Jezdimir Uskoković je Žena Glava!

Kao svi pravi Hrvati, gledamo jubavnajveća i ja jučer tenis. To jest, pošto nismo sportski orijentirani, za vrijeme tenisa smo zapravo gledali nešto drugo, a onda smo, kada se začulo kvartovsko slavlje protuzračnog prizvuka, prebacili da vidimo kako se naši vesele. Bilo je lijepo. Oko velike, ružno dizajnirane, ali značajne zdjele slikavali su se naši tenisači i ostali. I sve je to bilo super, ali nešto nam je ležalo na srcu. Nakon što smo odšutili koju minutu, jubavnajveća prozbori o tome što nam je, tišteć nas, oboma zaokupljalo pažnju.

'Ma jel vidiš ti njega', reče.

'Kaj, maloga?', upitah.

'Da', odgovori on mrko.

'Da...', odgovorim ja željno.

'Taj će noćas moći ševiti koju god hoće'

'O da...'

'Ima dvajstjednu godinu, i upravo je vlastoručno osvojio vrlo važnu zdjelu.'

'Najvažniju. A još je i tako prokleto sladak', nadopunih ja.

'Da, baš je sladak, mamicu mu, gle ga kako ima krasan osmijeh...'

'A vidi mu kosicu...', opet ja požurih na nadopunu.

'Da... koju god hoće... koju god najjebozovniju manekenku hoće... već ga vidim', zaključi jubavnajveća i, ustavši s kauča, zauzme blaženo gotovo Davidovsku pozu nasred dnevne sobe. Stojeći tako, počne pikati prstom po imaginarnoj vrsti po visini posloženih jebozovnih manekenki i reče: 'Ti budi dolje, a ti ovdje gore, a ti... ti pomogni ovoj dolje.'

Na to se sav nekako zamisli, kao da mu Nikolina Pišek osobno pruža oralno zadovoljstvo, a zatim iznenada pljesne rukama i vikne: 'Promjena! Lice mu se smrkne. Ljutito vikne: 'Cure, cure, u smjeru kazaljke na satu, koliko vam puta moram reći!'

'Hvalevrijedna prezentacija', rekoh uz aplauz. On se nakloni.

'Mrzim ga. I ti bi mu dala, sigurno', reče on inkvizitorski.

'Bez razmišljanja', odgovorih.

'Sva sreća da nemaš šanse'

'Sreća tvoja, a moja tuga i žalost.'

'Ništa, pravit ćemo se da mu ipak ne bi dala.'

'Također, pravit ćemo se da ti ne bi da te Nikolina Pišek oralno opsluži'.

'Dogovoreno.'

Malo tišine.

'To je kozmički nepravedno, znaš', prekine on kontemplaciju o Mariju i njegovim opcijama, 'Ivica i Janica su ipak grđi. A i ona ima ogromnu kantu.'

'Znam. A ovaj je...'

'...tako prokleto sladak.'

'Da.'

Na taj smo način nas dvoje iskazali naše divljenje toj mladoj nadi hrvatskog tenisa. Zatim smo nastavili gledati u tišini kako Marija slikavaju sa zdjelom, mamom, tatom, sestrom i inima.