... na obali dunavskoj
još nam pijesak stope pamti ...
još se nad vodu grane
nadvijaju ...
još šume plave vode dunavske,
oblaci još se
stidljivo rumene,
pamteći
Amanita caesarea.
Blagva. Omiljeno jelo rimskih careva, stoga nazvana carskom. Prvorazredna jestiva gljiva., dostojna carske trpeze.
Bio je gljivar, iz hobija. I zato ju je prozvao Carskom Amanitom.
Riđokosa, bujnih grudiju, zavodljivoga osmijeha, velikih zelenih očiju i dugih crnih trepavica, ona zbilja bijaše dostojna careva. Put joj je bila savršena i mliječno blijeda, bez tipičnih pjega crvenokosih žena.
On se osjećao poput cara kad ga je ljubila, a ljubila je strastno, bez ostatka. Dok bi vodili ljubav, za nju bi nestao čitav svijet. Orkan bi mogao odnijeti krov kuće, potres bi mogao zatresti tlo pod nogama, no zanos strasti koji bi joj preobrazio lice ne bi nestao.
Upravo to je pomislio dok ju je gledao kako se prelijepa, veličanstvena i snažna propinje na njemu poput nesputane elementarne sile.
Kad bi je jako uzbudio, uvijek je birala tu poziciju u kojoj je ona dominirala. A on je uživao, o kako je uživao u tom njezinom potpunom predavanju strasti. Nije nikada zatvarala oči. Samo bi joj šarenice zaplamsale poput zelenog plamena dok bi se protezala nad njim i šibala ga pramenovima žarkocrvene kose. Znao je da ga želi, uvijek. Nju nikada nije boljela glava, nikada se nije izgovarala 'onim danima' ...
Ona je uvijek bila raspoložena za ljubav.
Njihove je susrete uvijek pretvarala u svečanost.
Stan bi joj blistao od mirisnih svijeća, odjekivao od strastvene milonge. Uvijek bi služila rafinirano odabrana vina i najbolju divljač, bijelu ribu, kavijar ili školjke. Spravljala je zanosne poslastice.
Kod nje se pilo iz kristalnih čaša i jelo s porculanskih tanjura, stolnjaci su bili od teškoga damasta a pribor za jelo od blistavog srebra.
Otvorila bi mu vrata, odjevena u svileni ogrtač.
Znao je da ispod ogrtača ne nosi ništa, osim nekoliko kapljica chanela, pa je bio spreman i prije no što bi ona do kraja okrenula ključ u bravi. Najradije bi je obljubio tu, na mramornim pločicama velikog predsoblja čiji su zidovi bili prekriveni ogledalima. No, rijetko bi mu to dozvolila. Više je voljela dugu igru zavođenja, ovlašnih dodira i pogleda dok bi mu prinosila čašu i servirala najbolje zalogaje.
U trenutku kad bi se razdvojili, nakon intenzivnog vođenja ljubavi, ona bi načas zamrla na crvenim plahtama velikog kreveta. Isprva se znao i uplašiti. Činilo bi mu se kako će je valovi strasti odvesti preko ruba, kako se neće uspjeti spustiti u stvarnost.
No, tada bi se prenula, nasmijala.
Otišla bi u kupaonicu i samo nakon nekoliko trenutaka vratila bi se blistajući u večernjoj haljini, savršeno našminkana. Raskošan bi slap crvene kose podigla, a s ušiju bi joj se njihale smaragdne naušnice. Poslužila bi voće, fine sireve i stari zlaćani konjak.
Razgovori koje su vodili bili su uzbudljivi poput ljubavne igre. Čitala je mnogo, poznavala slikarstvo, voljela operu. Često je bio očaran njezinom duhovitošću i zadivljen njezinom pronicljivošću.
Znala je i savršeno slušati. Zanimale su je sve teme koje bi on potaknuo. A kad bi došao ponovo, ustanovio bi da se ona o temi o kojoj je govorio posljednji puta potrudila naučiti što više. Pa tako i o gljivama. Jednom joj je donio pregršt savršenih blagvi, divnih primjeraka amanite caesaree koje je ubrao dan ranije. A ona ih je odmah savršeno pripremila i ispripovjedila mu je što je sve naučila o toj vrsti.
Bila je savršena ljubavnica. I sve se činilo savršenim.
No, ona nikada nije pristala izići s njime u javnost. Nudio joj je najbolje restorane, nabavio karte za kazališne premijere, očekivao da će ona s njime pristati dočekati novu godinu. Želio je njoj ugoditi, no bio je svjestan i vlastitoga poriva da je pokaže. Bila je prekrasna i petnaestak godina mlađa od njega. Iako se pomalo stidio toga svog motiva, znao je koliko bi uživao u zavidnim pogledima svojih prijatelja. No, ona bi ga uvijek odbila.
Ne trebaju nam drugi ... rekla bi. Ja želim samo tebe. I hoću da si samo moj ...
Isprva mu je to laskalo. No, negdje, na dnu želudca zatitrao je osjećaj tjeskobe. Oči su joj zlokobno zeleno zasjale dok je izgovarala to – samo moj.
Postao je oprezan.
I nije pred njom više pominjao druge žene, pa čak ni površne poznanice ni kolegice s posla. Primjetio je taj zeleni bljesak i kad bi pohvalio ljepotu neke filmske glumice ili slikarskog modela. Pa se i toga počeo čuvati.
I dalje mu je laskalo to što je ljubomorna. Jer bila je toliko mlađa od njega, tako raskošno lijepa, tako inteligentna i zanimljiva.
I bila je ljubomorna, na njega!
Znao je biti šarmantan i žene su ga voljele, no bio je svjestan da stari. Bio je svjestan da mu uskoro mogućnosti više neće biti dorasle željama. No, s njom se osjećao mladim, u punoj snazi. Ona je bila poput čarobnice. Njezina bi ga strast uvijek uspjevala ponijeti u vrhunce. S njom je uvijek bio tako moćan.
A onda se zapitao, nije li ta moć njezina, a ne njegova?
I ta ga je pomisao počela progoniti.
Do tada, nikada nije bio vjeran u svojim vezama. Čak i kad je bio zaljubljen, nikada nije propuštao prilike koje bi mu se pružile. Nije želio potpuno se predati jednoj ženi, nikada ranije. No s njom, u te tri godine koliko su bili zajedno, nije više morao ni glumiti kako ne zapaža nikoga osim Nje.
Kad je to osvijestio, shvatio je da mora provjeriti.
Ima li još moći i s drugim ženama, a ne samo s Njom.
Učinit će to samo jednom, da se uvjeri ...
I ... uvjerio se.
Na trodnevnom gljivarenju na koje ona, kao i obično, nije htjela ići s njim.
Nabrao je pregršt blagvi, posljednjega dana.
A posljednje je noći odspavao s jednom gošćom koju je sreo u baru hotela u kojem je odsjeo. Bio je to mlaki seks, u kojem nije naročito uživao, no uvjerio se da nije nemoćan ... s drugom.
Znao je da sada može biti samo Njezin.
S buketom orhideja i bocom finog vina stajao je pred njezinim vratima.
Blagve je složio na sloj mahovine u lijepu pletenu košaricu.
Otvorila mu je u smaragdnozelenom ogrtaču, crvene kose rasute u tisuću kovrča. Vodili su ljubav kao nikad do tada. U trenutku kad se ona popela do vrhunca i kad se nadnijela nad njega da ga poljubi, ugledao je onaj zeleni odsjaj u njezinim očima.
I gotovo se uplašio, načas. No tada je strast i njega savladala.
Ispraznio je tanjur. Divno si priredila ove amanite, Amanita ... rekao je. To je neki novi recept?
Da ... odgovorila je, a zeleni joj je plamen opet zatitrao u očima. Znam da voliš carske amanite ... no ti si sladokusac koji voli i promjene, zar ne?
Načas ga je opet obuzela tjeskoba, no lošu je misao odbacio istoga trena.
Sljedećih pola sata sjedili su jedno do drugoga, dodirujući se. Ona nije skidala pogled s njegova lica. I neprestano mu je dolijevala vino u čašu.
Pij, jedini moj ... šaptala mu je, dok je jezikom pratila obris njegove ušne školjke.
Gutljaj vina klizio mu je niz grlo, kad je odjednom osjetio kako ga obliva ledeni znoj. Omagalica, ushićenje ... a potom je počeo propadati u tamu. Dok mu je pred očima blistao njezin zeleni pogled, zadnjim trzajima svijesti, shvatio je.
Amanita je u amanite cezareae dodala i ... amanitu muscariu.
Amanita muscaria.
Otrovna gljiva bijelog i tvrdog mesa, bez izrazitog mirisa i okusa.
Amanita je dosta nepredvidivog djelovanja. Zavisi o mjestu gdje je rasla i količini koja je unesena u tijelo po težini čovjeka, a efekti mogu biti raznovrsni, od mučnine, znojenja i slinjenja, audio i vizualnih promjena, promjena raspoloženja, ushićenja, opuštanje do potpunog gubitka poimanja ovog svijeta. (...) Kod većeg «trovanja» uzrokuje delirijum, praćen nemirnošću i izgubljenim osjećajem, halucinacije, prate ih periodi depresije centralnog nervnog sistema. U neki slučajevima može dovesti do kome. Prvi znaci trovanja javljaju se nakon 30-90 min.
Epilog
Zelene su ga oči gledale dok se budio, još uvijek slab i omamljen ...
Amanitan mu je glas mazno šapnuo na uho:
... Ponedjeljak, utorak, srijeda, brojim dane ... do četvrtka ...
Do četvrtka?
Ja neću dane računati, možda tako brže prođu ...
A današnji se, započeti, više i ne računa ...
Ah, računa se svaka minuta, svaka je beskrajna, bez Tebe ... a sati i dani prolete, s Tobom.
Ne znam, kako ću ja izdržati ...
I znaj, morat ćeš nadoknađivati neopravdane sate ...
i spremi se, očekujem 'ispričnicu' ...
... na uzglavlju ...
Ah, što volim
smijeh Ti čuti ...
(dobro da vidio nije ...
suzu na obrazu ... )
The earth, the sun, the rain
When I was lost, I could not see
All the beauty and wonder, wrapping around me.
I was alone, dreaming of you
Oh I could not imagine this dream coming true.
So much joy now, in all that I touch
You make me feel everything so much.
Chorus
I will love you for the earth at my feet.
I will love you for the sun in the sky.
I will love you for the falling rain, oh oh oh oh
I will love you for the heart that could break.
I will love you for the dreams that we share.
I will love you for the falling rain, oh oh oh oh
Face in the wind, tears from my eyes
Baby, where have you been?
But I was, always, waiting for you. (oh baby)
To pull back the door.
To take me by the hand and lead me through.
This whole world was a stranger to me.
(stranger to me)
Now you have opened my heart to everything.
Tek nekoliko riječi, izgovorenih tiho ...
Tek titraj Tvojeg glasa što me dodirnu kroz membranu telefonske slušalice, ocrtavajući konturu moje ušne školjke, onako kako Ti to znaš, prstima i usnama ...
Ponoviti ne bih mogla što si mi rekao, vjerojatno ni Ti ponoviti ne bi mogao izrečeno ...
Tek male ludosti koje jedno drugome zaljubljeni govore ...
samo pokucaj ...
...na moja vrata,
Jedini,
i nestat će i Tvoj i moj blues ...
učinit će se i Tebi i meni
that we are ...
knock knock knocking on heavens door
knock knock knocking on heavens door
knock knock knocking on heavens door
knock knock knocking on heavens door ...
o, yeee ...
no, nemoj se uplašiti,
ako Te iza nebeskih vrata
dočeka ....
P.S.
Lefty Frizzell - I Love You A Thousand Ways
don't be blue,
Jedini,
smislit ćemo i
1001. način ... hihihi
Misku, uz pozdrav
dugo je ova vila u kuli sjedila,
vjerujuć'
kako je kula sigurna,
mostovi spaljeni
a opkopi
duboki ...
no, vilom je postala
tek
kad je pletenicu,
k'o Matovilka
spustila ... hihihih
Under a lovers' sky
I'm gonna be with you
and no one's gonna be around
if you think that you won't fall
well just wait until
til the sun goes down
underneath the starlight - starlight
there's a magical feeling - so right
it will steal your heart tonight ...
there's no escape from love
once a gentle breeze
weaves it's spell upon your heart
no matter what you think
it won't be too long
til your in my arms
underneath the starlight - starlight
we'll be lost in the rhythm - so right
feel it steal your heart tonight
you can try to resist
try to hide from my kiss
but you know
but you know that you can't fight the moonlight ...
... samo nemoj, molim Te, reći:
Jesam li Ti rekao, We Can't Fight The Moonlight ...
... ovdje su mi oči plavlje,
valjda zbog lijepog plavog Dunava ...
il' zbog Tebe, Jedini ...
counter pokrenut 25.10.2007.
i kad vječnost pođe putovima zvijezda
i kad ptice s juga opet sviju
gnijezda
i kad ljetu oblak podari par
kapi
i kad vrijeme prođe
kad život
ishlapi ...
... sresti će opet,
moja Željo pusta,
u poljupcu strasnom
naša žedna usta ...
Valceri ...
for lovers, dreamers and loosers ...
ne treba nam plesni podij,
Jedini,
ni strune violina,
ne trebaju nam zvijezde,
ne treba nam mjesečina
zvijezde nam se ogledaju u očima
a strune srca titraju u pogledima
dok zemlja nam se pod nogama
izmiče,
mi plešemo valcer
u
oblacima ...
Ti si moje jučer, danas i sutra,
Ljubavi moja jedina.
pitati ne moraš,
Ti znaš.
Na prvi pogled
Na rubu sam zdenca stao.
I odmah sam znao: I want her kiss!
Na rubu sam zdenca stala.
I odmah sam znala: This is this!
I want him to kiss.