Zdravo, Moj Netko.
Možda mi dosad već i znaš ime. Možda ne.
Što da ti pišem??? Riječi nikad nisu toliko teško prelazile preko prstiju.
Ona ista pjesma vrti se u beskraj.
Sama ispod zvijezda. Kao i uvijek.
Vidi što je ostalo od mene.
Prebirem tiho po snovima.
Negdje u polusvijetu.
Gdje si ti???
Voljela sam. Možda je ta ljubav stigla na krive adrese.
Možda se zagubila u prolasku vremena.
Sjećam se ljeta. Modro, Zeleno i Bijelo.
Moja krila prvi put raširena. A onda slomljena,
Trenutak prije prvog leta.
Priznajem da živjela sam snove.
Radila sam greške. I ne žalim.
Nikad se više neću osvrnuti natrag.
Iz novog jutra opet ću zaboraviti.
Pronađi me. Pronađi me i podsjeti me
Kako je to bilo kad nisam bila sama.
Kad je put od srca do srca bio tek...
Trenutak udaljen.
Još uvijek te čekam. Pronađi me.
Post je objavljen 02.04.2013. u 21:27 sati.