JJA

Tekst sam upravo dobila mailom te ga kopiram ovdje jer mislim da zasluzuje biti objavljen. Jedina ispravka (naravno, provjerila sam tekst prije objave) - nije bila vodoinstalaterka, nego medicinska sestra.

2009 snimljen je film The Courageous Heart of Irena Sendler sa Annom Paquin u ulozi Irene.
Inace nemilosrdno brisem sva lancana pisma, ovo pismo je drugacije.

Irena Sandler
Pogledajte ovu ženu i upamtite je zauvijek!



Svijet nije postao ovakav samo sada, on je uvijek bio takav!
Nagradu ne dobije uvijek onaj tko je nje najdostojniji.
Nedavno je u 98-oj godini umrla žena po imenu Irena Sandler.
Za vrijeme Drugog svjetskog rata ona je dobila posao
u Varšavskom getu kao vodoinstalater-zavarivač.
Na dnu svoje torbe za alat ona je počela iznositi djecu iz geta, a u zadnjem dijelu svog
kamioneta imala je vreću u koju je skrivala veću djecu.
Tu pozadi ona je vozila i psa koga je naučila lajati kad god bi joj straža
propuštala kamion kroz vrata geta.
Vojnici, prirodno nisu htjeli da se zadržavaju sa psom,
koji je lajući prikrivao zvuke koje bi djeca mogla proizvesti.
Za vrijeme te djelatnosti Irena je uspjela iznijeti iz geta i, samim
tim, spasiti 2500 djece.
Nju su nacisti otkrili i žestoko je istukli prebivši joj i ruke i noge.
Zapisala je u šiframa imena sve djece koju je spasila i taj popis
čuvala u staklenoj boci zakopanoj ispod drveta u zadnjem dijelu
svog dvorišta.
Poslije rata ona je pokušala pronaći preživjele roditelje
i okupiti obitelji. Ali većina njih je okončala život u plinskoj komori.
Djeca, kojima je Irena pomogla bila su smještena u domove ili su bila usvojena.
Prošle godine bile je nominirana za Nobelovu nagradu za mir.
Nije ju dobila.
Nagradu je dobio Al Gore - za slajd -šou o globalnom zatopljenju.
A, u ovoj godini je tu nagradu dobio Barak Obama za svoja predizborna
obećanja.

Gdje sam nestala? Na Kanare opet. Tamo gdje je jedina stavka na to do listi u kom smjeru cete tog dana setati kilometrima divnih pjescanih plaza , mira i tisine. Malo ljudi, iako je sezona tamo pocela jos prije mjesec i nesto, hotel vrhunske usluge. I gdje je jedina vecernja briga koji koktel cete te veceri imenovati highlightom, lezeci na krevetima, koje naravno svaku vecer cisto presvlace. Gdje vas bude valovi i ptice (hotel je do zasticenog podrucja sa mnostvom cvrkutavih ptica), umjesto mobitela. I gdje dnevno procitate po jednu knjigu. Da, da svu onu divnu literaturu koju ste brizno skupljali proslih mjeseci. I odmorili se od termina, jurnjave, stresa, vesa, racuna i ostalog.

Jedno od rijetkih mjesta na kojima se osjecam kao doma od prvog dana. Na kojima mogu satima citati knjigu, uzivati nevidljivu, a brzu poslugu i cijelu noc chillati i ne osjecati se kao gost.
Odlicna klopa, nikakva masovna proizvodnja, samo za vas peku prefine ribe netom ulovljene, samo za vas ujutro peku palacinke, kvalitetna hrana, dobra vina.