JJA

subota, 20.03.2010.

Kamo sam nestala?






Gdje sam nestala? Na Kanare opet. Tamo gdje je jedina stavka na to do listi u kom smjeru cete tog dana setati kilometrima divnih pjescanih plaza cerek, mira i tisine. Malo ljudi, iako je sezona tamo pocela jos prije mjesec i nesto, hotel vrhunske usluge. I gdje je jedina vecernja briga koji koktel cete te veceri imenovati highlightom, lezeci na krevetima, koje naravno svaku vecer cisto presvlace. Gdje vas bude valovi i ptice (hotel je do zasticenog podrucja sa mnostvom cvrkutavih ptica), umjesto mobitela. I gdje dnevno procitate po jednu knjigu. Da, da svu onu divnu literaturu koju ste brizno skupljali proslih mjeseci. I odmorili se od termina, jurnjave, stresa, vesa, racuna i ostalog.

Jedno od rijetkih mjesta na kojima se osjecam kao doma od prvog dana. Na kojima mogu satima citati knjigu, uzivati nevidljivu, a brzu poslugu i cijelu noc chillati i ne osjecati se kao gost.
Odlicna klopa, nikakva masovna proizvodnja, samo za vas peku prefine ribe netom ulovljene, samo za vas ujutro peku palacinke, kvalitetna hrana, dobra vina.


























- 19:58 - Komentari (25) - Isprintaj - #