29.07.2008., utorak
pregršt ...
 gold nuggets zagrabih pregršt zlatnih trenutaka, k'o lovac na zlato pregršt zlatnog pijeska, iz neke zlatonosne rijeke ... puštam da mi zlatni pijesak klizi kroz prste dok zlatna me groznica trese i k'o škrtac, ljubomorno, prebirem svoje blago ... ... ... skupljamo šljive. Zlatnožute su, poput oblutaka ćilibara naplavljenih na neki daleki žal. Prsti Ti odlutaju do moga stopala i nježno obuhvate nokat palca. Ova je najslađa, kažeš ... ... dan provedosmo na pješčanom sprudu dunavskom. Mjesec se tek pomolio i Dunav u srebro pretvorio. Posjeo si me na panj što ga je doplavila rijeka i rekao: pričekaj malo ... Sišao si do vode, pa mi, u dlanu, s vodom donio i pregršt mjesečine, da sperem pijesak s bosih stopala ... ... Ti samo sjedi ... i gledaj. Sjediš mi nasuprot i nožićem koji ti, iz sujevjerja, prodah za novčić, režeš smeđe klobuke vrganja. Blanširaš ih, slažeš ih u vrećice, spremaš u zamrzivač moga hladnjaka ... spominješ imena gljiva, recepte za njihovu pripremu ... A ja čujem samo zvuk Tvoga glasa dok mi šapćeš: sunčanice moja, rujnice, krasnice ... ... stigao si, pa još s praga pokazuješ što si mi donio: nekoliko jabuka, sorte pink lady ... volim kad mi kažeš da sam tvoja lady ružičasta ... posudicu sa sirom u koji si umiješao mirisne travke, snopić suhih gljiva, nanizan na nit, bočicu u kojem blista djevičansko maslinovo ulje ... Dodajem sve te darove na već postavljeni stol. Opet sam, kao uvijek, pripremila previše svega. Našališ se: koliko ih još dolazi na večeru? i smiješ se, k'o mačak koji je pojeo slaninu, kad ja kažem: na večeru cijelo društvo, na spavanju ostaje samo jedan ... ... vireći kroz zastor, vidim kako prolaziš pod mojim prozorom, s buketom ruža u naručju. Zvoniš, otvaram Ti ... U trenu, naručje mi je puno ruža ... a Tvoje je puno mene ... Smijem se dok se, trčeći, vraćaš do autobusnog stajališta. Torbu si u autobusu zaboravio, no ne i moje ruže ... ... stižeš do mojih vrata s kišom, u gumenim čizmama i plavoj košulji, s jednodnevnom bradom. Bio si na pecanju, u vikendici prijatelja, kad se digao povodanj i poplavio obalu. Jedva sam 'upalio' kola ... prljav sam, ne dotiči me ... Ipak te dotičem, prstima tražim rupicu na bradi, dodirujem Ti usne, zavlačim Ti ruku pod košulju ... E, sad si i ti 'kontaminirana', morat ćeš se otuširati ... sa mnom ... ... otvaram Ti vrata, pogledamo se, pa oboje prasnemo u smijeh. I Tebi i meni usnu krasi groznica, Tvoja je na gornjoj, moja na donjoj usni ... Poslije me ljubiš, oprezno: moram paziti da se karfiolić još jače ne rascvjeta ... I šapneš: to nam je od ljubavne čežnje ... ... Golden days ... |
- 06:46 - poleti, do oblaka (2) - i reci ... - #
Kolovoz 2009 (2) Lipanj 2009 (1) Travanj 2009 (1) Ožujak 2009 (3) Veljača 2009 (3) Siječanj 2009 (6) Prosinac 2008 (6) Studeni 2008 (8) Listopad 2008 (3) Rujan 2008 (5) Kolovoz 2008 (5) Srpanj 2008 (6) Lipanj 2008 (7) Svibanj 2008 (6) Travanj 2008 (16) Ožujak 2008 (17) Veljača 2008 (24) Siječanj 2008 (15) Prosinac 2007 (16) Studeni 2007 (7) Listopad 2007 (7) Rujan 2007 (4) Kolovoz 2007 (10) Srpanj 2007 (5) |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Opis bloga
osobni zapisi ... i pokoja pjesma i priča... i kad ptice s juga opet sviju gnijezda i kad ljetu oblak podari par kapi i kad vrijeme prođe kad život ishlapi ... ... sresti će opet, moja Željo pusta, u poljupcu strasnom naša žedna usta ... Jedini, ni strune violina, ne trebaju nam zvijezde, ne treba nam mjesečina zvijezde nam se ogledaju u očima a strune srca titraju u pogledima dok zemlja nam se pod nogama izmiče, mi plešemo valcer u oblacima ... |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
 |
| rusalkin svijet |
 |
| clouds and water |
