<	ožujak, 2005					>
P	U	S	Č	P	S	N
	1	2	3	4	5	6
7	8	9	10	11	12	13
14	15	16	17	18	19	20
21	22	23	24	25	26	27
28	29	30	31

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari On/Off

OVDJE ĆE DOĆI DIZAJN, NE BILA JA ŽENA GLAVA.

O zdravstvenom stanju

Krenimo od vrha prema dnu. Beživotnu, suhu kosu ne trebam ni spominjati. Recimo da je to estetski, ne zdravstveni problem... Makar, i vi i ja znamo da nije. Nešto niže, dva ćorava zelena oka, dioptrije toliko udaljene od nule, da bi nula morala ispaliti signalnu raketu kako bi ju moja dioptrija vidjela. Čeljusti krcate olovnim šesticama i sedmicama, a odnedavno se i petice guraju u oklopni vod. Jedinice i dvojke okrhnjene od noćnog škrgutanja. Stres, naime, čini svoje - ako neće čir, onda će proteza. Vratna kralježnica, da citiram svog fizijatra, pokazuje promjene netipične za dob pacijenta. Spavam na tempur pjeni, a svako jutro 20 minuta vježbam, mašući rukama kao hiperaktivna stjuardesa na ekstaziju. Do kad tako? Do kraja života, eto do kad. Probava ima svoj životni stil - pokušavam mu doskočiti, ali još uvijek tražim vrstu hrane koja me neće napuhnuti. Jajnici me nešto žigaju. Ni mjehur nije što je nekad bio, izgleda da stiže naplata za sve one djevojačke godine nenošenja potkošulje, a ni tange tu nisu tako nevine kao što izgledaju. Koljena, ti zglobovi što život znače, povremeno javljaju preopterećenje... Bojim se da ću jednom, dok budem zavodnički čagala (znate, onako, seksi), ostati zakočena u polučučnju. Prevalit ću se sama od sebe, kao domino kocka s greškom. Platfusi svaki dan naporno rade ne bi li pretvorili konkavno u konveksno. A sad mi na desnom nožnom palcu urasta nokat. Ajme, kako boli.

Srce mi često preskoči, ne samo pri pogledu na ljubav mog života.

Ponekad proživljavam fantomske bolove - boli me nepostojeći kurac za sve, kao da je stvarno tu. Zastrašujuće realistična bol.

Na koncu, kad podvučem pod sve to krivulju EKG-a, zaključak mi se sam nameće.

Život je patnja.
Ljubav je bol.
Svi smo mi Jezdimir Uskoković.

Jezdimir voli sve što vole mladi (i oni koji imaju dvajspet, a misle da su još uvijek mladi):

jezdimir@gmail.com

When in doubt:

Ako vam je dobro, onda ništa / Amy Damon / Ari / Armin / Beštija / Big vern / Blini / Brand new / Bučimir / Bugenvilija / Cookie / Domaćica / Eduard Pranger / Drama Kvin Elena / Fristajler / Gawrun / Guzijola / Hal / Hero / Hybrid / Ire / Jazzie / Lucy / Marvin / Neutrino / Nojzi / Nymphea / Ovaj onaj / Pinkeye / Rabbit / Rahat Lokum / Ribafiš / Rock / Rojal / Runaway / Umorni / Tajp / Zleva / 1000 Ne znam


Blog.hr

Jezdimir Uskoković je Žena Glava!

ponedjeljak, 21.03.2005.

Jezdimirov ˝Pozadinski aspekt˝ Danas mi je, kao milošću s nebesa, sam od sebe nestao kompletan celulit. Da, dobro ste pročitali, kolonije antibedrenih snaga, mučitelja ženskih guzica diljem svijeta, spakirale su svoje male masne koferčiće i otputile se u neutvrđenom smjeru! Moje dupe i pripadajući im dio nogu ostali su glatki i zategnuti, kao u šesnaestogodišnje djevojke za kojom na plaži sline sredovječni pohotnici, dok ih (i jedne i druge) njihove smežurane polovice strijeljalju pogledom. Isprva ne vjerujući, naprčila sam se pored prozora s ogledalom u ruci, ne bih li na danjem svjetlu utvrdila pravo pozadinsko stanje. Onda sam se uštipnula tri puta i zarumenila se poput snaše vrijedne tisuću dukata. Onda sam pozvala sve prijateljice pa smo zajedno zaneseno (one izravno, ja indirektno putem ogledala) buljile u moju sjedalicu. ˝Bez ikakvih krema?! Pa kako?˝, očajavale su one. ˝Ne znam, cure, ne znam, patim zbog vaših naboranih kanti, ali ja sam se, eto, jutros probudila, i, štono se veli, ko rukom odneseno!˝ - hvastala sam se, ne skrivajući svoj ponos. Kad kažem ponos, ne mislim na karakternu osobinu. Poslije sam ga još malo tražila, čisto da, ako ga uhvatim, a da nije daleko odmakao, okončam taj rat jednom za svagda jednim blic-krigom - da ga bacim s balkona, spalim, operem u mašini ili mikrovaljam u mikrovalnoj. Tražila sam pod tepihom, pod stolom, iza televizora, u šivaćoj mašini, ispod jastuka, u loncima, među žlicama, u ladici s donjim vešom, ali narančine vojske nigdje! Eh, Gotovino, pomislim, evo jedne vojske kojoj bi mogao biti general, samo što bi Karla i njezine drugarice prije zaključale tribunal i otperjale u nepoznatom pravcu, nego tu vojsku procesuirale. Ajme, divno, rečem si, i zavalim se u naslonjač, osjećajući ga u potpunosti na svojoj divno uglancanoj koži. Sekundu kasnije, netko me zove na mobitel. Tko li je sad, pomislim razdragano, možda zovu iz 24 sata, radi ekskluzive? ˝Halo?˝ - rekoh. Glupa sprava zvoni i dalje, opet joj se neki softverski kliker spojebao. ˝Halo!?˝ - ponovih glasnije, energično stišćući Yes. Odjednom me nešto povuče za uho i začujem očev glas. ˝Ne urlaj, blesačo jedna, nego ustani, 7.10 je!˝ Otvorim oči, pogledam oko sebe, što je ovo, gdje se nalazim!? Omotavaju me konture vlastite sobe, a moju guzicu - brzi pogled - aaaaaaaaa, CELULIT!!! Tisuću mu skalpiranih dlakavih i bezcelulitnih muških guzica, ovime današnji dan proglašavam DANOM ŽALOSTI!