli u razred. Njih 27 (jer jedan fali) i nas pedesetak roditelja. Djeca su se tiho i plaho, zbunjenih i znatiželjnih pogleda, poredali u klupe, a mi roditelj smo uletjeli u razred ko horda pijanih bizona, bučno se dovikivali, snimali kamerom i blicali fotoaparatima, mahali našoj dječici i cerekali se ko dementirane hijene. Ja sam se još i odma lupio šakom u čelo, jer je moje bademastoočno čedovište sjelo u prvu klupu odma ispred učiteljice. Poslije se pravdala da je zadnja ušla u razred pa je to mjesto jedino ostalo. Je, je... ako sam vesla siso nisam čamac pojeo... znam ja da je to sve dio njenog zavjereničkog plana da doktorira Europsko pravo na Kembridžu i ugura se u Englesku kraljevsku obitelj... Ali samo preko mene neživog... Ostat ćeš ti ovdje moja mala Rvacka jabučice, ne zvao se ja Joe... Eventualno smiješ mlatit milione na tenisu jerbo moglo bi zatrebat... Srećom kod nas prvašići dobiju svoje knjige na školsku klupu. Za džabe. Time je rebalans kućnog proračuna odgođen za idući mjesec kad započnu ekstrakarikularne superekstrakarikaturalne izvanškolske aktivnosti. To su one jeftine aktivnosti od kojih djeca dobivaju trajni osmijeh, a roditelji trajni grč na licu. I poneku sijedu na glavi. Al neka, bolje da gutam lijekove za smirenje, nego da mi se dijete skiće po cesti. Tako kad joe_pellena d.o.o. ode u stečaj, dijete će mi biti šampion u nekakvom sportu. Ili će barem moći reći da se dobro zafrkavala u djetinjstvu. Anyway... Poslije je učiteljica vrlo lijepo objasnila šta očekuje naše mališane, nešto se prijetila kako je stroga ili tak nešto, podijelila knjige, izdiktirala raspored sati, a od svega toga je moja suza biserna, između filozofskih debata s kolegicom iz iste klupe i zijevanja, čula otprilike ovo: bla, ble, bli... knjige su vam na klupi... ble, bla... Cao-Cao i sokić isto... bla... vaše đačke torbe... bli, bli... sutra u deset u školu (ovo zadnje je krivo čula jer je učiteljica rekla da se treba doći u deset do osam). I tak, počelo je... i već brojimo sate do trenutka kada će moje lane svileno konačno biti veće od torbe i teže od knjiga. Do tada će puno pure morat izist, a bome će i dosta Save ispod Savskog mosta proteći... Al ne bojimo se mi ničeg, jer... ... čvrsta je mišica i bistar um u naših pionira, omladine, radničke klase i poštene inteligencije... Za školu, spremni...!!! |
- 14:37 - Nabaci nešto svoje (15) - Odnesi doma - #
03.09.2005., subota
Vječiti Al
|
Ju nou hu aj em? Ju dont vok aut on mi! Aj vok aut on ju. Forged abaud it... [Doni Brasko - reda radi samo da okrenem kalendar] |