Jezdimir Uskoković je Žena Glava!

Kakva atrakcija - kipić na kamenu! Ne mogu vjerovati da je to najveća znamenitost Danske i najfotografiraniji kip na svijetu! Ma tko je to izračunao i kako?! Glupost! - žalio se vrlo odrasli i ozbiljni jubavnajveća, dok smo tabanali pod okriljem plavog neba prema repatoj djevi na danskoj obali.

Budi tiho i hodaj - odvratila sam mu žustro, dok mi je vjetar lijepio kartu na lice, evo sad će, iza ovog zavoja.

Ma nije kip poseban, posebna je bajka, bajka je original, to što je neki genijalac poželio nakalemiti raspjevanu poluribu na obalu,ne bi smjelo biti dovoljno da ju lansira u glavne znamenitosti. No, evo, slušaj ovo, krene on čitati - 1909. godine Danski je brewer, kako bi to preveli, pivovar... pivovaritelj, proizvođač piva... Carl Jacobsen, e upravo onaj čije pivo sad furam u ruksaku, bio na baletu Mala sirena, odnosno Den Lille Havfrue, i siroček je bio toliko potresen i oduševljen (koji peder), da je naredio napraviti kip u čast te priče. Unajmili su stanovitog kipara Eriksena da ga izradi u stavu 'gledam tugaljivo za svojim princom'... Pazi ovu perverziju - kao model za glavu poslužila je plesačica Ellen Price koja je tu ulogu otplesala u baletu (ok, povlačim ono peder, nije taj bio fasciniran pričom nego nečim puno prizemnijim), a za torzo je poslužila sama kiparova žena!

Svašta..., dodajem prćkajući po raskupusanom isprintanom sam-svoj-majstor vodiču, ovdje kod mene piše koliko su je puta rasturavali - crtali su joj gaće i grudnjak, farbali, otkinuta joj je ruka, a i nekoliko puta je ostala bez glave! Ovdje sad ne kaže, ali mislim da sam negdje pročitala da su je 2003. skroz otkinuli s kamena! Jadna mala sirena...

Joj, daj, ne bljuzgaj, obrecne se Zreli, fenomenalno iz čega su oni napravili svjetski poznatu atrakciju... ovaj neki lik se čak drznuo napisati 'New York ima Kip Slobode, Pariz Eiffelov toranj, a mi Malu sirenu'! Katastrofa. Imaš dvije slike, da znaš, jednu s tobom i jednu bez tebe! Nema šanse da ću više od toga pridonijeti fotografiranju najfotografiranijeg kipa na svijetu.

U taj čas je ugledamo. Brzo sam odljepila kartu s lica.

To je to? - upitam.

Da, kaže on, sad vidim zašto je to najfotografiraniji kip na svijetu...

Dvadesetak metara ispred nas mala sirena čeznutljivo je blejala u daljinu, a pred njom, na stjenovitoj obali stajalo je jato Japanaca, uz primjese drugih naroda i narodnosti, formirano u red za slikanje s tužnom ribom-djevojkom. Iako se kipić mogao slikati iz raznih lijepih kuteva, s obzirom na to da je na znatno nižoj razini od ceste, svaki je turist morao klimavo pregacati vlažno kamenje, pojedini čak ljuljajući se nezgodno u permanentnoj opasnosti od pada u algama podstavljen plićak pred međunarodnom publikom, i ponosno dotaknuti rep, cicu ili kamen. Te se tako, naravno, uslikati.

Ideš i ti, da te opalim pred sirenom?, upita me jubav.

Ma kakvi, koji posvemašnji neukus, promrmljah, nema teoretske šanse da idem dolje. To je sad pitanje časti.

I tako smo ju poslikali. Iz malo daljega. Pet puta, doduše, ali sigurno će me ovaj moj natjerati da obrišem tri slike, neromantik jedan...