Gdje sam nestala? Na Kanare opet. Tamo gdje je jedina stavka na to do listi u kom smjeru cete tog dana setati kilometrima divnih pjescanih plaza , mira i tisine. Malo ljudi, iako je sezona tamo pocela jos prije mjesec i nesto, hotel vrhunske usluge. I gdje je jedina vecernja briga koji koktel cete te veceri imenovati highlightom, lezeci na krevetima, koje naravno svaku vecer cisto presvlace. Gdje vas bude valovi i ptice (hotel je do zasticenog podrucja sa mnostvom cvrkutavih ptica), umjesto mobitela. I gdje dnevno procitate po jednu knjigu. Da, da svu onu divnu literaturu koju ste brizno skupljali proslih mjeseci. I odmorili se od termina, jurnjave, stresa, vesa, racuna i ostalog.
Jedno od rijetkih mjesta na kojima se osjecam kao doma od prvog dana. Na kojima mogu satima citati knjigu, uzivati nevidljivu, a brzu poslugu i cijelu noc chillati i ne osjecati se kao gost.
Odlicna klopa, nikakva masovna proizvodnja, samo za vas peku prefine ribe netom ulovljene, samo za vas ujutro peku palacinke, kvalitetna hrana, dobra vina.
Post je objavljen 20.03.2010. u 19:58 sati.