JJA

Rusija:

Bili smo u tvorinici zapadnih automobila, i opet smjeli slikati stvari koje tesko da bih kao turist ikad dobila za vidjeti. Moje odusevljenje prikazuje i nemali broj slika, uzivajte.
Pored ostalog ovdje se grade i BMW-i jer po komadu vozila ispadaju jeftiniji nekih 8000 eura, naravno u Njemackoj bi radnika platili barem 1500 eura a ovdje ga plate 200 eura.
Detalj 1, benzin.



Novi autici.
Detalj 2,
detalj 3,
detalj 4
Ruski obicaj je da u dvoristu svake tvornice imaju slike inzinijera koji tamo rade, malo cudan oblik egzibicionizma ali eto kako to izgleda.
detalj 5
detalj 6

Novoupakirani tutach,



Ruske tablice.


Koliko komada auta su u zaostatku mjesecno, ako dakle cekate svoj naruceni i placeni autic, pogled na ovo bi vas mogao deprimirati.
Rampa za zadnji test novog autica.

Prirodni izvori: sol, ulje, jantar, torf eng. peat, hrvatski molim pomoc.

Kurische Nehrung – jedinstven krajolik na svijetu, nema dva ovakva, pod UNESCO zastitom:





Baltik u svoj svojoj ljepoti i edel kaficima sa koznim foteljama vani - Svetlogorsk sa svojim nobl kaficima kafic.








Jednu od slika ste vidjeli u proslom postu, jako mi se svidjelo upoznati i ovo cudo prirode, evo jedna zracna slika:



Evo i karte.
da si mozete lakse predociti o cemu se radi.

Sprava za upravljanje mrezom..

Stanica za ptice.
Tamo je i jedistvena bioloska stanica za ptice, kao sto vidite mreze su ogromne i kao takve razlog da ih ptice ne percipiraju kao mreze, onda ih izvade, prstenuju, izvazu (i mi smo prisustvovali jednom takvom procesu) obiljeze i puste dalje. Svaka ptica se unese u protokol sa vrstom, tezinom, brojem prstena, mnogo ptica se svake godine vraca, zapravo im je ova mala kopnena mrlja idealan odmor kada lete preko velikih vodenih povrsina, a neke cak ni ne percipiraju tako uzak komad zemlje kao kopno, kazu ljudi koji rade desetljecima s pticama. Nemali broj puta ulove i sismise, priznajem ovo mi je bilo prvi put u zivotu da sam dotakla sismisa, ne moram nuzno ponoviti.
Tragovi.

Druga specificnost je da ptice lete jako nisko, bas zato jer su zbunjene jel to sad voda, kopno ili nesto trece. Pa vi secete a oko koljena vam lete ptice, vecina njih. Uglavnom 50 cm iznad tla. Tako kad ovdje prstenovana ptica sleti u Zagreb odmah znaju gdje je prvi put uocena, znaju mnogo vise o njenim navikama i vrsti, sve sto ne bi znali da se ptice na ovaj nacin ne proucavaju. Ulaz se ne naplacuje ali stanica zivi iskljucivo od dobrovoljnih priloga pa preporucam da po osobi ostavite barem 2 eura.

Napad divovskih komaraca

Iako su nas na ovo upozorili ja sam mislila da ipak tako lose ne moze biti. Moze! U roku od pola sata imala sam 37 uboda koji su drugi dan natekli a treci dan i nabubrili.
Jedan ubod u ruku i ruka mi je zapremila divovske razmjere, pa kad bi se nekome trebala predstaviti s imenom i funkcijom – pruzila bih ruku i rekla; zovite me zena "with the hand" LOL. I kad nam je trebalo leda za votka druzenje, a leda ni za lijek, poslali su mene u kuhinju i samo sam pokazala ruku i jadne zene se uhvatile za glavu i odmah mi donijele 2 vrecice leda, bila sam zvijezda partija – ona koja ima led he,he.
Uglavnom komarci su dugi oko 6-7 cm i bodu kroz sve, traper, goretex, plastiku, tenesice, imam fotku gdje me istovremeno tri bodu u istu nogu, kolega je slikao prije nego ih je rastjerao. Ovako krvolocne nisam nikad ranije u zivotu dozivjela. Tu ne pomaze Autan.

I kad jednog sredite, osim sto cete dobiti DIVOVSKU mrlju krvi na odjeci, njegovi kolege namirisu da ste ga sredili i onda tek navale na vas za osvetu. Zamislite panike kad smo konacno krenuli dalje i skuzili da je jedan s nama usao u bus i da se vraca u civilizaciju.

Komaraca ima uz vodu, sad sam na Ohridu i ima ih, ali onih normalne velicine, ovi ruski su bili kao iz scena horror filmova. Uglavnom drugo jutro smo svi osvanuli ispikani i sargopirgasti, divota.
Drugi put cu se obuci kao glavni negativac filma Znam sto si radila proslog ljeta, pa da vidimo cija majka crnu vunu prede.

Nakon jednog takvog marsa najbolje nam je sjeo Borsch link, glavno da je toplo i tekuce. Na kraju caj iz samovara. Porcija je oko 2 eura. Lak za nokte je skuplji nego u EU, ali nuzda je nuzda, shvatiti ce zene.
Nadmasila sam sama sebi kad sam – u roku pola sata se otusirala, oprala kosu, posusila, presvukla, nasminkala, kupila u shopping centru preko puta sjajilo za usne i lak za nokte i u taksiju do restorana namazala i njih. Oni koji su me pola sata ranije vidjeli mokru, pokislu i ne bas mirisljavu su trazili rupu u matrixu kao jedino objasnjenje te preobrazbe, no umori to, ne bih se tako spremala bas svaki dan.

Ducani po provinciji su svi one vrste gdje vi govorite (ako ste te srece da znate) sto bi, a teta prodavacica vas sluzi iza pulta, ako ne znate ruski, pokazujete prstom i nadate se da ona zna da vi mislite na bocu vode a ne na sirovu hrenovku do nje.
Dakle ducani alla Tante-Emma- Laden.. Bila sam osim nasih organizatorica, jedina ne-Nijemica na putu i moram reci da se oprecno glasu koji ih po Hrvatskoj bije, isti znaju i zabaviti kako treba, i cagati u paru i da su prijatelji u nevolji (da ne ulazim u detalje).

U grupi nas je bilo doktoranta raznih smjerova od medicine, fizike, povijesti, kulturne antropologije, pa smo bili odlicno informirana grupa, uvijek je netko od nas bio strucnjak bas za to podrucje.

Kape sa crvenom petokrakom bas i nisu rijetka stvar, iako deklarirana ne-jugonostalgicarka, ipak se sjetite nekih starih vremena, pri pogledu na iste.

Ovo sve pisem po sjecanju usred Makedonije, pijem kavu na obali Vardara i "kucam". Pa nemojte nuzno traziti strukturu gdje je mozda danas nema ;-). Za one koji pitaju kad ce kozmetika i hoce li – hoce. Ali sljedeci mjesec, kad raspakiram kofere i vratim se svakodnevicu. I sad po Makedoniji slikam i isprobavam kozmetiku kako bih imala dobrog stofa za sljedeci tekst.

Ako zelite klopati po ruski i glumiti turiste restoran Soljanka je prava adresa, dobiti cete rusku klopu i zapadno europske cijene. A mozete usput i posjetiti zooloski vrt koji je odmah iza restorana. Restoran nosi ime po istoimenoj ruskoj juhi - http://de.wikipedia.org/wiki/Soljanka

Vegetarijanci nemaju puno srece u Kaliningradu, ovi nasi su se prehranjivali palacinkama i pomfrijem citavo vrijeme.

U Badeortu Svetlogorsk-u nas je primio i pravoslavni svecenik. Malo je vjernika u Rusiji i od njih svega polovica zaista i prakticira svoju vjeru, pogotovo u ovoj bivsoj vojnoj oblasti. Kad sam ga pitala sto misli o katolickim kolegama odgovorio mi je – ja sam u zivotu vidio samo dva katolicka svecenika i to na televiziji i dobro tako.

Tipicna kuca Svetlogorsk.
Mali obalni kolodvor.

Ako vam se ne da ponovno stepenicama penjati sa plaze do grada mozete se za 30 centi voziti uspinjacama koje se nikad ne zaustavljaju pa morate uskociti u njih, meni se svidjelo!
Uspinjaca.



Imali smo i jedno popodne sa ruskim studentima, lijepo iskustvo! Tamo se pocinje studirati sa 17 i sa 21 su gotovi s faksom pa eto ono sto me cudilo prije nekoliko godina da nam dolazi ruska kolegica koja sa 24 ima zavrseni doktorat, sad me vise ne cudi.

Studirati je tamo i dalje pitanje casti, sveuciliste ima divnu lokaciju, puno je zelenila i sam proces obrazovanja ima malo vise respekta nego u zapadnim zemljama, no za razliku od Rusije, u zapadnoj zemlji ipak ne morate diplomu po zavrsetku objesiti macku za rep.

Muzic me pokusavao dobiti na mob tijekom puta ali nije mu bas uspjelo, ja sam zvala kad smo sletili i ugasila mob. Ionako na svih terminima jest sramota da doticni zvoni, ovako sam bila na miru da je sve u redu. A ima nesto i u tome da sam zadnji slican rooming razgovor platila 50-ak eura, a bio je kratak. Onda je preko recepcije saznao da sam u toj i toj sobi i pokusavao neumorno, dobio me peti dan negdje oko tri ujutro LOL.

Jantar je sveprisutan i povoljan, ali ako slucajno nadjete vece komade na obali i neobradjene ih prenosite preko granice, lako bi mogli zavrsiti iza resetaka pod osudom iznosenja nacionalnog blaga. Mozda se neki sjecaju, proslo ljeto je tako ljetovala u Turskoj jedna sasvim prosjecna njemacka obitelj, deckic je na plazi stavio neki kamen u hlace i roditelji to nisu primjetili i nedugo nakon toga na aerodromu je uhicen otac jer je pokusao prokrijumcariti nacionalno blago, neki mineralni kamen i trajalo je jako dugo dok ga je supruga sa vojskom odvjetnika uspjela izbaviti iz tog turskog zatvora a nije bilo sigurno hoce li ikad vise izaci ziv.

Zato vas na ulasku u zemlju upozore da ovdje ne vole takve sale i da, ne ruski zatvori nisu previse udobni. Ovdje je ujedno i jedina tvornica jantara na svijetu, cijene za prstenje su oko 10 eura, ogrlice isto, a rade gotovo sve sto si zamisliti mozete, od nozica za otvaranje pisama, do vaza, podmetaca itd. No, ja ne volim smedju boju. Niti u stanu niti na meni. Pa sam se natrazila da nadjem u ovom jantarskom carstvu nesto sto NIJE jantar, nasla sam predivnu ogrlicu od turmalina (Katzenaugen) za samo 6 eura!?!
Nosila sam je zaljubljeno ostatak boravka u Rusiji i ama bas svaka zenska iz grupe me pitala gdje sam to nasla. E ne moze. Zeleno je moje. Volim zeleno. I radna mi je sva zelena.

Da su Moskovljani u nekom lokalu prepoznati cete po tome da su glasni. I sirovi. I da masu krupnim novcanicama kad narucuju. Djevojcka – osorno ce zazvati.

Grad je tek 1946 postao Kaliningrad (nakon postdamske konferencije). Od 1950 je hermetski zatvoreno podrucje i pocinje sistematski izgon Nijemaca. 1996 postaje posebna ekonomska zona. Bili smo i gosti gradske Gebietsduma-e.

Shopping ulica – Lenjinski Prospekt. Nekoliko zgrada posve identicnih Mamutici (Zagrepcani ce znati.)
Kalinigradska oblast lezi na teritoriju EU mora, domaci svoj grad zovu "Kenig" (König) i vole ga jako.
Novoobnovljeno ribarsko selo. Vise o tome u sljedecem tekstu.

3/4 zemlje je neobradjeno, gdje god oko seze divlja priroda, divlja i melakonicna.

Ovdje cete naci i jednu od svjetski najpoznatijih vrsta plemenitih konja. Vise o tome u sljedecem tekstu.

Rominter Heide: jedna od posljednjih europskih prasuma.

Jantar : zlato sa Baltika. I pjescane dine, pustinja u malom.
Thomas Mann je na promenadi Svetlogorskog sagradio vikendicu, 50 godina iza zeljezne zavjese sa drzavnom granicom po sredini mjesta.

Prvi turisti iz Njemacke su bili tkz. Heimweh- turisti, nostalgicari. Kant recimo nikad nije izasao iz Pruske i malo njih zna da nikad nije napustio danasnje rusko tlo.

Uz cestu prema obali mozete kupiti sir, borovnice i domaci kruh.

Kulinarski specijaliteti:
juha soljanka, borsc (shch) fotka, kotlet po kijevski, bliny , Pelmeni – prilicno slicno njemackim Maultaschen, plow, sapjekanka, syrniki – servirani topli uz crni caj Syrniky.
Vareniki su slatka verzija pelmenija. Tko nema novaca pije mineralnaja voda, a tko moze pije KRIMSKOJE – krimski pjenusac. Od pica jos: Stolicnaja,
, oprez sa Samogen, to je ono sto doma sami "ispeku" te ima preko 70% alkohola i ljudima nevicnim tim koncetracijama moze nanijeti neke dozivotne zdrastvene smetnje.
Balsam je letlandski crni biljni liker, ono sto vecina Nijemaca kulinarski trazi su knedle iz Königsberga; Königsberger Klopse ali njih bas vise i nema link.
Puno se jede kavijar i losos, a borsch je borsch samo kad mu se doda zlica kiselog vrhnja (smetana). Okroska – slatko kisela juha od kvasa i povrca, nekad jelo siromasnih ljetna juha. Piroskij.

Jako ruzna Samsung zgrada nalazi se na recimo Kaliningradskom Ku'damu (svi koji vole Berlin ce znati). Velika robna kuca nesto kao nasa NAMA se zove Wester. A veliki supermarketi su: Cash and Carry, Mega-Zentr, Victoria.

Posjetite i oktobarski otok i juzni kolodvor, zapravo glavni kolodvor.

Ono sto ce vam po svoj prilici upasti u oci su horde privatne policije u svakom shopping centru, a prije svega po jedan na svakoj blagajni svakog ducana. Ipak su oni jeftiniji nego da vam oduzmu dnevni utrzak.

Tipicni suveniri – osim spomenutog jantara i Matroschka, a ako imate vise novaca i volite piti caj – Samowar te razne umjetnicki izradjene skatulje.

Trgovina suvenirima u nasem hotelu je preporucena u vecini tur. vodica, cijene su fer, ponuda je dobra.

Najveci blagdani – Nova godina (jolka i nova god sa djed maross-om) i roshdestvo – Bozic u sijecnju. Slavi se i Dan zena te ruski Uskrs – Pasha. Ujedno i najveci praznik u pravoslavnoj vjeri, dalje praznik rada – pervoje maja. 12. 06 kao djen nezawissimostij tj. dan nezavisnosti. Te 7. i 8. studeni kao dan zrtava staljinizma.
Feste su Maslenica (Butterwoche) u veljaci/ozujku. Nakon toga su dani posta.
Most kod Pregela. Ribarsko selo, detalj. Vatrogasci detalj 2. Slikano iz vozeceg auta, sto se cini mi se i vidi.

01.05. pocinje i sluzbeno sezona kupanja tad i Swetlogorsk ima veliku festu. 04.07. je dan grada Kaliningrada. Kvart Amelinau je edel cetvrt sa krasnim gradskim vilama. Ujedno i potpuni kontrast betonskim blokovima u ostatku grada i ulicama nalik autoputu.
U Amelinau su smjestena i razna veleposlanstva, nakon 2. svjetskog rata ovdje je bila koncentrirana vojna i partijska vrhuska. Preporucam posjetiti i danasnji Fakultet ribarske industrije (Prospekt Mira), a nekadasnju sudsku zgradu.
Druga poznata shopping ulica je Moskovski Prospekt. Nacionalno pice mladih je Coca Cola.

Jasno je da su 2 tjedna malo za upoznati sve u mjeri u kojoj bi zeljeli ali svakako mogu reci da znam vise o Rusiji nego sam znala prije ovog puta.
Novi botanicki vrt ima preko 160 000 metara kvadratnih i izmedju ostalog tamo mozete vidjeti i japansku zvjezdanu magnoliju. Sve to u Ulica Lesnaja.

Katedrelny Sabor je zastitni znak grada, crvena crkva u stilu gotike sa poznatim bakrenim krovom. Zatim Trg pobjede te Dom Sowjetov, nikad zavrsen divovski projekt kojeg su za 750-godisnjicu grada (slika u proslom tekstu) ofarbali u plavo-bijelo.

Stranica sveucilista je www.albertina.ru



Park skulptura (Ostrow Kanta) i Kneiphof su sljedece znamenitosti.
Dobra stranica sa slikama je http://timediver.de/Kaliningrad_Koenigsberg.html.

Kraljevska vrata (jedna od sest) Koroljewskije Worota, neplanirano je postao nesluzbeni ratni spomenik, 1945 su "neprijateljima" skinute glave i tek prosle godine obnovljene.
Na Prospektu Mira je i glavna posta (Stab Baltiskowo Flota).



Gradsko jezero kao stvoreno za romantiku je Werchnij Prud.

Ono sto je Zagrepcanima Trg bana Jelacica, to je Kaliningradjanima njihov Trg pobjede.
Tamo se nalaze na sudaru, za kavu i sve ostalo. Fontane su nocu osvijetljene i plesu u ritmu muzike (tko je posjetio fontane u Pragu sjetiti ce se da tamo "plesu" na Vangelisa). Jedna divlja broncana ruza je omiljeno mjesto za fotkanje turista. Renoviranje trga nije prezivio Lenjinov spomenik, te je time novi simbol trga postala Christi-Erlöser katedrala i to prosle godine.
Uz gradsko ima i dvorsko jezero Nischnij Prud.
Ukoliko volite muzeje svakako posjetite muzej jantara (cini mi se jedini u svijetu), te muzej za povijest i umjetnost (jedan od must see je i Prussia zbirka umjetnina jos iz vremena königsberskog dvorca).
Dalje – muzej svjetskih mora, izmedju ostalog mozete tamo vidjeti i B 143, podmornica balticke mornarice.
Disko Universal sam mozda vec spomenula, u istom sklopu je i ekskluzivan restoran (edel und teuer). Vani cete vidjeti minimalno 15 vratara i ispred parkirane aute u vrijednosti nekoliko miliona eura (po vozilu). I to je na Prospektu Mira i radi svih 7 dana u tjednu, restoran je Mjod (Med).



Ako bi u Rusiji ipak radije klopali kinesko, onda Solotoj Dragon. Sa preko 70 ribljih specijaliteta, Ulica Polotskaja.

Pazite kad poklanjate cvijece u Rusiji da nije bijelo i da nije neparan broj.

Preko puta naseg hotela je bio nesto kao zagrebacki Importanne, ovdje Mega Zentr, u blizini sjevernog kolodvora. Za kupnju CD-a ili tamo ili Piramida u Ulica Cernjakowskowo.

Najbolji zlatar u gradu je Rubin na Lenjinskom Proskeptu.

Votke ima preko 50 vrsta, kalinjingradska marka je Stolicnaja i time medju povoljnijima. Tvornica je u gradu i imaju tvornicki ducan gdje je boca najskuplje votke oko 1 euro, usprkos nasem nagovaranju nisu nam ovo priznali pod edukativan program i tamo smo mogli iskljucivo fakultativno, pa smo nakon obaveznog dijela programa poslali muskarce.
Tvornica je na Ulica Klintceskaja, plava zgrada, ne mozete fulati. Nesto kao Dolac je ovdje Zentralnyj Rynok sa oko 3000 standova, ima svega od sibirskog meda do jabuka iz Kaukazusa.

Pogled sa hotela Kaliningrad:



i jos.

Kafic sa dobrom kavom te sa preko 30 vrsti odlicnih kolaca.

Djevojka na ulazu u ribarsko selo.

U slucaju pozara razbijte staklo.

Zgradu koju zovu Cudoviste, sagradjena direktno na obali


Slikano kroz prozor ribarske kule, jer je vjetar na krovu kule bio toliko jak da nas je skoro odnio, detalj



Obicaj da frisko vjencani parovi zakljucaju lokot na ogradu gradskog mosta i tako desetine tih lokota tamo stoje, zanimljivo za vidjeti. Obratite paznju na godinu na fasadi ove kuce, kuca je zavrsena taj dan kad smo ju slikali, zato i nosi usred povijesne slike godinu 2007.



lokoti...

Nocenje www.dona.kaliningrad.ru a hotel ima i dobar restoran Dolce Vita.

Ako se ipak odlucite za nas mega hotel (Kaliningrad www.hotel.kaliningrad.ru) NIKAKO ne uzeti sobu s pogledom na ulicu. Mozete i u hotel Moskvu, koji je poznat po tome sto ima berlinskog medvjeda na fasadi. Ili mali skupi hotel u kvartu sa vilama – www.oberteich.kaliningrad.ru

Ovo bi bio neki okvirni tecaj; 1 euro 33 rublji, 10 eura 330 rublji, 20 eura 660 rublji, jer su neke cijene u tekstu u ruskoj nacinalnoj valuti pa da se znate snaci.

U posti smo cekali dobrih 25 minuta iako je prije nas bilo samo troje ljudi u redu, taman kad smo bili na redu, zvoni privatni mobitel sluzbenice na salteru, ona se pogadjate – javlja. I prica. I prica. I jos malo prica.Od vremena kad sam pocela stopati proslo je 8 minuta: jel jeo, jel pio, jel mu bilo fino itd. Kad smo se poceli buniti onda je rekla ako ju pustimo da u miru obavi razgovor da cemo prije biti gotovi.

Jos znamenitosti: stara burza Dvorec kultury Morjakow, gradjeno na mocvarnom tlu Pregela, u toj zgradi je jedan od glavnih siki miki casina u gradu, pravo "in", skupo mjesto. Preporucam pogledati i stari botanicki vrt, ima preko 40 000 kvadratnih metara, drvece iz cijelog svijeta te djecji centar za ekologiju i turizam.

Kava je u Rusiji mnogo losija nego u Makedoniji ali o Makedoniji cu neki drugi put.

Hotel ste vec vidjeli, to je centar, Lenjinski Prospekt. Na svakom katu hotela sjedi jedna floor-dama. Cija jedina funkcija je ocito da bude neljubazna, te da cita svoj debeli soft cover ljubic. I raspa nokte. Prava multitasking zena! E da i zna strogo gledati. Odzdravljati ne zna. Pozdravljala sam ju prva dva dana a onda skuzila da mi je uzalud. Opcenito cete se nacekati ako ocekujete ljubaznost. Ima je. Ali ne previse.

Prijelaz preko ceste:

Avantura hoch drei. Cesto i do 8 traka, semafora ima na svakom trecem raskrscu i kako dani idu, okurazite se i vi. Jer, drugo vam ni ne preostaje. Na zadnji dan se vise ni ne sjecate kako je to bilo prelaziti cesto po pravilima .

Mogli smo naravno i u skuplji hotel, odlucili smo se na ovaj, a razliku u cijeni nocenja, barem 800 eura po osobi smo odnijeli u djecji dom. Obecali su nam za te novce kupiti djeci televiziju i igracke i sloziti tobogan u dvoristu i poslati slike istog. Lova je pala kao na vruci kamen i donijela osmjehe na lica koja i nemaju previse razloga cesto se smijati.

U hotelu smo ionako samo spavali i to jako jako kratko, sobe su male, dorucak je odlican, nekoliko vrsta palacinki, puno friskog voca, ma svega, ama bas niceg nije falilo ni razmazenim njemackim gostima. Recimo onaj doktor iz proslog teksta je uredno svako jutro slistio po 14 palacinki, 14 je bio njegov broj. I ne, nije debeo, dapace, treniran i cvrst. Sokirano sam gledala kako te kolicine nestaju pred mojim ocima i polako jela svoju drugu tog jutra, vise si nisam odobrila.

Sto se hotela tice ne moram imati luksuz, ne furam se na te "wanna be" pa da poslije 3 mjeseca otplacujem 3 nocenja. Ali mora biti cisto, a ovdje to nije bilo. Niti bi bilo bez obzira koji hotel uzeli. Cisto da se zna.

Posjetili smo i poduzece Seestern – 100 000 tona u godini je njihova norma ulova i to je 10% europskog prometa. Imaju flotu od 50 brodova, riba se izvozi u europsko inozemstvo, ne proizvode konzerve. Opcenito, ako volite ribu, necete ostati razocarani u ovom gradu.
Evo koje vrste ribe love.

Sasvim normalna stvar ocito, za vrijeme prezentacije iako ga slusa citava jedna grupa, lik se javlja na mobitel i ta da da dam – prica! Obavlja razgovor, dize pogled na nasa sokirana lica i tek tad uvidja da se bonton ocito razlikuje.
A mozda je razgovor i bio insceniran da dobijemo dojam da pred nama sjedi ipak pravi pravcati manager . Ribu zemlja koja od njih to uvozi preuzima direktno na moru, friskije ne moze. Ima preko 50 firmi za ulov ribe ali oni su medju najvecima.
Poduzece je osnovano prije 10 godina i love po svim svjetskim morima, bilo je zanimljivo ponovo nakon dugo vremena sjesti u fakultetske klupe tj. na stranu gdje su studenti, s druge strane sam ipak malo cesce.

Jedan od planova za sljedecu godinu je da odemo zakoniti i ja na Ostsee i do St. Petersburga. Uglavnom, imati cete sto citati i sljedece godine.
Ova godina nam je vec rasporedjena, biti ce tu nekoliko kratkih ali slatkih putovanja i sva sila gostiju kod nas iz raznih krajeva svijeta, neki samo 2 dana, a neki i po 2 tjedna.

No nastavljamo u revijalnom tonu, fakultet je jos uvijek prilicno formaliziran, svi dolaze u odjelima/kostimicima.
Sikerija cista.

Vrijeme- kisa je padala svaki dan. Gotovo smo se osjecali kao u Njemackoj. Recimo kisa bi pala ujutro, namocila bi vam cipele, onda bi zasjalo sunce, upeklo, tocnije receno.
Vi bi se osusili, cipele bas i ne. Onda tri sata kasnije, opet pljusak. Herlich.

Naravno da je i odredjeni izazov provesti tako intenzivno dva tjedna sa dotad posve nepoznatim ljudima, recimo nekih 18 sati svaki dan. Gdje je u grupi vrlo moguce da od svih njih barem jednu osobu ne simpatizirate. Zato, oni koji nisu u stanju biti pristojni i kad su totalno iritirani sitnicama – nek razmisle dvaput prije nego odu na ovakav put.

Priznajem, da su me s vremenom neki zaista poceli smetati, oni kojima se stalno piski samo ne onda kad se stane na pis-pauzu. Oni koji su stalno zedni ili gladni ili im je zima, pa iskljucite klimu i lovite zrak. Uglavnom – odrasli sa osobinama djeteta. I to ne onim osobinama koje nas kod djece fasciniraju ;-).
Je, i ja volim svoj komfor i uzitak duuuuugog dorucka i duuuugog tusiranja ALI ima situacija kad se morate najesti za manje od minute jer vas grupa ceka i kad morate malo pretrpiti do slijedece pis-pauze i kad se otusirate za 3 minute jer u protivnom vasa cimerica nece imati ni 10 sekundi za tusiranje, dakle situacije kad ne silite cijelu grupu da se rikta po vama.

Imali smo termin i kod ombudsmanke u institutu za ljudska prava za kalinjingradsku oblast, pruzaju usluge savjetovanja, analiziraju zasto je doslo do povrede i kako to u buducnosti sprijeciti, godisnje izdaju publikaciju sa slucajevima koje su obradili, ljudi su generalno jako lose informirani o svojim pravima i ne znaju da mogu i smiju ocekivati vise nego prije 20 godina.
Samo u ovoj jednoj oblasti imaju godisnje preko 1000 slucajeva, djeca sa poteskocama u razvoju imaju nazalost los status u zemlji, najcesce su upravo roditelji ti koji ih zatvaraju doma i ne salju u skole?!
Vise o tome na http://www.ombudsman.nm.ru/

Igrom slucaja sam posjetila i sveucilisnu bolnicu.
Eh to je bila avantura. Da nisam sve slikala (i obecala ne staviti sve slike online) tesko da bih drugi dan i sama sebi povjerovala. Dakle prica iz rubrike "da ne vjerujete": Naime taj medicinar s kojim sam se sasvim dobro slagala je zapravo bio neuro-kirurg i zelio je pozdraviti svoje ruske kolege.



Tako da smo se nas dvoje uputili u bolnicu, ostatak grupe je nas poduhvat ionako osudio na promasaj, a iskreno receno u vecoj grupi ionako ne bi ostvarili sto smo naumili.
Bez da su nas pitali za osobne ili obrazovanje pokazali su nam cijelu bolnicu s time da je kolega umalo zavrsio i sam na operacijskom stolu LOL. Naime pitali su ga gdje ga boli i prije nego sam stigla prevesti on je pokazao na glavu i srce, misleci pri tom da je specijalizirao podrucje glave i kardio. No one su u cudu gledale kako jadan covjek jos uopce stoji na nogama kad ga tako posvuda boli, ja sam pokusavajuci ostati ozbiljna, posredovala a njemu su vec gurali pidjamu da se presvuce. No eto sve je dobro sto se dobro svrsi, pa smo i to razjasnili, dapace ljubazno nas je na razgovor primio i sam sef kirurgije (kad smo skuzili pred kim stojimo bilo je prekasno za tremu, u Njemackoj dobiti termin kod sefa kirurgije treba vam preporuka, 3 mjeseca najave i debeli razlog).

Uglavnom, ugodan covjek samo ne zna strane jezike. Slikala sam ih i to ce izaci u njemackim novinama sa mojim polulegalno snimljenim fotkama.
Na kraju su nam ponudili da prisustvujemo jednoj operaciji. Ja sam bila protiv. No kolega me eto zelio bas na licu mjesta impresionirati. Pa je pokazavsi prstom na mene rekao i djevuska ce se obuci. Sto sam ga pri tom grdo gledala nis nije pomoglo. Pomogao mi je da se obucem, vecina opreme se iskuhava i ponovo koristi, dobar dio cega se u Njemackoj samo jednokratno koristi jer je tako jednostavnije.
No da, djevuska je mislila, jel mi ovo trebalo? Ali svakako jedinstveno iskustvo.
Znali su da ja nisam te struke ali kao kolega moj garantira za mene, njega su odmah provjerili jel zna sto, on kaze da se neke geste i mimika koriste univerzalno u medicini i da su ga tako testirali zna li on sto, dezinficirao je posjekotinu skupa s njima, pacijent je imao ogromnu povredu na glavi, ja bih to doslovce rupom nazvala i prizor je bio sve samo ne za mene.

Poslije je on meni objasnjavao kako je to bila rutinska stvar koju je i sam desetak puta radio i da cak nije ni bilo nesto posebno uzbudljivo (meni je!) a ja sam opet gledajui iz svoje struke govorila kako nas ipak nisu trebali pustiti tako daleko. Jer mogla sam ja biti neka ludjakinja s ulice koja zeli nasljedstvo covjeka na operacijskom stolu ;-) i mogla sam itekako nastetiti. Cak i cinjenica da kolega ima medicinsko znanje ne bi smjela biti jedina potrebna vizitika da se udje na operaciju. Malo cudan feeling, zar ne, da netko s ulice useta dok vas operiraju, doduse u sterilnoj odjeci, ali ipak.
Sad covjek misli da su svi Hrvati opiceni i samo sam ucvrstila njegovu zelju da jedog dana ozeni neku Hrvaticu. Malo nas je zabrinulo sto nismo racunali da cemo tako daleko doci pa nismo ni uzeli nikakvu bobonijeru da damo u zahvalu pa smo malo gruntali sto cemo sad. Ja sam rekla da je rijesenje vrlo jednostavno; on – mlad perspektivan dobroizgledajuci doktor, a sef kirurgije smo culi ima odraslu kcer. Po svoj prilici kcer u dobi za udaju (heiratswillig noch dazu) i umjesto cokolade ponuditi cemo njega, sto ces bolje.

Nakon toga je prezentacija u luci Kaliningrada bila nesto sto bi me recimo mnogo vise dotaklo da sam imala prije toga neki normalan, obican dan. Pohvala jako zgodnom referentu (Nikolaj nam se poslije pridruzio u disku, da, kad sam mislila da je dobar, nos me nije prevario) i prvoj prezentaciji na engleskom.
Mlada nada firme, sarmantno je odgovarao na vrlo skakljiva pitanja, i sam je grad okarakterizirao kao vrlo europski orjentiran i on sam na odmor ide u zapadnu Europu.
Jedan dio Baltika ce morati zatrpati pijeskom jer to je jedini nacin da se luka prosiri, a obujam posla zahjeva vise prostora.
Prvi put sam vidjela tako izbliza teretnu luku, iz ocitih strateskih te sigurnosnih razloga je privatnim osobama strogo zabranjen pristup zatvorenom dijelu luke, slikati nismo smjeli ali ni Schwarzenegger se ne bi posramio nekih scena, opasnih kontejnera u zraku...

Luka Kaliningrada.

U luci radi preko 7000 radnika, a sama luka ima posebnu geografsko-stratesku poziciju za europski transport-koridor, (medjunarodni koridori broj 1 i 9), prvi je Helsinki/Varsava, to su medjunarodno dogovorene rute.

Kad sam managera pitala sto misli o sindikatima, dobila sam povijesni odgovor – sindikati su dobri, jer kad s njima ugovorimo minimalnu nadnicu onda to znaci da radnici vise nemaju prava traziti povisice bez obzira koliko dobru dobit mi naknadno ostvarimo.
Posjetili smo i terminale uzduz 43 km dugog kanala, ovo je ujedno jedina ruska luka koja je bez leda tokom cijele godine. Uz to su VTS (Vessel Traffic Service kontrolirani, to je medjunaroni monitoring sistem, elektronska kontrola na svjetskoj razini ) kontrolirani.


Posta je plave boje, za slucaj da trazite zutu.

Dalje smo posjetili TACIS local support, tehnicka pomoc za nove nezavisne drzave, razmijena tehnologije, know how itd. na podrucju poljoprivrede, industrije i otpada.

Jos malo o klopi: svako jutro sam doruckovala palacinke i sendvic sa sunkom, na putu nisam dobila nego izgubila 2 kile. Ruska je hrana vrlo izdasna i masna, klimatski uvjetovana.
Nama zdrastveno osvjestenim EU-ovcima je nemali broj puta bila preteska. Puno se radi sa tijestom, jajima i sirom, ponuda u pekarama je slicna hrvatskoj. Meso je cesto zapeceno sa sirom, kolaci nisu od dijetalne sorte, dapace jos uvijek ih rade sa pravim margarinom – sjecate se svadbenih kolaca prije 15 godina?
Imaju odlicnu pizzu. Izmedju obroka drzala sam se na zivotu bananama.

Ako zelite fino jesti idite u restoran 12 stolica, rucak je oko 500 rublji, mjesto je kultno i koristi se za dobre klubske veceri, literarna citanja i slicno, to je zapravo luksuzno uredjen podrumski prostor, sa SAVRSENO udobnim koznim foteljama, klopa je dobra, muzika isto i ovo je omiljeno mjesto ruske inteligencije za vecernji drink i snack. Ali – ovdje rucajte/vecerajte samo kad imate vremena. Na naruceno jelo se ceka minimalno 35 minuta, mi smo cekali 50 minuta i da ne bi zakasnili na sljedeci vazan termin pojela sam najbrze u svom zivotu odrezak. Minuta i 10 sekudni za cijelu porciju sa prilogom. Ne preporucam.
Restoran je isto na dugackom Prospektu Mira i ima sarm pravog mornarskog puba (francis drake) sa crnom Bombardier pivom.

Disko Wagonka ako ne spadate u sikeriju za Universal, ovdje ce vas upad kostati max. 5 eura, ovisno o danu i programu. Centralnih informacija nema, niti sluzbe koja bi te usluge nudila telefonski.

Neki od gradskih rituala su i da frisko vjencani par odnese cvijece na kantov grob (kod katedrale), cijene ga, doduse vecina nije citala nista od njega ali cijene ga kao filozofa.

Memel i Pregel, predivni Trakehner konji. Memeldelta i sir. Nigdje nema ljepseg jantara nego na promenadi Svetlogorskog. Na granici sa Litvom. Za pasionirane bicikliste preporucam rutu za Gilge.

Tramvaji su puni i jeftini. Jos jedna moja mala tradicija koju nastojim njegovati svaki put je uzeti neku javnu liniju i voziti se s jednog kraja grada na drugi. Daleko od utabane staze slonova.
U Kaliningradu cete naci od svaceg ponesto, Ostpreußen, Sovjetsku uniju, Europu i novu Rusiju.

Ispred sveucilista vas pozdravlja Kant a na kolodvoru statua Michail-a Kalinina.

Nisam ni dosad hodala zapustena po svijetu, dapace netko tko toliko voli kozmetiku tesko da ce ju ignorirati privatno. I ostatak parade ergo pediker, briga oko linije itd.
No nakon mog ruskog puta se ta zenska potreba INTENZIVIRALA. Uz dobru kosulju sad mi je jos normalnije birati ogrlicu koja uz to pase. Mi nemamo dress code i na posao se moze doci i gol ako bas hocete, nemamo ni prijem stranaka itd. Tako da dobar dio njih i dolazi u majcama i trapkama. No ovim putem se zenska u meni podsjetila na moje slavenske korijene.
Dosta putujem ali nigdje po Europi nisam srela tako sredjene zenske. Ne jeftino obucene. Nego bas skockane. Naravno da po ostalim drzavama isto ne hodaju same klosarice. dapace. Ali eto ne uvijek u velicinama 34-36. Ne uvijek u potpeticama od 10 cm. I ne uvijek tako fino slozene kose.
Barem ne u ovolikoj vecini. Po zapadnoj Europi bi zene svakako svrstala u njegovane. Bez obzira bile one iz neke metropole ili nekog prigradskog mjesta. Ali Ruskinje su naspram toga zene sa velikim Z. Spolna razlika je ovdje veca. Prosecete li se recimo po Berlinu, dogoditi ce vam se nemali broj puta da ne znate gledate li upravo u musko ili zensko. E pa u Rusiji ce vam se ovo vec mnogo teze dogoditi. Naravno da su uz toliki ulozeni trud zesca konkurencija nego netko tko ulozi u svoj izgled svega 1/3 a ne sve svoje ukupno rasplozivo vrijeme i novac, no ne ulazim u motive. Moj komentar se odnosi na finalni efekt. Sve preko velicine 36 JEST tamo debelo.

Mnogi od nas koji zive vani imaju barem jednu oridjidji Ruskinju u blizini. Mozda cete ju nakon citanja ovog teksta malo bolje razumijeti. Odgajana je i odrasla DRUGACIJE nego vi. Onda nam ono sto smo mozda smatrali povrsnoscu, pocne izgledati kao kulturoloska karakteristika, nesto sto je u citavoj jednoj velikoj zemlji samorazumljivo. I mozda najucinkovitiji program samoodrzanja u datim uvjetima.

Jedan od komentara je spominjao bijedu u Rusiji. Bijede ima. Puno. Ali – nimalo bolje nisam se osjecala kad sam nedavno vidjela staricu usred Zagreba kako kopa po kontejneru pored placa u nadi da ce naci nesto hrane.
Nazalost nije ona osamljen slucaj, ispricala nam je da ima penziju 900 kuna i da joj nakon placenih rezija ostane 100 kuna tjedno za zivot.
Moram priznati da me to mnogo vise pogodilo nego ruska bijeda.. Istina je kao i obicno negdje u sredini.

Selo.

Birokracija je mnogo zahtjevnija nego u EU. To za one trenutke kada pomislite kako je vama tesko. Ima i tezeg. Recimo za potrebe izdavanja vize da bi izasli iz zemlje makar i na 2 dana vi morate putovati dan i pol u jednom smjeru, jer je to puno stotina kilometara i jer je prometna veza grozna. Pa vam onda nedostaje neka potvrda, pa vam kazu da "skocite" po to natrag.
Policija ima gotovo identicne uniforme kao i hrvatska.

Posjetili smo i Hansebüro u gradu koji izmedju ostalog posreduju pri nalazenju mjesta praktikantima iz Njemacke ovdje kao i mladim Rusima koji onda idu u Njemacku u istu svrhu. Ujedno budzet koji dobiju svake godine od jedne njemacke nevladine organizacije daju obiteljima koje su udomile djecu iz djecjeg doma (ne usvojile) i gdje djeca mnogo ljepse djetinjstvo imaju nego da su ostala u domu. Po djetetu se dobije nekih 70 eura mjesecno i ne, to nije nikakva zarada, jedva da uopce pokrije troskove i iza svega je veliko srce obitelji koje se na takvo sto odluce.

Kaliningrad je za ruske pojmove jako mali grad, no i njegovih 450 000 stanovnika je puno kad odete u neki mali oblasni grad sa 50 000 stanovnika, 2 autobusne linije za cijeli grad, moj osobni dojam je da do tamo zapad jos nije dosao, ljudi su topliji i obitelj je jos uvijek osnovna stanica drustva, nema zapadnih marki niti bilom kakvih fast food standova. To je orginalna Rusija.

U Rusiji je kava kisela. Uostalom kao i u Njemackoj. Pijete ju uglavnom iz ocaja (mislim na filter kavu). Kofein vam nadomjesta ono sto niste dobili kroz 5 sati sna. Makedonska kava nije kisela, bas je fina, pogotovo kad vam skuhaju Franck ali o tome vise u nekom drugom tekstu.
Vecina predavaca je referirala na ruskom, engleski zna njih malo a jos manji broj njih ga zeli i upotrijebiti.
Ako ne zelite bas nista kupiti (nevjerojatno ali eto i za taj slucaj) racunajte za klopu i cugu po osobi 20 eura po danu minimalno. Zavisi od toga kakvi restorani vam se svidjaju.
Fast food klopa je naravno mnogo jeftnija a i vecina supermarketa nudi neki fast food cosak. Tamo cete naci sendvice sa piletinom za 2 eura. Moj neki mali ritual je iz svake zemlje donjeti neki tipican CD njihove etno muzike i naravno slatkise za muzica.
CD cete kupiti za max. 10 eura (ja sam za te novce nasla dupli CD) a cokolade su po 1-2 eura.
Klasicne suvenire ne kupujem. Ne volim to i vidim ih iskljucivo kao sakupljace prasine. Ne volim kad mi poklanjaju djidje i time me prisiljavaju drzati ih u stanu. No sva sreca da me ljudi oko mene dobro poznaju i djidja dobivam jako malo, uglavnom od susjeda.
( draga D. tvoj poklon kompleta za salatu jako volim, kao i torbu za shopping i vino i cokoladu – da se ne bi slucajno nasla u gornjoj opasci). Jedna osoba me eto bez da me ikad ranije vidjela u zivotu, dobro "procitala" i poklonila mi stvari bas koje bih si i sama kupila. Vibra je ocito od prve bila tu.

Izleti u obliznju prirodu, neki od prijedloga:

1. Bagrationowsk svega pola sata od grada
2. Gwardejsk
3. Baltijsk za kupanje
4. Nordermole, odlican za setnju. Majak svjetionik i obala jantara te Jantarnyj i proizvodnja jantara.
5. Rybacy

Ukoliko vas privlaci pronalazenje jantara najbolje je traziti nakon oluje, cesto je izbacen na plazu skupa algama. Domaci znaju gdje ima jantara, skupljanje istog je tkz. regionalni sport. Profesionalci ne cekaju da voda donese jantar nego idu i po najtezim vremenskim uvjetima i zimi na otvoreno more i velikim mrezama vuku prema obali komade stijena koje onda pregledaju.
Posao jest opasan ali ulov zna biti i nekoliko kila jantara u sat vremena. Ili nista. Ovisi kako vam je taj dan grah pao. Polako se i moderniziraju ali razlog zasto jantar nije jos popularniji lezi u cinjenici da je nakit prilicno staromodnog dizajna i da ga najlakse mozete zamisliti na srednjovijecnim tetama dok ispijaju crni caj iz starih porculanskih salica.