Jeka tisine
utorak, 16.04.2013.
Noćna svijetla polako gasnu.
U očima nosim posljednji žar.
Prstima pletem snove
Okusa mentola i dima.
Još uvijek osjećam
Dodir mora oko gležnjeva.
Sol u zraku i miris lovora.
Valovi nose davnu pjesmu...
Još jednom... Nosim te
Sa sobom da uhvatimo val.
Preplavi me poput mora.
Dozvoli da utonem u zagrljaj.
nedjelja, 14.04.2013.
Obilježena znakom Mjeseca,
Baš poput onog noćas.
Zvijezde su večeras jake.
Tiho tonem u noć, sama.
Uhvatim te tada, čekajući,
U predvorju svojih snova.
Pitam... Pitam se je li krivo
Što još uvijek... I uvijek...
Mislim na tebe. Ne znam.
Komadić davne poruke
Koju nikad nisi pročitao.
Pitanje. Je li vrijedno borbe.
Ponekad noću... Poput ove...
Osjetim nečije tople ruke.
Privijaju me u zagrljaj.
Tvoje??? Kao onog ljeta???
Još uvijek sam vučica.
Ranjena. U noći poput ove.
Možda ljubav i nije za one
Obilježene znakom Mjeseca.
ponedjeljak, 08.04.2013.
Obećala sam...
Krećem se tiho poput plime
Pod trakom mjesečine.
Igra započinje,
zastori se razmiču.
Znam da si ti.
Prepoznajem tvoje snene korake.
Kao nekad, još jednom...
Risala bih sreću
Na tvom licu. Prstima.
Još uvijek... Sanjam...
Na tebi je da zamišljaš.
Kosa mi je još uvijek plamena
I čezne za ramenom
Na kojem će se prelijevati.
Sklopi mi oči. Usnama.
Polako... Omotaj me u san.
Kao nekad... Još jednom...
Dopusti da te osjećam.
Znam da si ti... Znam...
utorak, 02.04.2013.
Zdravo, Moj Netko.
Možda mi dosad već i znaš ime. Možda ne.
Što da ti pišem??? Riječi nikad nisu toliko teško prelazile preko prstiju.
Ona ista pjesma vrti se u beskraj.
Sama ispod zvijezda. Kao i uvijek.
Vidi što je ostalo od mene.
Prebirem tiho po snovima.
Negdje u polusvijetu.
Gdje si ti???
Voljela sam. Možda je ta ljubav stigla na krive adrese.
Možda se zagubila u prolasku vremena.
Sjećam se ljeta. Modro, Zeleno i Bijelo.
Moja krila prvi put raširena. A onda slomljena,
Trenutak prije prvog leta.
Priznajem da živjela sam snove.
Radila sam greške. I ne žalim.
Nikad se više neću osvrnuti natrag.
Iz novog jutra opet ću zaboraviti.
Pronađi me. Pronađi me i podsjeti me
Kako je to bilo kad nisam bila sama.
Kad je put od srca do srca bio tek...
Trenutak udaljen.
Još uvijek te čekam. Pronađi me.
| < | travanj, 2013 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 |
| 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 |
| 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 |
| 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 |
| 29 | 30 | |||||
Jednoj Ljubavi...
Jednoj Nadi...
Svim Nemirima...
Svakoj borbi s vjetrenjačama...
I svim Izgubljenim Dušama...
O autorici i blogu:
Jeka tisine postoji dugo, pod različitim imenima.
Uz povremene pauze u kojima se odvijao život.
Tekstovi su osobne prirode, promišljanja i samoanalize.
Ovdje vježbam usmjeravanje misli i komunikaciju.
Tu ostavljam svoje osjećaje,
Svoje misli, svoje snove.
Da me manje more
Kad živim svoj normalan život.
----------------------------------
S vremena na vrijeme se uhvatim kako se vraćam ovdje.
Puno mojih priča započelo je baš na ovom mjestu.
Puno ih je i završilo... Baš na ovom mjestu.
Tkale su se nade. Lovili trenutci sreće.
Slavile tuge.
Uglavnom, ovdje sam bilježila svoje tihe vječnosti.
Nekoliko života je prošlo od onda.
Bila sam klinka od šesnaest.
Imala sam snove o savršenoj ljubavi.
I željela sam vidjeti, željela sam znati.
Otkriti i obuhvatiti.
Ne znajući što je zapravo to što tražim.
Dvanaestak godina kasnije...
I dalje želim vidjeti i znati.
Otkriti i obuhvatiti.
Koliko se uporno uvjeravala da se stvari mijenjaju...
Vidjela sam kako lako ljubav nastane i naizgled nestane.
Povremeno sam bježala od nje...
Nešto što nemaš ne možeš ni izgubiti.
Vidjela sam je kako se preobražava.
I shvatila da nikad ne umire.
Ovo nije novi početak.
Ovo je nastavak priče.
Sve dok ne saznam.
Otkrijem i obuhvatim.
Sve ono što su dosad bili samo snovi.
2018.
----------------------------------
----------------------------------
Nisam oduvijek bila to sto sam danas.
Dosta vjerojatno necu biti ni to u buducnosti.
Sad mogu izbrojati 4 razlicite verzije sebe.
Smedjooko dijete koje je sanjalo o zvijezdama i veralo se po drvecu da im bude blize.
Tinejdzericu koja se prvi puta susrece s vlastitom verzijom prokletstva i u koju se tiho uvlaci mrak.
Mladu zenu koja napusta sve zbog ljubavi. I odlazi nekoliko godina kasnije, vraca se svojim korijenima (isto iz ljubavi).
I sebe. Pomalo cinicnu, ali jos uvijek idealisticnu. Lovca na trenutke. Osobu koja uci i poucava.
Ovo je jos uvijek radna verzija. Kad pozbrajam pluseve i minuse, sve u svemu, nije lose.
Napredovala sam. Rusila i gradila.
Dolazila neocekivano i isto tako odlazila.
Cesto pod okriljem noci.
Ovaj blog sadrzi zapise tri od cetiri verzije mene.
Isto sam neocekivano ostavljala zapise i napustala ih.
Puno je prica ostalo neispisano.
Neke od njih nikada necu moci dovrsiti.
Ali doci ce nove price, nova svjetla i nove tame.
I ja cu opet promijeniti oblicje.
2019.
----------------------------------
----------------------------------
Sve price koje sam ikad ispricala bile su price o ljubavi.
Pisem vec 14 godina ovdje. I ovdje postoje zapisi o svim mojim ljubavima.
Zadnjih godina sve manje dijelim detalje.
Cuvam ih za nas kao nesto dragocjeno.
Ali ova ljubav je sveprisutna.
U mojoj srzi. U svakoj mojoj pori.
Zaogrcem se njom svakog jutra kao stitom.
Kad sam bila mladja, vjerovala sam u savrseno.
Shvacam sad da nesto takvo ne postoji.
Postoji niz trenutaka koji dijelimo.
Nizemo poput bisera.
Neki od njih su sjajni, neki mutni i tamni.
Ali su nasi i samo nasi.
Postoji vise vrsta ljubavi.
Dugo me mucila ona romanticna ljubav.
Dok nisam shvatila da ima ljubavi koje je nadilaze.
Preobrazavaju je u nesto drugo.
Univerzalna Ljubav.
Ljubav Stvaranja.
Ona se nikad ne moze prevesti u rijeci, ali je rijeci, a jos vise djela, isijavaju.
Zrace.
Ona cini sve druge vrste ljubavi potpunijima.
Daje im snagu i sjaj.
Nekad je mogu vidjeti. Osjetiti.
Jos je ne mogu pojmiti.
Ali mogu rijecima docaravati njezinu snagu.
I zato nikad necu prestati pisati price o ljubavi.
2020.
----------------------------------
Godinama vec pricam price o znanosti...
O misterijama Svemira. O nastanku elemenata.
O tome od cega se sastoji sve sto poznajemo.
Pricam price o zakonima fizike i kemije.
O velikim ljudima koji su ih otkrili.
O malim ljudima koji su dali doprinos spoznaji.
Godinama vec pricam price o Ljubavi.
O ljubavi izmedju voljenih. Izmedju prijatelja.
U obitelji. I onoj Ljubavi koja sve prozima.
Pricam price djeci. Odraslima. Koji su
U srcu sacuvali cudjenje i ostali djeca.
I sad... Pricat cu price Njoj. Malenoj.
Pricat cu kako je ona dijete zvijezda.
Kako je cudesan ples prirode dao zivot.
Kako u sebi nosi zapis generacija prije nas.
I pricat cu joj price o Ljubavi. Koja sve prozima.
Pricat cu joj kako sam voljela... I da je Ona
I ostat ce... Utjelovljenje sve moje Ljubavi.
2020.
----------------------------------
Ovih dana, koliko god bila u nestabilnom stanju, osjecam Ljubav oko sebe, u cistom i nedirnutom obliku.
Drzi na okupu svaki moj atom.
Dok imam osjecaj da se rusim, bude moj najjaci potporanj.
Prepoznajem je... U davno znanim i novim licima.
U poljupcu. Zagrljaju. Lijepoj rijeci.
U osmijehu mog djeteta.
Ljubav privlaci Ljubav, sve dok ne shvate da su one jedno. Oduvijek bile, Jedno i Nerazdvojno.
Pustam je da me obuhvati. Da osjetim svu njenu snagu i silinu. Djeluje u svakoj mojoj stanici, grlim u sebi sve one daleke svjetove. Obuhvacam i ja nju. Srcem.
Osjecam je. Koncentriram. I potom destiliram u Rijeci.
2021.