Jezdimir Uskoković je Žena Glava!

Prema jučerašnjem članku na Iskonu, mala se dogovorila s mužićem Cruiseom da prekida karijeru radi odgoja djeteta, jer da njihovo dijete neće odgajati dadilja.

Da sam pročitala samo to, imala bi joj za reći ono što obično govorim sponzorušama u vlastitom okruženju.

Ne, to nisu klasične baljezgarije o samoostvarenju čovjeka kroz rad, pa time i žene, jer ja ne brijem na ta sranja.

Samoostvarenje my ass. Znatno bolje bih se samoostvarila da mi netko financira življenje kao takvo, a da ja, umjesto da sjedim u uredu, piljim u monitor, listam kroz papire i grizem kutikule od nervoze, doma lijepo štrikam, kukičam, pišem, crtam, izrađujem nakit i radim druge stvari koje me čine sretnom.

Posao i, slijedom njega, novac za mene su SREDSTVA, a ne cilj. Blago onome tko svoj posao vidi kao ostvarenje svoje osobe i cilj sam po sebi - taj je zbilja sretan čovjek. I to kažem kao osoba koja čak voli ono što radi, a ne neka koja se samoostvaruje protiv svoje volje na traci u tvornici mesnih prerađevina.

Dakle, u tom dijelu sponzorstva ne vidim problem.

Zec leži u drugom grmu - onom satkanom od propalih ljubavi, potrošenih i nezanimljivih pički, te prekida u dotoku sredstava koji slijede nakon što sponzoruša dobije jednostrani otkaz ugovora o financiranju.

Elem, one koje se pouzdaju u to da će ljubav vezivati za vijeke vijekova njihovog novč... pardon, čovjeka, uza njih, lako bi se mogle naći na cesti, skupa sa djecom za koju će alimentaciju godinama utjerivati po sudovima. Jer, nažalost, apsolutnu sigurnost da će ljubav njegovog života biti s njim do kraja istoga čovjek može postići jedino kada samo što nije izdahnuo, ta osoba sjedi pored njega. Ostalo su puste želje.

Malo razuma u ljubavi može biti samo dobra stvar. Zato mi strašno ide na živce kad u filmovima žene uvijek podivljaju ako frajer spomene predbračni ugovor. Kao, di je tu ljubav, ti mene ne voliš, jao-jao, plač-plač?

Ako se ne varam, ljubav bi trebala biti ne samo u tome da 'on ne bi tražio da potpišem to sranje, da me stvarno voli *šmrc, sob, cendr*', nego i u tome da 'ti ne bi radila takvu frku oko potpisivanja toga sranja da me stvarno voliš, jer ako ne želiš potpisati, pomalo ispada kao da se zanima moja lova, zar ne, jedina?'.

Međutim, kad bih potpisala predbračni ugovor prema kojem niš ne bih dobila da se razvedemo, bogme ne bi bilo te sile koja bi od mene napravila stay-at-home majku i kućanicu. U tom slučaju, upravo vlastiti rad bi bio moje jamstvo da nikad neću biti bez para i na ulici, a to je jedino jamstvo koje trebam. Normalno je, dakle, da ženica kojoj se ne radi, pravi drame oko predbračnog.

Ljubav je divna stvar, ali ne toliko divna da se ne uknjiži u zemljišne knjige kao suvlasništvo na jednake dijelove.

Nego, da se vratim na cestu.

Katie ostaje doma s djecom. Zajebala karijeru. Glup potez? Nimalo, ako je istina ono što u nastavku piše.

U ŽENSKOJ SPAVAONICI

I onda, povrh svega toga, BAŠ ONA započne među ženama razgovor o tome kako je hrvatski u odnosu na engleski puno bogatiji jezik.

˝Mi imamo puno riječi za istu stvar˝, govori ona, uz nezaobilazan 'kuiš me kaj ti hoću reći', ˝naprimjer, umjesto prljavo mi možemo reći zmazano, šporko...

... tišina...

(čini se da je to sve od 'bogatstva hrvatskog jezika', Anić se vrti u grobu kao da po njemu plazi horda sifilitičnih skarabeja)

... a englezi imaju samo jednu - dirty˝.

˝Sflekano...˝, dodaje druga jezikoslovkinja u ženskoj spavaonici još jednu književnu riječ, a u prilog tezi o bogatsvu našijega jezika.

Tako je. U tvom engleskom postoji samo dirty, ali onaj tko raspolaže bogatijim vokabularom možda će se sjetiti riječi kao što su filthy, impure, unclean, stained, dusty, tainted, messy i tako dalje.

A to su samo dosadne književne riječi.

Kada bi potragu proširili na vrstu uličnog izričaja koji bi odgovarao hrvatskim riječima zmazano i sflekano, brijem da bi našli još cijelo čudo riječi za koje nismo čuli ˝ni mi, ni vi, ni ja, skupa samnom˝.

Jedino ne vjerujem da bi mogli ikako na engleski prevesti starohrvatsku riječ šporko. Eto, bar nešto imamo jedinstveno i izvorno. Ljudevit Gaj mora da je ponosan na nas.

NEKA MOJA POPIŽĐIVANJA

I onda takva jedna drekne ˝Otkud ti čupaš te riječi?˝ na nekoga tko upotrijebi riječ nihilist. Jer za to čovjek valjda mora imati šalabahter na dlanu.

Iz glave, curo, iz glave... Ne bi vjerovala, neki ih držimo u glavi. Začudila bi se čemu sve glava može služiti osim za držanje frizure ili nanošenje mejk-apa...

BEZOBRAZLUK ZA KRAJ

Jubavnajveća stišava televiziju kad Lana govori. Kaže da ne može to slušati jer ima utisak da mu svaka riječ zubarskom brusilicom podešava moždane vijuge. Međutim, svejedno bi ju jebo, jer mala ima dobro tijelo, baš onakvo kakvo on voli.

˝Ali, ljubavi˝ govorim mu, ˝valjda samo odostraga. Ima toliko tupavu facu da čak i kad ne kaže ni riječ, izgleda kao ne osobito pametno tužno štene. Da sam muško, ja ju ne bih mogla licem u lice, nema šanse.˝

˝Naravno, apsolutno si u pravu, jedina˝, odvraća mi on, ˝Odostraga je definitivno pravi način. Ima taman kose za dva dobra đira oko ruke... Pritegni i peglaj.˝

Dobar je to trenutak da se on zamisli nad time kako Jezdimir nije tako loš girlfriend material.

Isto me se može jebat, a sposobna sam složiti suvislu prostoproširenu rečenicu. Mogu i oboje istovremeno. Međutim, u tim trenucima čak ni ja ne jamčim za ispravnu upotrebu 'nihilista'.

IPAK, JOŠ NEŠTO...

Da ne bi ispalo da samo Lana valja gluposti (iako je ona dosljedna po tom pitanju), skoro svaki od stanara imao je bisere koje sam čak i ja uspjela vidjeti, iako rijetko gledam taj cirkus. Tu bi spadalo npr. Brankičino 'promiskutativna', Dujino 'asocijativan', te potpuno čuđenje one gospođe s početka kad je (opet) Kristina spomenula 'hedonizam'.

Naravno, tu je i razgovor muškaraca o kompjuterima, koji sam neki dan dobila mejlom.