Jeka tisine
četvrtak, 30.04.2020.
Radim mjesto za novi život
Sjedim na podu svoje stare sobe i gledam što ću od svojeg bivšeg života zadržati, a što će nestati u zaborav.
Neobično je. Dvadeset godina života u kutijama. Sve one stare slike, sitnice, podsjetnici, razglednice... Knjige... Filozofija jezika. Metodika (Puno metodike.) Literatura za neke kolegije na fakultetu (našla sam i omraženu biokemiju. To neću zadržati.) Tri moja indeksa. Diplomski rad. Pohvalnice i diplome. I hrpetine i hrpetine odjeće u koju više ne stanem.
Brzo se umaram. Moram uzeti pauzu za disanje. Ulazim u peti mjesec trudnoće. Trbušćić mi je sve više izbočen i par sati prije izbacila sam kompletan ručak.
Da, zatajila sam vam svima jednu veliku stvar. Na jesen u naš život dolazi jedno malo čudo.
Zapravo ni najbližim prijateljima nisam rekla sve do trećeg mjeseca. Jedan dio mene htio je znati da će sve biti u redu. Vjerojatnosti da ne bude su me ipak mučile. Dugo.
Na ultrazvuke ipak nekad dolazim sa strahom. Je li i dalje sve u redu?
Zadnji je bio prošli tjedan. Dijete je zdravo i veliko. Ima jako srce. Počinjem osjećati kako se miče. Neobičan osjećaj.
Još ne znamo što je. Zaključila sam da nas pomalo zeza. Na pregledima se okreće tako da se ne može zaključiti što je. Ilitiga, pokazuje guzicu.
Pitam se je li na svog tatu ili mene. Na oboje pomalo, vjerojatno.
Nažalost, naslijedilo je moju probirljivost oko hrane. Još uvijek ne mogu jesti većinu hrane. Dva mjeseca sam živjela na juhama, dvopeku i pašteti (paštetu voli).
Jutarnje mučnine još traju. Samo što nisu jutarnje. Cjelodnevne su. I nema nekog pravila kad će biti njihov najveći intenzitet.
Muž je, nasreću, podrška. Kaže da sam užasno glasna dok povraćam, ali ipak mi ne kaže da sam odvratna. Čeka me sa čašom vode.
Morala sam promijeniti životne navike. Od osobe kojoj je 10 kava dnevno bio sasvim razuman broj spala sam na osobu koja dva mjeseca nije pila kavu, a sad popije po polovinu male šalice.
Pivo, koje obožavam, nisam pila od veljače. Ne nedostaje mi.
Mučnina mi ne dozvoljava da pijem terapiju. Jednostavno mi je previše zlo od nje.
Morala sam reducirati posao. U ožujku sam otišla na čuvanje trudnoće. Paralelno je počela online nastava. Pa me ravnateljica druge škole molila da tu i tamo stavim koji materijal u grupu.
Nisam nezamjenjiva, ali u situaciji s virusom ne mogu zapošljavati. A bila sam jedina u svojoj struci na toj školi.
Sad održavam predavanja dva dana u tjednu putem kamere. Ako mi nije previše zlo. Nasreću, cijela škola broji 20nešto učenika, pa opterećenje nije veliko.
Kad je lijepo vrijeme, šetam. Živim na selu, gotovo idealni uvjeti za izolaciju. Doduše, tokom jedne šetnje moram barem dva-tri puta stati i sjesti. Voljeni me prati. Trudi se uskladiti svoj brži tempo s mojim sporijim.
Kad ode na posao, a ja nemam neke obaveze, intenzivno čitam. Učim. Idem na engleski (i to preko kamere, kamere su čuda).
Pripremam hranu. Radim po kući. Osim u šetnje, rijetko izlazim iz kuće.
Za dva tjedna počinjemo s velikim radovima. Radimo prostor za nas. Našu malu obitelj.
Tako da sad radim prostor. Za nešto novo. Nešto lijepo.
Za jedan novi, mali život.
| < | travanj, 2020 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | ||
| 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 |
| 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 |
| 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 |
| 27 | 28 | 29 | 30 | |||
Jednoj Ljubavi...
Jednoj Nadi...
Svim Nemirima...
Svakoj borbi s vjetrenjačama...
I svim Izgubljenim Dušama...
O autorici i blogu:
Jeka tisine postoji dugo, pod različitim imenima.
Uz povremene pauze u kojima se odvijao život.
Tekstovi su osobne prirode, promišljanja i samoanalize.
Ovdje vježbam usmjeravanje misli i komunikaciju.
Tu ostavljam svoje osjećaje,
Svoje misli, svoje snove.
Da me manje more
Kad živim svoj normalan život.
----------------------------------
S vremena na vrijeme se uhvatim kako se vraćam ovdje.
Puno mojih priča započelo je baš na ovom mjestu.
Puno ih je i završilo... Baš na ovom mjestu.
Tkale su se nade. Lovili trenutci sreće.
Slavile tuge.
Uglavnom, ovdje sam bilježila svoje tihe vječnosti.
Nekoliko života je prošlo od onda.
Bila sam klinka od šesnaest.
Imala sam snove o savršenoj ljubavi.
I željela sam vidjeti, željela sam znati.
Otkriti i obuhvatiti.
Ne znajući što je zapravo to što tražim.
Dvanaestak godina kasnije...
I dalje želim vidjeti i znati.
Otkriti i obuhvatiti.
Koliko se uporno uvjeravala da se stvari mijenjaju...
Vidjela sam kako lako ljubav nastane i naizgled nestane.
Povremeno sam bježala od nje...
Nešto što nemaš ne možeš ni izgubiti.
Vidjela sam je kako se preobražava.
I shvatila da nikad ne umire.
Ovo nije novi početak.
Ovo je nastavak priče.
Sve dok ne saznam.
Otkrijem i obuhvatim.
Sve ono što su dosad bili samo snovi.
2018.
----------------------------------
----------------------------------
Nisam oduvijek bila to sto sam danas.
Dosta vjerojatno necu biti ni to u buducnosti.
Sad mogu izbrojati 4 razlicite verzije sebe.
Smedjooko dijete koje je sanjalo o zvijezdama i veralo se po drvecu da im bude blize.
Tinejdzericu koja se prvi puta susrece s vlastitom verzijom prokletstva i u koju se tiho uvlaci mrak.
Mladu zenu koja napusta sve zbog ljubavi. I odlazi nekoliko godina kasnije, vraca se svojim korijenima (isto iz ljubavi).
I sebe. Pomalo cinicnu, ali jos uvijek idealisticnu. Lovca na trenutke. Osobu koja uci i poucava.
Ovo je jos uvijek radna verzija. Kad pozbrajam pluseve i minuse, sve u svemu, nije lose.
Napredovala sam. Rusila i gradila.
Dolazila neocekivano i isto tako odlazila.
Cesto pod okriljem noci.
Ovaj blog sadrzi zapise tri od cetiri verzije mene.
Isto sam neocekivano ostavljala zapise i napustala ih.
Puno je prica ostalo neispisano.
Neke od njih nikada necu moci dovrsiti.
Ali doci ce nove price, nova svjetla i nove tame.
I ja cu opet promijeniti oblicje.
2019.
----------------------------------
----------------------------------
Sve price koje sam ikad ispricala bile su price o ljubavi.
Pisem vec 14 godina ovdje. I ovdje postoje zapisi o svim mojim ljubavima.
Zadnjih godina sve manje dijelim detalje.
Cuvam ih za nas kao nesto dragocjeno.
Ali ova ljubav je sveprisutna.
U mojoj srzi. U svakoj mojoj pori.
Zaogrcem se njom svakog jutra kao stitom.
Kad sam bila mladja, vjerovala sam u savrseno.
Shvacam sad da nesto takvo ne postoji.
Postoji niz trenutaka koji dijelimo.
Nizemo poput bisera.
Neki od njih su sjajni, neki mutni i tamni.
Ali su nasi i samo nasi.
Postoji vise vrsta ljubavi.
Dugo me mucila ona romanticna ljubav.
Dok nisam shvatila da ima ljubavi koje je nadilaze.
Preobrazavaju je u nesto drugo.
Univerzalna Ljubav.
Ljubav Stvaranja.
Ona se nikad ne moze prevesti u rijeci, ali je rijeci, a jos vise djela, isijavaju.
Zrace.
Ona cini sve druge vrste ljubavi potpunijima.
Daje im snagu i sjaj.
Nekad je mogu vidjeti. Osjetiti.
Jos je ne mogu pojmiti.
Ali mogu rijecima docaravati njezinu snagu.
I zato nikad necu prestati pisati price o ljubavi.
2020.
----------------------------------
Godinama vec pricam price o znanosti...
O misterijama Svemira. O nastanku elemenata.
O tome od cega se sastoji sve sto poznajemo.
Pricam price o zakonima fizike i kemije.
O velikim ljudima koji su ih otkrili.
O malim ljudima koji su dali doprinos spoznaji.
Godinama vec pricam price o Ljubavi.
O ljubavi izmedju voljenih. Izmedju prijatelja.
U obitelji. I onoj Ljubavi koja sve prozima.
Pricam price djeci. Odraslima. Koji su
U srcu sacuvali cudjenje i ostali djeca.
I sad... Pricat cu price Njoj. Malenoj.
Pricat cu kako je ona dijete zvijezda.
Kako je cudesan ples prirode dao zivot.
Kako u sebi nosi zapis generacija prije nas.
I pricat cu joj price o Ljubavi. Koja sve prozima.
Pricat cu joj kako sam voljela... I da je Ona
I ostat ce... Utjelovljenje sve moje Ljubavi.
2020.
----------------------------------
Ovih dana, koliko god bila u nestabilnom stanju, osjecam Ljubav oko sebe, u cistom i nedirnutom obliku.
Drzi na okupu svaki moj atom.
Dok imam osjecaj da se rusim, bude moj najjaci potporanj.
Prepoznajem je... U davno znanim i novim licima.
U poljupcu. Zagrljaju. Lijepoj rijeci.
U osmijehu mog djeteta.
Ljubav privlaci Ljubav, sve dok ne shvate da su one jedno. Oduvijek bile, Jedno i Nerazdvojno.
Pustam je da me obuhvati. Da osjetim svu njenu snagu i silinu. Djeluje u svakoj mojoj stanici, grlim u sebi sve one daleke svjetove. Obuhvacam i ja nju. Srcem.
Osjecam je. Koncentriram. I potom destiliram u Rijeci.
2021.