Jeka tisine
nedjelja, 02.09.2018.
Disordo schizotypicus...
... stajalo je na otpusnici. Uz već poznatu tešku, povratnu depresiju. Bila sam tad u ranim dvadesetima. Četveromjesečno slaganje terapije. Svakih nekoliko tjedana rotacija lijekova. Mnogo pokušaja, mnogo pogreški.
Znala sam da sam bolesna puno prije. Depresija me pratila kroz dobar dio mladog života. Gotovo da mi je postala stalni suputnik.
S njom sam se mogla pomiriti. Emocionalna stabilnost mi nikad nije bila jača strana.
Ali imala sam nešto što me uvijek spašavalo. Imala sam svoj um, za kojeg sam mislila da me drži pod kontrolom. S lakoćom je rješavao probleme koji su drugima bili nerješivi. I tako sam se našla pred najvećim problemom do tad. Moj um više nije bio samo moj. Dijelila sam ga sa svojom najnovijom dijagnozom. Uselila se u tišini i čekala...
Prije tog trenutka, baš u tim ranim dvadesetima, imala sam sve. Imala sam osobu za koju sam bila gotovo sigurna da me voli. Studij je išao jako dobro i volonirala sam na jednom našem institutu. Imala sam riješeno stambeno pitanje. Za financije nisam brinula.
U sebi sam propadala godinama. Čudno je kako ljudi ne mogu vidjeti koji osmijeh je iskren, a koji je tek fasada koja je tu da zavara. Ni najbliži nisu ni slutili. Plač pod tušem je bila redovita stvar sve dok suze nisu presahnule. Nekoliko godina mučnina prije svakog od ispita kojeg sam polagala. Mršavila sam. Tijelo je odbijalo hraniti se. Noći sam provodila pod zvijezdama paleći jednu cigaretu za drugom. Nisam spavala danima.
A potom sam utonula u čisti mrak. Praznina u meni je zjapila tako, otvorena. Nije bilo više ničega čime bih je mogla popuniti. A zbilja sam je trudila popunjavati sa svim i svačim. Izvana sam djelovala gotovo blještavo. Sva u bojama, vatreno crvene kose, hiperaktivna.
U sebi sam se čudila kako sam uspjela preživjeti još jedan dan.
Antidepresivi koje sam do tad uzimala nisu djelovali. Sve dok jedne noći nisam pobjegla od tog prošlog života. Nekoliko dana kasnije, završila sam na liječenju. Oduvijek sam imala tu sposobnost da me nađu ljudi koji su na nekoj prekretnici ili u boli. Sad sam se našla okružena njima. Uvijek sam bila uz osobu kojoj je tad bilo najteže. Što me vuklo u još veći ponor.
Slabo se sjećam vremena tamo. Kod mojih čuvara postoje tekice iz tog vremena. Nisam imala snage otvoriti ih.
Psihoterapije i grupne terapije nisu davale nikakvog učinka. Napravili su mi pretrage i našli neobičnu moždanu aktivnost. Valjda ih je to usmjerilo da me skinu s antidepresiva i stave na antipsihotike. Promjena nije došla odmah. Trebali su mjeseci uvježbane rutine da barem skupim razbacane komadiće sebe i počnem ličiti na ljudsko biće. Prošli su još mjeseci... Još jedno uštelavanje terapije. I nakon te druge serije osjetila sam se dovoljno spremno da gradim na ruševinama svog života.
Nekoliko godina kasnije, i dalje se borim. Uz pomoć milih i dragih kemikalijica, i dalje sam tu. Živim gotovo miran život. Noći znaju i dalje biti teške, no sad barem znam imena svojih demona. I znam da uvijek mogu zatražiti pomoć.
| < | rujan, 2018 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | |||||
| 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 |
| 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 |
| 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 |
| 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 |
Jednoj Ljubavi...
Jednoj Nadi...
Svim Nemirima...
Svakoj borbi s vjetrenjačama...
I svim Izgubljenim Dušama...
O autorici i blogu:
Jeka tisine postoji dugo, pod različitim imenima.
Uz povremene pauze u kojima se odvijao život.
Tekstovi su osobne prirode, promišljanja i samoanalize.
Ovdje vježbam usmjeravanje misli i komunikaciju.
Tu ostavljam svoje osjećaje,
Svoje misli, svoje snove.
Da me manje more
Kad živim svoj normalan život.
----------------------------------
S vremena na vrijeme se uhvatim kako se vraćam ovdje.
Puno mojih priča započelo je baš na ovom mjestu.
Puno ih je i završilo... Baš na ovom mjestu.
Tkale su se nade. Lovili trenutci sreće.
Slavile tuge.
Uglavnom, ovdje sam bilježila svoje tihe vječnosti.
Nekoliko života je prošlo od onda.
Bila sam klinka od šesnaest.
Imala sam snove o savršenoj ljubavi.
I željela sam vidjeti, željela sam znati.
Otkriti i obuhvatiti.
Ne znajući što je zapravo to što tražim.
Dvanaestak godina kasnije...
I dalje želim vidjeti i znati.
Otkriti i obuhvatiti.
Koliko se uporno uvjeravala da se stvari mijenjaju...
Vidjela sam kako lako ljubav nastane i naizgled nestane.
Povremeno sam bježala od nje...
Nešto što nemaš ne možeš ni izgubiti.
Vidjela sam je kako se preobražava.
I shvatila da nikad ne umire.
Ovo nije novi početak.
Ovo je nastavak priče.
Sve dok ne saznam.
Otkrijem i obuhvatim.
Sve ono što su dosad bili samo snovi.
2018.
----------------------------------
----------------------------------
Nisam oduvijek bila to sto sam danas.
Dosta vjerojatno necu biti ni to u buducnosti.
Sad mogu izbrojati 4 razlicite verzije sebe.
Smedjooko dijete koje je sanjalo o zvijezdama i veralo se po drvecu da im bude blize.
Tinejdzericu koja se prvi puta susrece s vlastitom verzijom prokletstva i u koju se tiho uvlaci mrak.
Mladu zenu koja napusta sve zbog ljubavi. I odlazi nekoliko godina kasnije, vraca se svojim korijenima (isto iz ljubavi).
I sebe. Pomalo cinicnu, ali jos uvijek idealisticnu. Lovca na trenutke. Osobu koja uci i poucava.
Ovo je jos uvijek radna verzija. Kad pozbrajam pluseve i minuse, sve u svemu, nije lose.
Napredovala sam. Rusila i gradila.
Dolazila neocekivano i isto tako odlazila.
Cesto pod okriljem noci.
Ovaj blog sadrzi zapise tri od cetiri verzije mene.
Isto sam neocekivano ostavljala zapise i napustala ih.
Puno je prica ostalo neispisano.
Neke od njih nikada necu moci dovrsiti.
Ali doci ce nove price, nova svjetla i nove tame.
I ja cu opet promijeniti oblicje.
2019.
----------------------------------
----------------------------------
Sve price koje sam ikad ispricala bile su price o ljubavi.
Pisem vec 14 godina ovdje. I ovdje postoje zapisi o svim mojim ljubavima.
Zadnjih godina sve manje dijelim detalje.
Cuvam ih za nas kao nesto dragocjeno.
Ali ova ljubav je sveprisutna.
U mojoj srzi. U svakoj mojoj pori.
Zaogrcem se njom svakog jutra kao stitom.
Kad sam bila mladja, vjerovala sam u savrseno.
Shvacam sad da nesto takvo ne postoji.
Postoji niz trenutaka koji dijelimo.
Nizemo poput bisera.
Neki od njih su sjajni, neki mutni i tamni.
Ali su nasi i samo nasi.
Postoji vise vrsta ljubavi.
Dugo me mucila ona romanticna ljubav.
Dok nisam shvatila da ima ljubavi koje je nadilaze.
Preobrazavaju je u nesto drugo.
Univerzalna Ljubav.
Ljubav Stvaranja.
Ona se nikad ne moze prevesti u rijeci, ali je rijeci, a jos vise djela, isijavaju.
Zrace.
Ona cini sve druge vrste ljubavi potpunijima.
Daje im snagu i sjaj.
Nekad je mogu vidjeti. Osjetiti.
Jos je ne mogu pojmiti.
Ali mogu rijecima docaravati njezinu snagu.
I zato nikad necu prestati pisati price o ljubavi.
2020.
----------------------------------
Godinama vec pricam price o znanosti...
O misterijama Svemira. O nastanku elemenata.
O tome od cega se sastoji sve sto poznajemo.
Pricam price o zakonima fizike i kemije.
O velikim ljudima koji su ih otkrili.
O malim ljudima koji su dali doprinos spoznaji.
Godinama vec pricam price o Ljubavi.
O ljubavi izmedju voljenih. Izmedju prijatelja.
U obitelji. I onoj Ljubavi koja sve prozima.
Pricam price djeci. Odraslima. Koji su
U srcu sacuvali cudjenje i ostali djeca.
I sad... Pricat cu price Njoj. Malenoj.
Pricat cu kako je ona dijete zvijezda.
Kako je cudesan ples prirode dao zivot.
Kako u sebi nosi zapis generacija prije nas.
I pricat cu joj price o Ljubavi. Koja sve prozima.
Pricat cu joj kako sam voljela... I da je Ona
I ostat ce... Utjelovljenje sve moje Ljubavi.
2020.
----------------------------------
Ovih dana, koliko god bila u nestabilnom stanju, osjecam Ljubav oko sebe, u cistom i nedirnutom obliku.
Drzi na okupu svaki moj atom.
Dok imam osjecaj da se rusim, bude moj najjaci potporanj.
Prepoznajem je... U davno znanim i novim licima.
U poljupcu. Zagrljaju. Lijepoj rijeci.
U osmijehu mog djeteta.
Ljubav privlaci Ljubav, sve dok ne shvate da su one jedno. Oduvijek bile, Jedno i Nerazdvojno.
Pustam je da me obuhvati. Da osjetim svu njenu snagu i silinu. Djeluje u svakoj mojoj stanici, grlim u sebi sve one daleke svjetove. Obuhvacam i ja nju. Srcem.
Osjecam je. Koncentriram. I potom destiliram u Rijeci.
2021.