JJA

KOLIKO PAZITE NA SVIJU PRIVATNOST????

Google kalendari recimo, otvoreni za cijeli svijet, ako ste greskom (a vecina to ucini, bio tv prilog) tu kvacicu oznacili, ne razmisljajuci puno. Tako je prijateljica nedavno nasla kalendar svog muza za koji je mislio da je tajan (upisala je u google njegovo ime i dobila van, jer je ucinio previdio malu tehnicku gresku) nije imao rokovnik da ga ne ulovi u preljubu, a onda je jednim klikom misa saznala kada je drugoj zeni davao cvijece (unio bi u kalendar – kupiti cvijece, praline itd. ), kad je lagao da ide na sluzbeni put itd. Igrom slucaja sam nasla kalendar jako dobre frendice koja je sve ginekoloske termine, datum dobivanja menstruacije i slicno napisala online, da svi njeni bivsi decki mogu to pratiti, salim se malo ali razmislite li dvaput prije nego li se posluzite modernom tehnologijom.
Javila sam joj sto sam nasla i sokirala se i pobrisala sve.

Mnogi imaju kalendare u mobitelam i ne znaju da osim ako NE iskljuce (ljudi obicno misle da je dosta ne ukljuciti nesto) opciju, svatko moze mob-funkcijom uzeti vase podatke i slike. Tako su nedavno na netu zavrsile slike gole maloljetnice, koja je to imala u svom mobu i zeljela putem mms-a poslati decku. A u skoli joj je pola razreda "ulovilo" te fotke i netko je stavio na net.

Ako znate ljude da imaju google kalendare, svakako ih upozorite. Jer internet je i ovog trena pun javnih kalendara, ciji vlasnici misle da sve notiraju u tajnosti i zasticenoj sferi.
Na netu su tako nasli bankovne podatke i podatke kreditne kartice sa imenom i prezimenom i pinom, jer ljudi misle da je je kalendar samo za njihove oci. Mozete saznati kad vasa susjeda ima seks i kad ovulira, ali zeli li ona da vi to znate?

Mnogi su greskom ili previdom oznacili rubriku - share this calendar i Make this calendar public: This calendar will appear in public Google search results.

Kad sam pitala frendicu zasto je izabrala tu opciju, rekla je da nije izabrala, da je opcija bila vec ukljucena a ona ju je zapravo trebala iskljuciti ali kako je to mogla kad nije znala da je nesto ukljuceno?

Znaci ulogirate se na googlemail (kao ja dok sam pripremala ovaj tekst) i idete na opciju: search public calendar. I upisete, ne znam - Marc (cesto njemacko ime) i saznate kad taj i taj Marc ima privatne i poslovne termine, a mozete i listati kalendar mjesecima unaprijed i unatrag! Ili znate kad Gisela M. (puno ime, prezime i adresa na kalendaru!) ima masazu, kad planira spavati s deckom i kad planira cistiti stan (puno prerijetko, ako mene pitate )
Ili ljudi napisu adresu na blog i unesu kad su tri tjedna na odmoru, pa jel cudo ako ih okradu u to vrijeme? Ili nasla sam na jednog profa sa kojim radim (slucajno, on je zapravo jako sporedni lik u mom zivotu i nikad mi ne bi palo na pamet traziti ga, nisam ni znala da se tehnikom sluzi) koji je miran i povucen, a ima vrlo perverzne termine na netu i bas se poklapaju sa vremenom kad je na godisnjem ili uzme dan slobodno.
I naidjete na nekog kog znate, velika je vjerojatnost. Nemojte samo sad svi navaliti na kalendar i citanje da se ne skrsi sistem.
Ja nemam vremena za takve stvari i provjerila sam jel uopce tako lako doci do privatnih podataka tek nakon teve emisije, nakon koje (jos ni odjavna spica nije zavrsila) sam se sokirano digla i sjela za PC. No tko zeli, moze se satima tako zabavljati a tako mozete i lako zaraditi sasvim svog, osobnog stalkera.

Sve koje sam nasla a znam ih, obavjestila sam ih, jedino jos nisam tog profu, neugodno mi je. Ne znam kako to izvesti.

Nadjeni su tako i mnogi privatni termini poznatih politicara koji su sokirano slusali kako su novinari na lak i posve legalan nacin dosli do toga. Imate li kalendar na internetu? Jeste li sigurni da ga gledate samo vi?

Osobno, nisam tehnologijom impresionirana vise nego sto treba, volim vise kino od prijenosnih dvd ekrana (je nabavili smo i to, za njega), volim vise moj fini crveni kozni rokovnik od elektronike. Volim vise papirnate knjige od elektronskih, volim se vise naci uzivo na kavi nego chatati i slicno.



Posebno je opasno kad ljudi u isti napisu gdje idu djeca u skolu i kad skola zavrsava, te imena i prezimena djece. Jel zelja za egizibicionizmom veca od potrebe za sigurnoscu?

Ne objavljujem svoje fotke na internetu, objavila sam ih na jednom privatnom malom forumu jer sam vjerovala i vjerujem clanovima tamo. Jer se maltene svi ionako znamo. Cudni su mi ljudi koji posvuda po internetu lijepe slike svoje djece. Ne znam cemu to? Moze li sei bez toga biti ponosan na svoju djecu? Mislim da moze.

Kao i neki drugi blogeri, tako i ja imam svog stalkera. Neku sitnu dusu, koja ne zna sto bi drugo sa svojim zivotom. Pa registrira blog da bi ostavio komentar, koji pobrisem, taj blog blokiram, onda za neko vrijeme, opet otvara novi blog. I misli da je anonimna zenskica. A nije, lijepo se ocita odakle kad i koliko puta je svratila, grad, provider a kod slucajeva teroriziranja i adresa se lako sazna.

Razumijete li vi ljude koji svoje dragocjeno vrijeme trose u stalkanju i pokusaju provociranja njima nepoznatih ljudi? Sto mislite o istima?
Koliko ste slobodni na internetu, sto nikad na net stavili ne bi, imate li dobra ili losa iskustva?

Imate li granica u svom digitalnom zivotu ili je to sve igra bez granica? Ako imate granica, koje su to?

I jedna filmska preporuka, morate pogledati Gucu, o istome sam vec pisala a stize na ARTE , Guca je trubacki festival koji zaista postoji, to je skup umjetnika, obozavam ih i imam CD-e doma, mogu se kupiti svugdje u Njemackoj, uglavnom to vam je balkanska Romeo i Julija prica. Tuzna, lijepa i dirljiva, puna strasti i pravih emocija. To nije narodna (kao sto neuki na brzinu primjete) neko etno muzika i to najbolje vrste. Ma uostalom, pogledajte.
Ovdje su isjecci filma, on moze dobiti njenu ruku samo ako pobjedi najboljeg trubaca ever, njenog oca. On cigan, ona plava, iz najbolje obitelji. Oko polovice videa, je najbolji muzicki dio. I pogledajte zadnju scenu.
I napeto je do kraja, vise ne zelim odati.
Ja takve filmove gledam uz moju balkansku ekipu, uz domaci burek i kajmak i pite, uz dobru zezanciju i odlazak na cevape u tri ujutro, nakon sto smo se nadivanili.

Subota, 4. 10. 2008 u 22.20, repriza 11.10. u 15:35



Ako ste u stimungu onda mozete poslusati i meni dragu Ederlezi http://www.youtube.com/watch?v=DwA_Zg_z-FI

http://www.gucafilm.com/

A za kraj nove fotke Gare, ovo on pozdravlja sve zenske obozavateljice.

Receno mi je da on jako voli cvijece!

Prvi dio je ovdje: http://jja.blog.hr/2008/08/index.html#dan17. Ujedno, ispod prvog teksta procitajte odlicne komentare blogera i njihova iskustva, hvalevrijedna nadopuna tekstu. Uz to neke teme srodne
jogi tipa kako ocistiti uho (centar ravnoteze) ili kako sjediti dok radimo, kako biti dobar prema svojim ledjima
i naravno kako se hraniti po jogi. I na kraju teksta fotke Gare Lajavca .

Vjerojatno se vidjeli i poseban polozaj dlana, ovaj polozaj drzi zivotnu energiju u tijelu.

Za dnevne inspiracije o zdravoj hrani preporucam ovaj blog http://mdmintake.blogspot.com/2007_07_01_archive.html

Prehrana po sistemu joge je zdrava, pridonosi vasoj vitalnosti, jednostavna je za pripremu. Pravilna prehrana utjece na razinu energije koju imate i na vase duhovno stanje.
Nekoliko ideja jogi prehrane: link 1, link 2





Dobro za tijelo znaci zdravo, hranjivo, bez otpadnih tvari, dobro za energiju znaci hrana koja nam daje snagu (a ne uzima snagu za probavu iste), dobro za osjecaje
znaci da u obroku uzivamo svim culima, da nam je ukusno. To ukljucuje da nema misli o smrti, znaci iskljucuje meso. Joga hrana pazi da je dobra za duh,
koncentraciju, da ne opterecuje krvne zile, da nam olaksava ulazak u stanje meditacije.

Iz tog razloga se joga prehrana dijeli u tri kategorije: sattwig, rajasig i tamasig. Tamasig je sve sto truje tijelo i sto tvoju svjesnost cini tromom. Tipa prezrelo voce,
cesnjak, sva hrana koja je dugo stajala ili je davno pripremljena ili je zagorena, pa tu spada i ocat i
alkohol i duhan, mnogi lijekovi, konzervirana hrana, smrznuta hrana, sve sto se dugo kuhalo, sve
sto se zagrijavali i prigrijavali. Rajasig – ono sto tvoje emocije uzburkava, i ovo svesti na minimum:
jaja, kavu, crni caj, sve jake zacine tipa cayenne papar, chilli, pa 4 bijela grijeha – secer, sol, mast i brasno. Rajasig je i kad hlapljivo, stresno jedete, prozdirete hranu i time
stetite svojoj probavi. Ili kad previse raznih grupa namirnica jedete u jednom obroku.
Sattwig je dobra klopa tipa zitarice, punozrni kruh, integralna riza i tjestenina, leca, jecam, amaranth, tapioka, krumpir, heljda, proso, raz. Dalje razne klice, soja, tofu, tempeh, odredjene vrste grahorica, grasak, mung grah (Mungobohnen, mung bean). Nisam vegetarijanka niti cu ikad vjerojatno postati, ali jedem vegetarijanski barem 3-4 puta tjedno, volim tofu, volim azijsku klopu, jako volim makrobiotsku prehranu (lijena sam za spremiti ju). Vecina ovog gore mora biti dobro kuhana da se lakse probavi. Rohkost je ovdje vrlo cijenjena( crudités), ovakve plate su na tulumima i medju ne-vegetarijancima
super dobrodosli.

i jos, tofu i frisko povrce.
Ideja za sljedeci tulum.





Sto vise sto svjezeg voca. Od mlijecnih proizvoda jogurte, kefire, acidofile. Preporuca se dnevno uzeti barem pet namirnica iz sattwige grupe.
Navodno se s vremenom tako naviknete na tu prehranu da vas organizam ne voli ni ne podnosi ista
drugo. Nema preporuka tipa dnevno toliko
posto zitarica, toliko posto ovoga, jer svaki organizam je drugaciji. Nemamo isti bioritam ni iste poslove
ni iste dnevne rutine. Pokusajte nekoliko tjedana jesti samo po ovim principima, svaki dan raditi jogu
(asane) i pranayama - vjezbe disanja.
Navodno cete imati nula zelja za svim nezdravim namirnicama. Vas osjecaj za okuse ce se promijeniti.
To sve ako ste zdravi, ako ste bolesni, nista bez lijecnika. Cak i ako ne tezite duhovnom prosvjetljenju,
svejedno cete uzivati pozitivne efekte ovakve prehrane, izlijeciti pokoju alergiju ili kozni problem i ostalo.
Ukoliko medju citateljima ima nekog sa iskustvom jogo-prehrane, zamolila bih da sa nama podijeli
svoja iskustva i recepte. Hvala.

Prehrana po joga sistemu omogucava odrzavati zivahan i jasan duh i vitalno tijelo (ne tromo i umorno), pomaze mu otkloniti rajas (uzbudjenost, napetost) i ispuniti ga sa sattwom (cistocom, prociscenoscu).
Pravilna prehrana se brine da budu sva cula zadovoljena; okusa, mirisa, osjeta, vida a i sluha (svjeze povrce fino krcka). Joga zastupa tezu da vrsta prehrane odreduje vas karakter i da su ljudi koji jedu
puno mesa grubi i "sirovi". Da takva prehrana uzbudjuje strasti i cini duh tromim. Cak kazu da netko
tko jede puno mesa po svoj prilici nije filozof ili mislioc jer mu je razum otupio. Ja se distanciram od
ovakvih izjava jer i sama jedem meso.

I zalazem se za uzimanje iz takvih nauka onog, sto se da u moj zivot ukomponirati i sto me ne tjera
na neke totalne promjene. Nego mi omogucava na nijezan nacin poboljsati zivot. Tako da iako se joga
zalaze za vegetarijanstvo, meni je o.k. da sam vegetarijanac 3 - 4 dana u tjednu, ali ne i svih sedam.

Rohkost (nepreradjena hrana) bi trebala po ovom principu iznositi 80% prehrane. Meni je to previse
i nije mi dobro za zeludac, dosta mi je da nekoliko puta na dan pojedem frisko voce i povrce, a izmedju toga pojedem nesto kuhano. Dakle i ovdje mora svatko naci mjeru za sebe.

Sljedeci principi su: jedi iskljucivo kad si gladan. Danas se gust za nekom hranom (bas mi se jedu
cevapi! recimo) poistovjecuje sa gladju.Toliko smo okruzeni hranom: doma, na poslu, u pekari, na
svakom cosku se nudi snack da je prava umjetnost uopce u takvim okolnostima osjetiti glad. Obicno
ju utazimo necim finim i prije nego se pojavi. Za glad vam treba nekih 4 - 5 sati bez ikakvih obroka i
snackova (jede mi se slatko NIJE isto sa gladan sam, jede mi se pasta NIJE isto sa gladan sam).

Jedi polako. Bas polako. Zvaci dobro. Vecina probavnih smetnji i nastaje jer gutamo poluprozvakane zalogaje i gutamo ih brzo i pod stresom. Zato bezkompromisno doma sprovodim tezu jedenja za
jedacim stolom, bez tehnike, novina i bilo kakvog tandrkanja sa strane.
Jede se svjesno i opusteno. Ne piti za vrijeme obroka ni prije, jer to nepovoljno utjece na zelucanu
kiselinu i probavu.
Bolje ce vas zasititi pola porcije koju ste temeljito prozvakali, nego cijela koju ste progutali kao da
sutra ne postoji.

Jedi umjereno. Stari ljudi su znali reci – prekini jesti kad ti je najsladje. I nisu bili u krivu. Nauci prepoznavati lazne osjecaje gladi. To je kad ste tuzni, bijesni, umorni ili vam je dosadno i ne znate sto
bi sa sobom i onda idete jesti. A zapravo niste gladni nego ste tuzni. Poslije ste tuzni i debeli.
Trazite baznu potrebu (u ovom slucaju bi to bila utjeha) i nadjite nacina da ju zadovoljite i bez hrane.
Mazite se sa partnerom, slikajte, slusajte opustajucu glazbu, naucite se opustiti i bez hrane.

Ne grickajte izmedju obroka, jedite dorucak, rucak i veceru (po principu joge jedite zapravo kasni
dorucak i ranu veceru, samo dva obroka), solidno i zdravo, onda vam snackovi izmedju nece ni trebati. Jedite u otprilike isto vrijeme. Neka rucak uvijek bude u dva ili vecera u sedam, tijelo voli rutinu i red.
Izbjegavajte prevruca ili prehladna jela i pica. Godinama ne pijem jako ledene napitke, uzasno su
losi za zeludac, a meni tako ohladjeni izgube svaki okus.
Ne jedi nista sto ne volis ALI ne jedi sve sto volis .
Joga se zalaze i za redukciju namirnica po obroku, mak. 4 - 5 vrsta namirnica, kako bi se lakse
probavile. Joga se zalaze i za dva obroka u danu. Protiv je podgrijavanja ili zamrzavanja hrane. Nakon
jela ne smijete odmah otrcati dalje u vrevu i stres, nego prvo se odmoriti nekoliko minuta u miru.
Zalaze se za polake i postepene promijene, nisi lose navike usvojio u 24 sata, pa ih u 24 sata niti ne mozes promijeniti. To je
kad od sutra idemo na ultra super duper dijetu. I zgadi nam se za 3 dana pa se prezderemo. Dobro ja
to ne radim ali shvatili ste primjer. Bolje od danas uvesti samo jedan zdravi obrok na dan, pa kad se
toga drzimo par tjedana uvesti korak po korak nove promjene. Polako ali dosljedno. Recimo ako jedete
previse slatkisa, rijesenje nije od sutra ne jesti nista od toga, nego smanji na polovinu, nakon
2 tjedna smanji jos malo, pa jos malo. Ili ako nikad niste isli na sport, ne mozete sad odjednom pet
puta tjedno na trening. Nego prvo uvedite jednom tjedno. Puno za pocetak.

Joga brani kasnonocne obroke. Ono sto mene dotuce, radim do ponoci, nikad ne idem spavati prije
jedan i naravno da nakon vecere u sedam jos ogladnim. Ne jedi kad si bijesan, sjedni i pokusaj se
prvo opustiti nekoliko minuta. Joga se zalaze i za post, barem jednom tjedno godisnje. Joga se
zalaze i za opustenost kod jela. Jucer na rucku (usla sam spontano u jedan makrobiotski restoran
i bilo je jako njami) uglavnom, stol do moga a stolovi su mali i blizu, dva muskarca koji su mi
maltene pokvarili apetit pricajuci sat vremena o kalorijama, dijeti i weight watchersu. S time da je
jedan od dvojice bio tupast preko svake mjere i ponavljao – ali svejedno je sto jedes, dok si u
kontroli bodova (WW imaju bodove) mozes onda pojesti i cijeli cips ali ne smije vise nista taj dan
jesti. Svaka namirnica ima bodove i sistem je...no dobro, imate google ne zelim reklamirati los
sistem. Dok sam cekala jos mate caja i gledala oko sebe, pita me jedan da sto mislim jer sam
ocito cula diskusiju. Mislim da jedino sto zelim nakon vaseg razgovora je izaci van i udijeliti
kompliment prvom muskarcu koji pije pivu, zvace odrezak i ne trabunja za vrijeme jela o kalorijama.

Post, kao dio joge

Joga kaze da kod zdrastvenih teskoca, umora, predznaka gripe i slicnog treba dva dana postiti i biti na cajevima ili prirodnim sokovima (prirodno NIJE ono kupljeno u ducanu, prirodno je ono sto ste netom
sami doma napravili bez dodatka secera). Postila sam jednom 4 dana, nije da sam dozivjela neko
prosvjetljenje, koza lica mi se jako popravila, zablistala, nisam bila gladna ni umorna ali ja ipak volim
jesti. Postila sam tako da sam si sama radila sokove od mrkve, celera, jabuke i slicno.
Najdrasticniji oblik posta je samo na vodi i to malo vode, ali blaza varijanta su vocni sokovi razrijedjeni
sa vodom. Nikakva kruta hrana.



Neku postu dodaju i bistre juhe. Ima raznih wellness ponuda koji vam u grupi i u opustajucoj prirodi organiziraju 7 dana posta, setnje i grupne podrske.
Lagana fizicka aktivnost tipa setnje svaki dan, nekoliko puta na dan i samo cajevi. Je, ne daju vam
jesti i to jos i masno platite. Salu na stranu, grupna podrska je izrazito mocna stvar.

Joga post shvaca kao prirodan lijek. Kad tijelu dajete sansu da se samo ocisti. Voda ne stimulira
apetit, sokovi vec da. Za vrijeme posta nikako piti kavu. Neki ce reci za sve otrove imamo jetru
i ostale organe i post je nepotreban. I ovu odluku prepustam vama.
Kod posta svakako treba imati zanimaciju, hobije, raditi nesto i ne misliti previse o hrani.
O njoj cete misliti ako si um ne zaposlite drugim stvarima. Kod posta mozete imati najbolje
sate meditacije ever. Nakon zavrsetka posta nikako odmah na klasicnu hranu. Prvi dan samo
juhice i tekuce i malo. Uvoditi namirnice polako i u maloj kolicini, a przeno i slicno izbjegavati
u sljedecim danima, to zeludac nakon pauze ne bi mogao probaviti.

Joga donosi sljedece argumente protiv mesa, ono industrijsko prepuno je hormona. Lijekova i ostalog.
Kad u takvoj zivotinji nadju rak (nerijetko) onda se taj dio odstrani a ostatak se proda. Znamo da kad
se na covjeku rak kiruski odstrani, da to ne znaci da su sve rakom zahvacene stanice odstranjene.
No mi svejedno jedemo meso takvih zivotinja, iz neznanja.
Joga je protiv bilo kakvih mesnih preradjevina tipa salama, pasteta i slicnog jer sto je namirnica
starija to je gora.
Sto sam o industrijskom mesu pisala, procitajte u fast food nation i jel znate sto jedemo i jel
vas zanima?

http://jja.blog.hr/2006/09/1621505281/fast-food-nation.html, nastavak i
znate li sto jedete, zanima li vas uopce?

Da ne pisemo o tome da je proizvodnja mesa mnogo vodo-intenzivnija nego proizvodnja povrca. Da bi proizveli kilu mesa treba nam 15 500 litara vode, da bi proizveli salicu kave 140 litara vode.
Kad nam je poznata globalna kriza sa prehranom i manjkom iste, trebali bi svi postati vegetarijanci.
Za jednu jabuku nam recimo treba 70 litara vode (naravno uracunat cijeli proces uzgoja).

Koga zanima vise evo ovdje http://www.waterfootprint.org/?page=files/home.

O jogi se ima jos puno za napisati. Ovo je samo da vam probudi apetit za vas daljnji rad.

Mnogo bi se moglo napisati o svim mogucim pozama i izvedenicama istih, ali o tome necu jer sam vec napisala da ne mislim da se takve stvari trebaju uciti iz knjiga. Bazu treba nauciti live, a knjige onda
mogu kao nadopuna.


Za jogu je vazan i osjecaj za ravnotezu. Koji je i inace vazan kod mnogih drugih sportova. Vec i kod obicnog step aerobika cesto vjezbate na jednoj nozi, dok drugu istezete iza guze i slicno. Dobra vijest, osjecaj za ravnotezu se moze vjezbati. Ili savijete na tanko svoj podlozak za jogu, stanete na njega i dignete jedno nogu u zrak a drugom pokusavate odrzavati ravnotezu, potpomognite si rukama slobodno.
Ili (kao ja) posudite od klinaca tanjur za balansiranje i uveseljavajte okolinu prizorom (opet kao ja).




Jeste li vidjeli kako bebe hodaju pod temperaturom? Kao pijane. Zato je vazno da brinete o usima kao
o centru za ravnotezu, vise o tome u tekstu nize.

Mozete i mentalno vjezbati ravnotezu – zamislite drvo, veliko i snazno, mudro.

Pitajte se gdje su mi korijeni, mogu li me oni hraniti? Jesu li na pravom mjestu, jesam li ih ucinila dovoljno snaznima? Jesu li moji korijeni mozda isprepleteni sa drugima cije
zajednicke interese dijelimo? Osjecam li se u stanju rasti? Sto bi moglo ometati moj rast?
Kako zelim rasti, u kom pravcu i s kim? Sto moram uciniti kako bih tako rasla?

Svijecice za usi. Dakle umjesto da stapicem gurate prljavstinu u uho (a svega mali dio na istome
izvucete van) ovdje pomocu toplog zraka, izvucete SVU prljavstinu van, na neagresivan nacin.
Za mene ujedno jedan od savrsenih nacina da se opustim, toplina u uhu, blago krckanje
plamena, da se mene pita svaki dan bih si to radila. Naravno ne radite sami, netko drzi
svijecicu, gori, ovisno o proizvodjacu oko 5 - 7 minuta. Ovako tretirane usi su zdrave, ciste i
cujete kristalno jasno. Toplina opusta cijelo podrucje glave, tkz. kamin efekt i svijecice sa
posebnim membranama u njima.





http://www.intensivohrkerze.de/intensivohrkerzen/Membrane.php

Opi-Kerzen.

Dakle, umjesto da gurate u uho prljavstinu (stapici za usi), vi prljavstinu toplim zrakom izvucete van,
recimo prvo ocistite uho stapicem i stapic cist, onda napravite ciscenje svijecom i izvucete sto
cuda (nimalo lijepih) van. I odjednom cujete. Cujete kristalno jasno. Ovisno o proizvodjacu i
kupljenoj kolicini, cijena
jednog komada je oko 4 eura.

Pravilno sjediti se isto uci. Ne birajte radnu stolicu po dizajnu nego po funkcionalnosti. Ako moze oboje super,
ako ne onda funkcionalnost. Vec sam o tome pisala davnih
dana, nazalost vam mnogi prodavaci nece redi da divna fensi smensi stolica koju pikirate kupiti NIJE
predvidjena za cjelodnevnos jedenje. Kao i tehnicki za auto i ovdje imate TÜV za uredsku opremu, gdje
se dijele u one na kojima mozete dva sata, pet sati, osam ili vise. A da se opticki ne moraju razlikovati,
dakle iskljucivo kriterij estetike vas nece odvesti daleko. Stolicu ne mojte kupovati bez da ste ju
isprobali kako bi znali da u njoj dobro sjedite.

Odlicna iskustva imam sa dinamicnim sjedenjem, imam problema sa ledjima i ovdje vase tijelo samo
mora brinuti za ravnotezu, jacaju ledja i automatski uspostavljate pravilno drzanje. Tijelo sjedi
AKTIVNO, niste potonuli u stolicu.

Sto je vazno.

Njegovo velicanstvo (ovdje velicina zaista nije bitna!) - Swopper.









Neki fizoterapeuti na tim stolicama rade i terapijske vjezbice http://www.swopper.de/

Cijena je od 500 eura na dalje, ali to je stolica koja ce vas sluziti minimalno 10 godina i ukloniti dio
vasih bolova i deformacija. Uostalom kvalitetna klasicna radna stolica ionako kosta toliko.

Ni dizajnu nista ne fali.

Stokke vam je mozda poznat zbog dobrih djecjih stolica koje rastu skupa sa djetetom godinama, a od
iste firme Varier je dizajnerski i egonomski kvalitetan proizvod.

i jos malo.

Sigurna sam da imate svoje ljubimce bilo pilates loptu, kvalitetnu radnu stolicu ili slicno, no mozda ne znate da od bolova u ledjima dolaze glavobolje, bolovi u ostalim dijelovima tijela i slicno.

- da bi i klijentima bilo udobno dok im saopcavate vase paprene cijene usluga.

Zapravo sjediti ne moramo uopce, to je zapadnjacka tvorevina, mozemo klecati na mekoj podlozi, to je mnogo zdraviji i prirodniji polozaj tijela. Ovako recimo.

Ili ovako



Dakle malo ste sad senzibilizirani za temu kako sjedim. Sto se dogadja kad pokusate sjesti na pod sa
prekirizem nogama? Ukoliko su vam koljena vise od 5 cm iznad kukova i ne mozete ih spustiti, da,
zahrdjali ste. Otkrila sam vam toplu vodu, zar ne?
To znaci da ako dugo ostanete u ovoj poziciji da cete dobiti bolove u ledjima, za pocetak si onda
radije pomozite jastukom ili slozite deku ispod sebe da bi podigli guzu i tako trikom spustili koljena.
Kad savladate ovo mozete na Vajrasana (tkz. dijamantni sjed), ako vam je to naporno mozete si
pomoci zarolanim podloskom za vjezbanje i opcenito u jogi uvijek ima mnogo varijanta poze i za
svakoga se nadje neka izvediva -
pomocna izvedba.

Ajmo malo o trbuhu. Ne, ne morate ga odmah uvlaciti, nitko vas sad ne vidi, a osim toga uvlacenje
ionako ne pomaze nicemu. Vecina zapadnjaka ne voli svoj trbuh, jer nije ravan, s plocicama, jer
ima speka i visi. Dok ga zatrpavamo losom hranom dotle ceznemo za ravnim trbuhom. Je moj
makrobiotski obrok nije bio zadnji tog dana, frendica je napravila bozastvene sconse (samo on ih radi bolje!).

Malo ljudi zna da je zeludac zapravo najjaci imuno-organ kojeg imamo. Zelite postati/ostati zdravi?
Sredite stvar sa zelucem.
Ne mozete? Ukljucite psihosmatiku. Sto vas zdere u zivotu a zeludac jadan proradjuje?
Dakle joga potice probavu, rad crijeva i jaca trbusne misice, Joga ce vas posteno promuckati,
na blag nacin. Recimo kad imate bocu domaceg soka od jabuke, ako tako stoji, onda se onaj
gusci dio skupi na dnu boce, a joga zeli da se vasa "boca" pretrese i sve malo provjetri. Te
obrnute pozicije u jogi su teske ali vrlo djelotvorne i nisu nikako za pocetnike! Ove vjezbe nikako
raditi sami, vas vrat NIJE napravljen da nosi 80 kila, to samo ide uz jako puno vjezbe.



Kraljeznica – vazna stvar, a posebno u jogi. Jer je ona u jogi i vazan put energije (linija od kraja
kraljeznice do tjemena). Svi mi se stalno saginjemo prema naprijed (padne nam nesto, za
pisacim stolom, kod kuhanja, peglanja, svega) a najbolja vjezba za ravnotezu je onda
istezanje unatrag, recimo sfinga.





Treba mnogo godina vjezbe da se dodje do ovoga link - ili u istom stilu fotke nize.





No da bi nam svima dobro doslo vise elasticnosti, bi.



Kraljeznica: izmedju pojedinih kraljezaka (oprostiti cete sto ne znam strucno objasniti) leze
spuzvaste plocice – (Bandscheiben, spinal discs), koji nemaju vlastitu opskrbu krvlju i ovisni
su upravo o normalnom i redovitom kretanju kako bi odbacili otpadne tvari i kretanjem
dobiti frisku krv i ostale zivotno vazne tekucine.
Link.

Ako nema zdravog redovitog kretanja, te plocice mogu otvrdnuti i isusiti se, kao i spuzva koja
nije dobila tekucine dugo, ukrute se i skupe se.
Za ledja su odlicna istezanja kao uostalom i za druge sportove.

Recimo ova vjezbica okretanja link.

Dinamicna i zahtjevna vjezbica je Pozdrav suncu (surya namaskara), kojeg mnogi izvode
slampavo i brzo, bolje za pocetak izvoditi samo nekoliko prvih poza ali posve precizno i cisto.
Mnogi prvo mjesecima rade prvih sedam poza, a kad postanu dovoljno elasticni i dobiju
dovoljno snazne misice izvode cijelu vjezbu u jednom potezu.

Link http://photos4.meetupstatic.com/photos/event/4/a/c/d/highres_4459149.jpeg.



Jos davni Egipcani, Maje i ostali su smatrali sunce svojim integralnim dijelom.

Dakle upamtite da svaka poza ima laksu i tezu varijantu i da ju uvijek zapocinjete laksom, a kad ju
uvjezbate idete na tezu. Jogu mozete vjezbati i samo 15 minuta na dan (na putu ste, u strci), a
mozete si sloziti vjezbice i za pola sata vjezbe i za sat vremena, pa varirate ovisno o vremenu.
Uvijek se prije vjezbanja zagrijte i svakako pazite da se istegnete na kraju.

Duhovni dio joge



Meditacija je vazan dio joge. Koncetracija je sve. Koliko dobro se mozete koncentrirati?

Evo vjezbice: zamislite predivnog bijelog labuda. Koji klizi elegatno po jezeru ispred vas, Sve je
mirno, voda se ne mice, jako se koncentrirajte na ovu sliku...
Pocnite brojati.
Od 100 prema naprijed....99, 98...97

Do koliko ste uspjeli izbrojiti a imajuci na umu sliku labuda? Kod pocetnika vjerojatno niste dosli ni do
90, a vec su misli pocele lutati, pogled ici po ekranu, prostoriji itd. Jedan jogi moze doci do nule i
istovremeno misliti iskljucivo na labuda.

Ili jos jedna vjezbica – sjednite i pokusajte ne misliti na ista, nema misli, nema slika, nema asocijacija,
nema brojanja. Nula pokreta u vasem duhovnom jezeru. Cisto bivstvovanje. I?
Kako je to proslo? Vjerojatno ovako – o.k. ja to mogu, ne mislim na nista. Hm malo prije
to sa brojevima, nikad mi nisu isli brojevi....oh, jel to bila misao? Ne moze, ne mislim ni na sto!
Ne mislim....dobro, meni nikad nije isla matematika, ali inace se mogu koncentrirati ako recimo
sada...shit, opet misli...

Promatrajte slabu koncetraciju kao prostor za vjezbanje i usavrsavanje. Vecina ljudi poistovjecuje
meditaciju sa – ne misliti na nista. To jest jedna vrsta meditacije i to ona najnaprednija. Za pocetak
je dosta da si uzmete vrijeme za sebe, osigurate tisinu i opustanje i pokusate registrirati sto vam
se sve mota po glavi. Po jogi je koncentracija unutrasnji organ (svi organi su potrebni da bi tijelo
funkcioniralo), vanjski organi su – moralna disciplina, samokontrola, joga poze - asane, kontrola
disanja i iskljucenje cula.

Koncetracija je usredotocenost (dharana).

Dharana bi znacilo – drzanje, dakle vi drzite pozornost na nekom tjelesnom procesu (disanje recimo), misli, slici ili zvuku. Kroz koncentraciju pokusate biti koncentricni – pronaci svoje srediste ili duhovnu jezgru. Vrlo lako mozete ustanoviti kako vam je sad. Sto vam vase tijelo upravo govori (gladni, umorni, tuzni, veseli,
zadovoljni?)

Kakve osjecaje imate spram posla, spram ljubavi? Kad mislite na svoj zivot u cjelosti, kakav osjecaj dobijete, pozitivan, negativan? O psihosomatici i burn out-u i depresiji, o svemu tome sam vec pisala, dovoljno iscrpne tekstove da se necu ovdje ponavljati. No na ovom mjesut pokusajte se fokusirati
– sto me sprecava do kraja biti sretna i ispunjena? Imate odgovore, bas vi sami.

U tijelu ste sejvali sve one prosle lose osjecaje – napustenosti, tuge, praznine, grca u trbuhu,
pulsirajuce glavobolje. Sve to su samo fizicke manifestacije psihickog stanja. Nemojte zuriti
sa odgovorima, dajte si nekoliko dana da si odgovorite na pitanja u kurzivu.

Dakle uz dvije vrste meditacije, pocnite ipak onom koncentriranom na nesto – disanje, muziku, vjetar, kucanje srca, pa cak i na jednostavne radnje po kuci, vazno je da ste potpuno u SADA i OVDJE.

Ne samo joga, mnoge druge tehnike rada na sebi uce meditaciji. I obrnuto, mozete meditirati a da se ne bavite nicim drugim od navedenog, dakle meditacija kao samostalna disciplina. Joga vjeruje da svako
tijelo ima mrezu energetskih kanala (nadis) kojima cirkulira zivotna snaga/energija - prana. Ti kanali
su kod vecine ljudi neaktivni, jogom i meditacijom ih aktivirate, prije svega najvazniji kanal
sushumna-nadi. Aktivacija ovog je preduvjet za visa duhovna stanja. Ako aktivirate taj centralni kanal,
onda mogu i cakre raditi svoj posao. Sest gl. psihoenergetskih centara - sedma je krunska cakra.



Neka pravila meditacije: meditirajte redovito, najbolje u isto vrijeme u danu. Iskoristite cinjenicu da je
covjek rob navike, tako cete programirati sebe da se vec priblizno vremenu pocetka meditacije
mentalno pripremite. Razmislite zasto zelite meditirati? Radi bolje koncentracije, dusevnog mira,
radi opustanja, zdravlja. U budizmu to rade kako bi dosegli tkz. bodhisatva ideal ili prosvjetljenje.
Ima dana kad ce vas neki problem ili strka toliko izbaciti iz takta, da ce vam meditacija biti zadnja
stvar na pameti - onda ju preskocite i umestto toga sjedite mirno 5 - 10 minuta i uzivajte u tisini.
Kako bi Nijemci rekli - skupite se, saberite se mentalno. Pokusajte meditirati uvijek na istom mjestu.
Odaberite neko omiljeno mjesto u stanu, gdje imate mira. Nekima ce to biti omiljeni naslonjac, ili
kutak u sobi uz omiljenu biljku, meni pomaze sjesti na pod i upaliti jednu od mojih velikih podnih
svijeca i pustiti plamen iste da me smiri.
Odaberite ispravan polozaj tijela, najbolje je sjediti uspravno ali opusteno. Nemojte meditirati u
krevetu, cesto ce vas psiha prevariti i zaspati cete. Tko je vjezbao autogeni zna da se ni vjezbice
punjenja i omotaca ne bi trebale raditi u krevetu kao ni one osnove vjezbice, jer - barem u pocetku
- vas mali idce vas preveslati i zaspati cete.
U pocetku mozete isprobati razlicite tehnike i kad otkrijete koja vam najvise odgovara, onda je se
drzite. Nemojte u pocetku dugo meditirati, dosta je za pocetak 10-ak minuta. I najvaznije -
ne krecite u meditaciju sa prevelikim ocekivanjima!
Shvatite to kao vrijeme u kojem ste u miru sami sa sobom.

Pripremite se za meditaciju. Ne mozete doci nadrkani s posla, baciti torbu u jedan kut, cipele
ovlas skinuti (nogom o nogu, omiljena mi metoda) i krenuti u meditaciju. Probajte si prvo
sloziti kupku (to dok ste jos friski sa meditacijom) ili popiti caj u miru ne radeci nista ili barem
otusirati se i skinuti sminku. Nemojte prestati meditirati ako prvih tjedana ne vidite neke
mjerljive rezultate. Meditacija NIKAD nije uzalud ulozeno vrijeme. Jednostavno nekad treba
duze da vidite plodove iste. A mozda necete sami ni primjetiti. Nego ce vam okolina reci da
ste stalozeniji, mirniji, manje neuroticni.
I budite pazljivi kod vikend super duper meditacijskih seminara, koji obecavaju
cuda. Meditacija je PROCES, i nista ne ide preko noci a kamoli u dva dana, bez obzira
koliko eurica za to izlistali.
I - meditacija je sasvim privatna stvar. Opcenito cete rijetko cuti nekoga da vam prepricava
svoja meditacijska iskustva. To je nesto vrlo intimno. I ne smatra se dijelom dobrog
odgoja drugima puniti usi vasim spiritualnim dozivljajima. Mozete ako zelite best frendici ili
unutar vase male joga grupe ako dodje do razmjene iskustava, ali i tu sa mjerom.

Drzanje tijela i meditacija: - da ponovimo, ledja ravna ali opustena, ne napeta. Glava hm, kako
ovo da opisem, glavu zamislite da vam je netko tankim koncem pricvrstio za strop, znaci nesto
lagano vuce glavu prema gore, ali opet bez grca. Jezik stavite vrhom na nepce, iza gornjih
sjekutica, tako ce vas najmanje smetati slina, jer to cesto ljude dekoncentrira, kad moraju
stalno gutati. Zubi nikako u grcu, celjust opustena, noge najbolje u turski sjed ako mozete.
Ja ne mogu jer mi utrnu vec nakon 15 minuta, pomognem si jastukom. Iako turski sjed bi bio
zatvoreni energetski krug i optimalan polozaj za koncentraciju. Oci cete vjerojatno zatvoriti,
iskusni vjezbaci mogu i sa otvorenim ocima meditirati.

Bez obzira kako svoj otpor nazivali (id, Dr. Jackel und Mr. Hyde, der innere Schweinehund,
vrazicak na ramenu), on ce se cesto javiti kad se spremate na nesto bolje i zdravije. Cisto
da vas sabotira, da vas drzi u saci u vasem jadu. Jer kad ste snazni i slobodni onda vas
vise ne moze tlaciti. Znate onaj sitni glasic (a nije glas razuma!) koji vam sve
pokvari u naljepsim trenucima tipa - da, da dobila sam povisicu ali kolegica je bolja
od mene ionako, ili da voli on mene ali njegova bivsa ima bolje noge od mene. Taj sitni glasic
ce se javiti i kod meditacije. Meditirajte usprkos tome dalje. Za meditaciju vam ne treba ucitelj
ni tecaj. Niti prevelika ocekivanja tipa svjetlosne ili zvucne senzacije, instantno prosvjetljenje
i slicno. Uklonite mistiku ali zadrzite ugodu.

Ako ste uvijek u akciji, kao ja, onda bi vam se meditacija mogla uciniti dosadnom. Nista se ne
dogadja, samo sjedim i dosadjujem se. Smirite duh. Usporite ga. Upustite se u to.
Tada ce vase buduce akcije biti popracene sa mnogo vise koncetracije i uspjeha.
Meditirajte uvijek u svjeze prozracenoj sobi, ugodne temperature. Ako vam pase, mozete upaliti
uljnu lampicu - citrusi i mentol ce pomoci da ne zaspite.
Imajte strpljenja. Kao sto sam spomenula, ne snobirajte se svojim duhovnim dozivljajima, to
je znak loseg ukusa. Ukoliko zaista marljivo radite na sebi, bez brige - vasa okolina ce to i
sama primjetiti. Mislite na to da meditacija i rad na sebi nisu stvar mode, trenda ili prestiza,
nego stvar vase intime.
Mnogi meditiraju ispustajuci lagani zumirajuci ton - i hinduisti, budisti i neki islamisti tako
meditiraju.Te mantre po sanskritu su i Beatlesi koristili. Kako to zvuci mozete cuti ovdje:



Samo jedan od mogucih nacina, nama to pjeva nasa jogica. Joga fanatici vjeruju da koristenje mantre
bez prave inicijacije nema rezultata. Ostali ucitelji smatraju da ima i da se moze uzeti i neka druga
rijec tipa - amen, mantra hare krishne (znam ju napamet jos iz danvih dana kad sam imala izlete u te
vode), mozete koristiti rijec mir, shalom ili nesto trece. Vazno je da vam se ta rijec svidja, jer cete ju
cesto ponoviti. U pocetku mantru izgovarate poluglasno, recitirate a na kraju ju govorite u sebi, sto
zahtjeva dosta koncentracije. No moze i bez matre. U meditaciji si mnogi pomazu rosenkranzom,
krunicom. Razlika je sto nema kriza nego gl. kuglica koja predstavlja brdo Meru i ne smije ju se
preskociti. Kad se zavrsi 108 kuglica, krece se ispocetka. Vidjam ih sa jogi-krunicama posvuda, po
podzemnoj, u knjiznici cak i po sobama za odmor uz saunu. Ova krunica se zove i mala ili japa mala.



Meditacija je odlicna vjezba voljenja sebe. A svi mi trebamo ljubav, izmedju ostalo nas samih prema
sebi. Kako ce nas drugi voljeti ako se ne volimo sami?

Meditacija moze biti i opustena setnja u prirodi, pri cemu ne mislite na listu obaveza, na to sto cete kuhati sutra ili na racune koje treba platiti. Nego ispraznite glavu i uzivate u bojama prirode. Nama je najpoznatija vrsta molitve u kojoj molimo ZA nesto - za zdravlje, rijesenje obiteljskih problema itd. Jogi-molitva ne moli za nista. Ne trazi nista. Samo vas otvara utjecaju duhovnog, bozanskog. Zadnji stupanj meditacije je onaj kad se gubi granica vas i onoga oko vas, subjekt i objekt postaju jedno, stanje ekstaze ili samadhi-ja. No, ne bojte se, jako rijetki ljudi ikad dosegnu to stanje i to nakon sto su mnogo godina svakodnevno meditirali. Svi ostali ce biti sretni mirom i koncentracijom dobivenim iz meditacije.

Za kraj - jogom mozete poceti u bilo kojoj zivotnoj dobi, kod mene u kvartu ima divna skolica za bebe i mame o jogi, mozete jogom zapoceti i sa navrsenih 60. Za jogu nikad nije prerano ili prekasno. Kod zdravih trudnoca mozete cijelu trudnocu vjezbati jogu i tako odrzavati kondiciju. Dapace cesto bas u trudnoci dobivene bolove u ledjima, pa smanjen osjecaj za ravnotezu, pa povremen nervoze i nesanice, umor i mucininu - oko svega toga moze joga pomoci. I naravno nauciti vas kontroliranom disanju, vaznom kod poroda.
Cak i uz neke zdrastvene probleme mozete, uz izbjegavanje odredjenih vjezbi vjezbati jogu. Mene su k jogi doveli moji problemi sa kicmom.
Zelja nauciti kako pravilno sjediti, kako ojacati ledja - carobna rijec, trbuh ravan i treniran poput daske. Mlohavi trbuh = programirani bolovi u ledjima.

Neke generalne vjezbe za ledja (napravljene za zdrava ledja!) mogu vasa, sa specificnim problemom, dodatno ostetiti. Kod joge morate reci s cime imate problema pa cete pojedine poze izbjegavati. Stres i nemogucnost opustanja su jos jedan uzrok kronicne boli ledja.
Nije dosta leci u krevet i zatvoriti oci. One asocijacije koje smo imali neposredno pred san, one s nama ulaze i u podsvjest i stanje opustanja. Da, bas one grozne vijesti koje ste napola zatvorenim okom jos ulovili na teveju. Protiv sam uopce prisutnosti tv-a u spavacoj, no to je vec jedna druga tema. U spavacoj ima toliko cool stvari za raditi, da je tv cisto suvisan.
No pokusajte umjesto toga i zaspivanja pred ukljucenim tv-om, zaspati udisuci neki opustajuci miris, slusajuci neki tihi instrumental ili dozivljavajuci neku drugu vrstu ugode.

Oni koji se bave nekim drugim sportovima ne bi trebali misliti da je joga za ljenjivce i mekusce. Dapace, pola tih poza jedan prosjecan sportas ni ne moze izvesti jer nije dovoljno elastican. Osim toga Chicago Bullsi su se pred mnoge utakmice upravo jogom dovodili do najboljih dostignuca, mnogi poznati skijasi pa i bokseri se tako pripremaju za svoje najvaznije sportske trenutke.

Hvala svima na zanimljivim i korisnim komentarima na prvom joga tekstu, vezanim uz joga iskustva. I opet vas pozivam da me upotpunite svojim iskustvima. Hvala. I naravno na oshitu isto.

____________ zavrsetak teksta o jogi ___________________

Trenutno se bavim manje spiritualnim radnjama ali koje jednako vesele i uzdizu. Idem po/ili pripremam rodjendane. Ucim za jedan tezak strucni ispit, bejbisitam bebe, macke i cucke (ne istovremeno!) i vrijeme leti puno prebrzo.

Pred nama je hrpa rodjendana, pokloni kupljeni, umotani, djecica su sama birala, morala su ostati u okviru 20 eura po osobi i kupila su divne drustvene igre (niks elektrika i pistanje) da, jedva cekam da krenemo igrati! Pametna djecica. Jos im je ostalo 3 eura do limita i nudila sam im jos par sitnica, nema veze ako je i koji euro preko limita, nisu htjeli. Da je igra po osobi dosta, da sacuvam lovu pa ce si drugi put kupiti nesto sitno. Nisu moja ali su svjetska ne?
Toliko empatije i skromnosti, a roditelji su im vrlo imucni i mogli bi imati sve, ali kazu da ne trebaju sve. Od skupih stvari zazeljeli su si jedino klavir, gitaru i skupe bicikle i sve
to koriste svaki dan, vec par godina. Jako razigrani, mladji braco totalno zivahan vrazicak (uciteljica zbog njega ide godinu dana ranije u penziju ) ali u nekim stvarima toliko mudri kao sto neki odrasli nikad nece biti.
Kad je muz odlazio raditi u drugi grad oni su se jako brinuli, da on nece imati novaca dolaziti nam cesto i istresli pred nama svoje kasice prasice da jel bi si on od toga mogao kupiti koju kartu za vlak. Toliko su me dirnuli da sam se rasplakala. Ili kad su nam poklonili karte za kazaliste za koje su tjednima stedjeli od svog malog dzeparca svaki cent, zeljeli su nesto bas nama i to bas od svoje love pokloniti. Pitala sam ih kako su uspjeli ustedjeti, rekla su da bi druga djeca u pekari kupovala kolace i slastice, oni bi si za uzinu uzeli obicno neko pecivo tipa zemicka, a ostatak love spremili, cak ni mama nije znala da stede ni zasto.

Ovih sam dana naisla na pravi domaci gverc. Slatki, gusti i opojan. Napravila zalihu. Prvim gutljajem osjetila miris secerne vate, prostenja, toplog ljeta, kotlovine na rostilju, kucica od medenjaka.

Moja nova uljna lampica, da mi mirise lavanda pred spavanje i menta i citrusi dok radim. Trazila sam jako dugo, dok nisam nasla tocno ono sto mi se svidja



Od 15. - 28. 09 je u Njemackoj Fair Trade Woche (je, duze je od tjedan dana) www.fairewoche.de. I mnogi ducani imaju banana dane, kupite ovih dana svakako banane!

I za kraj, malo meditacije uz Garu Lajavca uz dozvolu ponosne suvlasnice. Dakle danas ce nam Garo postati slavan i molim da mu izrazite vase najtoplije izraze divljenja kako bi se ponosna "mama" mogla rastopiti s druge strane ekrana! . Nisam se mogla odluciti koju cu pa sam stavila otprilike sve fotke gdje se vlasnici sami ne vide.





















Draga Di, budes mi poslije napisala, kakav je feeling imati ovak slavnog pesonju ha?

Osobne impresije, nastavak donjeg teksta. S time da je ovdje manje cinjenica a vise dojmova.

.

Prvo za sve kojima su Svedjanke oku mile, evo jedna svedska fotka

Kako se krecem unutar EU nitko me nije trazio nikakve osobne dokumente bilo gdje izmedju Njemacke i Svedske, samo avio kartu. Avion je bio prepun crnaca, koji su zapravo u Njemackoj samo presjeli. Nemam nista protiv crnaca. Najbolja prijateljica je tamnoputa a imam i jednu black love u svom ljubavnom dosjeu. Ali ovo je bilo stravicno. Premjestali su se svo vrijeme leta, tako da sam za vrijeme leta od sat i nesto imala kraj sebe pet razlicitih osoba?! Ocito je to bila neka cudna igra koju ja nisam razumijela, ono sto jesam – vecini je to bio prvi let, jako su drustveni i stjuardese nemocne da urgiraju su se sakrile u poseban odjeljak. Ja sam imala sjedalo u sredini, tako da sam se ustala milion puta jer bi muskarac lijevo od mene morao piskiti, kakiti, pozdraviti susjedu itd. Sebe smatram prilicno nekompliciranim putnikom, ne moram svakih pola sata na wc, dapace satima ne moram, ne prckam stalno po torbi, ne moram svako malo jesti i piti, ako idemo autom, ne moramo stati svaka 2 sata, uglavnom sutim i upijam dojmove, uzivam – ako mi situacija oko mene dopusta.
Ni u hotelu nisam od onih koji bi ovo i ono, te im je sok pretopli i kava prehladna i boja zida u sobi prenemirna - smjestim se, raskomotim i znam uzivati u svom drustvu, pola mojih putovanja ionako moram putovati solo. Jedino me smeta prljavstina.

Ali ovaj let mi je bio najgori u zivotu. Glavobolju dobijem jednom godisnje i eto ispucala sam svoj godisnji bonus. Od 200 i nesto sjedala bilo je troje bijelaca. Ili, znate onaj prostor oko sebe, nekih 20 cm, vaseg osobnog prostora (o.k. isti varira od kulture do kulture) i ocito je europski malo manji od africkog, tako da su me muskarac s lijeve i desne strane pri svakoj rijeci meni upucenoj doticali (to rade i medju sobom, zato nisam reagirala ali da me smetalo, je), nisu imali problem da nam se koljena naslone jedno na drugo ili ostale bliske susrete (unosenje u lice pri govoru) a kad sam dobila sok razlicit od njihovog, tip je uz rijec – interesting, let me try this one, uzeo moj sok i popio?! Jel smijesno ili tuzno ha? I smetalo me kad su se nalaktili svaki sa svoje strane, naivno sam ocekivala da mi kavalirski ustupe mrvicu mjesta. No kad su izvadili iz pretinca moj laptop ruksak, kao manji je od njihovih torbi pa nek si ja to drzim da on ima kamo staviti torbu – tad sam usprkos umoru, progovorila.
Molim vas da ne dirate tudju prtljagu, hvala. Uto dolazi stjuardesa i kaze liku – jos na ulazu sam vas zamolila da stavite vasu torbu ispod sjedala ispred vas – no lik se radio bedast. Na kraju se osoblje aviona ispricalo za iznimno kaotican let, a pri izlazu su rekle da im je ovo u visegodisnjoj praksi prvi ovakav let. I bile su neljubazne prema crnim putnicima, ocito i same frustrirane kaosom. Jesu, isti su mi isli na zivce sa svojim duracellom u guzici ali diskriminaciju jos manje trpim. Stjuardesa dijeli keks i padne joj na pod (ups) i ode. I tako trojici za redom. Oni ne znaju njemacki pa su valjda bedasti ne? Onda sam ju zamolila na njemackom da podigne sto joj je palo a njima donese druge kekse, uz najljepsi osmjeh koji sam mogla iscupati.



To je kao kad dijete razbije vazu a ti ga kaznis nakon toga za desetu stvar. Ako su bili glasni, trebale su smiriti buku a ne na drugi nacin pokazati frustriranost. Sto su se sakrile vecinu leta im i ne zamjeram, i ja bih da sam imala kamo.
Kasnili smo 40 minuta zbog toga seat jumpinga jer pilot nije zelio poletiti pod tim uvjetima. Onda smo propustili nas red poljetanja i tek tad imali problem.
Posljedica tog leta je bilo i 20-ak izgubljenih kofera. Moj je zavrsio u Dubaiu. Koferu je sigurno bilo ljepse nego meni taj dan u uzasno hladnom, kisnom Stockholmu (vrijeme se kasnije popravilo, a grad je predivan). Dakle moj je kofer dobio sunce a ja svedsku kisu, i nije neki deal ha?
Najvaznije stvari sam ipak imala u ruksaku – laptop, osnovnu kozmetiku (u onim malim bocicama od 50 ml-a), cisti donji ves. Prvo sam otisla na kavu i kolac, stres mi ionako nece pobjeci.

Jos u vlaku sam se skompala sa simpaticnom Indijkom, tako pristupacna i zanimljiva osoba, da bih saznala da je bas ona poznata profesorica cije sam knjige citala. U koferu koji si u njoj izgubili bio je i lap i njena prezentacija. Ponudila sam svoj, prije nego sam saznala tko je, poslije se vjerujem ionako ne bih usudila. Prihvatila je ponudu i rekla dva dana kasnije da joj se javim nakon konferencije jer bi rado objavila jedan tekst u suradnji sa mnom. Skoro sam pala sa stolca od toliko casti.
Sa hotelom sam imala srece, intuitivno bukiran a ispao super i to svega 5 minuta pjesice od kongresnog centra, vecina gostiju mora ipak koristiti podzemnu i to nekoliko stanica.
Docekalo nas je kazu za kolovoz iznimno lose vrijeme, a ja sam mislila da Njemacka ima uzasno vrijeme . Srecom su im ducani i nedjeljom otvoreni, pa sam otrcala po jaknu. I razmisljala sto da radim sa svim onim laganim stvarima kad mi jednom kofer i dodje.

Dakle jakna – usla sam u ducan i rekla, molim jednu jaknu za stockholmsko vrijeme, zena se nasmijala i otisla po jednu vjetronepropusnu. Onda sam ja zavapila – but it is august, na sto je ona samo rekla – sorry.
Uglavnom jakna je tamno zelena (zeleno mi stoji dobro), ne izgleda kao one unisex vjetrovke (ako ima ista strasnije od toga onda su one partner-look varijante) – nego je fino strukirana, sa reverima, od onih koje obucete i kazete – gdje da platim?

Svedjanke su vrlo vitke, plave i ljubazne. Nisu posebno lijepe. Barem ne kao u onim filmovima. Ili ovdje
Nisu dotjerane, uglavnom casual obucene (i na konferenciji ih se lako po tome prepoznalo), duge kose ali neobicne pomalo istrosene koze lica, mozda od silnog vjetra? Ali nekako bas grube koze lica.Tako da su Istocno-Europljanke zene definitivno na vrhu liste atraktivnih i skockanih. Ima jako puno crnaca koji ovdje zive. Prelijepih crnaca.
A poradi nekih proslih iskustava, znam u medjuvremenu i prepoznati iz kojeg dijela Afrika poticu. Svi su JAKO ljubazni. Jedan Sved me odveo skroz do ducana koji sam trebala, dobrih 15 minuta je pjesacio sa mnom, prvo sam mislila da mi je usput, a poslije skuzila da mi je iskljucivo isao pokazati put. Svedjani su definitivno opusteniji narod nego Nijemci.

Zenskica gdje sam svaki dan kupovala kekse (znam znam ne posebno pametan potez) bi me na cesti pozdravljala jel mi je nakon prve kupnje upamtila ime. Jako ljubazan narod.
I pitam gdje u ducanu stoji voda i donese mi odmah pet boca na izbor, meni neugodno, kazem mogu i sama, ne ne ona ce to i jel jos sto trebam. U Njemackoj ovo necete dozivjeti. Iako su tamo cijene nize, sto ste sjevernije krecete po Europi to su cijene vise, Danska je jos skuplja.

Svedjani kazu da ne mogu zivjeti bez Knäckebrot-a, . Evo ovog ima ovdje u svakom ducanu, Svedjani slobodno dodjite u DE.



Neke cijene – kava i pola sata interneta u gradu, 3 eura. Grad jest skup. Kod glavnog kolodovora je odmah centar i shopping ulice. Sto se jezika tice, tko zna njemacki, razumijeti ce donekle i svedski. Tipa Jacka – Jacke. Vi har öppet – wir haben geoffnet. Svidjaju mi se reklame na TV-u jer odmah pokazuju cijenu proizvoda.

Mjenjacnice uzimaju proviziju za svako mijenanje novaca tako da je vise isplati promijeniti vece kolicine novaca odjednom. Tecaj 1 euro – 0,92 SEK.

Na dvije ceremonije je bio princ Willem Alexander i princeza Victoria pa sam se salila da frendicama da cu sve uslikati i prodati trac novinama u Njemackoj, pa da opalim neki business.



Povoljan ducan bi bio Willy:s, nesto kao Lidl. Zanimljivo mi je bilo i pakiranje marmelade, to dodje kao dopunsko pakiranje ako vec posjedujete teglicu (na njemackom Nachfüllpack, koji pojam bi uzeli na hrvatskom?) pakiraju je po pola kile u crijevo, kao pastetu. Naravno da sam morala to poblize promotriti i slikati dok me neki tip sa strane cudno gledao.

Za rucak smo dobivali uglavnom odlicnu ribu, kako Nijemce nisam uspjela odmah naci, prikrpala sam se ekipi iz Ugande i bili su super drustvo. Trebalo mi je i mrvicu hrabrosti otici solo na nesto gdje ima 2000 polaznika iz cijelog svijeta, jer najvise usamljeni se mozete osjecati bas u gomili – ali moje komunikacijske sposobnosti me ni ovdje nisu iznevjerile. Bila sam nesigurna i kakav mi je engleski, jer ga ne koristim na svakodnevnoj govornoj bazi - ali sam se ugodno iznenadila. Jer su isti hvalili drugi sugovornici i obicno bi ostali iznenadjeni kad bih rekla da ipak jesam iz Europe. Jezicni sam kameleon. Gdje me stavite tu cu progovoriti relativno brzo. Radim dnevno na 3 strana jezika, cetvrti ucim a svedski mi se toliko svidio da bih rado i njega jednog dana naucila.
Najbolje obuceni su bili muskraci iz Afrike i tradicionalno Azijatkinje u svojim fensi smensi dizajerskim outfitima. Najslampavije obuceni Svedjani – no ujedno vas nece cijeniti po tome sto imate na sebi, nego u sebi.

Grad nije pretjerano velik i pomalo je usporen. Nema njemacke uzurbanosti, sve je mrvicu sporije.
Uvijek odem u lokalnu trgovinu zemlje u kojoj boravim – zelim probati lokalne proizvode, kozmetiku i slatkise. Malo cijena iz supermarketa, dakle cijene nize nego recimo u department stores u centru. Dokoljenke najlonke 3 eura. Probiotski sok jedna litra 2,50 eura. Plasticna vrecica 0,22 centi. Kolaci sa kokosom – komad 1.50 eura. Krema za ruke hth+cederroth sa ureom i mlijecnom kiselinom 4,50 eura. Cokolade za zakonitog po 2 eura.
Jogurt, 150 grama, obican – 1,10 eura. Mali Nescafe 200 grama 5 eura. Kotlet kila 6 eura. Banane kila 1,30. Lammstek (vrlo slicno njemackoj rijeci) kila 10 eura. Skampi 23 eura komad. Wiener (je bas tako se i na njemackom zovu) paket 4 eura. Skinka (Schinken) – 100 grama 2 eura. Philadelphia namaz 2 eura pakiranje. U Njemackoj je 1,30. Colgate pasta za zube 3 eura. Sitnu lovu vam vraca automat, kao oni za kupnju limenki iz automata, ispadne ostatak u zdrijelo, nema da vam ne vrate i zadnju lipu. Calgon Powerballs za sudjericu 30 komada 5,80 eura.



Posebno zahvaljujem svim predavacima koji su imali prezentacije zutim slovima na bijeloj podlozi. Zbog njih vjerojatno moram po novu dioptriju.
Nestle je isto bio prisutan u sluzbenom dijelu i poceo je sa hvalisanjem sto oni rade, PR uzeo maha, dojadilo mi do te mjere da sam htjela izaci usred tog "usta moja hvalite me", kad se javila ministrica za obiteljska pitanja jedne africke drzave gdje su prouzrocili mnostovo dojenackih smrti time sto su prvo besplatno podijelili medju zenama mlijeko u prahu a nisu mislili na to da ce se isto spraviti sa zagadjenom vodom, za posljedicu su bebe umrle. Sto se ne bi dogodilo da gladni profita Nestle nije pokvario prirodno i zdravo majcino dojenje. Jose, CEO, je tako dobio po arogantnoj njusci, da sam sigurna da ce ostatak tjedna biti nevidljiv. Iako sam vec ustala da izadjem, sjela sam natrag i smjeskajuci se gledala u smjeru govornice. Poslije mi je na pauzi za kavu zelio udijeliti neke give away sa logom firme. Nije bas da su se ljudi tukli za iste. Zahvalila sam se i odbila jer da ne reklamiram firme upitnog moralnog zaledja. Cak ni kad me plate a on bi jel besplatno. Gospodin je privatno iz vrlo siromasne zemlje i slozio se sa kritikama ali sluzbeno mora sutjeti. No ja ne moram. Jos se nisam prodala industriji. Jos smijem reci svoje misljenje.

Pitanje – sto radite sa svojim kongresnim torbama? Ima ih u podrumu, uredno slozenih u plasticnoj kutiji, sto mojih sto njegovih. Ova zadnja je cak i relativno schick, siki miki laptop torba sa integriranom, nista manje siki miki bocom za vodu. No znam da ni nju necu nositi okolo jer ne zelim logom svima dati na znanje cime se bavim.

Za prijem u gradskoj vjecnici (city hall) sam odlucila usprkos hladnoci, obuci haljinu i stikle – makar crkla. Jer sam istu i spakirala zbog te veceri – predivna siva svilena haljina, ultra jednostavna, do koljena, sa ladja izrezom i sa tankim crvenim remenom, iste boje i stikle. Pred hotelom sam upitala dvojicu nelose izgledajucih muskaraca jel znaju kako da najbrze dodujem do city hall. Da ne znaju ali zna taksi kojeg su upravo pozvali (imala sam svo vrijeme voznu kartu i mislila sam naravno ici podzemnom) i da jel bih htjela da se skupa odvezemo. Dakle namigusa se udobno smjestila i pomislila kako ipak treba i malo srece u zivotu. Lakonoga i u dobrom drustvu dosla sam na prijem – pratioci su mi punili tanjur (sa svedskog stola ) i casu. Poslije se ispostavilo da su to bila dva mlada finska inzinijera. I obecali mi neke papire do kojih inace ne mogu doci a trebaju mi za rad. Poslije smo otisli na jos jedno pice u grad, na samoj vodi. Jako ugodni likovi. Otpratili su me i do hotela "da mi se nesto ne dogodi" iako je njihov hotel bio na drugoj strani mosta, zahvalili se na drustvu. Eh. A cak sam se dvoumila, smlavljena od dana, jel uopce zelim otici.

Sljedeci dan na noge lagane. Naime javio mi se jedan institut u kojem sam radila i ponudio mi honorar ako im protokoliram jednu session. Razveselila sam se ponudi jer smo financijski optereceni zivotom u dvije razlicite savezne drzave a i jer sam naknadno saznala da su ovdje pristutni neki ljudi bas sa tog instituta i njima nisu dali taj job – ja znam i zasto, jel znam kako rade ali eto bilo mi je drago da i drugi to vide. Tu bi bila poveznica sa pricom o elokventnosti.

Od aerodroma do grada mozete busom za 10 eura, vlakom za 20. Vlaku treba 20 minuta, busu sat i nesto sitnog.
Trazila sam drustvo za malo setnje u pauzi za rucak i javila mi se jedna simpaticna Afrikanka u njihovoj tradicionalnoj haljini i turbanu, meni posebno zanimljivo za vidjeti. Tako smo isle malo po gradu, pa je pitala jel bi joj mogla pomoci oko kupnje kreme za lice (oh da, bih) i sjele kasnije na sok. I isprica mi da je u drz. vrhu te i te drzave i to jedna od tri glavne osobe u zemlji – skoro sam pala sa stolca. Zato volim Afrikance. Jedan Europljanin bi se drzao (da ima takvu poziciju) tako kruto i ustogljeno i nosom parao nebo da bi to strava bila.

Sto mi se jos svidjelo? Bicikli posvuda, bicikli su poplarno prijevozno sredstvo. Ljudi koji mogu za kesh kupiti novi auto ali ne moraju a pogotovo kupiti na 10 godina kredita auto koji si uopce ne mogu priustiti. Je ovo jest kritika nekih hrvatskih obicaja, cisto za slucaj nedoumice.

Neki ulovi

, tkz t-shirt grudnjak, nista se ne ocrtava ispod majce, sto je nazalost sa cipkom slucaj, pa ispada da imate grudice po grudima. A za dane kad ne nosim majcu, ovako nesto.

Zelim si ovako divnu stolicu za citanje, u DE su uglavnom neke zemljane boje, sto nije moj stil.



Opet malo grada.





Sa mnom se sprijateljio zanimljiv, visok i odlicno gradjen Tanzanijac, Richard koji radi na fakltetu na slicnom podrucju kao i ja. Vrlo komunikativan i duhovit, uljepsao mi je mnoge slobodne trenutke jer me nasmijavao (obicno ja tako djelujem na druge) po citavu vecer i dao mom boravku u ovom gradu jos jednu dodatnu boju. Recimo, svi odemo na cugu u jedan zamraceni romanticni kafic i kaze on daj sjedni do mene – i ja kazem, pa ne vidim gdje si, mrak je nis ne vidim daj se barem nasmij da nesto bijelo ugledam u kutu u kojem sjedis. E sad svaki prosjecan iskompleksirani lik bi se na ovo vjerojatno uvrijedio, ali on je prasnuo u smjeh i nastavio salu na racun moje boje kose, da nema frke, da ja i u mraku svijetlim .

Zanimljiva mi je bila i obitelj (Nizozemci) koji bi pri dorucku u hotelu svaki napravili sebi dva super size sendvica, nakon sto su prije toga vrlo obilno i dugo doruckovali, uzeli jogurte namjenjene gostima i potrpali u svoje ruksake te napunili svoje sportske boce za vodu sokovima sa bifea, tako svatko po litru. I tako svako jutro. Eh takvi na kraju u zivotu uvijek zavrese sa malo, jedna je stvar racionalno raspolagati sa novcem a druga uzimati ono sto bi trebao biti dorucak svima nama i time si osigurati zderacinu za ostatak dana.
A treba uopce i doci na takvu ideju ne? To sto ih je osoblje dvaput upozorilo nije ih nimalo smetalo.
Taj dan mi se posebno zurilo i zeljela sam popiti kavu i sok i otrcati dalje, ali lik je drzao bocu za sok u jednoj ruci, u drugoj tri sportske bocice i punio, na moju molbu da si natocim casu i nestanem nije reagirao – eto, nisu Balkanci (koje ponekad i nezasluzeno bije glas neodgojenih) ali su seljacine.

Stockholmcani jako vole slatko, nude i jedu slatko na svakom cosku, mladi, stari, oba spola a i oni izmedju. Recimo zalejedjeni jogurt sa toppingom od raznog voca vec prema izboru. Imaju jako fini sladoled.

Suvenire ne kupujem nikad, barem ne one klasicne ali kupim zacine, posebne cajeve, posebne cokolade, to su moji suveniri i klasicno – za mene jedan CD etno glazbe drzave koju posjecujem.
Navikla sam na multi kulti i na sraz kutura, jezika i boja koze, ali Stockholm je u ovome ipak raznolikiji.
U smislu da ima vise ekstravagatno obucenih osoba, ali mislim zaista ekstravagatno. Stockholmcani u vecini slucajeva ignoriraju crveno na semaforu sto je mene (oni koji me znaju mogu sad naravno prasnuti u smjeh) ipak iritiralo.
Grad je pun ducana sa suvenirima koji su uvijek kad bih pogledala bili prepuni, unutra zagusljivo i stresno, uzas. Za iste novce sam u miru kupila svoje "mitbringesel" u simpaticnom unikatnom ducancicu gdje umjetnici sami rade i prodaju istovremneo, lijepo mozete procaskati, jako ugodno iskustvo.

Grad je pre pre divan. Jedno popodne sam unajmila bike i prosla po gradu, toplo preporucam, zaista jedinstven nacin za obici grad brzo i zaviriti u kuteve izvan utabane staze slonova.

Sto mi se jos svidjelo? To da je grad prepun slasticarni i salad-barova. Tako da nije pitanje da li se ovdje vracam nego kad sljedece godine. I tad planiram na savjet jednog iskusnog gosta ovog grada – bukirati na jednu noc perverzno luksuzan brod tj. sobu u istome, to je zapravo vrlo luksuzan cruiser – pet plus zvjezdica, sa bazenom, jacuzzijem, kinom, plesacicama, platite nocenje – izvezu vas daleko na balticku pucinu, tamo odplesete i otplivate u noc i ujutro doruckujte u jednog od najljepsih luka na svijetu.
Nocu je divno osvijetljen i zapravo taj kontrast malih brodica i divovskih, svi u istom kanalu, da nisam vidjela sama, pomislila bih da je fotomontaza. Nazalost mi nocne fotke nisu ispale dobro.

Jos cijena – moj chips sour cream and onin je kostao 2.50 eura ali imajte na umu da sam ja u stanju pojesti besramne kolicine istoga. Sto me nije sprijecilo testirati 5-6 odlicnih restorana u gradu, bi i vise ali vecina obroka je bila organizirana unaprijed.

Za one koji na budgetu i zele na brzinu nesto prezalogajiti – kod Gl. kolodvora ducancin seven/eleven nudi odlicne toasteve po samo 5 eura, sto je za ovaj grad maltene besplatno.

Kod Junibackena i Vasa muzeja (vidi prosli tekst) je veliki luna park, da, ja sam jedna od onih koji se usprkos odavno podmakloj punoljetnosti na tome voze i gustaju do besvjesti. Iako – nikad vise ne idem na onu strahotu gdje te sa 15 metara visine ili vise bace u kosari dolje, e to vise ne moram ponoviti.

Nocu grad ostavlja poseban dojam, preporucam neke od kafica na vodi, uzivati u casi dobrog vina (osrednja cijena je 12-15 eura po casi) i gledati kako grad usporava svoj uzurbani ritam i polako se priprema za san.

Oni koji redovito prate moje putopise znaju da je barem pola ali cesto i veci dio zapravo osobne impresije. Dakle u subotu na putu do mjesta gdje smo imali dogovoreni izlet, u podzemnoj slusam njemacku obitelj turista kako strateski promisljaju (oh da, upamtite da vas uvijek netko razumije, pa i ako pricate njemacki usred Skopja ili hrvatski usred Kine), dakle misleci da ih nitko ne razumije – kako da se ostatak boravka svercaju, jer kontrolora nema ali tesko da uopce mozete uci u stanicu bez vozne karte, u tome je caka. I onda mi se obrate na engl. jer mi je oko vrata visila moj VIP iskaznica i na engleskom napisano iz koje organizacije dolazim, to mi je ujedno bila vozna karta. Kao funny thing, to sa sistemom karata ovdje. Obratila sam im se na njemackom, na njihovo zaprepastenje i rekla – jedina funny thing je da Nijemci pri dolasku u inozemstvo dobivaju sindrom pusteni s lanca. I rade stvari koje se doma nikad ne bu usudili.
Oni koji prate prosle putopise sjetiti ce se dogodovstine iz Tunisa i bitke oko lezaljki za sunce. Uglavnom, ta obitelj je bila skupo obucena, sa vrlo skupim satovima i smisljala je intenzivno kako prevariti za nekoliko eura grad koji ih je tako prijateljski primio. Ja to ne razumijem. Pa onda cu imati jedan par cipela manje u ormaru, ali necu na takav nacin stedjeti.

Uglavnom vodu mozete piti iz pipe, Stockholmdjani su jako ponosni na cinjenicu da imaju jednu od najboljih voda za pice na svijetu. I Evian se pred ovom vodom moze sakriti. A nije puka reklama, posjetila sam gradski vodovod i vidjela ocitane vrijednosti probe.

Vise razina ulica - Sergels Torg.

I jos nocne verzije.

Malo me podsjeca na onaj neboder koji je kao saka u oku na trgu u zagrebu



I naravno i najljepsa destinacija vam moze biti ruzna ako ju posjetite u pogresno godisnje doba.

Mozda mi netko moze odgovoriti na pitanje koliko kosta kubicni metar vode u Zagrebu?

Kroz cijeli grad su samoaktivirajuce brane koje bi u slucaju izlijevanja ulja u balticko more, zastitile gradska jezera od oneciscenja. To su u proslom tesktu opisane Schleuse.

A da ljubav prema kozmetici nikad je spava je dokaz fotka FACE Stockholma iz proslog teksta (jedna u postu i jedna na linku), nazalost zatvorili su dvije minute prije nego sam ga nasla. Mozda je i bolje tako. Pisala sam vec o toj vizazistickoj liniji.

Direktno na vodi je i American Bar gdje mozete pojesti zaista sva jela koja cete dobiti posluzena u USA ili barem 40-ak najpoznatijih. S druge strane iste zgrade je popularan scenski kafic Friday. Predlazem uci poslije 21:00 tad je prava atmosfera.

Svedski fast food – Max. http://www.max.se/

i slastice.

Ovdje mozete pogledati MAX video reklame http://www.max.se/campaigns.aspx?page=reklamfilmer&filmid=8

Slikala sam se sa nekim zaista vaznim UN facama, tako da ako ove zime odem do New Yorka, imam privatno vodjenje kroz UN a i kroz grad, zatim jedna simpaticna "sluzbenica" Svjetske banke dolazi uskoro u moj grad i tu radi mjesec dana i odlucile smo se naci i izaci skupa preko nekoliko puta, jedva cekam ponovo vidjeti sve te divne ljude koje sam upoznala. Fotke sa njima idu naravno iskljucivo na mail dalje. I ljepoticu iz SB, zena je takav komad , te divna duga crna kosa, te lice dostojno naslovnica, drzanje savrseno, tako da obara tezu da su uspjesne zene koje su sefice nekih 200 muskaraca u jednoj od najjacih svjetskih organizacija jesu – bezlicne, punije i dosadnog izgleda.

Djutic prica o zenskom napitku For Girls only.



Mislila sam kupiti nesto fino za sljedei pidjama party. Ugledam tu pink bocu, uzmem dvije. Na blagajni me rastuze sa svedskim zakonom. Ne smiju prodavati alkohol na aerodromu za gradjane EU-a. Traze vas boarding kartu, znaci nema muljanja. Rastuzeno ju zamolim da mi barem proizvodjaca zapise (s mene visi ruksak i dvije vrecice koje nosim jos iz grada). Kaze da ne moze jer ne zna ime proizvodjaca. Drzi bocu u ruci. . Kazem joj da je ime proizvodjaca na boci - ona iskreno sokirana tom cinjenicom sad konacno zapisuje ime. Nazalost ovo za pica ne pise na ulazu pa tako vidite stalno zbunjene osobe kako im oduzimaju pica na bklagajni.

A sad da vam i odam tko je onaj dobroizgledajuci muskarac sa slike u prethodnom tekstu. On je inzinjer u gradskom vodovodu koji nam je objasnio sistem opskrbe vodom, imam dozvolu za objavu fotke i da – zaista je dobro gradjen, vidite dobro . A pride je i duhovit, jako duhovit. I na svako moje skakljivo pitanje u vezi samog pogona uspio je odgovoriti sa sarmom.

Obicno su stanovi na vodi, barem u Njemackoj ekstremno skupi (stanarina je tri puta skuplja nego samo kilometar dalje od vode) ali ovdje je sve na vodi i divni eko - stanovi (o pasivnim kucama sa gotovo nula potrosnje energije sam pisala) su priustivi.

Izlet na Fjäderholmarnu (vidi slike prosli tekst), mali otocic, majusni (jedan od 24 000 otocica ovdje) gdje se dolazi za pola sata voznje brodom ili privatnom jahtom (ovdje ima preko 500 privatnih jahti i imaju i ljudi koji nisu basnoslovno bogati) mnogo brze, dodjete u predivnu prirodu, pojedete, popijete pice i vratite se u gradsku vrevu.

No da, definitvno ovdje voze stare i pomalo istrosene bicikle, kakve u Njemackoj nitko ni ukrasti ne bi zelio.

Kolaci:











Dakle kolaci su im da umrete. Na licu mjesta. Ili kako da ih plasticnije opisem, vratila sam se sa dvije kile vise. Pedaliranje mi ne gine. Mojim venama je kolao sav taj maslac i secer, niks low fat ali vrijedi svakog grama.
Muffinsi su jako popularni, jako. Veliki su i u svim mogucim okusima i toppinzima, od bijele cokolade svi, unutra sumsko voce, od mrkve. Svaka slasticarna ima barem nekoliko vrsti istih. Muffin i kava je 6 eura ili navise.

Taman kad je sluzbeni dio zavrsio, dani su postali suncani i topli. Naravno da cu pokazati fotke kolegema koji su se ranije vratili he,he.

Vikendom svi doruckuju vani, preporucam kavicu u starom gradu oko podne. Brunchevi su omiljeni, od svega fino i pomalo, bas na nacin koji volim. U ovom gradu sam vecinu vremena bila on my own i uzivala, grad i ja, ja i grad.
Shoppingirala sam sve skupa sve te dane sat vremena. Jos se frendica cudila da sam stigla od grada to sve vidjeti u to malo slobodnog navecer i dva slobodna dana koja sam si ekstra uplatila. Je, ali ona se doma vrati sa po 5-6 punih vrecica, a ja shopping svih tih poznatih marki imam i doma, ljepse mi je bilo sjesti uz vodu i piti kavu dva sata.

Vrece za smece, vide se obicno ujutro po gradu



sa legendarnim toplim sendvicima.

Bi ali ne dam 500 eura za stolicu. Jos lijepih stvari ima ovdje, dizajnerski shop namjestaja.



Subotom smo vidjeli kamion (vise njih, ali nisu pripadali skupa) kako se vozi kroz grad, a na prikolici ekipa partija svjetski. Smijesak mi nije silazio jos nekoliko ulica sa lica.

Ovdje cete naci i najmastovitinije gumene cizme ever, logicno, jer – cesto cete ih i trebati. A kako sam vec treci dan za redom dobila mokre cipele i hlace do koljena, sad je jos samo pitanje koji model a ne da li ili ne.





Za klince ima naravno puno veci izbor ali ja eto odbijam hodati mokrih nogu po svijetu (jucer je padalo citav dan bez pauze) i odbijam nositi sive ili maslinaste cizme. Prijedlozi i linkovi dobrodosli.

Morate paziti jer su ulice na vise nivoa, tako da mozda trazite ulicu koja je upravo ispod vas. Dio toga se vidi na fotkama.

I nece raditi grimanse jer ste potrosili sve krune, a ugledali ste preslatke spangice pred odlazak na aerodrom koje morate imati i platite tih par eura karticom.

Meni je zao gledati koje silne turiste Hrvatska gubi svojim stavom o istome. Mnogo eurica. Jer ne zele shvatiti da more i riba nije dovoljno da masno naplate aranzmane. A od konkurencije ne zele uciti. I ako se netko osjeti povrijedjenim time sto ja opet napadam Hrvatsku – tih osoba mi nije zao. Zao mi je hrvatske privrede koja ne uzima svoj dio kolaca zbog inertnosti nekih zaposlenih u turizmu.

Mnogo prijatelja i neke poznanike sam poslala na ljetovanje u Hrvatsku. Priroda im se jako svidjela. Osoblje uopce nije i ne misle se vracati. Kad neki ugostitelji cuju da turist ne prica hrvatski, odjedom vrijede druge cijene na jelovniku, ovo se i meni osobno dogodilo, samo nisu znali da ipak i hrvatski znam samo sam bila u grupi gdje su sve bili stranci i bilo mi je logicno da pricam na drugom jeziku. Dakle cijena se zna promijeniti ovisno koliko ugostitelj procijeni da je platezna moc drzave iz koje turist dolazi. A ako bi "samo" popili pice a restoran je ionako prazan na faci konobara cete iscitati - odlazite skrtice. To su nekome sitnice, ali gost koji je navikao na dobro i to moze platiti, se vise ne vraca.

Jos malo grada i multi level ulica:



Ovdje se muskarci ne boje da ce ispasti pickice ako za gl. prometno sredstvo imaju bike, za posljedicu nemaju pivski trbuh i lijepo su trenirani.









Tko ima vremena isplati se posjetiti sve skupa u recimo roku 15 dana, da imate barem 2-3 dana po gradu i ostatak za gust bez pressinga. Kopenhagen, Oslo, Stockholm i Helsinki leze na vodi i odlicna su ruta za posjetu sjeveru. Ukoliko se odlucite izmedju tih gradova na transport brodom, necete pogrijesiti. Agencije nude pakete gdje se kombinira vlak i brod.

Koji su jos dojmovi o gradu? Promet je gori nego u DE, losije voze i manje postuju prometna pravila. Pjesaci svi idu preko crvenog. Zene nose duge kose, balerinke, tajce i idu u solarij. Tako i izgledaju.

Jako ugodno mjesto za kupnju darova, ljudi koji ih rade i prodaju tamo.



Ovi konjici na slici su recimo tipicno svedski suvenir.



Svedski aerodrom i svedski dizajn, slika ispod je automat za kupnju voznih karata. Kao sto vidite prihvaca sve moguce oblike bezgotovinskog placanja.





Da ima budala na svim razinama, pokazuje i situacija kad je na podiju (sastanak na razini UN-.a, jako jako formalan sastanak) chairman odgovorio na mobitel USRED govornikove prezentacije i jos se pokusao nadgalasati sa istim. Svi gledamo u soku. A inace velika njuska na svj. politickoj sceni. Studentica zaduzena za ovaj dio programa (vise da unosi reda medju goste nego medju panel team ) je uz facking unbeliveable komentar, isla zamoliti da prekine. I ne zaustavlja predavaca, pogotovo kad je svaki imao samo 10 minuta da predstavi citav svoj projekt. A lik je bio previse lijen da izadje iz dvorane, te ima muda zbog iste terorizirati ljude u dvorani. Odmah od mene dobije etiketu, odmah.

Link na na Eisbar u gradu.

Poneka aerodromska zgoda: Kupila sam za pokloncice fine aromatizirane doze sa secerom (kupila u onom art ducancicu gore). Grozim se tipicnih suvenira i tipicnih suvenir shopova jer tamo zbog krda koje nahrpi i ispretura stvari niti ne mozete dobiti neku uslugu. Dakle simpaticna mlada umjetnica je prvo pohvalila moj parfem, jel bi joj mogla zapisati koji je - bi. Pa caskajuci uz opusteno razgledanje kupila sam ponesto. Bas lijepo iskustvo. Uglavnom na aerodromu prvo vadi lap jer ne vide jel mozda izmedju stranica nesto sakriveno, otklapam ga. A jedva sam ga utrpala unutra. Krene sluzbenica vaditi te secerice, da nek ja otvorim te metalne doze. Necu. Zasad se jos smjeskam. Prvo, imaju onu higijensku naljepnicu i kad se ona polomi, to vise nije higijenski poklanjati dalje. Opet ona da otvorim. Pokusavam. Ne mogu otvoriti. Da ce ona ona. Ajde. Kozo.
Pokusava otvoriti, da ne ide. Ma da? Pokusava milom pa silom, ja ju gledam sad vec sa neskrivenim zaprepastenjem. Trazi muskog kolegu do nje da joj pomogne. On nece. Kaze joj da me pusti proci, i jos nesto sto ne razumijem. Ja joj kazem - dok se vi mucite sa mojim secericima, pravi kriminalci prolaze mukte. Ona kaze nezadovoljno - to mi je i kolega rekao. Eto sto malo secerica moze prouzrociti.

Pod dojmom madridske nesrece trazim na salteru mjesto do izlaza za nuzdu. Da ne moze, jer su puni i jer su se ljudi jos jucer uchekirali. I jos mi kaze - a u Madridu se ionako izlazi za nuzdu nisu otavarali - tak vam je svejedno. Na moj zaprepasteni pogled (socijalne vjestine nula bodova) kaze sa ipak mrvicu vise empatije, no Lufthansa je ionako prilicno pouzdana firma.

Ne zelim ni zamisljati sto su prolazili ljudi koji su zeljeli prije poljetanja izaci iz aviona a posada im nije dozvoljavala, jer bi to narusilo ugled zrakoplovne kompanije. I onda se avion zaista srusi. Uglavnom smisao za business se razvije na najneobicnijim mjestima, pa je tako jedna ponosna vlasnica sjedala kod izlaza za nuzdu dosla do mene i rekla da mi svoje velikodusno ustupa ako joj dam 100 eura. Inovativno ne?

Volim letjeti, letim rado i cesto ali ovo je bilo prvi put da sam imala neugodan osjecaj u trbuhu. Iako me prijateljica prije poljetanja tjesila na mobitel, sad si sigurna, sad su svi na oprezu, brini se kad se dugo nigdje ne dogodi nesreca, to znaci da je neka za ocekivati jer su se malo uspavali.

Moram priznati da su mi zato kod chek ina progledali kroz prste. Smjela sam uzeti jedan kofer od 14 kila. O.k. s time sam otisla. A vratila se sa 9 kila pride. Sve materijal za posao. Pravili su se da nisu vidjeli.
Da, onda je let kasnio pola sata i nitko nam nije objasnio zasto smo odjednom letjeli SAS-om. O.k. sve je to dio Star Alliance-a ali ja sam platila Lufthansu. I obrok. Ovdje sam dobila ponudjeno da si platim neki socijalisticki sendvic i filter kavu (ne pijem ni mrtva) 6,50 eura. Odbila sam i jela svoje müsli plocice i pila svoj zdravi sokic. Pri podizanju prtljage sam vidjela da je kofer ostecen i da je digitalni fotic strgan. Taman sam se latila mobitela da gosci potvrdim da se vidimo ujutro i da se jako veselim posjetu (i da nikad vise ne dodje na tako kratko, no to u medjuvremenu zna i sama ) kad idem pogledati stanje kofera. Fotic izvan futrole, baterije na dnu kofera, futrola (koliko su jako morali udariti kofer da se futrola otvori i fotic izleti van?) u drugom dijelu, memorijska kartica u trecem.
Odmah sam to isla prijaviti. Zena me neljubazno gleda i pokusava me otpraviti doma i kaze da od doma to sve prijavim. Pa kako cu onda dokazati da se slomilo u letu? Mogla sam i doma strgati naknadno, ne, i samo se smisliti da je let kriv? Komentira ona tako - ah pa ta sitnica, sve to bagatelizira, pa imate los kofer (imam samsonite skup kofer koji je prosao sa mnom pola svijeta i nije zakazao) pa mi onda kaze da je to zato jer kofer nisam zakljucala?!? A jesam, uvijek to radim, cisto radi toga jer se onda ne moze usprkos udarcu sam otvoriti. Pa onda da su mi ga mozda pregledavali na aerodromu i otvarali. So what? Od pukog pregledavanja kofera se ne slomi jedan dio istog i ne slomi se digitalna kamera zar ne, a uostalom nasla bih i papiric, koji stave ako otvaraju kofer. I da bi mi nadoknadili stetu da sam platila Lufthansu. Tu je stisnula pogresan gumbic. Moj rospija gumbic.
Bila sam jako jako umorna, trebalo je jos doci do doma, muz radi u drugom gradu i nisam zeljela da prelazi te puste kilometre da bi me pokupio sa aerodroma kad imam direktni vlak do grada i vozim se 15-ak minuta, tu negdje. I vlak ide svakih 15 minuta.
Nije zeljela popustiti, pa sam rezignirano ukljucila modus rospije. Odjednom je islo. Ja sam uvijek prvo ljubazna, pa ako ne ide, mogu i drugacije. Rekla sam joj - slusajte gospodjo Schiller (pisalo je na znackici) - ili cete vi napraviti zapisnik stete ili ce to napraviti vas sef. Meni je posve svejedno. Ali vasem sefu nije. I ne zeli raditi vas posao.
Umorna sam, gladna i drzim dva dijela jednog fotica za koji mi vi tvrdite da nije strgan ????

Odjednom se raspisala kao da ima duracell bateriju u guzi. Slova nisu mogla tako brzo iskakati kako brzo ih je zeljela proizvoditi. I njoj i meni je bilo jasno da bih isla do sefa. Nikad ne prijetim uprazno.
Nakon toga sam otisla u jedan od solidnih hotelskih restorana (nas aerodrom je medju najboljima na svijetu) i pojela marinirani odrezak sa salatom, popila dvije Kombuche i shake od malina i isla se doma strovaliti u krevet.

Da ne spominjem kako uska sjedala je imao SAS , tip do mene nije stao u sjedalo. Ne znam sto su ucinili s njim.

Uglavnom, zavrsetak nece biti poetski ali znate sto je najbolji osjecaj od svega? Doci doma i sjesti na vlastiti wc. Koji gust.

Dodajem fotku marmelade, dodatno punjenje, za Rusulicu.



A ovim putem pozdravljam i Garu Lajavca , novog clana obitelji frendice i muza joj, cije sam fotke dobila na mail i nad kojima slinim vise puta dnevno, pesek je prepredivan, klupko nijeznosti i ljubavi i zaljubila sam se na prvi pogled. Saljem mu poljupac posred njegove male njuskice.