male misli s ove i s one strane
srijeda, 24.05.2006.
Unca fibre ili kako pronaći haljinu za svadbu
Nema me na blogu danima... Ne stižem, nemam o čemu pisati, neda mi se pisati... Ma to su čari bračnog života; ak hoćeš jesti moraš skuhati, ak hoćeš da ti bude čisto moraš sam pospremiti, ak hoćeš imat kaj obući moraš oprati pa peglati, pa onda uvijek hrpa suđa, 983235 komada čaša na kraju dana, a samo nas dvoje u stanu...no ugl. nema staraca koji vode brigu o xy stvari za koje nisi ni znao da postoje dok ne kreneš hrabro u taj samostalan život...
No da, u glavnom htjedoh vam reći da sam preslušala novog Gibu i da sam vidno razočarana...ne znam... On je meni tak bio guba sa svojom zbunjola facicom i nježnim romantičnim pjesmicama...ma baš mi je bio slatkica...i onda mu se nešto dogodilo...ili meni??
ugl., prvo kaj mi je upalo u oči mi je to da naš mali Gibo sad zgleda ko maneken; fen frizurica, pramenovi, pomno ošišana bradica, narukvice, podfrknuti rukavi na košulji, šminkerska odijela!!! Mislim, HELOUUUUU, ko je ukrao našeg Gibu i zamijenio ga ovim ušminkanim namirišanim primjerkom!??? Reko bi čovjek da je naš Gibota zaigra u 'ajduka, najmanje!!
A pjesme?? Nakon Mirakula očekivala sam barem nešto toliko dobro, puno, osjećajno, a dobila sam razvodnjeni Mirakul sa nekim nazovi socijalno - problematičnim tekstovima koji na momente zvuče kao da su članci izvađeni iz novina bez imalo pjesničkog izražaja. Zapravo mi se čini da mu ja glavnu zamjerku stavljam na neuvjerljivost. Dakle, očito piše/priča/pjeva o nečemu što ga nije "dotaklo" i to se kuži, ne zvuči mi ni malo uvjerljivo. A sama glazba je potpuno izgubila onaj svoj dalmatinski štih zbog kojeg mi bijaše drag ( Lipa moja, Projdi vilo...) i ukomponirana je u neki ful komercijalni aranžman tako da mi to sve u svemu izgleda ko da je neko uzeo litru finog, crnog šibenkog vranca, razrijedio ga s jedno 50 l vode i flaširao i sad okolo prodaje u finim uskim bocama sa lijepom starinskom etiketom.
Eto, jako sam žalosna zbog Gibe, ili zbog toga kako ga ja doživjeh, a možda sam ja krenula drugim putevima pa mi ne sjedaju više njegovi stihovi, eh...kad bih znala...
No da, a druga jako bitna stvar koja me opterećuje ovih dana je kupovanje haljine za jednu svadbu...naime, kuma sam vjenčana, prvi puta u životu curi koja je meni bila vjenčana kuma prije nepunih godinu dana i.....psmtr, izvinte me što psujem...ali tko je odredio da se jedino smiju prodavati haljine sa izlošcima livada koje zgledaju ko kombineji moje bake!!???
A cijena? Prava sitnica Bing! Između 1000 i 2000 kn!!! A neke od tih haljina (šta neke, 99%) izgledaju tak da ih ja ne bi obukla ni da meni plate, a ne da ja još njima moram nofce davat!!!!!
Ugl., nakon dva tjedna sumanutog lunjanja po sparnom zagrebačkom asfaltu odlučih da ću pristati probati jednu tako osrednju haljinicu. Mislim, bar je jednobojna, a i cijena joj je kakvih 800 kn. I tako ja s pjenom na ustima i poprilično naivno upitah tanahnu crnkicu, prodavačicu visine metar i šumska jagoda imaju li možda broj 42?
Dakle, ta ista; metar i jel, kaže meni koja imam metar i 80 s visine: "Mi vam uopće ne radimo tak veliki broj, najveći je 40"
Došlo mi je da joj naglo probudim želju za rastom i brojem 42 ali sam samo s munjama i gromovima iznad glave napustila taj renomirani "boutigue"
Neš ti, kak se ja usudim samo nositi tak ogroman broj, valjda bi s tolikom visinom trebala stati u 36 pa izgledati ko siroče koje nasljeđuje opravice od svojih starijih sestara+stoji u vodi kad naiđe poplava!!!!
I onda sam, naravno, ucviljeno hodala po gradu gledajući žene i pokušavala otkriti koji konfekcijski broj one nose. Mislim, spadaju li u kategoriju "slonica u staklani" poput mene ili u kategoriju "mislim, xs mi je preveliki broj!"
I tako, zaključih da ima jako puno ovih moje kategorije koje se nekako uguraju u xs i onda tak hodaju po gradu slavodobitno pokazujući kako one eto, taj broj nose, pa viš da su stale u njega a to kaj se sve razlijeva na sve strane...mislim...
No ugl., ova slonica je odlučila sve njih skup s njihovim finim haljama poslati do vraga i dat si sašiti veštu kod jedne najobičnije domesticus vulgaris šnajderice!! I svakom ko me pita reći ću da je Escada!! Broj 0!! Aha!!!!
A eto, konačno nam i kišica sprala smradove ulica, fala Bogu dragomu!
Amen!
ponedjeljak, 15.05.2006.
Životne mudrosti španjolskog jezuita
UPOZNAJTE SVOJE NAJBOLJE STRANE
Njegujete svoj izvanredan dar, ali ne zanemarujte i druge. Svaki bi čovjek mogao dosegnuti vrh samo kada bi znao u čemu se ističe.
NE BUDITE ZAMORNI
Kratkoća je ugodna i laskava, a i više postižete. Dobre stvari, ako su kratke, dvostruko su dobre. Loše, ako su kratke, nisu toliko loše. Dobro rečeno je brzo rečeno.
NE GOVORITE O SEBI
Ne smijete ni hvaliti sebe, što je taština, ni kritizirati, što je potcjenjivanje. Pokažite pomanjkanje dobrog prosuđivanja i postat ćete smetnja drugima.
NASTAVITE I DO POBJEDE
Neki ljudi čine sve da započnu a ništa da dovrše. Prevrtljivi karakteri počnu ali ne ustraju. To pokazuje njihovu nepostojanost ili nepromišljen pokušaj da se posjeduje nemoguće. Ono što je vrijedno činiti, vrijedno je i završiti. Ako nije vrijedno završavanja, zašto uopće započinjati? Mudar čovjek se ne pokorava divljači, on je ubija.
POVUCITE SE DOK STE NA VRHUNCU
Nije bitno da vam plješću kad ulazite, već da im nedostajete kad odlazite.
DRUŽITE SE S ONIMA OD KOJIH MOŽETE UČITI
Svoje učitelje učinite prijateljima i kombinirajte korisnost učenja s uživanjem u razgovorima. Uživajte u društvu inteligentnih ljudi. Ono što kažete bit će nagrađeno pljeskom, ono što čujete – učenjem.
MUDAR UČINI ODMAH ONO ŠTO BUDALE UČINE POSLIJE
Samo je jedan način da se vidi svjetlo – što je moguće prije. Inače ćete morati iz nužnosti činiti ono što ste mogli s ugodom. Mudar odmah ocijeni ono što se mora učiniti prije ili poslije, i čini to s veseljem, povećavajući svoju reputaciju.
NIKAD SE NE ŽALITE
Pritužbe će vas uvijek diskreditirati. Prije no samilost one izazivaju drskost i ohrabruju druge da se ponašaju kao oni na koje se žalimo. Bolje je hvaliti druge kako bi vam bili još skloniji.
NE ŽIVITE U ŽURBI
Ako znate kako organizirati stvari, znat ćete i kako u njima uživati. Mnogi žele za jedan dan progutati ono što bi tijekom cijelog života jedva mogli probaviti. Pokažite umjerenost pa nećete dospjeti na zao glas. Brzo djelujte, polako uživajte.
NIKAD NE PRETJERUJTE
Superlativi vrijeđaju istinu i bacaju sumnju na vašu sposobnost prosuđivanja. Ne ističite se svakodnevno jer ćete prestati iznenađivati ljude. Uvijek u pričuvi imajte još nešto. Osoba koja ne pokazuje sve, svakog dana podržava očekivanja i nitko nikad ne otkrije granice njezine nadarenosti.
srijeda, 10.05.2006.
O muškarcima i muškarcima
Imala sam jučer jedan neobičan susret s jednom neobičnom osobom.
Taj čovjek je, u najmanju ruku, opičen, po godinama mi može biti otac, a i ima kćer mojih godina, rastavljen, sad živi sa tko zna kojim po redu mladim zgodnim komadom (ženskim, da vi ne bi neš drugo pomislili...).
Ja tom čovjeku dolazim po zdravstvenu pomoć već skoro 2 godine. I uvijek mi pomogne. Znajući da je po prirodi opičen, a to mu je uostalom i posao, jer da bi se bavio time čime se on bavi mora biti opičen, ja sam mu opraštala stvari koje drugima ne bih. Uvijek je znao na najkritičniji mogući način opisati najdublje tajne moje duše, ne pitajte kako! S obzirom da i ja slovim za frika kužila sam ga intuitivno. Znala sam da je teško živjeti s takvim darom, ili prokletstvom, kako hoćete. A i znala sam priču njegovog života, koja nije bila lijepa.
A i kužila sam da mu se sviđam. I to jako. I fizički. I psihički. Ali pravila sam se blesava. Nisam odgovarala na provokacije, nisam se obazirala a i trebala mi je njegova pomoć.
E sad, ovaj susret jučer prelio je čašu.
Taj čovjek jest markantan i na svoj način privlačan, ako volite zrele muškarce koji su jako puno toga prošli u životu.
Ja osobno nisam fan takvih koji su, vjerujem, strastveni ljubavnici sa pravim znanjem ali isto tako i strastveni šamarači kad malo povisiš ton i ne želiš biti u njihovoj macho sjeni.
Ugl., njegove priče o tome kako ja njega uvijek zapalim i kak mu se neodoljivo sviđa naše intelektualno prepucavanje nisam baš previše doživljala, kao niti poprilično jadan poziv na nekakvu večericu.
Ali kada je primjetio da se manijački znojim od muke rekao mi je da se konačno znojim u rukama pravog muškarca i da ja svoju pravu ljubav imam samo na ruci ali da ju još nisam našla!!!!!
Za one koji ne znaju, a on zna, ja sam friško udana, ni godinu dana. Moj dragi je jedan veliki Medo uz kojeg se ja osjećam prekrasno i prije svega ravnopravno iako je mlađi cijelu godinu i 4 mjeseca
Sad prevedeno bi trebalo značiti da moj Medo nije dovoljno muškarac i da bi ja trebala uz sebe jednog primjerka takve vrste (valjda dotičnog, što li?) i da ja zapravo njega ne volim kak se prava ljubav voli (opičenjak bu mene prosvijetlil!)
Stvarno "obožavam" ljude koji uvijek znaju što je za mene bolje od mene same, a posebno kad takve sudove donose iz vrlo "objektivnih" razloga.
Rastuži me to svaki puta! Zašto jednostavno ne mogu biti sretni zbog mene, čemu taj stav?
Je li to samo jal jednog starog, tužnog i odbijenog ,hmmm, muškarca?
On bi probudio ženu u meni, jer ovaj kojeg imam sada za to nije sposoban!??
a ponavljam, to je čovjek koji mi je zdravstveno puno pomogao i kuži me poprilično...ali čemu ovo!?
E moji muškarci i muškarci!!