Marketing
Moje pustestvije - Rusija the end
Savjet: citajte blog u Mozilli, tada je formatiranje i oku ugodno.
Carstvo konja je Gusew sa plemenitim pastuhima. U Rusiji ima i katolickih crkvi, naravno malo, ali ima.
Sowjetsk (Tilsit) mocvare.
Ne treba vam nuzno plan grada, grad nije mali ali je pregledan i vazno je znati se orjentirati na nekoliko gl. "prospekata".
Mnogima je tilsit sinonim za sir (Tilsitskij Syr). Svicarski useljenici su ovaj zanat unijeli u istocnu Prusiju. Jos 1800 i neke. Recept je i dalje tajan. No eto i zemlja sira od Rusa uvozi ovu vrstu.
Za dorucak cete dobiti ruska jaja i opcenito puno jaja.
Ostsee/Kurische Nehrung: Rauschen + Cranz danas preimenovani u Sweltogorsk i Selenogradsk.
U sezoni vas dvokrevetna soba u hotelu na plazi kosta 60 eura po nocenju pa na vise, a pension isto nudi za 35 eura po nocenju.
A sto zapravo znaci Nehrung (tal. lido) mozete procitati ovdje.
Ovaj dio kopna koji izlazi u more je dug preko 100 km i na mnogim dijelovima svega 1 km sirok, laguna pitke vode tri puta veca od Bodenskog jezera. Kopno dijeli more od Kurischen Haff. Geografski jedinstvena pojava. Wanderdünen su ovdje najvise u Europi.
Zivi pijesak je pokopao citava sela ovdje. Polovica tla pripada Litvi, za prijeci na drugu stranu treba vam tkz. dwukrutnaja viza koju treba zatraziti jos pred put i nije ju posebno jednostavno dobiti. Ovuda prodje preko 1 miliona ptica na dan. Najljepsi dio je tkz. Djuna Elfa. Pogled koji dobivate (a dostupan je samo pjesice) je dolicna nagrada za strapac. U proslosti su ovdje bile pjescane oluje.
Na pjescane dine su zasadili sa Sandgras i Bergkiefer (pinije).
Fringilla – Polewoj Stanzionar: poljska stanica tkz. Vogelwarte je imenovana prema najcesce prstenovanoj vrsti ptica Singvogelgattung (latinski Fringilla – Fink).
Ujedno je ovo najveca znanstvena ptico-mreza Europe. Orintolozi ulove preko 100 000 ptica godisnje od Wintergoldhähnchen (goldcrest) do Sumpfohreule (Asio Flammeus).
Morskoje je malo ribarsko selo sa 100-njak stanovnika, malim ribarskim kucicama i cvjetnim vrtovima gdje se cini kao da je vrijeme stalo. U medjuvremenu bogati Moskovljani grade tamo svoje vile.
Rybatschij – najvece selo na Nehrung (Kurschskaja Kosa) sa oko 800 stanovnika i dobar restoran Traktir u Dorogi.
Ako ste s druge strane, u Litvi, svakako posjetite Klaipeda i muzej satova. Kako je nastala ova umjetna pustinja, prvo su posumljavali velike povrsine, nakon toga je pijesak poceo unistavati sve (zivi pijesak). U svakom slucaju iako sa velikom dozom cari, te pjescane dine nisu bezopasne.Nije isto Wanderdünne i Dünne zum Wandern (jedne su pomicne dine a druge su one po kojima se hoda) sto nazalost u brosurama bude pogresno prevedeno. Na svakoj dini je rahli pijesak i poroznih nekoliko tona istog i kod svake vece oluje se sve to premijesti na drugo mjesto, znaci bolje ne po tome hodati.
Promenada (Morskoj Promenad): prva je bila duga oko 1 km iz iz drva direktno uz vodu sagradjena 1850, onda je 1970 dosla druga 2 km duga betonska promenada, koja je ubrzo postala kandidat za samounistavanje jer je pocinjena arhitektonska greska i more silovito udara u stupove i ugrozava cijelu konstrukciju, drvo je bilo bolje i priroda ionako zna bolje sto radi.
Sam Sweltogrosk ima oko 10 000 stanovnika.
Ima flair, sarene lijepe vile, pensione i Oktobarskaja – to je ulica za shopping. Mirisati cete Baltik jer ima jodita u zraku ( jod i jodit nije isto), da je mjesto za Sowjetzeit tako dobro proslo lezi u cinjenici da su vojna lica oduvijek ovdje rado isla na odmor, nesto kao Soci sjevera, godisnje imaju oko 100 000 turista sto je solidan broj za malo, donedavno izolirano rusko selo.
Seilbahn – Kantonaja Doroga 60 metara visoka uzbrdica se lakse prijedje na taj nacin, dalje vodeni toranj kao dio jednih toplica Wodanapornaja Baschnjam, siki miki lokal je Korwet, slika je bila u proslom tekstu
Dakle Korwet ima na svakoj bijeloj koznoj fotelji i tople vunene dekice istog uzorka, onako skotskog i s time se smijete zagrnuti da vam ne bi bilo zima sjediti na baltiku, ulica Oktobarskaja je isto tu, odmah uz serpentine. Ako tamo zelite nociti, a ja zelim barem jednom, skupo i edel je Grand palace sa 33 sobe kojeg ste vidjeli jos u prvom tekstu a ovdje mozete pogledati kako izgleda ovdje a malo povoljniji su hoteli Universal i Stari doktor.
Ljeti su plaze pune, bolje ici na kupanje oko podneva, nakon tri je sunce ponovo nisko i vise nije posebno toplo. Izlazak mozete obaviti u disku Colosseo, pompozno i chick, na kolodvoru Sweltogorsk II. Tamo je i najstariji ruski nacionalni park, ulaz auto i vozac 10 eura, vise osoba 10 eura po osobi ali max. 100 eura, dakle vecim grupama se bolje isplati, Gossudarstwennyj prirodny nationalnyj park Kurschskaja Kosa.
Dvije slike Nehrung prije posumljavanja i poslije, ali eto jos uvijek ima ljudi koji tvrde da tamo gdje kroci ljudska noga dolazi samo napredak i civilizacija.
Prije posumljavanja link i nakon posumljavanja link.
Nehrung ima oznaku svakog kolometra i vodici su pisani po tom principu, tipa kod kilometra broj 15 vidite to i to. Rano jutro mozete vidjeti i Elch-e. Ili vidjeti njihove tragove u pijesku, kod kilometra 42 je veliki parking i malo dalje plaza. 2-3 km dalje je WWF (World Wildlife Fund) napravio eko-stazu, pazite kod setnje, drzavna granica je svega 1-2 km dalje i ne preporuca se slucajno ju prijeci.
Haff je laguna i geografski dakle suprotni pojam od Nehrung-a, pojasnjenje.
Sumu uz Kurische Nehrung zovu i rasplesana ili pijana suma, zavisi od brosure i kad sam pitala koji je naziv tocan, rekli su mi da je svejedno jer kad si pijan vrlo cesto si rasplesan LOL.
Sto jos mozete raditi ovdje? Loviti ribu, voziti kajak, surfati.
Zaboravih napisati da je u onoj tvornici automobila kasnila isporuka nekih dijelova a odakle nego iz Slovenije (moraju Slovenci nesto zaznuti ne) i zato je citav taj dan proizvodnja stajala, a sto to znaci u ovoj industriji je svima jasno, smrt i velike zastoje u isporuci. Opcenito u gradu fali kvalificirane radne snage. Iako sam gledala kako se proizvodi produzni spolni organ, pardon Hummer i trosi 45 litara na 100 km (BMW trosi 8 litara) onaj tko kupi taj auto sigurno nema brige odakle mu lova za bezin ali za mene takva osoba i dalje ostaje arogantni preserator. Prisustvovali smo i finalnom testu novorodjenog auta, sve je relativno tiho samo kod stampanja serijskog broja na motor cujete glasan zvuk i ja sam spontano uzviknula – eto, rodio se novi auto, na sto je grupa prasnula u smijeh.
Sasvim normalna prometna situacija u ovom kaoticnom gradu:
i jos jedna.
Psa ima uvijek i posvuda, gotovo da nema domacinstva bez kucnog ljubimca pa tako i ovaj cuva crkvu.
Stanica za ptice koju sam opisala u proslom tekstu i ulaz u mrezu.
Aerodromski autobus:
Malo seoske idile:
Trgovi su svi veliki, na kraju krajeva ova zemlja ima mnogo prostora na raspolaganju.
Kako izgleda team building na ruski nacin, setnja sa preprekama.
Jedno od gradskih jezera
Postanske marke, najbolja stvar je sto smo cetvero ljudi poslali da posalju oko 100-njak razglednica a 8 markica (800 cijelih!) ali su se naljepili 
.
Ovdje cete naci smjestaj i za 18 eura po nocenju
http://www.network-ecotourism.de/de/lesno_de.htm i adrese ruskih "banja".
Mobitele ima svatko, sto reci, mobilniki su IN. Inace je nama zapadnjacima sve ovdje sporo, presporo. Hodaju sporo, tramvaji sporo voze, automatska vrata se sporo otvaraju, spora je posluga, spore su blagajnice. Ili to. Ili smo mi prebrzi, ne zaboravite, vrijeme je novac.
Mobilna kultura je ocajna, a dva glavna providera su Extel RUS i MTS.
Sto se auta tice, deviza je ovdje – bolje 10 godina stari Audi nego nova Lada. Moskowitc i Volgu cete rijetko vidjeti. Novi bogatasi vole pokazati sto imaju i naravno idealno "sa zvijezdom" tako da je u Kaliningradu veca koncentracija mercedesa S-klase nego recimo u Hamburgu.
Za porsheom se ovdje jos samo turisti okrecu, a maturantice za maturalnu vecer tradicionalno unajmljuju bijeli Cadillac za 40 eura po satu.
Ranije spominjani neobradjeni jantar smijete iznjeti iz zemlje do max. 50 grama tezine. Sve preko toga se mora prijaviti.
Ne mijenjajte lovu na ulici kako bi mozda dobili vecu svotu, lazne novcanice necete dobiti ali za svotu ce vas lako smotati, pogotovo kad vam treba za 100 eura 3500 rublji a novcanice su sarene i necete odmah primjetiti da vam je dao 500 manje. Osim toga, samo u mjenjacnici dobijete racun a koji vam je potreban da bi novce natrag dobili, pri izlasku iz zemlje jer je zabranjeno iznosenje nacionalne valute.
FKK ljubitelji, pripazite pri odabiru mjesta za kupanje, Rusi po tom pitanju nisu posebno liberalni.
U gradu ima i dalje zatvorena vojna zona. Cak i kad ista izgleda zapusteno, netko vas uvijek promatra iz oronule kasarne. I to najcesce, barem pet para ociju.
Njemacki arheolozi su to saznali nedavno.
U grad mozete doci avionom ili vlakom, ovisno imate li 2 sata ili 15 sati na raspolaganju. Poljski LOT nudi letove preko Varsave, sa presjedanjem. KD Kaliningradavia vozi dvaput tjedno direktno.
Max. brzina u gradu je 60 km/h ali voze najcesce 80 ako zastoj dopusta, samo na manjem dijelu autoputa je dozvoljena brzina od 90 km/h. I kod njih je pravilo s nula promila 
, vazno kod zutog tj. narandjastog nikad ne voziti, u Njemackoj se to smije, u Rusiji ne.
Ako se zelite cijepiti, onda Diphterie i Zeckenschutz. Ja nosim svoju internacionalnu knjizicu sa sobom, u slucaju nuzde – time izbjegavate da vas nepotrebno cijepe ponovo i u cesto upitnim higijenskim uvjetima.
Literatura na temu: Kosmonaut in Kaliningrad, dozivljaji s putovanja i price iz svakodnevice.
LUKOIL (inace ima ga i u Makedoniji, tj. njihovih benziskih stanica i to sam naravno morala slikati) – nismo smjeli fotografirati, no eto bio je dozivljaj proci ovim strogo cuvanim koncernom.
Kad stojite ispred ovog, osjecate se prilicno mali.
Vazni brojevi – Policija 02, Hitna 03, Vatrogasci 01.
Gradska voznja taksijem je oko 3 eura, piva manje od eura (velika), benzin je 0,70 centi za litru supera, vlak Kaliningrad-Swetlogorsk dakle 30 km je manje od eura.
Ribarsko selo – fotke ste vidjeli u prijasnja dva teksta, turizam se vidi kao jedan od budicih perspektivnih ekonomskih grana, tezi se maknuti od betonske socijalistice arhitekture, danasnje ribarsko selo je bivsa ribarska trznica koja je u proslosti bila izolirana bez veze sa tako bliskim kopnom, cijeli projekt iz zraka ima oblik ribe!
Gradi se hotel i jedna spa oaza na otoku te jedan mali ali eksluzivan shopping centar.
Stranica im malo radi pa malo ne, ali za slucaj da proradi, evo linka.
Most prema ribarskom selu je pokretan, trenutno je sve oko mosta jedna velika gradjevinska rupa ali polako napreduju. Sve bi trebalo biti gotovo za 3 godine. Ovaj dio grada je prije pocetka projekta 2003 izgledao prljavo, zapusteno i opasno i projekt je izgledao prilicno utopisticki, nitko si nije mogao zamisliti da ce biti lijepo kao sto je danas. Sad naravno dolaze i dodatni investitori ali na pocetku ih je bilo malo.
Isplati se popesti strmim stepenicama ribarske kule, neke najbolje fotke sam tako ulovila. Za popeti se gore platite 50 rublji. Nazalost grad raste u visinu umjesto u sirinu. Gradjevinska bransa je u boom-u, velika je potreba za stanovima pa nije rijetkost da kvadratni metar kosta 2500 eura a nije po nicemu ekskluzivan, tko zeli do jeftinijeg kvadratog metra taj ce kupiti stariju zgradu s losim instalacijama i renovirati o svom trosku. Obicno su to stanovi koje je drzava prije 30 godina podijelila i ljudi ih sad skupo prodaju. Otkupili su ih za male novce, jer su stanovi gradjeni od poreza zajednickim sredstvima ali obicno su i lose izolirani, lose sagradjeni i nemaju bas dobru zvucnu i toplinsku izolaciju.
Nije rijetkost i da centralno i vodovod u jednoj zgradi imaju razlicite izvedbe i providere, recimo kupite povoljno lose odrzavan stan i sad sve renovirate sami i naravno mozete se odluciti za tehniku drugaciju od susjedove, mozda imate vise novaca, ekoloski ste osvjesteniji itd. Uzmete struju od druge firme, tako nastaje patchwork firmi i instalacija. Nove preskupe stanove kupuju ionako samo prekupci i mafija.
Kad su Nijemci bili prognani cesto bi zakopali svoje obiteljsko blago, porculan i srebrninu u vrt i kasnije odali unucima tocno mjesto zakopanog, s nama je bio kolega koji je cudno tapkao na mjestu, koracao lijevo desno, nesto mjerio i onda – poceo kopati?! Usred grada. I nasao srebrni bestek, kaze svoje bake!
Preporucam popiti kavicu na 1.katu ribarske kule, pogled je krasan. Neki narodi koriste ovaj grad kao tranzicijsku zonu prema EU, uglavnom siromasne drzave oko Rusije.
Grad ima 10-ak tramvajskih linija te 6 bus linija i u rush houru je gotovo nemoguce uci u neko javno prometalo. Vozna karta je oko 0.25 centi. Autobusni kolodvor Awtowoksal je pored Juznog Kolodvora i izvan grada je svakako bolje ici vlakom, Elektrishka, nego busom.
Posta radi od 09-20:00 (kod nas nikad duze od 18:00 a banke naravno najcesce do 16:00) i postanska marka po razglednici je 0.25 centi. Idealno vrijeme za posjetiti grad je od petog do devetog mjeseca, zime su hladne i vlazne.
Taksi cijenu obavezno dogovoriti unaprijed. Sluzbeni (pripadaju odredjenoj vecoj firmi) su malo skuplji ali barem ukljuce taksimetar pa na kraju vas takva voznja moze zapravo kostati manje nego ona na crno.
Pozivni za Rusiju 007, a za Kaliningrad 22, za izlaznu liniju je kod njih broj osam, ako telefonirate stranim mobitelom tamo mogli bi platiti i do 4 eura po minuti, vise vam se isplati zvati sa hotelskog telefona.
Za malo dana i vi sprehate sa pazalsta, spasiba, prastitje, isvinitje, kak vi skasali? Ja vas ni panimoju ili Vi mostje pomoc mnje?
Skolka eta stoit? Gdje sdjes tualet? Katori cas? Dobraje utra, dobry djen, dobry vjecir, kak eta daleko? Stol i most su kao mi kod nas.
Sjecate se onih neukusnih velikih komunistickih bombonjera sa slikama cvijeca ili zene? Eh ovdje ih jos ima!
Uz naravno neopisivo mnogo vrsta votki, a cak i prodavacice koje imaju smjenu od 10 sati u komadu svejedno ne nose ravne cipele nego ubitacne stikle, one gdje samo na prstima stoje. Nazalost ni mladi ne znaju strane jezike.
U hotelskom liftu smo svaku vecer nasli vizitke sa fotkama golih zena, brojem telefona i porukom "call me". Uzela sam nekoliko njih i poklonila muzicu, umro je od smijeha.
Za 20 eura sam kupila – 4 boce votke, crni caj lijepo upakiran dva paketica, Colu, kilu banana, dva pakiranja cipsa, regenerator za kosu, dva paketa zvaka, dva paketa keksa, 3 cokolade, veliki paket dezinficirajucih maramica i jedne carape.
Na sveucilistu me se posebno dojmila Prof. Vera Zabotkina, vice-rektorica za Medjunarodne odnose. Znimljiva, dinamicna i svjeza.
Posjetili smo i generalni konzulat Njemacke u Kaliningradu koji nam je malo pricao od novom sporazumu izmedju EU i Rusije a u svrhu olaksavanja dobitka vize. Pa o jedinstvenoj pojavi u svijetu ekonomije, 300% GDP se izvozi. Urbanizacija je velika, ducani nicu kao gljive nakon kise uvijek su puni?! Rata nezaposlenosti je 1.5 % ( za usporedbu Njemacka ima preko 13 %, zavisi kojem izvoru vise vjerujete ili za koju manifestaciju se brojke malo uljepsaju, Hrvatska ima preko 10% a ako se zbroje oni koji samo povremeno i na crno ili sezonski rade onda je to daleko preko 15 %.)
Svi idu iz sela u grad. Naravno infrastruktura to ne moze pratiti pa se javljaju problemi opskrbe vodom i strujom, 50% struje dolazi atomskkom formom koja se u sljedecih godina ionako mora ugasiti.
Koga ova energetska prica vise zanima ovdje.
Tako da ce vec postojeci energetski problemi u sljedece 3 godine postati jos veci i kociti moguci ekonomski razvoj. Na moje pitanje zasto se ne okrenu alternativnim izvorima energije (vjetar je bio moj prijedlog) tip me cudno pogledao i rekao da o tome jos nisu razmisljali a on je ministar energetskog sektora.
Inace u cijeloj Rusiji ima samo 4 zona za igre na srecu, recimo kockarski raj Soce i prostor je ogranicen na 600 ha, u ostatku zemlje su igre zabranjene. Kaliningrad je jedna od tih zona. Zelja da se ovdje napravi sjeverni Monte Carlo i bezcarinska zona.
1947 je ovo podrucje dozivjelo potpunu izmjenu naroda, Nijemci van a Ukrajinci unutra privuceni raznim drzavnim povlasticama tipa siguran posao i besplatan stan.
Zato ovdje nema djedova koji bi unucima pricali price iz djetinjstva, ovo je zasad grad sa dvije generacije, jako tesko cete vidjeti staru osobu. Gotovo nemoguce. Ta generacija tek treba ostariti.
Znaci prvi gradski penzici tek ce doci. Nakon dugo vremena politike kao broja jedan u ovoj butigi, zemljom sad vlada svojevrsna politicka apatija. Ne sjede svi u vrijeme dnevnika pred tv-om, radije rade svoj posao broj dva i zaradjuju za najnoviji mobilnik.
Svi mladi, ako nisu ubraceni, zive kod roditelja, malo njih zivi single ili u nekim stambenim zajednicama koje su u Njemackoj popularne tkz WG-i. Sekretarica njemackog konzula zaraduje 700 eura mjesecno i to je tamo dobra placa i digla je kredit za stan, konzulu nis nije jasno
i pita nas kako ona to uspijeva. No da, tamo su rezije gotovo besplatne i kad sve poplaca, ispod crte ostane jos vise nego sekretarici u Njemackoj. Ceste su gradjene na prilicno nepraktican i neinteligentan nacin, nigdje mjesta za stati pa se tako utovar istovar ljudi i dobara odvija nasred tog svog kaoticnog prometa. Kad nas je prvi put dovezao bus pred hotel mi nismo htjeli izaci, da jel njemu dobro NASRED ceste, on se opet cudio nama, poslije smo se navikli. Kako je to ovdje pametno rijeseno, vidimo tek kad odemo negdje gdje je puno gore. Drzavna sluzba je uzasno potplacena. No s druge strane i rade malo. Ispiti se cesto kupuju. Nerijetko pitanje je – koliko te kostao ispit?
Naravno ima i casnih profesora, koji brane ugled profesije. No dobar dio svega funkcionira preko veza i vezica, poznato?
To sto im nedostaje strucnog kadra, to ce vec trziste izjednaciti, kad ponude lovu, doci ce ljudi. Mozda i iz Hrvatske. Neki iz Lijepe nase vec jesu tamo ;-)
Mnogo ih je iz Njemacke pa onda u petak popodne lete doma za Berlin, firma placa. Nekima je to cudno. A nije im cudno, unutar iste zemlje provesti po sat vremena u autu u jednom smjeru i tako potrose tjedno po 10 sati na odlazak i dolazak na posao! Ovaj na relaciji Rusija-Njemacka provede manje od 2 sata, ukljucen let. Kome je gore?
Prvi trubi i stisce prvu drugu po sistem stop and go, drugi sjedne, stjuardesa mu donese pice i novine i nis ne brine.
Zavrsili smo i u novinama onako zguzvani i umorni i naucili ovo:
Naravno sve ove pojave cete najcesce vidjeti u bivsim komunistickim zemljama, i u komunizmu se snasao najbolje onaj tko je znao "prave" ljude.
Bili smo i u Königsberger Express, jedinim njemackim novinama u regiji.
Kostaju oko 1.50 eura, izdaju se jednom mjesecno i distribuiraju u sve zemlje svijeta, na svih 50-ak pretplatnika, strani poduzetnici koji se odluce okusati u ovom gradu, prvo sto ucine po dolasku je aboniranje ovih novina, tu se pronalaze kontakti i strane firme, primaju praktikante, upravo su imali na praksi jednu njemacku studenticu – u zamjenu daju stan i hranu. Vani je jako na cijeni "inozemno iskustvo", pri tom se ne misli na turisticko nego na radno ili obrazovno. A posao je lakse dobiti ako ste u slicnom podrucju za vrijeme studija apsolvirali praksu. Dapace, ja prva ne bih zaposlila covjeka koji zavrsava faks sa navrsenih 29 godina (a nije medicina) i nema ni dana radnog iskustva, bilo kakvog.
Zadnji termin nam je bio u recimo zgradi "zupanijskog suda", primljeni smo u velikoj, lijepoj dvorani, svako sjedalo je imalo flat monitor, mikrofon i slusalice, doslo je i nekoliko saborskih zastupnika. Nekima je bilo neugodno kako neekoloski osvjesteno zive i rade i rekli su da su se bas pribojavali njemackog posjeta jer je poznato da su Nijemci najvise "zeleni" medju EU drzavama. U ovoj zemlji u usporedbi s drugima, najvise managera ide na posao biciklom, a prestiz dokazuju na neke zdravije nacine od voznje do posla autom.
Obalni gradovi kao recimo Zelenogradsk su cesto balneoterapijski centri (lijecenje ljekovitim biljem) sa preko 1000 razlicitih biljaka i zdrastvenih tretmana, zdrastveni turizam je u usponu.
Ovdje mozete i jedriti na ledu.
Ministarstvo za turizam nas je informiralo da ulazu u seoski turizam, u okolici je sagradjeno 60 seoskih koliba u raznim cjenovnim kategorijama – od obiteljskog do luksuznog odmora. Razvija se i environmental tourism, oblast je puna eko-dijelova, Kurische Nehrung je i pod UNESCO zastitom.
Ocito imam posebnu simpatiju za UNESCO mjesta, naime i Ohrid je jedan od tih.
Da bi se dobio jantar (suncani kamen) potrebno je nekoliko miliona godina. Ima dosta i laznog jantara. Ja sam imala kraj sebe mladog Rusa koji je znao raspoznati orginale i savjetovao nas.
Jedan od najljepsih nacina upoznati neku zemlju jest svakako kroz gastronomiju, mene je odusevila ponuda ribe. Mislim da sam bila na opasnom putu da zaradim trovanje dimljenim lososom, uvjetovano kolicinom pojedenog. Popularna grickalica je i susena riba i gricka se uz pivu, mi smo mislili da je cips kad smo kupili i probali. Bilo je fuj.
Kao bivsa vojna zona, turisti su domacima gotovo jednako zanimljivi kao i domaci turistima
.Mladi se zene rano, malo je njih da su stariji od 25 a neubraceni, pogotovo zene.
Sokirani cinjenicom da ne mozemo usred ljeta iskljuciti grijanje u kupaoni, sparno-energetski nastrojeni Nijemci, odmah su se zalili upravi hotela (tako rasipati energiju?! Nemoralno!) da bi za odgovor dobili: pa to je normalno! Nigdje u gradu se grijanje ne iskljucuje tijekom citave godine!
U Njemackoj mozete 365 dana u godini odluciti zelite li grijanje ili ne i ako da koliko istog zelite i platiti cete samo ono sto se i potrosili. Zasto bih ja placala i racun rasipnog ili zimogroznog susjeda? Recimo nama kroz kupaonu prolaze neke podne cijevi i ona je cijelu zimu topla i bez da ukljucim radijator.
Noviji stanovi imaju timer pa grijete preko radnog tjedna minimalno, samo malo jace pocnete grijati pola sata prije nego dolazite, a u medjuvremenu zidove odrzavate toplima. Sto me podsjetilo na studentski dom na Savi, gdje je grijanje isto radilo usred ljeta, bez mogucnosti da se iskljuci i tako sobu dovede na neke podnosljive temperature, posto znamo da su domovi subvencionirani, znamo tko je i subvencionirao to grijanje u vjetar.
Imati otvoreni prozor i ukljuceno grijanje je morbidno bez obzira kosta li vas to malo ili puno.
Zadnju noc smo po osobi narucili litru votke, ostalo cu preskociti na blogu, probudila sam se 15 minuta prije nego smo kretali za aerodrom i spakirala se i obukla u tih 15 minuta. To mi je bilo najbrze pakiranje u zivotu.
Taman kad sam pomislila, super za 2 sata smo doma i prezivjela sam – bus je naglo zakocio, moj ruksak odletio preko nekoliko redova. Pred nama nesreca. Pet slupanih auta i to do daske. Cesta zatvorena. Nas avion polijece za sat vremena (u Rusiji je dozvoljeno doci i kasnije od ona redovna dva sata za check in). Izlazimo iz busa, sto sad? Narucujemo 7 taksija i molimo se da stignemo, u protivnom nemamo vizu i nitko nece razumijeti da smo zakasnili na avion i imati cemo problema sa ilegalnim boravkom u zemlji, er smo vizu dobili u minutu tocno a ne viska.
Dok cekamo, beremo cvijece na livadi i ukrasavamo bus
, svega smo ga ukrasili, izvana, onda je netko upalio mob i mjuzu pa smo cagali, drzalo nas raspolozenje jos od vecer prije. Taksiji su uspjeli proci uz zatvorenu cestu, ja i moj kofercic od 30 i nesto kila sa votkom i kavijarom jurimo do saltera, dalje jurim...avion nas ceka, zato jer smo ipak poveca grupa. Let kasni pola sata, mi trcimo do aviona kao u losem filmu, stjuardesa panicno mase da se pozurimo, sjedamo, polijecemo. Njemacki decki su se pokazali na visini zadatka, izvrtili nas po plesnom podiju, bili pravi dzentlemeni, uzivala sam tako lijepe ruske noci! Na ovom blogu ce skicnuti samo fotke, jer hrvatski ne razumiju ali eto od mene imaju svih deset bodova. Za drustvo, za humor i za cagu. Bariniju i Kalinku smo plesali kao veliki i svi dobivamo novce za eto posebna dostignuca i kad sam vidjela kako cagamo, zakljucila sam da zaista jesmo posebno nadareni, jer pokusajte vi nakon podosta votke plesati Bariniju pola sata.
Evo link na plesove. Tamo gdje mi cagamo ipak necu objaviti na blogu.
Gledam kroz prozor aviona. Avantura zvana Rusija je zavrsena, avantura Balkan pocinje za manje od tjedan dana...mislim u sebi.
Dakle opet nova valuta, nova klima, novi jezik. Cudno, sve brze putujemo, volimo, jedemo i uzivamo i opet nikad nismo imali manje vremena nego sad ?!
Post je objavljen 25.09.2007. u 21:35 sati.