JJA

Savjet: citajte blog u Mozilli, tada je formatiranje i oku ugodno.





Carstvo konja je Gusew sa plemenitim pastuhima. U Rusiji ima i katolickih crkvi, naravno malo, ali ima.
Sowjetsk (Tilsit) mocvare.



Ne treba vam nuzno plan grada, grad nije mali ali je pregledan i vazno je znati se orjentirati na nekoliko gl. "prospekata".
Mnogima je tilsit sinonim za sir (Tilsitskij Syr). Svicarski useljenici su ovaj zanat unijeli u istocnu Prusiju. Jos 1800 i neke. Recept je i dalje tajan. No eto i zemlja sira od Rusa uvozi ovu vrstu.



Za dorucak cete dobiti ruska jaja i opcenito puno jaja.



Ostsee/Kurische Nehrung: Rauschen + Cranz danas preimenovani u Sweltogorsk i Selenogradsk.

U sezoni vas dvokrevetna soba u hotelu na plazi kosta 60 eura po nocenju pa na vise, a pension isto nudi za 35 eura po nocenju.

A sto zapravo znaci Nehrung (tal. lido) mozete procitati ovdje.

Ovaj dio kopna koji izlazi u more je dug preko 100 km i na mnogim dijelovima svega 1 km sirok, laguna pitke vode tri puta veca od Bodenskog jezera. Kopno dijeli more od Kurischen Haff. Geografski jedinstvena pojava. Wanderdünen su ovdje najvise u Europi.
Zivi pijesak je pokopao citava sela ovdje. Polovica tla pripada Litvi, za prijeci na drugu stranu treba vam tkz. dwukrutnaja viza koju treba zatraziti jos pred put i nije ju posebno jednostavno dobiti. Ovuda prodje preko 1 miliona ptica na dan. Najljepsi dio je tkz. Djuna Elfa. Pogled koji dobivate (a dostupan je samo pjesice) je dolicna nagrada za strapac. U proslosti su ovdje bile pjescane oluje.
Na pjescane dine su zasadili sa Sandgras i Bergkiefer (pinije).
Fringilla – Polewoj Stanzionar: poljska stanica tkz. Vogelwarte je imenovana prema najcesce prstenovanoj vrsti ptica Singvogelgattung (latinski Fringilla – Fink).
Ujedno je ovo najveca znanstvena ptico-mreza Europe. Orintolozi ulove preko 100 000 ptica godisnje od Wintergoldhähnchen (goldcrest) do Sumpfohreule (Asio Flammeus).

Morskoje je malo ribarsko selo sa 100-njak stanovnika, malim ribarskim kucicama i cvjetnim vrtovima gdje se cini kao da je vrijeme stalo. U medjuvremenu bogati Moskovljani grade tamo svoje vile.

Rybatschij – najvece selo na Nehrung (Kurschskaja Kosa) sa oko 800 stanovnika i dobar restoran Traktir u Dorogi.

Ako ste s druge strane, u Litvi, svakako posjetite Klaipeda i muzej satova. Kako je nastala ova umjetna pustinja, prvo su posumljavali velike povrsine, nakon toga je pijesak poceo unistavati sve (zivi pijesak). U svakom slucaju iako sa velikom dozom cari, te pjescane dine nisu bezopasne.Nije isto Wanderdünne i Dünne zum Wandern (jedne su pomicne dine a druge su one po kojima se hoda) sto nazalost u brosurama bude pogresno prevedeno. Na svakoj dini je rahli pijesak i poroznih nekoliko tona istog i kod svake vece oluje se sve to premijesti na drugo mjesto, znaci bolje ne po tome hodati.

Promenada (Morskoj Promenad): prva je bila duga oko 1 km iz iz drva direktno uz vodu sagradjena 1850, onda je 1970 dosla druga 2 km duga betonska promenada, koja je ubrzo postala kandidat za samounistavanje jer je pocinjena arhitektonska greska i more silovito udara u stupove i ugrozava cijelu konstrukciju, drvo je bilo bolje i priroda ionako zna bolje sto radi.
Sam Sweltogrosk ima oko 10 000 stanovnika.
Ima flair, sarene lijepe vile, pensione i Oktobarskaja – to je ulica za shopping. Mirisati cete Baltik jer ima jodita u zraku ( jod i jodit nije isto), da je mjesto za Sowjetzeit tako dobro proslo lezi u cinjenici da su vojna lica oduvijek ovdje rado isla na odmor, nesto kao Soci sjevera, godisnje imaju oko 100 000 turista sto je solidan broj za malo, donedavno izolirano rusko selo.
Seilbahn – Kantonaja Doroga 60 metara visoka uzbrdica se lakse prijedje na taj nacin, dalje vodeni toranj kao dio jednih toplica Wodanapornaja Baschnjam, siki miki lokal je Korwet, slika je bila u proslom tekstu

Dakle Korwet ima na svakoj bijeloj koznoj fotelji i tople vunene dekice istog uzorka, onako skotskog i s time se smijete zagrnuti da vam ne bi bilo zima sjediti na baltiku, ulica Oktobarskaja je isto tu, odmah uz serpentine. Ako tamo zelite nociti, a ja zelim barem jednom, skupo i edel je Grand palace sa 33 sobe kojeg ste vidjeli jos u prvom tekstu a ovdje mozete pogledati kako izgleda ovdje a malo povoljniji su hoteli Universal i Stari doktor.

Ljeti su plaze pune, bolje ici na kupanje oko podneva, nakon tri je sunce ponovo nisko i vise nije posebno toplo. Izlazak mozete obaviti u disku Colosseo, pompozno i chick, na kolodvoru Sweltogorsk II. Tamo je i najstariji ruski nacionalni park, ulaz auto i vozac 10 eura, vise osoba 10 eura po osobi ali max. 100 eura, dakle vecim grupama se bolje isplati, Gossudarstwennyj prirodny nationalnyj park Kurschskaja Kosa.
Dvije slike Nehrung prije posumljavanja i poslije, ali eto jos uvijek ima ljudi koji tvrde da tamo gdje kroci ljudska noga dolazi samo napredak i civilizacija.
Prije posumljavanja link i nakon posumljavanja link.

Nehrung ima oznaku svakog kolometra i vodici su pisani po tom principu, tipa kod kilometra broj 15 vidite to i to. Rano jutro mozete vidjeti i Elch-e. Ili vidjeti njihove tragove u pijesku, kod kilometra 42 je veliki parking i malo dalje plaza. 2-3 km dalje je WWF (World Wildlife Fund) napravio eko-stazu, pazite kod setnje, drzavna granica je svega 1-2 km dalje i ne preporuca se slucajno ju prijeci.





Haff je laguna i geografski dakle suprotni pojam od Nehrung-a, pojasnjenje.

Sumu uz Kurische Nehrung zovu i rasplesana ili pijana suma, zavisi od brosure i kad sam pitala koji je naziv tocan, rekli su mi da je svejedno jer kad si pijan vrlo cesto si rasplesan LOL.



Sto jos mozete raditi ovdje? Loviti ribu, voziti kajak, surfati.

Zaboravih napisati da je u onoj tvornici automobila kasnila isporuka nekih dijelova a odakle nego iz Slovenije (moraju Slovenci nesto zaznuti ne) i zato je citav taj dan proizvodnja stajala, a sto to znaci u ovoj industriji je svima jasno, smrt i velike zastoje u isporuci. Opcenito u gradu fali kvalificirane radne snage. Iako sam gledala kako se proizvodi produzni spolni organ, pardon Hummer i trosi 45 litara na 100 km (BMW trosi 8 litara) onaj tko kupi taj auto sigurno nema brige odakle mu lova za bezin ali za mene takva osoba i dalje ostaje arogantni preserator. Prisustvovali smo i finalnom testu novorodjenog auta, sve je relativno tiho samo kod stampanja serijskog broja na motor cujete glasan zvuk i ja sam spontano uzviknula – eto, rodio se novi auto, na sto je grupa prasnula u smijeh.

Sasvim normalna prometna situacija u ovom kaoticnom gradu:

i jos jedna.











Psa ima uvijek i posvuda, gotovo da nema domacinstva bez kucnog ljubimca pa tako i ovaj cuva crkvu.











Stanica za ptice koju sam opisala u proslom tekstu i ulaz u mrezu.



Aerodromski autobus:



Malo seoske idile:



Trgovi su svi veliki, na kraju krajeva ova zemlja ima mnogo prostora na raspolaganju.





Kako izgleda team building na ruski nacin, setnja sa preprekama.













Jedno od gradskih jezera

















Postanske marke, najbolja stvar je sto smo cetvero ljudi poslali da posalju oko 100-njak razglednica a 8 markica (800 cijelih!) ali su se naljepili .

Ovdje cete naci smjestaj i za 18 eura po nocenju
http://www.network-ecotourism.de/de/lesno_de.htm i adrese ruskih "banja".

Mobitele ima svatko, sto reci, mobilniki su IN. Inace je nama zapadnjacima sve ovdje sporo, presporo. Hodaju sporo, tramvaji sporo voze, automatska vrata se sporo otvaraju, spora je posluga, spore su blagajnice. Ili to. Ili smo mi prebrzi, ne zaboravite, vrijeme je novac.
Mobilna kultura je ocajna, a dva glavna providera su Extel RUS i MTS.
Sto se auta tice, deviza je ovdje – bolje 10 godina stari Audi nego nova Lada. Moskowitc i Volgu cete rijetko vidjeti. Novi bogatasi vole pokazati sto imaju i naravno idealno "sa zvijezdom" tako da je u Kaliningradu veca koncentracija mercedesa S-klase nego recimo u Hamburgu.
Za porsheom se ovdje jos samo turisti okrecu, a maturantice za maturalnu vecer tradicionalno unajmljuju bijeli Cadillac za 40 eura po satu.

Ranije spominjani neobradjeni jantar smijete iznjeti iz zemlje do max. 50 grama tezine. Sve preko toga se mora prijaviti.

Ne mijenjajte lovu na ulici kako bi mozda dobili vecu svotu, lazne novcanice necete dobiti ali za svotu ce vas lako smotati, pogotovo kad vam treba za 100 eura 3500 rublji a novcanice su sarene i necete odmah primjetiti da vam je dao 500 manje. Osim toga, samo u mjenjacnici dobijete racun a koji vam je potreban da bi novce natrag dobili, pri izlasku iz zemlje jer je zabranjeno iznosenje nacionalne valute.
FKK ljubitelji, pripazite pri odabiru mjesta za kupanje, Rusi po tom pitanju nisu posebno liberalni.
U gradu ima i dalje zatvorena vojna zona. Cak i kad ista izgleda zapusteno, netko vas uvijek promatra iz oronule kasarne. I to najcesce, barem pet para ociju.
Njemacki arheolozi su to saznali nedavno.

U grad mozete doci avionom ili vlakom, ovisno imate li 2 sata ili 15 sati na raspolaganju. Poljski LOT nudi letove preko Varsave, sa presjedanjem. KD Kaliningradavia vozi dvaput tjedno direktno.

Max. brzina u gradu je 60 km/h ali voze najcesce 80 ako zastoj dopusta, samo na manjem dijelu autoputa je dozvoljena brzina od 90 km/h. I kod njih je pravilo s nula promila , vazno kod zutog tj. narandjastog nikad ne voziti, u Njemackoj se to smije, u Rusiji ne.

Ako se zelite cijepiti, onda Diphterie i Zeckenschutz. Ja nosim svoju internacionalnu knjizicu sa sobom, u slucaju nuzde – time izbjegavate da vas nepotrebno cijepe ponovo i u cesto upitnim higijenskim uvjetima.

Literatura na temu: Kosmonaut in Kaliningrad, dozivljaji s putovanja i price iz svakodnevice.

LUKOIL (inace ima ga i u Makedoniji, tj. njihovih benziskih stanica i to sam naravno morala slikati) – nismo smjeli fotografirati, no eto bio je dozivljaj proci ovim strogo cuvanim koncernom.






Kad stojite ispred ovog, osjecate se prilicno mali.


Vazni brojevi – Policija 02, Hitna 03, Vatrogasci 01.

Gradska voznja taksijem je oko 3 eura, piva manje od eura (velika), benzin je 0,70 centi za litru supera, vlak Kaliningrad-Swetlogorsk dakle 30 km je manje od eura.

Ribarsko selo – fotke ste vidjeli u prijasnja dva teksta, turizam se vidi kao jedan od budicih perspektivnih ekonomskih grana, tezi se maknuti od betonske socijalistice arhitekture, danasnje ribarsko selo je bivsa ribarska trznica koja je u proslosti bila izolirana bez veze sa tako bliskim kopnom, cijeli projekt iz zraka ima oblik ribe!

Gradi se hotel i jedna spa oaza na otoku te jedan mali ali eksluzivan shopping centar.

Stranica im malo radi pa malo ne, ali za slucaj da proradi, evo linka.

Most prema ribarskom selu je pokretan, trenutno je sve oko mosta jedna velika gradjevinska rupa ali polako napreduju. Sve bi trebalo biti gotovo za 3 godine. Ovaj dio grada je prije pocetka projekta 2003 izgledao prljavo, zapusteno i opasno i projekt je izgledao prilicno utopisticki, nitko si nije mogao zamisliti da ce biti lijepo kao sto je danas. Sad naravno dolaze i dodatni investitori ali na pocetku ih je bilo malo.
Isplati se popesti strmim stepenicama ribarske kule, neke najbolje fotke sam tako ulovila. Za popeti se gore platite 50 rublji. Nazalost grad raste u visinu umjesto u sirinu. Gradjevinska bransa je u boom-u, velika je potreba za stanovima pa nije rijetkost da kvadratni metar kosta 2500 eura a nije po nicemu ekskluzivan, tko zeli do jeftinijeg kvadratog metra taj ce kupiti stariju zgradu s losim instalacijama i renovirati o svom trosku. Obicno su to stanovi koje je drzava prije 30 godina podijelila i ljudi ih sad skupo prodaju. Otkupili su ih za male novce, jer su stanovi gradjeni od poreza zajednickim sredstvima ali obicno su i lose izolirani, lose sagradjeni i nemaju bas dobru zvucnu i toplinsku izolaciju.
Nije rijetkost i da centralno i vodovod u jednoj zgradi imaju razlicite izvedbe i providere, recimo kupite povoljno lose odrzavan stan i sad sve renovirate sami i naravno mozete se odluciti za tehniku drugaciju od susjedove, mozda imate vise novaca, ekoloski ste osvjesteniji itd. Uzmete struju od druge firme, tako nastaje patchwork firmi i instalacija. Nove preskupe stanove kupuju ionako samo prekupci i mafija.
Kad su Nijemci bili prognani cesto bi zakopali svoje obiteljsko blago, porculan i srebrninu u vrt i kasnije odali unucima tocno mjesto zakopanog, s nama je bio kolega koji je cudno tapkao na mjestu, koracao lijevo desno, nesto mjerio i onda – poceo kopati?! Usred grada. I nasao srebrni bestek, kaze svoje bake!
Preporucam popiti kavicu na 1.katu ribarske kule, pogled je krasan. Neki narodi koriste ovaj grad kao tranzicijsku zonu prema EU, uglavnom siromasne drzave oko Rusije.

Grad ima 10-ak tramvajskih linija te 6 bus linija i u rush houru je gotovo nemoguce uci u neko javno prometalo. Vozna karta je oko 0.25 centi. Autobusni kolodvor Awtowoksal je pored Juznog Kolodvora i izvan grada je svakako bolje ici vlakom, Elektrishka, nego busom.

Posta radi od 09-20:00 (kod nas nikad duze od 18:00 a banke naravno najcesce do 16:00) i postanska marka po razglednici je 0.25 centi. Idealno vrijeme za posjetiti grad je od petog do devetog mjeseca, zime su hladne i vlazne.
Taksi cijenu obavezno dogovoriti unaprijed. Sluzbeni (pripadaju odredjenoj vecoj firmi) su malo skuplji ali barem ukljuce taksimetar pa na kraju vas takva voznja moze zapravo kostati manje nego ona na crno.
Pozivni za Rusiju 007, a za Kaliningrad 22, za izlaznu liniju je kod njih broj osam, ako telefonirate stranim mobitelom tamo mogli bi platiti i do 4 eura po minuti, vise vam se isplati zvati sa hotelskog telefona.

Po osobi litra votke, ostalo njet. Kavijar do max. 250 grama po osobi ali imala sam kavalire u grupi koji su pomogli dami u nevolji pa sam uzela sve skupa kilu istog. Jer je cetiri puta jeftiniji nego u DE.

Za malo dana i vi sprehate sa pazalsta, spasiba, prastitje, isvinitje, kak vi skasali? Ja vas ni panimoju ili Vi mostje pomoc mnje?
Skolka eta stoit? Gdje sdjes tualet? Katori cas? Dobraje utra, dobry djen, dobry vjecir, kak eta daleko? Stol i most su kao mi kod nas.
Sjecate se onih neukusnih velikih komunistickih bombonjera sa slikama cvijeca ili zene? Eh ovdje ih jos ima!



Uz naravno neopisivo mnogo vrsta votki, a cak i prodavacice koje imaju smjenu od 10 sati u komadu svejedno ne nose ravne cipele nego ubitacne stikle, one gdje samo na prstima stoje. Nazalost ni mladi ne znaju strane jezike.
U hotelskom liftu smo svaku vecer nasli vizitke sa fotkama golih zena, brojem telefona i porukom "call me". Uzela sam nekoliko njih i poklonila muzicu, umro je od smijeha.
Za 20 eura sam kupila – 4 boce votke, crni caj lijepo upakiran dva paketica, Colu, kilu banana, dva pakiranja cipsa, regenerator za kosu, dva paketa zvaka, dva paketa keksa, 3 cokolade, veliki paket dezinficirajucih maramica i jedne carape.

Na sveucilistu me se posebno dojmila Prof. Vera Zabotkina, vice-rektorica za Medjunarodne odnose. Znimljiva, dinamicna i svjeza.

Posjetili smo i generalni konzulat Njemacke u Kaliningradu koji nam je malo pricao od novom sporazumu izmedju EU i Rusije a u svrhu olaksavanja dobitka vize. Pa o jedinstvenoj pojavi u svijetu ekonomije, 300% GDP se izvozi. Urbanizacija je velika, ducani nicu kao gljive nakon kise uvijek su puni?! Rata nezaposlenosti je 1.5 % ( za usporedbu Njemacka ima preko 13 %, zavisi kojem izvoru vise vjerujete ili za koju manifestaciju se brojke malo uljepsaju, Hrvatska ima preko 10% a ako se zbroje oni koji samo povremeno i na crno ili sezonski rade onda je to daleko preko 15 %.)

Svi idu iz sela u grad. Naravno infrastruktura to ne moze pratiti pa se javljaju problemi opskrbe vodom i strujom, 50% struje dolazi atomskkom formom koja se u sljedecih godina ionako mora ugasiti.

Koga ova energetska prica vise zanima ovdje.

Tako da ce vec postojeci energetski problemi u sljedece 3 godine postati jos veci i kociti moguci ekonomski razvoj. Na moje pitanje zasto se ne okrenu alternativnim izvorima energije (vjetar je bio moj prijedlog) tip me cudno pogledao i rekao da o tome jos nisu razmisljali a on je ministar energetskog sektora.

Inace u cijeloj Rusiji ima samo 4 zona za igre na srecu, recimo kockarski raj Soce i prostor je ogranicen na 600 ha, u ostatku zemlje su igre zabranjene. Kaliningrad je jedna od tih zona. Zelja da se ovdje napravi sjeverni Monte Carlo i bezcarinska zona.

1947 je ovo podrucje dozivjelo potpunu izmjenu naroda, Nijemci van a Ukrajinci unutra privuceni raznim drzavnim povlasticama tipa siguran posao i besplatan stan.
Zato ovdje nema djedova koji bi unucima pricali price iz djetinjstva, ovo je zasad grad sa dvije generacije, jako tesko cete vidjeti staru osobu. Gotovo nemoguce. Ta generacija tek treba ostariti.
Znaci prvi gradski penzici tek ce doci. Nakon dugo vremena politike kao broja jedan u ovoj butigi, zemljom sad vlada svojevrsna politicka apatija. Ne sjede svi u vrijeme dnevnika pred tv-om, radije rade svoj posao broj dva i zaradjuju za najnoviji mobilnik.

Svi mladi, ako nisu ubraceni, zive kod roditelja, malo njih zivi single ili u nekim stambenim zajednicama koje su u Njemackoj popularne tkz WG-i. Sekretarica njemackog konzula zaraduje 700 eura mjesecno i to je tamo dobra placa i digla je kredit za stan, konzulu nis nije jasno i pita nas kako ona to uspijeva. No da, tamo su rezije gotovo besplatne i kad sve poplaca, ispod crte ostane jos vise nego sekretarici u Njemackoj.

Ceste su gradjene na prilicno nepraktican i neinteligentan nacin, nigdje mjesta za stati pa se tako utovar istovar ljudi i dobara odvija nasred tog svog kaoticnog prometa. Kad nas je prvi put dovezao bus pred hotel mi nismo htjeli izaci, da jel njemu dobro NASRED ceste, on se opet cudio nama, poslije smo se navikli. Kako je to ovdje pametno rijeseno, vidimo tek kad odemo negdje gdje je puno gore. Drzavna sluzba je uzasno potplacena. No s druge strane i rade malo. Ispiti se cesto kupuju. Nerijetko pitanje je – koliko te kostao ispit?
Naravno ima i casnih profesora, koji brane ugled profesije. No dobar dio svega funkcionira preko veza i vezica, poznato?

To sto im nedostaje strucnog kadra, to ce vec trziste izjednaciti, kad ponude lovu, doci ce ljudi. Mozda i iz Hrvatske. Neki iz Lijepe nase vec jesu tamo ;-)
Mnogo ih je iz Njemacke pa onda u petak popodne lete doma za Berlin, firma placa. Nekima je to cudno. A nije im cudno, unutar iste zemlje provesti po sat vremena u autu u jednom smjeru i tako potrose tjedno po 10 sati na odlazak i dolazak na posao! Ovaj na relaciji Rusija-Njemacka provede manje od 2 sata, ukljucen let. Kome je gore?
Prvi trubi i stisce prvu drugu po sistem stop and go, drugi sjedne, stjuardesa mu donese pice i novine i nis ne brine.

Zavrsili smo i u novinama onako zguzvani i umorni i naucili ovo:


Naravno sve ove pojave cete najcesce vidjeti u bivsim komunistickim zemljama, i u komunizmu se snasao najbolje onaj tko je znao "prave" ljude.

Bili smo i u Königsberger Express, jedinim njemackim novinama u regiji.
Kostaju oko 1.50 eura, izdaju se jednom mjesecno i distribuiraju u sve zemlje svijeta, na svih 50-ak pretplatnika, strani poduzetnici koji se odluce okusati u ovom gradu, prvo sto ucine po dolasku je aboniranje ovih novina, tu se pronalaze kontakti i strane firme, primaju praktikante, upravo su imali na praksi jednu njemacku studenticu – u zamjenu daju stan i hranu. Vani je jako na cijeni "inozemno iskustvo", pri tom se ne misli na turisticko nego na radno ili obrazovno. A posao je lakse dobiti ako ste u slicnom podrucju za vrijeme studija apsolvirali praksu. Dapace, ja prva ne bih zaposlila covjeka koji zavrsava faks sa navrsenih 29 godina (a nije medicina) i nema ni dana radnog iskustva, bilo kakvog.
Zadnji termin nam je bio u recimo zgradi "zupanijskog suda", primljeni smo u velikoj, lijepoj dvorani, svako sjedalo je imalo flat monitor, mikrofon i slusalice, doslo je i nekoliko saborskih zastupnika. Nekima je bilo neugodno kako neekoloski osvjesteno zive i rade i rekli su da su se bas pribojavali njemackog posjeta jer je poznato da su Nijemci najvise "zeleni" medju EU drzavama. U ovoj zemlji u usporedbi s drugima, najvise managera ide na posao biciklom, a prestiz dokazuju na neke zdravije nacine od voznje do posla autom.

Obalni gradovi kao recimo Zelenogradsk su cesto balneoterapijski centri (lijecenje ljekovitim biljem) sa preko 1000 razlicitih biljaka i zdrastvenih tretmana, zdrastveni turizam je u usponu.

Ovdje mozete i jedriti na ledu.





Ministarstvo za turizam nas je informiralo da ulazu u seoski turizam, u okolici je sagradjeno 60 seoskih koliba u raznim cjenovnim kategorijama – od obiteljskog do luksuznog odmora. Razvija se i environmental tourism, oblast je puna eko-dijelova, Kurische Nehrung je i pod UNESCO zastitom.
Ocito imam posebnu simpatiju za UNESCO mjesta, naime i Ohrid je jedan od tih.

Da bi se dobio jantar (suncani kamen) potrebno je nekoliko miliona godina. Ima dosta i laznog jantara. Ja sam imala kraj sebe mladog Rusa koji je znao raspoznati orginale i savjetovao nas.

Jedan od najljepsih nacina upoznati neku zemlju jest svakako kroz gastronomiju, mene je odusevila ponuda ribe. Mislim da sam bila na opasnom putu da zaradim trovanje dimljenim lososom, uvjetovano kolicinom pojedenog. Popularna grickalica je i susena riba i gricka se uz pivu, mi smo mislili da je cips kad smo kupili i probali. Bilo je fuj.

Kao bivsa vojna zona, turisti su domacima gotovo jednako zanimljivi kao i domaci turistima .

Mladi se zene rano, malo je njih da su stariji od 25 a neubraceni, pogotovo zene.

Sokirani cinjenicom da ne mozemo usred ljeta iskljuciti grijanje u kupaoni, sparno-energetski nastrojeni Nijemci, odmah su se zalili upravi hotela (tako rasipati energiju?! Nemoralno!) da bi za odgovor dobili: pa to je normalno! Nigdje u gradu se grijanje ne iskljucuje tijekom citave godine!
U Njemackoj mozete 365 dana u godini odluciti zelite li grijanje ili ne i ako da koliko istog zelite i platiti cete samo ono sto se i potrosili. Zasto bih ja placala i racun rasipnog ili zimogroznog susjeda? Recimo nama kroz kupaonu prolaze neke podne cijevi i ona je cijelu zimu topla i bez da ukljucim radijator.
Noviji stanovi imaju timer pa grijete preko radnog tjedna minimalno, samo malo jace pocnete grijati pola sata prije nego dolazite, a u medjuvremenu zidove odrzavate toplima. Sto me podsjetilo na studentski dom na Savi, gdje je grijanje isto radilo usred ljeta, bez mogucnosti da se iskljuci i tako sobu dovede na neke podnosljive temperature, posto znamo da su domovi subvencionirani, znamo tko je i subvencionirao to grijanje u vjetar.

Imati otvoreni prozor i ukljuceno grijanje je morbidno bez obzira kosta li vas to malo ili puno.

Zadnju noc smo po osobi narucili litru votke, ostalo cu preskociti na blogu, probudila sam se 15 minuta prije nego smo kretali za aerodrom i spakirala se i obukla u tih 15 minuta. To mi je bilo najbrze pakiranje u zivotu.
Taman kad sam pomislila, super za 2 sata smo doma i prezivjela sam – bus je naglo zakocio, moj ruksak odletio preko nekoliko redova. Pred nama nesreca. Pet slupanih auta i to do daske. Cesta zatvorena. Nas avion polijece za sat vremena (u Rusiji je dozvoljeno doci i kasnije od ona redovna dva sata za check in). Izlazimo iz busa, sto sad? Narucujemo 7 taksija i molimo se da stignemo, u protivnom nemamo vizu i nitko nece razumijeti da smo zakasnili na avion i imati cemo problema sa ilegalnim boravkom u zemlji, er smo vizu dobili u minutu tocno a ne viska.
Dok cekamo, beremo cvijece na livadi i ukrasavamo bus , svega smo ga ukrasili, izvana, onda je netko upalio mob i mjuzu pa smo cagali, drzalo nas raspolozenje jos od vecer prije. Taksiji su uspjeli proci uz zatvorenu cestu, ja i moj kofercic od 30 i nesto kila sa votkom i kavijarom jurimo do saltera, dalje jurim...avion nas ceka, zato jer smo ipak poveca grupa. Let kasni pola sata, mi trcimo do aviona kao u losem filmu, stjuardesa panicno mase da se pozurimo, sjedamo, polijecemo.
Njemacki decki su se pokazali na visini zadatka, izvrtili nas po plesnom podiju, bili pravi dzentlemeni, uzivala sam tako lijepe ruske noci! Na ovom blogu ce skicnuti samo fotke, jer hrvatski ne razumiju ali eto od mene imaju svih deset bodova. Za drustvo, za humor i za cagu. Bariniju i Kalinku smo plesali kao veliki i svi dobivamo novce za eto posebna dostignuca i kad sam vidjela kako cagamo, zakljucila sam da zaista jesmo posebno nadareni, jer pokusajte vi nakon podosta votke plesati Bariniju pola sata.

Evo link na plesove. Tamo gdje mi cagamo ipak necu objaviti na blogu.

Gledam kroz prozor aviona. Avantura zvana Rusija je zavrsena, avantura Balkan pocinje za manje od tjedan dana...mislim u sebi.
Dakle opet nova valuta, nova klima, novi jezik. Cudno, sve brze putujemo, volimo, jedemo i uzivamo i opet nikad nismo imali manje vremena nego sad ?!

Rusija:

Bili smo u tvorinici zapadnih automobila, i opet smjeli slikati stvari koje tesko da bih kao turist ikad dobila za vidjeti. Moje odusevljenje prikazuje i nemali broj slika, uzivajte.
Pored ostalog ovdje se grade i BMW-i jer po komadu vozila ispadaju jeftiniji nekih 8000 eura, naravno u Njemackoj bi radnika platili barem 1500 eura a ovdje ga plate 200 eura.
Detalj 1, benzin.



Novi autici.
Detalj 2,
detalj 3,
detalj 4
Ruski obicaj je da u dvoristu svake tvornice imaju slike inzinijera koji tamo rade, malo cudan oblik egzibicionizma ali eto kako to izgleda.
detalj 5
detalj 6

Novoupakirani tutach,



Ruske tablice.


Koliko komada auta su u zaostatku mjesecno, ako dakle cekate svoj naruceni i placeni autic, pogled na ovo bi vas mogao deprimirati.
Rampa za zadnji test novog autica.

Prirodni izvori: sol, ulje, jantar, torf eng. peat, hrvatski molim pomoc.

Kurische Nehrung – jedinstven krajolik na svijetu, nema dva ovakva, pod UNESCO zastitom:





Baltik u svoj svojoj ljepoti i edel kaficima sa koznim foteljama vani - Svetlogorsk sa svojim nobl kaficima kafic.








Jednu od slika ste vidjeli u proslom postu, jako mi se svidjelo upoznati i ovo cudo prirode, evo jedna zracna slika:



Evo i karte.
da si mozete lakse predociti o cemu se radi.

Sprava za upravljanje mrezom..

Stanica za ptice.
Tamo je i jedistvena bioloska stanica za ptice, kao sto vidite mreze su ogromne i kao takve razlog da ih ptice ne percipiraju kao mreze, onda ih izvade, prstenuju, izvazu (i mi smo prisustvovali jednom takvom procesu) obiljeze i puste dalje. Svaka ptica se unese u protokol sa vrstom, tezinom, brojem prstena, mnogo ptica se svake godine vraca, zapravo im je ova mala kopnena mrlja idealan odmor kada lete preko velikih vodenih povrsina, a neke cak ni ne percipiraju tako uzak komad zemlje kao kopno, kazu ljudi koji rade desetljecima s pticama. Nemali broj puta ulove i sismise, priznajem ovo mi je bilo prvi put u zivotu da sam dotakla sismisa, ne moram nuzno ponoviti.
Tragovi.

Druga specificnost je da ptice lete jako nisko, bas zato jer su zbunjene jel to sad voda, kopno ili nesto trece. Pa vi secete a oko koljena vam lete ptice, vecina njih. Uglavnom 50 cm iznad tla. Tako kad ovdje prstenovana ptica sleti u Zagreb odmah znaju gdje je prvi put uocena, znaju mnogo vise o njenim navikama i vrsti, sve sto ne bi znali da se ptice na ovaj nacin ne proucavaju. Ulaz se ne naplacuje ali stanica zivi iskljucivo od dobrovoljnih priloga pa preporucam da po osobi ostavite barem 2 eura.

Napad divovskih komaraca

Iako su nas na ovo upozorili ja sam mislila da ipak tako lose ne moze biti. Moze! U roku od pola sata imala sam 37 uboda koji su drugi dan natekli a treci dan i nabubrili.
Jedan ubod u ruku i ruka mi je zapremila divovske razmjere, pa kad bi se nekome trebala predstaviti s imenom i funkcijom – pruzila bih ruku i rekla; zovite me zena "with the hand" LOL. I kad nam je trebalo leda za votka druzenje, a leda ni za lijek, poslali su mene u kuhinju i samo sam pokazala ruku i jadne zene se uhvatile za glavu i odmah mi donijele 2 vrecice leda, bila sam zvijezda partija – ona koja ima led he,he.
Uglavnom komarci su dugi oko 6-7 cm i bodu kroz sve, traper, goretex, plastiku, tenesice, imam fotku gdje me istovremeno tri bodu u istu nogu, kolega je slikao prije nego ih je rastjerao. Ovako krvolocne nisam nikad ranije u zivotu dozivjela. Tu ne pomaze Autan.

I kad jednog sredite, osim sto cete dobiti DIVOVSKU mrlju krvi na odjeci, njegovi kolege namirisu da ste ga sredili i onda tek navale na vas za osvetu. Zamislite panike kad smo konacno krenuli dalje i skuzili da je jedan s nama usao u bus i da se vraca u civilizaciju.

Komaraca ima uz vodu, sad sam na Ohridu i ima ih, ali onih normalne velicine, ovi ruski su bili kao iz scena horror filmova. Uglavnom drugo jutro smo svi osvanuli ispikani i sargopirgasti, divota.
Drugi put cu se obuci kao glavni negativac filma Znam sto si radila proslog ljeta, pa da vidimo cija majka crnu vunu prede.

Nakon jednog takvog marsa najbolje nam je sjeo Borsch link, glavno da je toplo i tekuce. Na kraju caj iz samovara. Porcija je oko 2 eura. Lak za nokte je skuplji nego u EU, ali nuzda je nuzda, shvatiti ce zene.
Nadmasila sam sama sebi kad sam – u roku pola sata se otusirala, oprala kosu, posusila, presvukla, nasminkala, kupila u shopping centru preko puta sjajilo za usne i lak za nokte i u taksiju do restorana namazala i njih. Oni koji su me pola sata ranije vidjeli mokru, pokislu i ne bas mirisljavu su trazili rupu u matrixu kao jedino objasnjenje te preobrazbe, no umori to, ne bih se tako spremala bas svaki dan.

Ducani po provinciji su svi one vrste gdje vi govorite (ako ste te srece da znate) sto bi, a teta prodavacica vas sluzi iza pulta, ako ne znate ruski, pokazujete prstom i nadate se da ona zna da vi mislite na bocu vode a ne na sirovu hrenovku do nje.
Dakle ducani alla Tante-Emma- Laden.. Bila sam osim nasih organizatorica, jedina ne-Nijemica na putu i moram reci da se oprecno glasu koji ih po Hrvatskoj bije, isti znaju i zabaviti kako treba, i cagati u paru i da su prijatelji u nevolji (da ne ulazim u detalje).

U grupi nas je bilo doktoranta raznih smjerova od medicine, fizike, povijesti, kulturne antropologije, pa smo bili odlicno informirana grupa, uvijek je netko od nas bio strucnjak bas za to podrucje.

Kape sa crvenom petokrakom bas i nisu rijetka stvar, iako deklarirana ne-jugonostalgicarka, ipak se sjetite nekih starih vremena, pri pogledu na iste.

Ovo sve pisem po sjecanju usred Makedonije, pijem kavu na obali Vardara i "kucam". Pa nemojte nuzno traziti strukturu gdje je mozda danas nema ;-). Za one koji pitaju kad ce kozmetika i hoce li – hoce. Ali sljedeci mjesec, kad raspakiram kofere i vratim se svakodnevicu. I sad po Makedoniji slikam i isprobavam kozmetiku kako bih imala dobrog stofa za sljedeci tekst.

Ako zelite klopati po ruski i glumiti turiste restoran Soljanka je prava adresa, dobiti cete rusku klopu i zapadno europske cijene. A mozete usput i posjetiti zooloski vrt koji je odmah iza restorana. Restoran nosi ime po istoimenoj ruskoj juhi - http://de.wikipedia.org/wiki/Soljanka

Vegetarijanci nemaju puno srece u Kaliningradu, ovi nasi su se prehranjivali palacinkama i pomfrijem citavo vrijeme.

U Badeortu Svetlogorsk-u nas je primio i pravoslavni svecenik. Malo je vjernika u Rusiji i od njih svega polovica zaista i prakticira svoju vjeru, pogotovo u ovoj bivsoj vojnoj oblasti. Kad sam ga pitala sto misli o katolickim kolegama odgovorio mi je – ja sam u zivotu vidio samo dva katolicka svecenika i to na televiziji i dobro tako.

Tipicna kuca Svetlogorsk.
Mali obalni kolodvor.

Ako vam se ne da ponovno stepenicama penjati sa plaze do grada mozete se za 30 centi voziti uspinjacama koje se nikad ne zaustavljaju pa morate uskociti u njih, meni se svidjelo!
Uspinjaca.



Imali smo i jedno popodne sa ruskim studentima, lijepo iskustvo! Tamo se pocinje studirati sa 17 i sa 21 su gotovi s faksom pa eto ono sto me cudilo prije nekoliko godina da nam dolazi ruska kolegica koja sa 24 ima zavrseni doktorat, sad me vise ne cudi.

Studirati je tamo i dalje pitanje casti, sveuciliste ima divnu lokaciju, puno je zelenila i sam proces obrazovanja ima malo vise respekta nego u zapadnim zemljama, no za razliku od Rusije, u zapadnoj zemlji ipak ne morate diplomu po zavrsetku objesiti macku za rep.

Muzic me pokusavao dobiti na mob tijekom puta ali nije mu bas uspjelo, ja sam zvala kad smo sletili i ugasila mob. Ionako na svih terminima jest sramota da doticni zvoni, ovako sam bila na miru da je sve u redu. A ima nesto i u tome da sam zadnji slican rooming razgovor platila 50-ak eura, a bio je kratak. Onda je preko recepcije saznao da sam u toj i toj sobi i pokusavao neumorno, dobio me peti dan negdje oko tri ujutro LOL.

Jantar je sveprisutan i povoljan, ali ako slucajno nadjete vece komade na obali i neobradjene ih prenosite preko granice, lako bi mogli zavrsiti iza resetaka pod osudom iznosenja nacionalnog blaga. Mozda se neki sjecaju, proslo ljeto je tako ljetovala u Turskoj jedna sasvim prosjecna njemacka obitelj, deckic je na plazi stavio neki kamen u hlace i roditelji to nisu primjetili i nedugo nakon toga na aerodromu je uhicen otac jer je pokusao prokrijumcariti nacionalno blago, neki mineralni kamen i trajalo je jako dugo dok ga je supruga sa vojskom odvjetnika uspjela izbaviti iz tog turskog zatvora a nije bilo sigurno hoce li ikad vise izaci ziv.

Zato vas na ulasku u zemlju upozore da ovdje ne vole takve sale i da, ne ruski zatvori nisu previse udobni. Ovdje je ujedno i jedina tvornica jantara na svijetu, cijene za prstenje su oko 10 eura, ogrlice isto, a rade gotovo sve sto si zamisliti mozete, od nozica za otvaranje pisama, do vaza, podmetaca itd. No, ja ne volim smedju boju. Niti u stanu niti na meni. Pa sam se natrazila da nadjem u ovom jantarskom carstvu nesto sto NIJE jantar, nasla sam predivnu ogrlicu od turmalina (Katzenaugen) za samo 6 eura!?!
Nosila sam je zaljubljeno ostatak boravka u Rusiji i ama bas svaka zenska iz grupe me pitala gdje sam to nasla. E ne moze. Zeleno je moje. Volim zeleno. I radna mi je sva zelena.

Da su Moskovljani u nekom lokalu prepoznati cete po tome da su glasni. I sirovi. I da masu krupnim novcanicama kad narucuju. Djevojcka – osorno ce zazvati.

Grad je tek 1946 postao Kaliningrad (nakon postdamske konferencije). Od 1950 je hermetski zatvoreno podrucje i pocinje sistematski izgon Nijemaca. 1996 postaje posebna ekonomska zona. Bili smo i gosti gradske Gebietsduma-e.

Shopping ulica – Lenjinski Prospekt. Nekoliko zgrada posve identicnih Mamutici (Zagrepcani ce znati.)
Kalinigradska oblast lezi na teritoriju EU mora, domaci svoj grad zovu "Kenig" (König) i vole ga jako.
Novoobnovljeno ribarsko selo. Vise o tome u sljedecem tekstu.

3/4 zemlje je neobradjeno, gdje god oko seze divlja priroda, divlja i melakonicna.

Ovdje cete naci i jednu od svjetski najpoznatijih vrsta plemenitih konja. Vise o tome u sljedecem tekstu.

Rominter Heide: jedna od posljednjih europskih prasuma.

Jantar : zlato sa Baltika. I pjescane dine, pustinja u malom.
Thomas Mann je na promenadi Svetlogorskog sagradio vikendicu, 50 godina iza zeljezne zavjese sa drzavnom granicom po sredini mjesta.

Prvi turisti iz Njemacke su bili tkz. Heimweh- turisti, nostalgicari. Kant recimo nikad nije izasao iz Pruske i malo njih zna da nikad nije napustio danasnje rusko tlo.

Uz cestu prema obali mozete kupiti sir, borovnice i domaci kruh.

Kulinarski specijaliteti:
juha soljanka, borsc (shch) fotka, kotlet po kijevski, bliny , Pelmeni – prilicno slicno njemackim Maultaschen, plow, sapjekanka, syrniki – servirani topli uz crni caj Syrniky.
Vareniki su slatka verzija pelmenija. Tko nema novaca pije mineralnaja voda, a tko moze pije KRIMSKOJE – krimski pjenusac. Od pica jos: Stolicnaja,
, oprez sa Samogen, to je ono sto doma sami "ispeku" te ima preko 70% alkohola i ljudima nevicnim tim koncetracijama moze nanijeti neke dozivotne zdrastvene smetnje.
Balsam je letlandski crni biljni liker, ono sto vecina Nijemaca kulinarski trazi su knedle iz Königsberga; Königsberger Klopse ali njih bas vise i nema link.
Puno se jede kavijar i losos, a borsch je borsch samo kad mu se doda zlica kiselog vrhnja (smetana). Okroska – slatko kisela juha od kvasa i povrca, nekad jelo siromasnih ljetna juha. Piroskij.

Jako ruzna Samsung zgrada nalazi se na recimo Kaliningradskom Ku'damu (svi koji vole Berlin ce znati). Velika robna kuca nesto kao nasa NAMA se zove Wester. A veliki supermarketi su: Cash and Carry, Mega-Zentr, Victoria.

Posjetite i oktobarski otok i juzni kolodvor, zapravo glavni kolodvor.

Ono sto ce vam po svoj prilici upasti u oci su horde privatne policije u svakom shopping centru, a prije svega po jedan na svakoj blagajni svakog ducana. Ipak su oni jeftiniji nego da vam oduzmu dnevni utrzak.

Tipicni suveniri – osim spomenutog jantara i Matroschka, a ako imate vise novaca i volite piti caj – Samowar te razne umjetnicki izradjene skatulje.

Trgovina suvenirima u nasem hotelu je preporucena u vecini tur. vodica, cijene su fer, ponuda je dobra.

Najveci blagdani – Nova godina (jolka i nova god sa djed maross-om) i roshdestvo – Bozic u sijecnju. Slavi se i Dan zena te ruski Uskrs – Pasha. Ujedno i najveci praznik u pravoslavnoj vjeri, dalje praznik rada – pervoje maja. 12. 06 kao djen nezawissimostij tj. dan nezavisnosti. Te 7. i 8. studeni kao dan zrtava staljinizma.
Feste su Maslenica (Butterwoche) u veljaci/ozujku. Nakon toga su dani posta.
Most kod Pregela. Ribarsko selo, detalj. Vatrogasci detalj 2. Slikano iz vozeceg auta, sto se cini mi se i vidi.

01.05. pocinje i sluzbeno sezona kupanja tad i Swetlogorsk ima veliku festu. 04.07. je dan grada Kaliningrada. Kvart Amelinau je edel cetvrt sa krasnim gradskim vilama. Ujedno i potpuni kontrast betonskim blokovima u ostatku grada i ulicama nalik autoputu.
U Amelinau su smjestena i razna veleposlanstva, nakon 2. svjetskog rata ovdje je bila koncentrirana vojna i partijska vrhuska. Preporucam posjetiti i danasnji Fakultet ribarske industrije (Prospekt Mira), a nekadasnju sudsku zgradu.
Druga poznata shopping ulica je Moskovski Prospekt. Nacionalno pice mladih je Coca Cola.

Jasno je da su 2 tjedna malo za upoznati sve u mjeri u kojoj bi zeljeli ali svakako mogu reci da znam vise o Rusiji nego sam znala prije ovog puta.
Novi botanicki vrt ima preko 160 000 metara kvadratnih i izmedju ostalog tamo mozete vidjeti i japansku zvjezdanu magnoliju. Sve to u Ulica Lesnaja.

Katedrelny Sabor je zastitni znak grada, crvena crkva u stilu gotike sa poznatim bakrenim krovom. Zatim Trg pobjede te Dom Sowjetov, nikad zavrsen divovski projekt kojeg su za 750-godisnjicu grada (slika u proslom tekstu) ofarbali u plavo-bijelo.

Stranica sveucilista je www.albertina.ru



Park skulptura (Ostrow Kanta) i Kneiphof su sljedece znamenitosti.
Dobra stranica sa slikama je http://timediver.de/Kaliningrad_Koenigsberg.html.

Kraljevska vrata (jedna od sest) Koroljewskije Worota, neplanirano je postao nesluzbeni ratni spomenik, 1945 su "neprijateljima" skinute glave i tek prosle godine obnovljene.
Na Prospektu Mira je i glavna posta (Stab Baltiskowo Flota).



Gradsko jezero kao stvoreno za romantiku je Werchnij Prud.

Ono sto je Zagrepcanima Trg bana Jelacica, to je Kaliningradjanima njihov Trg pobjede.
Tamo se nalaze na sudaru, za kavu i sve ostalo. Fontane su nocu osvijetljene i plesu u ritmu muzike (tko je posjetio fontane u Pragu sjetiti ce se da tamo "plesu" na Vangelisa). Jedna divlja broncana ruza je omiljeno mjesto za fotkanje turista. Renoviranje trga nije prezivio Lenjinov spomenik, te je time novi simbol trga postala Christi-Erlöser katedrala i to prosle godine.
Uz gradsko ima i dvorsko jezero Nischnij Prud.
Ukoliko volite muzeje svakako posjetite muzej jantara (cini mi se jedini u svijetu), te muzej za povijest i umjetnost (jedan od must see je i Prussia zbirka umjetnina jos iz vremena königsberskog dvorca).
Dalje – muzej svjetskih mora, izmedju ostalog mozete tamo vidjeti i B 143, podmornica balticke mornarice.
Disko Universal sam mozda vec spomenula, u istom sklopu je i ekskluzivan restoran (edel und teuer). Vani cete vidjeti minimalno 15 vratara i ispred parkirane aute u vrijednosti nekoliko miliona eura (po vozilu). I to je na Prospektu Mira i radi svih 7 dana u tjednu, restoran je Mjod (Med).



Ako bi u Rusiji ipak radije klopali kinesko, onda Solotoj Dragon. Sa preko 70 ribljih specijaliteta, Ulica Polotskaja.

Pazite kad poklanjate cvijece u Rusiji da nije bijelo i da nije neparan broj.

Preko puta naseg hotela je bio nesto kao zagrebacki Importanne, ovdje Mega Zentr, u blizini sjevernog kolodvora. Za kupnju CD-a ili tamo ili Piramida u Ulica Cernjakowskowo.

Najbolji zlatar u gradu je Rubin na Lenjinskom Proskeptu.

Votke ima preko 50 vrsta, kalinjingradska marka je Stolicnaja i time medju povoljnijima. Tvornica je u gradu i imaju tvornicki ducan gdje je boca najskuplje votke oko 1 euro, usprkos nasem nagovaranju nisu nam ovo priznali pod edukativan program i tamo smo mogli iskljucivo fakultativno, pa smo nakon obaveznog dijela programa poslali muskarce.
Tvornica je na Ulica Klintceskaja, plava zgrada, ne mozete fulati. Nesto kao Dolac je ovdje Zentralnyj Rynok sa oko 3000 standova, ima svega od sibirskog meda do jabuka iz Kaukazusa.

Pogled sa hotela Kaliningrad:



i jos.

Kafic sa dobrom kavom te sa preko 30 vrsti odlicnih kolaca.

Djevojka na ulazu u ribarsko selo.

U slucaju pozara razbijte staklo.

Zgradu koju zovu Cudoviste, sagradjena direktno na obali


Slikano kroz prozor ribarske kule, jer je vjetar na krovu kule bio toliko jak da nas je skoro odnio, detalj



Obicaj da frisko vjencani parovi zakljucaju lokot na ogradu gradskog mosta i tako desetine tih lokota tamo stoje, zanimljivo za vidjeti. Obratite paznju na godinu na fasadi ove kuce, kuca je zavrsena taj dan kad smo ju slikali, zato i nosi usred povijesne slike godinu 2007.



lokoti...

Nocenje www.dona.kaliningrad.ru a hotel ima i dobar restoran Dolce Vita.

Ako se ipak odlucite za nas mega hotel (Kaliningrad www.hotel.kaliningrad.ru) NIKAKO ne uzeti sobu s pogledom na ulicu. Mozete i u hotel Moskvu, koji je poznat po tome sto ima berlinskog medvjeda na fasadi. Ili mali skupi hotel u kvartu sa vilama – www.oberteich.kaliningrad.ru

Ovo bi bio neki okvirni tecaj; 1 euro 33 rublji, 10 eura 330 rublji, 20 eura 660 rublji, jer su neke cijene u tekstu u ruskoj nacinalnoj valuti pa da se znate snaci.

U posti smo cekali dobrih 25 minuta iako je prije nas bilo samo troje ljudi u redu, taman kad smo bili na redu, zvoni privatni mobitel sluzbenice na salteru, ona se pogadjate – javlja. I prica. I prica. I jos malo prica.Od vremena kad sam pocela stopati proslo je 8 minuta: jel jeo, jel pio, jel mu bilo fino itd. Kad smo se poceli buniti onda je rekla ako ju pustimo da u miru obavi razgovor da cemo prije biti gotovi.

Jos znamenitosti: stara burza Dvorec kultury Morjakow, gradjeno na mocvarnom tlu Pregela, u toj zgradi je jedan od glavnih siki miki casina u gradu, pravo "in", skupo mjesto. Preporucam pogledati i stari botanicki vrt, ima preko 40 000 kvadratnih metara, drvece iz cijelog svijeta te djecji centar za ekologiju i turizam.

Kava je u Rusiji mnogo losija nego u Makedoniji ali o Makedoniji cu neki drugi put.

Hotel ste vec vidjeli, to je centar, Lenjinski Prospekt. Na svakom katu hotela sjedi jedna floor-dama. Cija jedina funkcija je ocito da bude neljubazna, te da cita svoj debeli soft cover ljubic. I raspa nokte. Prava multitasking zena! E da i zna strogo gledati. Odzdravljati ne zna. Pozdravljala sam ju prva dva dana a onda skuzila da mi je uzalud. Opcenito cete se nacekati ako ocekujete ljubaznost. Ima je. Ali ne previse.

Prijelaz preko ceste:

Avantura hoch drei. Cesto i do 8 traka, semafora ima na svakom trecem raskrscu i kako dani idu, okurazite se i vi. Jer, drugo vam ni ne preostaje. Na zadnji dan se vise ni ne sjecate kako je to bilo prelaziti cesto po pravilima .

Mogli smo naravno i u skuplji hotel, odlucili smo se na ovaj, a razliku u cijeni nocenja, barem 800 eura po osobi smo odnijeli u djecji dom. Obecali su nam za te novce kupiti djeci televiziju i igracke i sloziti tobogan u dvoristu i poslati slike istog. Lova je pala kao na vruci kamen i donijela osmjehe na lica koja i nemaju previse razloga cesto se smijati.

U hotelu smo ionako samo spavali i to jako jako kratko, sobe su male, dorucak je odlican, nekoliko vrsta palacinki, puno friskog voca, ma svega, ama bas niceg nije falilo ni razmazenim njemackim gostima. Recimo onaj doktor iz proslog teksta je uredno svako jutro slistio po 14 palacinki, 14 je bio njegov broj. I ne, nije debeo, dapace, treniran i cvrst. Sokirano sam gledala kako te kolicine nestaju pred mojim ocima i polako jela svoju drugu tog jutra, vise si nisam odobrila.

Sto se hotela tice ne moram imati luksuz, ne furam se na te "wanna be" pa da poslije 3 mjeseca otplacujem 3 nocenja. Ali mora biti cisto, a ovdje to nije bilo. Niti bi bilo bez obzira koji hotel uzeli. Cisto da se zna.

Posjetili smo i poduzece Seestern – 100 000 tona u godini je njihova norma ulova i to je 10% europskog prometa. Imaju flotu od 50 brodova, riba se izvozi u europsko inozemstvo, ne proizvode konzerve. Opcenito, ako volite ribu, necete ostati razocarani u ovom gradu.
Evo koje vrste ribe love.

Sasvim normalna stvar ocito, za vrijeme prezentacije iako ga slusa citava jedna grupa, lik se javlja na mobitel i ta da da dam – prica! Obavlja razgovor, dize pogled na nasa sokirana lica i tek tad uvidja da se bonton ocito razlikuje.
A mozda je razgovor i bio insceniran da dobijemo dojam da pred nama sjedi ipak pravi pravcati manager . Ribu zemlja koja od njih to uvozi preuzima direktno na moru, friskije ne moze. Ima preko 50 firmi za ulov ribe ali oni su medju najvecima.
Poduzece je osnovano prije 10 godina i love po svim svjetskim morima, bilo je zanimljivo ponovo nakon dugo vremena sjesti u fakultetske klupe tj. na stranu gdje su studenti, s druge strane sam ipak malo cesce.

Jedan od planova za sljedecu godinu je da odemo zakoniti i ja na Ostsee i do St. Petersburga. Uglavnom, imati cete sto citati i sljedece godine.
Ova godina nam je vec rasporedjena, biti ce tu nekoliko kratkih ali slatkih putovanja i sva sila gostiju kod nas iz raznih krajeva svijeta, neki samo 2 dana, a neki i po 2 tjedna.

No nastavljamo u revijalnom tonu, fakultet je jos uvijek prilicno formaliziran, svi dolaze u odjelima/kostimicima.
Sikerija cista.

Vrijeme- kisa je padala svaki dan. Gotovo smo se osjecali kao u Njemackoj. Recimo kisa bi pala ujutro, namocila bi vam cipele, onda bi zasjalo sunce, upeklo, tocnije receno.
Vi bi se osusili, cipele bas i ne. Onda tri sata kasnije, opet pljusak. Herlich.

Naravno da je i odredjeni izazov provesti tako intenzivno dva tjedna sa dotad posve nepoznatim ljudima, recimo nekih 18 sati svaki dan. Gdje je u grupi vrlo moguce da od svih njih barem jednu osobu ne simpatizirate. Zato, oni koji nisu u stanju biti pristojni i kad su totalno iritirani sitnicama – nek razmisle dvaput prije nego odu na ovakav put.

Priznajem, da su me s vremenom neki zaista poceli smetati, oni kojima se stalno piski samo ne onda kad se stane na pis-pauzu. Oni koji su stalno zedni ili gladni ili im je zima, pa iskljucite klimu i lovite zrak. Uglavnom – odrasli sa osobinama djeteta. I to ne onim osobinama koje nas kod djece fasciniraju ;-).
Je, i ja volim svoj komfor i uzitak duuuuugog dorucka i duuuugog tusiranja ALI ima situacija kad se morate najesti za manje od minute jer vas grupa ceka i kad morate malo pretrpiti do slijedece pis-pauze i kad se otusirate za 3 minute jer u protivnom vasa cimerica nece imati ni 10 sekundi za tusiranje, dakle situacije kad ne silite cijelu grupu da se rikta po vama.

Imali smo termin i kod ombudsmanke u institutu za ljudska prava za kalinjingradsku oblast, pruzaju usluge savjetovanja, analiziraju zasto je doslo do povrede i kako to u buducnosti sprijeciti, godisnje izdaju publikaciju sa slucajevima koje su obradili, ljudi su generalno jako lose informirani o svojim pravima i ne znaju da mogu i smiju ocekivati vise nego prije 20 godina.
Samo u ovoj jednoj oblasti imaju godisnje preko 1000 slucajeva, djeca sa poteskocama u razvoju imaju nazalost los status u zemlji, najcesce su upravo roditelji ti koji ih zatvaraju doma i ne salju u skole?!
Vise o tome na http://www.ombudsman.nm.ru/

Igrom slucaja sam posjetila i sveucilisnu bolnicu.
Eh to je bila avantura. Da nisam sve slikala (i obecala ne staviti sve slike online) tesko da bih drugi dan i sama sebi povjerovala. Dakle prica iz rubrike "da ne vjerujete": Naime taj medicinar s kojim sam se sasvim dobro slagala je zapravo bio neuro-kirurg i zelio je pozdraviti svoje ruske kolege.



Tako da smo se nas dvoje uputili u bolnicu, ostatak grupe je nas poduhvat ionako osudio na promasaj, a iskreno receno u vecoj grupi ionako ne bi ostvarili sto smo naumili.
Bez da su nas pitali za osobne ili obrazovanje pokazali su nam cijelu bolnicu s time da je kolega umalo zavrsio i sam na operacijskom stolu LOL. Naime pitali su ga gdje ga boli i prije nego sam stigla prevesti on je pokazao na glavu i srce, misleci pri tom da je specijalizirao podrucje glave i kardio. No one su u cudu gledale kako jadan covjek jos uopce stoji na nogama kad ga tako posvuda boli, ja sam pokusavajuci ostati ozbiljna, posredovala a njemu su vec gurali pidjamu da se presvuce. No eto sve je dobro sto se dobro svrsi, pa smo i to razjasnili, dapace ljubazno nas je na razgovor primio i sam sef kirurgije (kad smo skuzili pred kim stojimo bilo je prekasno za tremu, u Njemackoj dobiti termin kod sefa kirurgije treba vam preporuka, 3 mjeseca najave i debeli razlog).

Uglavnom, ugodan covjek samo ne zna strane jezike. Slikala sam ih i to ce izaci u njemackim novinama sa mojim polulegalno snimljenim fotkama.
Na kraju su nam ponudili da prisustvujemo jednoj operaciji. Ja sam bila protiv. No kolega me eto zelio bas na licu mjesta impresionirati. Pa je pokazavsi prstom na mene rekao i djevuska ce se obuci. Sto sam ga pri tom grdo gledala nis nije pomoglo. Pomogao mi je da se obucem, vecina opreme se iskuhava i ponovo koristi, dobar dio cega se u Njemackoj samo jednokratno koristi jer je tako jednostavnije.
No da, djevuska je mislila, jel mi ovo trebalo? Ali svakako jedinstveno iskustvo.
Znali su da ja nisam te struke ali kao kolega moj garantira za mene, njega su odmah provjerili jel zna sto, on kaze da se neke geste i mimika koriste univerzalno u medicini i da su ga tako testirali zna li on sto, dezinficirao je posjekotinu skupa s njima, pacijent je imao ogromnu povredu na glavi, ja bih to doslovce rupom nazvala i prizor je bio sve samo ne za mene.

Poslije je on meni objasnjavao kako je to bila rutinska stvar koju je i sam desetak puta radio i da cak nije ni bilo nesto posebno uzbudljivo (meni je!) a ja sam opet gledajui iz svoje struke govorila kako nas ipak nisu trebali pustiti tako daleko. Jer mogla sam ja biti neka ludjakinja s ulice koja zeli nasljedstvo covjeka na operacijskom stolu ;-) i mogla sam itekako nastetiti. Cak i cinjenica da kolega ima medicinsko znanje ne bi smjela biti jedina potrebna vizitika da se udje na operaciju. Malo cudan feeling, zar ne, da netko s ulice useta dok vas operiraju, doduse u sterilnoj odjeci, ali ipak.
Sad covjek misli da su svi Hrvati opiceni i samo sam ucvrstila njegovu zelju da jedog dana ozeni neku Hrvaticu. Malo nas je zabrinulo sto nismo racunali da cemo tako daleko doci pa nismo ni uzeli nikakvu bobonijeru da damo u zahvalu pa smo malo gruntali sto cemo sad. Ja sam rekla da je rijesenje vrlo jednostavno; on – mlad perspektivan dobroizgledajuci doktor, a sef kirurgije smo culi ima odraslu kcer. Po svoj prilici kcer u dobi za udaju (heiratswillig noch dazu) i umjesto cokolade ponuditi cemo njega, sto ces bolje.

Nakon toga je prezentacija u luci Kaliningrada bila nesto sto bi me recimo mnogo vise dotaklo da sam imala prije toga neki normalan, obican dan. Pohvala jako zgodnom referentu (Nikolaj nam se poslije pridruzio u disku, da, kad sam mislila da je dobar, nos me nije prevario) i prvoj prezentaciji na engleskom.
Mlada nada firme, sarmantno je odgovarao na vrlo skakljiva pitanja, i sam je grad okarakterizirao kao vrlo europski orjentiran i on sam na odmor ide u zapadnu Europu.
Jedan dio Baltika ce morati zatrpati pijeskom jer to je jedini nacin da se luka prosiri, a obujam posla zahjeva vise prostora.
Prvi put sam vidjela tako izbliza teretnu luku, iz ocitih strateskih te sigurnosnih razloga je privatnim osobama strogo zabranjen pristup zatvorenom dijelu luke, slikati nismo smjeli ali ni Schwarzenegger se ne bi posramio nekih scena, opasnih kontejnera u zraku...

Luka Kaliningrada.

U luci radi preko 7000 radnika, a sama luka ima posebnu geografsko-stratesku poziciju za europski transport-koridor, (medjunarodni koridori broj 1 i 9), prvi je Helsinki/Varsava, to su medjunarodno dogovorene rute.

Kad sam managera pitala sto misli o sindikatima, dobila sam povijesni odgovor – sindikati su dobri, jer kad s njima ugovorimo minimalnu nadnicu onda to znaci da radnici vise nemaju prava traziti povisice bez obzira koliko dobru dobit mi naknadno ostvarimo.
Posjetili smo i terminale uzduz 43 km dugog kanala, ovo je ujedno jedina ruska luka koja je bez leda tokom cijele godine. Uz to su VTS (Vessel Traffic Service kontrolirani, to je medjunaroni monitoring sistem, elektronska kontrola na svjetskoj razini ) kontrolirani.


Posta je plave boje, za slucaj da trazite zutu.

Dalje smo posjetili TACIS local support, tehnicka pomoc za nove nezavisne drzave, razmijena tehnologije, know how itd. na podrucju poljoprivrede, industrije i otpada.

Jos malo o klopi: svako jutro sam doruckovala palacinke i sendvic sa sunkom, na putu nisam dobila nego izgubila 2 kile. Ruska je hrana vrlo izdasna i masna, klimatski uvjetovana.
Nama zdrastveno osvjestenim EU-ovcima je nemali broj puta bila preteska. Puno se radi sa tijestom, jajima i sirom, ponuda u pekarama je slicna hrvatskoj. Meso je cesto zapeceno sa sirom, kolaci nisu od dijetalne sorte, dapace jos uvijek ih rade sa pravim margarinom – sjecate se svadbenih kolaca prije 15 godina?
Imaju odlicnu pizzu. Izmedju obroka drzala sam se na zivotu bananama.

Ako zelite fino jesti idite u restoran 12 stolica, rucak je oko 500 rublji, mjesto je kultno i koristi se za dobre klubske veceri, literarna citanja i slicno, to je zapravo luksuzno uredjen podrumski prostor, sa SAVRSENO udobnim koznim foteljama, klopa je dobra, muzika isto i ovo je omiljeno mjesto ruske inteligencije za vecernji drink i snack. Ali – ovdje rucajte/vecerajte samo kad imate vremena. Na naruceno jelo se ceka minimalno 35 minuta, mi smo cekali 50 minuta i da ne bi zakasnili na sljedeci vazan termin pojela sam najbrze u svom zivotu odrezak. Minuta i 10 sekudni za cijelu porciju sa prilogom. Ne preporucam.
Restoran je isto na dugackom Prospektu Mira i ima sarm pravog mornarskog puba (francis drake) sa crnom Bombardier pivom.

Disko Wagonka ako ne spadate u sikeriju za Universal, ovdje ce vas upad kostati max. 5 eura, ovisno o danu i programu. Centralnih informacija nema, niti sluzbe koja bi te usluge nudila telefonski.

Neki od gradskih rituala su i da frisko vjencani par odnese cvijece na kantov grob (kod katedrale), cijene ga, doduse vecina nije citala nista od njega ali cijene ga kao filozofa.

Memel i Pregel, predivni Trakehner konji. Memeldelta i sir. Nigdje nema ljepseg jantara nego na promenadi Svetlogorskog. Na granici sa Litvom. Za pasionirane bicikliste preporucam rutu za Gilge.

Tramvaji su puni i jeftini. Jos jedna moja mala tradicija koju nastojim njegovati svaki put je uzeti neku javnu liniju i voziti se s jednog kraja grada na drugi. Daleko od utabane staze slonova.
U Kaliningradu cete naci od svaceg ponesto, Ostpreußen, Sovjetsku uniju, Europu i novu Rusiju.

Ispred sveucilista vas pozdravlja Kant a na kolodvoru statua Michail-a Kalinina.

Nisam ni dosad hodala zapustena po svijetu, dapace netko tko toliko voli kozmetiku tesko da ce ju ignorirati privatno. I ostatak parade ergo pediker, briga oko linije itd.
No nakon mog ruskog puta se ta zenska potreba INTENZIVIRALA. Uz dobru kosulju sad mi je jos normalnije birati ogrlicu koja uz to pase. Mi nemamo dress code i na posao se moze doci i gol ako bas hocete, nemamo ni prijem stranaka itd. Tako da dobar dio njih i dolazi u majcama i trapkama. No ovim putem se zenska u meni podsjetila na moje slavenske korijene.
Dosta putujem ali nigdje po Europi nisam srela tako sredjene zenske. Ne jeftino obucene. Nego bas skockane. Naravno da po ostalim drzavama isto ne hodaju same klosarice. dapace. Ali eto ne uvijek u velicinama 34-36. Ne uvijek u potpeticama od 10 cm. I ne uvijek tako fino slozene kose.
Barem ne u ovolikoj vecini. Po zapadnoj Europi bi zene svakako svrstala u njegovane. Bez obzira bile one iz neke metropole ili nekog prigradskog mjesta. Ali Ruskinje su naspram toga zene sa velikim Z. Spolna razlika je ovdje veca. Prosecete li se recimo po Berlinu, dogoditi ce vam se nemali broj puta da ne znate gledate li upravo u musko ili zensko. E pa u Rusiji ce vam se ovo vec mnogo teze dogoditi. Naravno da su uz toliki ulozeni trud zesca konkurencija nego netko tko ulozi u svoj izgled svega 1/3 a ne sve svoje ukupno rasplozivo vrijeme i novac, no ne ulazim u motive. Moj komentar se odnosi na finalni efekt. Sve preko velicine 36 JEST tamo debelo.

Mnogi od nas koji zive vani imaju barem jednu oridjidji Ruskinju u blizini. Mozda cete ju nakon citanja ovog teksta malo bolje razumijeti. Odgajana je i odrasla DRUGACIJE nego vi. Onda nam ono sto smo mozda smatrali povrsnoscu, pocne izgledati kao kulturoloska karakteristika, nesto sto je u citavoj jednoj velikoj zemlji samorazumljivo. I mozda najucinkovitiji program samoodrzanja u datim uvjetima.

Jedan od komentara je spominjao bijedu u Rusiji. Bijede ima. Puno. Ali – nimalo bolje nisam se osjecala kad sam nedavno vidjela staricu usred Zagreba kako kopa po kontejneru pored placa u nadi da ce naci nesto hrane.
Nazalost nije ona osamljen slucaj, ispricala nam je da ima penziju 900 kuna i da joj nakon placenih rezija ostane 100 kuna tjedno za zivot.
Moram priznati da me to mnogo vise pogodilo nego ruska bijeda.. Istina je kao i obicno negdje u sredini.

Selo.

Birokracija je mnogo zahtjevnija nego u EU. To za one trenutke kada pomislite kako je vama tesko. Ima i tezeg. Recimo za potrebe izdavanja vize da bi izasli iz zemlje makar i na 2 dana vi morate putovati dan i pol u jednom smjeru, jer je to puno stotina kilometara i jer je prometna veza grozna. Pa vam onda nedostaje neka potvrda, pa vam kazu da "skocite" po to natrag.
Policija ima gotovo identicne uniforme kao i hrvatska.

Posjetili smo i Hansebüro u gradu koji izmedju ostalog posreduju pri nalazenju mjesta praktikantima iz Njemacke ovdje kao i mladim Rusima koji onda idu u Njemacku u istu svrhu. Ujedno budzet koji dobiju svake godine od jedne njemacke nevladine organizacije daju obiteljima koje su udomile djecu iz djecjeg doma (ne usvojile) i gdje djeca mnogo ljepse djetinjstvo imaju nego da su ostala u domu. Po djetetu se dobije nekih 70 eura mjesecno i ne, to nije nikakva zarada, jedva da uopce pokrije troskove i iza svega je veliko srce obitelji koje se na takvo sto odluce.

Kaliningrad je za ruske pojmove jako mali grad, no i njegovih 450 000 stanovnika je puno kad odete u neki mali oblasni grad sa 50 000 stanovnika, 2 autobusne linije za cijeli grad, moj osobni dojam je da do tamo zapad jos nije dosao, ljudi su topliji i obitelj je jos uvijek osnovna stanica drustva, nema zapadnih marki niti bilom kakvih fast food standova. To je orginalna Rusija.

U Rusiji je kava kisela. Uostalom kao i u Njemackoj. Pijete ju uglavnom iz ocaja (mislim na filter kavu). Kofein vam nadomjesta ono sto niste dobili kroz 5 sati sna. Makedonska kava nije kisela, bas je fina, pogotovo kad vam skuhaju Franck ali o tome vise u nekom drugom tekstu.
Vecina predavaca je referirala na ruskom, engleski zna njih malo a jos manji broj njih ga zeli i upotrijebiti.
Ako ne zelite bas nista kupiti (nevjerojatno ali eto i za taj slucaj) racunajte za klopu i cugu po osobi 20 eura po danu minimalno. Zavisi od toga kakvi restorani vam se svidjaju.
Fast food klopa je naravno mnogo jeftnija a i vecina supermarketa nudi neki fast food cosak. Tamo cete naci sendvice sa piletinom za 2 eura. Moj neki mali ritual je iz svake zemlje donjeti neki tipican CD njihove etno muzike i naravno slatkise za muzica.
CD cete kupiti za max. 10 eura (ja sam za te novce nasla dupli CD) a cokolade su po 1-2 eura.
Klasicne suvenire ne kupujem. Ne volim to i vidim ih iskljucivo kao sakupljace prasine. Ne volim kad mi poklanjaju djidje i time me prisiljavaju drzati ih u stanu. No sva sreca da me ljudi oko mene dobro poznaju i djidja dobivam jako malo, uglavnom od susjeda.
( draga D. tvoj poklon kompleta za salatu jako volim, kao i torbu za shopping i vino i cokoladu – da se ne bi slucajno nasla u gornjoj opasci). Jedna osoba me eto bez da me ikad ranije vidjela u zivotu, dobro "procitala" i poklonila mi stvari bas koje bih si i sama kupila. Vibra je ocito od prve bila tu.

Izleti u obliznju prirodu, neki od prijedloga:

1. Bagrationowsk svega pola sata od grada
2. Gwardejsk
3. Baltijsk za kupanje
4. Nordermole, odlican za setnju. Majak svjetionik i obala jantara te Jantarnyj i proizvodnja jantara.
5. Rybacy

Ukoliko vas privlaci pronalazenje jantara najbolje je traziti nakon oluje, cesto je izbacen na plazu skupa algama. Domaci znaju gdje ima jantara, skupljanje istog je tkz. regionalni sport. Profesionalci ne cekaju da voda donese jantar nego idu i po najtezim vremenskim uvjetima i zimi na otvoreno more i velikim mrezama vuku prema obali komade stijena koje onda pregledaju.
Posao jest opasan ali ulov zna biti i nekoliko kila jantara u sat vremena. Ili nista. Ovisi kako vam je taj dan grah pao. Polako se i moderniziraju ali razlog zasto jantar nije jos popularniji lezi u cinjenici da je nakit prilicno staromodnog dizajna i da ga najlakse mozete zamisliti na srednjovijecnim tetama dok ispijaju crni caj iz starih porculanskih salica.

Dok vi ovo citate ja sam opet na putu, o Rusiji ce izaci dva teksta, polovica danas a polovica sljedeci tjedan. Uglavnom, jos nisam ni otvorila kofer ni ubacila prvu turu vesa u masinu, zatekao me poziv o smrtnom slucaju u Hrvatskoj i isti dan sam ponovo bila u avionu. Na aerodromu smo unajmili auto i stigli na vrijeme na sprovod. Sva sreca da imamo susilicu, tako sam ipak do tog neplaniranog leta uspjela oprati i osusiti jednu masinu i ponovo se spakirati. Imam dosta slika pa ce veci dio njih biti linkan, da se tekst ne otvara predugo.
Uglavnom Zagreb mi nedostaje jako jako, kupila sam si najvece licitarsko srce sa zagrebom i objesila ga kod sebe u ured, svima se svidja (da, da u medjuvremenu sam i radila citava 2 dana "za stolom"), frendovima sam isto donesla takva licitarska srca i profacima isto a moj mentor je upravo na odmoru u Hrvatskoj, javio se razglednicom i zahvalio za preporuku destinacije. Za sljedeci put sam si obecala sliku po narudzbi meni najdrazeg motiva Zagreba, donjela sam pozamasnu kolicinu Cokolina , dobila slatkisa i uspjela u novom Avenu Mall-u kupiti cipele i nesto finog donjeg vesa.
Svi hoteli su taj dan u Zagrebu bili puni, jedino smo nasli mjesta u Centralu, a zvali smo 10-ak hotela prije ovog, no ugodno sam se iznenadila, hotel je renoviran, o.k. je (vidi slike) i nije daleko od centra tako da smo pjesice sve mogli obaviti, otici na rucak kod Ivice i Marice, kupiti uz put domace kupinovo vino i u bakinom ducanu na Zrinjevcu razne zgodne sitnice za frendove.

Dakle – Rusija 2007



Ovaj put smo isli za Kaliningrad, dio istocne Prusije do 2. svjetskog rata, od tad zatvorena vojna zona. Daleko od Kernland Rusije, zasebna eksklava cesto smatrana opasnom. Na moje putopise ste vec navikli, oni nisu ni turisticki ni nuzno 100% objektivni (iako se trudim), ali su moji, pisani s puno paznje za detalje i bas onakvi kako sam ja pojedina mjesta dozivjela.

Prijedlog za knjigu je Königsberg hörst Du mich, divne ilustracije ...no, mozda prvo osnovni podaci o Rusiji. Po drzavnom uredjenju semipredsjednicka republika, vjerojatno i jedini aktualni drzavni poglavar koji ima i svoju vrstu votke. Preko 142 miliona stanovnika, valuta rubeln i kopejke (lipe). Razlika u zapadnoeuropskom vremenu,1 sat. Sama Moskva ima preko 10 miliona stanovnika, pojedu nas za veceru! Na spomen Rusije vjerojatno pomislite na ovo.
ili na Kremelj link.

Rusija nije vise siromasna, zaostala zemlja, i Hrvatima nazalost polako ostaje sve manje jadnih drzava s kojima bi se usporedili i iz te usporedbe izasli superiorni. Razmislite kad se sljedeci put narugate na racun zaostalih Rusa. Isti zaradjuju bolje od vas, skuplje su obuceni i veca je snasa da oni voze Audi nego vi.

U rusku metropolu idu svi koji se odluce posjetiti tu zemlju, metropola im je totalno zapadna, kapitalisticka i gotovo ruski neautenticna. Mi smo isli u rusku provinciju (...rekli su mi da je dosla iz provincije,
strpavsi u kofer snove i ambicije.
Drug je studirao sa njom,
pa smo se najzad sreli ona i ja.
Shvatih, Boze, ovo je sazvezdje za nju provincija. )
Dakle umjesto potrosacke, izblijedjele verzije, imali smo sjaj i bijedu Rusije – ne uljepsan, ne prilagodjen, nego onaj melakonicni svevremenski ruski duh. Kojeg – ili volite ili dobijete depresivne epizode. Treceg nema.
A ako ga volite, znate i tocno ZASTO. Ovo je definitvno strani grad za kojim najvise Nijemaca pati, nakon 2. svjetskog rata su namjerno sruseni svi ostaci pruske kulture (osim katedrale), stari dvorac je zamijenjeni masivnim betonskim blokovima. Gotovo silovani izgled.
Link na dvorac.

Prije nego su ga srusili, bio je uz katedralu, zastitni znak grada. U blizini rijeke Pregel, dvorac Tuwangste. Bas na istom mjestu (da sprijece svaki pokusaj povratka povijesti) su sagradili ovo?!?, sto danas slovi za jednu od najruznijih zgrada u gradu i za proslogodisnju obljetnicu 750 godina grada su ga obojali u svijetlo plavo da umanje uzas. Da, dobro ste procitali, 750-godisnjica grada ;-)) iako je Kalinigrad sluzbeno osnovan tek nakon 2. svjetskog rata, nakon sto su protjerali sve Nijemce iz te oblasti.

Napomena: ovo nije bilo ni privatno ni turisticko putovanje, pa samim time nije ni program bio fakultativan. Ali sam ovako posjetila ministarstva, vladu i ostale stvari koje nikad kao obican turist ne bih mogla. Sve skupa sam bila dva tjedna.

Letjela sam iz Berlina - pred put smo tamo imali breefing, i pripremu, ja jako jako volim Berlin, u medjuvremenu volim reci da ga i poznajem i uvijek mi bude toplo oko srca na tu lezernost u gradu, svojstvenu samo Berlinu, na tu opustenost i stotine dobrih kafica i ljudi s posebno cool rasplozenjem. U medjuvremnu imam i nekoliko prijatelja tamo sto gradu daje samo jos vise bodova.
Trazite li hotel u centru, a da je povoljan i solidan, i sa odlicnom klopom (bio) te IZRAZITO cist, preporucam Dietrich-Bonhoeffer-Haus. Sobe su velike, namjestaj je nov i kod parlamenta ste pjesice za 15 minuta s noge na nogu.

http://www.dietrich-bonhoeffer-hotel.de/

Iako je to crkveni hotel (protestantski) to cete znati jedino po bibliji u ladici nocnog ormarica i ne, ne morate biti nikakve vjeroispovjesti za odsjesti tamo. Dapace, to je jedini znak da se radi o malo drugacijem vlasniku.Taksi je u Berlinu u odnosu na druge njemacke gradove vrlo povoljan, uostalom kao i stanovi i dosta toga jos. Za razliku od toga "berlinska drustvena scena" je iznad njemackog prosjeka. Tesko da ce vam u ovom gradu biti dosadno. Ako i bude, to nije krivica manjkave ponude nego vase internosti.
U hotelu kava iz fair trade-a.

Berlin – Oranienburger Str. vam nije daleko od hotela i Tacheles, tamo morate popiti kavicu, preporucam Kadimu.

Hotel drzi na recepciji prefine zelene jabuke za goste. Besramno sam ih uzimala barem tri put dnevno. Dorucak je odlican, mnogo svjezeg voca i povrca, puno vrsti kruha, sireva barem 6 vrsti, jaja na sto nacina, bio marmelade, kolaci friski, 6 vrsta müslija. Tri veceri za redom sam jela lososa.

Gl. proizvod kaliningradske oblasti je jantar. Profesor zaradjuje oko 500 eura na mjesec i iako se na prvi pogled cini strasno, vecina stanovnika je nakon rata dobila stanove od drzave, kako bi potaknuli razvoj ove oblasti i privukli ljude ovdje (iz Ukrajine, Poljske itd.) pa ne moraju placati skupu stanarinu na koju meni ode pola place. Ispod crte, ostane im na kraju mjeseca jednako kao i meni jer su rezije gotovo besplatne.

Ekonomski cilj: trgovina, spedicija, kontakt zona za EU, neki spekuliraju na nezavisnu NATO regiju, gradjani Kaliningrada zele ipak biti dio Rusije (iako je vecina njih posjetila zapadnu Europu ali NIKAD Moskvu, jer mi je ova prva duplo blize). Ali su ponosni i na svoju prusku proslost. Vole se smatrati "malo drugacijim" Rusima.
Za filozofa Kanta ste svi culi, sto mozda niste culi, je da je on bas u Kaliningradu radio i bivao i bio prilicno "kucni" tip, nesklon putovanjima. Usput, nemojte podcijeniti hrvatsko obrazovanje, od nas 10 -ak visoko obrazovanih mladih ljudi sa podrucja BRD-a, NITKO nije citao Kanta. Osim mene (ne zahvaljujem tu cinjenicu svojoj posebnoj produhovljenosti nego jednostavno programu fakulteta). A barem polovica ih je bila drustvenog smjera obrazovanja. I kad uzmete u obzir cinjenicu koliko su Nijemci ponosni na Kanta, eto mene je zacudila ta cinjenica.
Putinova zena je rodjena Kaliningradjanka sto je vjerojatno zasluzno da je predsjednik posjetio oblast nekoliko puta dok Jelcin za cijelog svog mandata nije ni jednom. Ima Rusija jos preko 40 oblasti, tko bi ih posjetio sve, ne ;-)?

Oblast bi bila nesto kao federalno podrucje, kod Rusije to izgleda ovako - 21 republika, 1 autonomno podrucje, 6 okruga, 8 regija, 47 oblasti i dva grada federalnog ranga, a sljedece godine ce se neke oblasti spojiti, neke preimenovati i slicno da nikome ne bi bilo dosadno.

Chrabrowo aerodrom, jos uvijek pun vojnih lica i turisti su jednako rijetka roba kao i prave Levisice za vrijeme komunizma.

Karta Kaliningrada link.

Ovako izgleda viza.

Rusija – odmah se misli na klasicnu knjizevnost, u koju knjizevnu figuru ste se vi najvise zaljubili? Vladimir Lenskij. Sto je to ruska dusa? I sto je ona danas?

Kurische Nehrung:



Katedrala uz Pregel


Za jedan, do nedavno zatvoreni, vojni grad je itekako cist.

Kaliningradske ulice







Burza:



Elitni kafic



Hotel:



Ruska ambasada u Berlinu, na ovim vratima nas je pokupilo troje cuvara, jer kroz ista se jako tesko ulazi.

Dvorana u ambasadi



10 metarska slika, a slika te katedrale se vidi samo pod jednim odredjenim kutem.

Jos ambasade., i jos.
Svilene tapete po cijeni od nekoliko tisuca eura to je bio kineski poklon.

Mnogo kristalnih lustera.

Ovdje su Putin i Merkel saptali nijezne rijeci

, a
ovo je kutak za posebne, povjerljive diplomatske razgovore, iskljucivo udvoje link.

he,he nostalgijo...



Ruska ambasada – nekad na rubu grada a danas kad je Berlin opet jedno, u centru. Raskosna gradjevina, konzul je nazalost sve sto nam je zelio reci citao s komada papira na njemackom za koji se odmah vidjelo da istime ne vlada ni u pola, u kasnijoj rundi diskusije se pokazao opustenijim i dapace vrlo zanimljivim sugovornikom. Ono sto nas je posebno zanimalo je da svi telefoni u ambasadi izgledaju ovako i funkcioniraju vec desetljecima a i funkcionirati ce po svoj prilici duze nego moj super duper bezicnjak.

Pogled sa krova dresdenske banke ( jos Berlin dakle) link, ima naravno i boljih pogleda ali ovaj je poseban po tome da cete privatno nikad pa ni tad dobiti priliku slikati odavde.
Ukoliko imate priliku (poslovno, privatno ne ide) svakako posjetite ovu banku samo 100-njak metara od zida. Osim sto je arhitektonski zanimljiva, do nje je i francuska ambasada, Kennedy muzej i naravno starbucks.

Link 1,

link 2, te link 3.

Dio Berlinske ulice.

Zasto sam uopce isla u Rusiju? Zato jer me moja zaklada poslala tamo. Nas nekoliko iz cijele Njemacke, malo akademsko poslanstvo.

Letjeli smo sa KD Aviom, privatna avio kompanija sa sjedistem u Kaliningradu http://de.wikipedia.org/wiki/KD_Avia.

U nasoj grupi su bila i dva friska doktora. Frisko ispod cekica ;-)). S jednim od njih sam se predstavila kao par kako bi moj preteski kofer prosao bez nadoplate. On voli Hrvate. A ja volim ljude koji vole Hrvate. A ovog bas i nije bilo tesko simpatizirati. Morali smo ispuniti hrpu papirologije za ulaz u zemlju.Ja u sredini, doktor desno, a lijevo od mene netko s fobijom od leta. I to itekakvom. Oko nas se sirio miris znoja (tog koji se bojao), pitao me jel smije drzati moju ruku i prije nego sam stigla odgovoriti zgrabio istu. Onda sam mu ispunila papire za ulazak u zemlju, odvela ga na WC (covjek ima 22 godine) i pokrila ga svojom jaknom jer mu je bilo zima. Svo to vrijeme je on ponavljao "necemo se srusiti, dobro sam, mi smo dobro, ovo je tehnicki potpuno ispravan avion". I tako svo vrijeme leta . Doktor se smjeskao i rekao da mi skroz dobro ide, te da ce me doticni do kraja leta i za posvojenje zamoliti. Zapravo volim letjeti. Recimo u zadnja 2 mjeseca 6 letova. Svi medjunarodni. I bas mi je gust. Ali ne volim letjeti kad cijelo vrijeme netko sa svojom znojnom rukom drzi moju. Nisam mogla citati, nisam mogla slusati muziku i iskreno receno na kraju leta sam i sama bila blago nervozna.Tko ne bi bio, kad covjek do vas preko 100 puta ponovi: necemo se srusiti.

Prdnuo je dvaput, znate one podmukle tihe vrste.Ti posebno smrde. Okrenuo se nervozno i rekao – he,he netko je prdnuo.

Prvi obrok u rusiji, prije obroka ruski kruh u kvasini umocen.

Fina topla peciva jos bolja kad ih jedete oko ponoci kao prvi suvisli obrok tog dana.

Nas bus ( unajmili ga za vrijeme boravka, znacenje brojke 39: isti sistem je bio na snazi i u istocnoj Njemackoj - to je naime broj ove oblasti i jedina je oznaka koja igra ulogu i koja je konstatna na tablici).

Usput receno, onaj doktor iz gornje price je zavrsio na kraju storije mortus pijan (je, je ni oni nisu imuni na gluposti) i s tetovazom "Hrvatska" na podlaktici. Ostaje jos samo da to objasni svojoj djevojci, koja nema nikakve veze s Hrvatskom. Moje bodove je dobio kad nam je pustio na plesnjaku Mesecinu od Bregovica i jos znao sve rijeci. Navodno je pjevao i Crvenu jabuku, to nisam cula, dok je on pjevao pred vratima nase sobe, ja sam cagala u disku broj dva. Ali dobro je znati da jos nisam za staro zeljezo.

Nasu malu ali vrlu grupu su vodile dvije Ruskinje (isto na postdiplomskom ovdje) i naravno to daje cijelom putovanju jednu insider dimenziju, da ne spominjemo cinjenicu koliko su te zene u stanju popiti i jos uvijek plesati cijelu noc?! Otkrile su nam tajnu "pametnog" konzumiranja votke, gdje vam ni nakon jedne litre dobro rasporedjene kroz vecer nece biti zlo ali neke od slika nastale iz tog razdoblja ipak ostaju samo za privatnu arhivu.

Kalinjingradjanima je mnogo lakse doci do Berlina nego do Moskve, jer za ovo drugo moraju u duhu stare ekslave traziti tranzitnu vizu, koja kosta i nije je jednostavno dobiti. Tako da bi iz jednog domaceg grada dosli u drugi treba im viza jer vlak jedino kroz trecu zemlju vozi. I ceste su tako gradjene. Zato smo posjetili i litvanski konzulat da nam ispricaju sto poduzimaju po tom pitanju ;-).

I ovo je Kaliningrad



i jos.

Zene – Ruskinje su bombe. Velicina max. 36, ali maksimalno ( i to europska, a ne americka). U svo vrijeme boravka nisam vidjela zenu bez visokih peta ili bez sminke.
Ruskinje u svetom pohodu na muskarce. Neke upisu faks ne radi stjecanja znanja i kvalifikacija nego jer tako najbolje ulove perspektivne muzeve. Koncentriraju se na one u zavrsnim semestrima. I na sveucilistu smo bili dosta, nasim muskima su oci gotovo iskocile kolika koncentracija komada. Ako mislite da je recimo ekonomski faks u Zagrebu sminka, posjetite ruski ;-). Nazalost nekim zenama je to zaista jedina perspektiva u zivotu, naci dobrog muza.
I kad razmislite da svo svoje vrijeme i resurse ulazu u izgled onda rezultat zapravo i ne iznenadjuje.

Upad u bolji club je oko 15 eura u one ajmo reci tipa Kulusic je oko 5-6 eura. No dobro kad smo vidjeli parkirane Maybache na ulazu znali smo da cijena nece biti akcijska. Cuga u istim clubovima je oko 4-5 eura, i ako tamo ne nadjete nekog novopecenog poduzetnika, onda zna se – pravac upis na faks. U tu svrhu medicina i pravo kotiraju visoko.

Mnogi ducani rade 7 dana u tjednu. Puno je "Avenue Mall"-ova zapravo nekih 6-7 na tako mali grad. Ostali rade od ujutro do 22:00 navecer, ponuda u ducanima slicna onoj u Super Konzumu.

Moci cete promatrati i divan klasican nacin odlaska na sudar. Decko dotjeran, kosulja obavezno, cipele od cijeg sjaja oslijepite (ne bi vjerovali sto danasnji decki misle da je cool?! Ne decki dragi, nonsalantno i cool NE znaci zmazana zgelirana kosa ili prljave tenesice). Uglavnom, takav jedan ispoliran primjerak nosi uvijek ruzu na sudar. Tak je bilo i kad sam ja kretala na dejtove.

Ducani su puni zapadne robe. U usluznim djelatnostima zaposlenici su vecinom neljubazni i spori. Na ljubazan pozdrav odgovoriti ce rijetko. Zena na recepciji navodno najpoznatijeg hotela u gradu je uz raspanje noktiju (cemu se sa zapanjujucom koncentracijom posvetila dobre 2 minute prije nego je digla pogled na naseg voditelja) mi se obratila sa "djevuska" a moras me bas to pitati. Nakon pocetnog soka nekako smo se snasli. Nasa ruska voditeljica puta je od te na recepciji barem 6 -7 godina starija ali je bila u trapericama i mokasinkama i bez sminke i kao takvu ju bas i nisu dozivljavali. Kao takvu vas uopce nece dozivjeti u Rusiji. Barem ne kao zenu.
Isto tako u bolje diskace vas ionako nece pustiti u trapericama ili ne daj boze ravnim cipelema sa bilo kojom natruhom sportske komponente. Vec su i balerinke sumnjive.
Dakle za izlaske se fura potpisano i ekskluzivno. Isli smo i na go go plesacice na stangi. U prosjeku smo spavali 4 sata na noc i tako iz dana u dan, a po danu marsirali po terminima, znamenitostima i ducanima.

U sljedecem broju vise informacija o samom gradu, cijenama i znamenitostima.

Ovako izgleda moderna protestantska crkva.

Otprilike ovakve zene hodaju po gradu, stotine njih. Nije tajna da business sa posrednistvom pri
nalazenju ruske partnerice cvjeta.

Link na crkvu (Gedächtniskirche).

Cijene – primjer dvije litre vode, 2 cokolade, krema za lice (izgubila svoju jos u Berlinu), 10- ak kolaca za sve nas i zvake su kostale oko 9 eura.

Nedjelju smo proveli u sauni te u nacinalnom parku prije saune, ukljucena trekking eko ruta po sumi i kisi od 20 km. Onda kad smo konacno dosli do obale i bili ionako mokri, skinuli smo se ( i nase ruksake i goretex jakne i hi tech tenesice) i otisli okupati u Baltik, neobican osjecaj, pada kisa a vi se kupate. Priznajem kad sam s tako mokrim cipelama dosla natrag u hotel, to mi je bilo prvi put u zivotu da nisam mogla oprati pod vodom i sapunom smrad sa nogu. Ne ponovilo se LOL. I to sve nakon sto smo noc prije dzuskali u disku do cetiri ujutro

Vise slika s te avature sljedeci tjedan.

Kaliningrad – nakon 2. svjetskog rata to je bila zatvorena vojna zona. Niti se moglo unutra niti van, od 1991 se podrucje polako i sporo otvaralo i to samo za domace turiste. Nekoliko godina kasnije oni sa istocno pruskim korijenima smiju vidjeti domovinu svojim djedova i baka. Po velicini, druga luka u Rusiji a prva po tome sto je svih 12 mjeseci nezaledjena. Grad 1996 postaje slobodna trgovinska zona. Strana automobilska industrija proizvodi tamo neke modele automobila, bili smo u pogonu i promatrali kako se radja auto, fotke slijede.
Usprkos poreznim povlasticama broj investicija je trenutno malen. Zasto?
Politicki razlozi, korupcija, centralisticki sistem, opasnost separatizma. Spekuliralo se neko vrijeme da ce grad postati Hong Kong sjevera ili barem Monte Carlo. No, lokalnih banaka vise nema (nekima je pro forme ostalo ime) sve je u centralnim moskovskim rukama.

Zvijezda



Dio sveucilista.

Poseban zaposlenik tkz. plocobrisac – ah ta komunisticka zanimanja (u smisu svakome cemo izmisliti posao).

Sveuciliste Kant.

Nezaposlenost u gradu je mala, dapace nedostaje im kronicno strucnog kadra, konzul nam prica o svojim dvjema kcerima koje zive i rade u Moskvi i zaradjuju tri puta vise od njega. Primljeni smo u velikoj sluzbenoj dvorani, za stolom za kojim su donesene mnoge povijesne odluke, kad smo ga pitali zasto je tako komplicirano dobiti vizu za Rusiju, kao odgovor dobili smo protupitanje – a zasto je jednom Rusu tako tesko dobiti vizu za Njemacku.
Poslije u Rusiji smo se navikli na takve odgovore.
Istina, tesko je bilo dobiti vizu za Rusiju koju vam daju u sekundu ograniceno i ako vam slucajno kasni avion vi vec imate problem, jer vam je viza taj dan vezana zu redovan let voznje i to sto vama avion kasni 50 minuta znaci da ste 50 minuta ilegalno u zemlji i da morate ponovo za tih 50 minuta zatraziti (i platiti) vizu kako bi se smjeli ukrcati na avion kuci. Ali Rusima doci u EU je zaista teze. Nedavno sam pratila ovdje kolegicu junior researchera, koja nam je dosla na 3 mjeseca, ja sam joj prevodila i osjecala se doslovce izresetana pitanjima usred Njemacke. A sve kako bi ona ovdje smjela ostati ta 3 mjeseca.

Rusija ima novaca. Pitala sam konzula sto mu se svidja u Njemackoj (kasnije smo razgovarali i sa njemackim konzulom u Kaliningradu, taj dio drugi put) – toliko je tesko uzdahnuo da sam na tren pomislila da je to najteze pitanje koje je tog dana dobio LOL. Nakon krace pauze rekao je – piva i zene.

Ovakva putovanja su idealna za upoznati mlade zanimljive ljude s kojima vas vezu neki nezaboravni dogadjaji, pa onda saznate da je mladi crnokosi muskarac (inteligentan, povucen i smije se na pravim mjestima) medicinar koji vas je pozvao na vikend u Zenevi jer tamo pocinje raditi sljedeci mjesec i godi da je bas s vama razgovarao cijelu vecer ( i vise veceri) a mogao je birati 10-ak drugih slobodnih zena.

Zivotinja ima puno ( ne lutalica) psi na svakom koraku, njegovani i hranjeni, recimo i jedan sveucilisni pas.

Izlaz iz luke, bilo je tri popodne i nevrijeme.

te samo 10 minuta ranije.

Kod spedicijske firme Rosmoport.

Hotel Kaliningrad, mozda prepoznajete ovog striceka.

I tamo se zove bankomat



KD Avia nam je u avionu dala jedan tvrdi bombon i casu soka. Ne, karte nisu bile posebno povoljne, u usporedbi s ovim mi je i Lufthansin sendvic od prije nekoliko tjedana izgledao kao delicija.
U gradu (450 000 stanovnika) sa okolicom oko 900 000 ima vise automobila nego stanovnika pa ujutro i navecer gradom vladaju neopisive guzve, mnogo gore od onih zagrebackih. Grad ima prekrasna jezera i mnogo zelenila, siroke ulice, tipicnu socijalisticku arhitekturu, nitko se ne veze pojasem i svi puse. Ekspresno sam isla obnoviti znanje cirilice.
Prvu vecer smo isli na nummer sicher i otisli u neku in pizzeriju u gradu, po osobi smo platili oko 15 eura za zaista divovsku pizzu koji ni nasi najkrsniji momci nisu mogli pojesti do kraja – prosjecna velicina je pola metra. Restoran je na Lejinskom Prospektu desno prema centru grada, za nas je to bila o.k. cijena za domace je to skupo.

Na programu je izmedju ostalog bio i posjet popravnom domu za maloljetnike, odnijeli smo slatkise i majce, ovako kad vam oni pricaju sve to zvuci divno i krasno ali treba znati interpretirati odgovor koji dobijete (koji je zapravo vrlo rijetko odgovor na pitanje koje ste postavili) no najkasnije za 2-3 dana znate procitati izmedju redova.

Voda se pije samo flasirana. 10 dana marsa kroz rusku pampu bi umorilo i najizdrzljivije, ni sam kraj puta nije bio nimalo dosadan.

Zanimljivo je kako i svaka zracna luka ima svoja pravila, sto manja luka, to staromodnija oprema i vise terora za putnike. Na Plesu sam i cipele morala skinuti, prvi put u zivotu a letila sam zadnjih mjeseci dosta posvuda.

Zagrebacka medjupostaja i jos. Kupaona u granitu, izrazito cisto, cijeli hotel je renoviran.

Na kraju prikaz ulova, jednu ogrlicu od turmalina moram jos slikati, ovo su cipele iz Rusije.

Te jedne iz novog Avenue Mall-a, trebale su mi hitno jedne za sprovod.

A evo i par fotki najdrazeg grada na svijetu, slikano dok smo na trgu popili zadnju zagrebacku, prije odlaska na aerodrom.







Katedrala. Jos Dolca.





I moji profaci su dobili licitarska srca i stavili da im visi na faksu .

Kaj je najbolje, moj mentor sad i je u Hrvatskoj na odmoru tam sam ga ja poslala :)

Ivica i Marica i terasa.

Ovdje se dobro klopa a i ovdje



Ovim putem i javno pohvaljujem muzica. Nadmasio je ovaj put sam sebe. A nije on uvijek bio tako dobar ;-) no pametan kakav je, shvatio je da smo si dobri kad pazimo i mazimo jedno drugog.
Uglavnom, docekao me blistavo ociscen stan (sto je vjerojatno radio vecer pred moj dolazak, u petoj brzini, ali nema veza, cist i mirisan stan je cist i mirisan stan, ne?), buket ruza na stolu, na krevetu bas moja omiljena cokolada i uredno slozen slip za spavanje?! U pecnici kolac, ispekao je prije nego sam stigla, taman se lijepo ispuhala para dok me pokupio. Frisko presvucen krevet. I ne, ovaj put jastucnica nije bila svaka svoje fele! Kad sam ga izljubila i on mi ponovio koliko sam mu falila (lijepo je to jos uvijek cuti nakon svih tih bracnih godina) rekla sam u sali – ili sam ti fakat falila ili si sarao okolo he,he. Kako bilo da bilo, lijepo se vratiti doma, lijepo je da te netko doceka i to na ovakav nacin . Lijepo je do ceg smo zapravo dosli nadopunjavajuci se skupa, iako je priznajem bilo vjerojatno lakse odustati pred prvim bracnim sranjem. Ali lakse cesto nije ni pametnije ni bolje.

Arte – ovo je mjesec Almodovar-ovog filma, ljubitelji paznja!
Osim toga krajem mjeseca dolazi odlican film Die Frau vom Checkpoint Charlie. Preporucam!

http://www.mdr.de/boulevard/2892885.html

Sletili smo iz Zagreba, otkljucali stan, 15 minuta kasnije zvoni telefon, ja si mislim, wow koji tajming, zove susjed kat ispod i kaze – jel zna netko kod vas zavezati kravatu? Posaljem muza dolje, muz je naime na jednoj vaznoj manifestaciji bio jedini bez kravate i pogadjate nakon toga vjezbao dva dana dok ju nije i u snu znao zavezati...sto mi daje ideju za jednu novu temu....

Danas se udala jedna posebna osoba, draga Zeljka iskrene cestitke, sigurno si bila najljepsa , dobrodosla u klub udanih sto bi tebi bilo bolje he,he.



One fotke koje su za cenzuru cu staviti na forum jedan privatni, sluzbene ovdje, curke da znate da nisu samo one pijane fotke sve sto imam za pokazati s puta, navratite i ovdje.

Nazalost nisam stigla zadnja 3 tjedna citati vase zanimljive blogove, niti cu to stici sljedeca tri. No sve vas puno pozdravljam.
Dok vi ovo citate ja ceznem za jednim mirnim vikendom, jednim u kojem necu raditi bas nista. Dotad, ostajte pozdravljeni.

Spasiba za citanje i wsevo dobrovo!