Krajem proljeća odlazim biciklom na putovanje - ekspediciju na područje deset država Jugoistočne Europe i Male Azije. Želim upoznati prirodne ljepote zemalja i kulturne običaje raznih naroda koji se stoljećima isprepleću na ovim područjima. Vjerujem da je previše toga negativnog napisano i spomenuto vezano za to geografsko područje te se stoga želim osobno uvjeriti u dobrotu i gostoljubivost tamnošnjih ljudi. Jedan od ciljeva je i popeti se na po jednu visoku planinu u svakoj od pojedinih zemalja. Smatram da je bicikl kao prijevozno sredstvo idealno za ovu priliku jer je dovoljno spor da bih mogao upoznati krajeve i ljude između gradova i mjesta, promovira sportski i ekološki način života, a i financijski je najpodnošljivije. Kako će to sve izgledati na "terenu" moći ćete pratiti kroz fotografije i tekstove putem ovog bloga, te slati eventualne prijedloge i komentare. Posebno bih se želio zahvaliti sponzorima, prijateljima, obitelji i dobrim ljudima bez čije pomoći ne bih mogao realizirati putovanje.
-----------------------------------------------------------------------------------------------
jučer oko 21h sam stigao u Novi Sad kod starog druškana Voje taksista. uz večericu i odličan Iločki traminac obnavljamo stare uspomene. volio sam ga pobjeđivati u bilijaru, a dali mogu još uvijek vidjet ćemo večeras.
ali vratimo se malo unazad.
30. maja odlazim iz Slovenije preko prve veće (petnaestkilometarske) uzbrdice i vraćam se u RH negdje iznad Karlovca. cilj mi je bio Duga Resa gdje ostajem dan i po te se malo odmaram, konačno sređujem internet na telefonu, preslagujem stvari i ustanovljavam da mi fali karimat (podloška za spavanje za ispod vreće), koji se kasnije pronalazi u Ilirskoj Bistrici ispod kreveta te bi me trebao dočekati u Beogradu.
dana 1.06. rano ujutro prelazim Mrežnicu te jurim u 100km udaljeni Sisak ispred oblaka, a bili su najavljeni popodnevni pljuskovi.
SIN VJETRA ILI 14km za 50sec:
MREŽNICA
NEGDJE U BANIJI
NEGDJE NA KORDUNU
vožnja kroz Kordun i Baniju je bila interesantna, a žao mi je da vremenske prilike ne dozvoljavaju da se popnem na Petrovu goru gdje sam bio valjda još sa osnovnom školom ili izviđačima. uz put se pojavljuju prvi makovi koji će me pratiti cjelim putem do danas.
što se tiče vremenskih prilika i vožnje pod kišom, tu sam se opremio vodonepropusnim jaknom, hlačama, kao i svim torbama na biciklu (bar tako kažu). pošto je već dosta toplo nije baš ugodno voziti obučen u jaknu i duge hlače od plastičnih materijala, pogotovo uspone, kada se još pojačano znojite. ali moguće je.
kada kiša pada dugo, ne čekam da stane, ali ako ju mogu izbjeći još bolje. isprobao sam svu tu opremu već nekoliko puta i nije promočila. ipak stižem u Sisak prije kiše, a nedugo potom nastaje prolom oblaka.
slijedeći dan krećem prema parku prirode Lonjsko polje. nabavljam sprej za komarce za 25 i luftmadrac za 15 kuna. cesta prati rijeku Savu gotovo cijelim putem.
SKELA NA SAVI
iznenadilo me koliko je rijeka mirna, zapravo stoji. na nekim mjestima je skroz obrasla u lopoče ili neko slično bilje. u selima uz put prevladavaju prastare neobnavljane drvene kuće i gospodarstva uz tek poneku nedovršenu kuću od cigle. jedna baka u selu Čigoču mi priča da su njenu kuću već dvaput selili njeni preci, a ona živi u njoj više od 60 godina. jednostavno se rastavi do zadnje daske, preveze i postavlja na nove temelje.
BAKA I NJENA POKRETNA KUĆA
ipak svakako najtipičnije za ovo područje je velik broj ptica, pogotovo roda. u nekim selima, a posebno u Čigoču, gnijezda se mogu vidjeti na gotovo svakom drugom krovu. kažu sve te rode odlaze negdje u osmom mjesecu na dalek put do juga Afrike, a vraćaju se u trećem. a gdje dođu u toj priči djeca ne znam. u ovdašnjim selima se nisam baš nagledao djece, čak ima više roda od stanovnika. biće da rode rade više po tom pitanju u Africi, a ponešto se možda i izgubi po putu.
na izlazu iz Lonjskog polja stižem sa kišom u Jasenovac, obilazim spomen područje, klopam jeftine ćevape i nastavljam dalje put Novske. nisam poznavao nikoga u okolici, pa sam mislio pitati nekoga da mi dozvoli da sklopim šator ispod kakve nadstrešnice ili u garaži jer je kišilo. neće šator promočiti, ali htjeo sam izbjeći sklapanje i pakiranje po kiši ujutro. u selima poslije Novske primjećujem velik broj napuštenih kuća bez prozora i vrata, te sam upitao na par mjesta ljude, ali su mi rekli da pitam nekog drugog. već je bilo kasno te odlučujem "kampirati" u prvoj takvoj kući koja nije izložena pogledima.
ujutro krećem u pravcu Slavonskog broda te ubrzo srećem biciklista Milana iz Kaštela koji vozi turu po Slavoniji i dogovaramo gradele kada budem prolazio kroz njegov kraj. cijelim putem do Slavonskoga broda dominira jedna ravna cesta s koje nikad ne skrećem i koja unatoč pokojoj oznaci biciklističke rute ne nudi niti klupice za odmor niti koševe za otpatke.
MILAN IZ KAŠTELA
KUĆA I POL
uvečer stižem u Slavonski brod kod Marka Lalića, prijatelja iz RAK-a Rijeka koji me ugošćuje, a čujem i da se ženi te mu ovim putem želim sreću.
odlučio sam sutradan skrenuti u Bosnu (točnije Bosansku posavinu).
prelazim most i ulazim u Bosanski brod te dalje uz Savu prelazim preko ušća Bosne, Bosanskog šamca sve do Orašja. u selu Novi grad susrećem simpatičnu staricu koja je sama i djeluje sretno da ima s bilo kim popričati. priča ona da se sama skrbi o vrtu i živini, da 50 metara oko kuće ima neobilježenih mina, da je nekad tu život bio pjesma, da peče rakiju svake godine, a i sama popije ponekad. nije se sjetila popiti jednu samnom he, he ... uz put se izmjenjuju ćirilica i kvadratići, a krstevi i križevi na novouređenim tornjevima kao da se takmiče koji će se vidjeti iz veće daljine. ne bih želio nikoga uvrijediti , ali prizori izgledaju žalosno i nesrazmjerno. bar meni. konačno, odmaram u simpatičnome gradiću Orašju gdje se opraštam od Save čiji tok pratim već danima.
TIŠINA TAMO
JEDNA OD MNOGIH
vraćam se natrag u Slavoniju i otkrivam novu poteškoću: milijune sitnih bubica koje ulijeću u oči (te sam večeri izvadio 3 iz jednog oka), a najviše ih je na područjima gdje je svježe otkošena trava. stavljam sunčane naočale te žmirkajući nekako uspijevam doći do Vukovara. taj sam dan prešao 135 km čime obaram vlastiti rekord.
NAKON 120KM SUNCA I 3 MUŠICE U OKU
radujem se susretu sa Milovanom, prijateljem kojega nisam nikad vidio. njega sam upoznao preko bike foruma te smo lani planirali nekakvu zajedničku vožnju, ali nije ispalo ništa od toga. on nije imao dovoljno vremena, a ja sredstava za realizaciju. naime plan je bio biciklom doći do planine Ararat na samom istoku Turske te se popeti na nju. krajem prošle godine pronalazim kontakte i vodiča za Ararat, ali mi on traži za dozvolu i vođenje par stotina eura. kako za te novce mogu putovati bar mjesec dana tako se ondašnji plan postupno mjenja do ovoga današnjeg. kada bolje razmislim drago mi je da je tako završilo jer ću obuhvatiti veći i raznovrsniji teritorij uz mnogo više planina, a Ararat će uvijek čekati tamo.
u nedjelju odmaram te mi Milovan pokazuje Vukovar i okolicu, spomen područje na Ovčari, priča o ostacima Vučedolske kulture, razgledam šume oko Dunava, vršimo mini servis na biciklu i razmjenjujemo iskustva.
sutradan 06. 06. odlazimo zajedno skoro do Iloka te se opraštamo uz ideju da bi mogli prilikom moga povratka kroz Crnu goru odvoziti dio puta zajedno.
MILOVAN I JA
VINOGRADI OKO ILOKA
kasnije nastavljam sam ka Novom sadu kroz polja loze od kojih se rade poznata vina iz ovih krajeva: traminac i graševina. putem podno Fruške gore me prate prvo vjetrić, a kasnije i kiša.
i konačno današnji dan provodim pisajući ove retke, švrljajući malo po gradu nakon nekih 6 godina otkada sam zadnji put bio u Novom Sadu. izgradilo se novih zgrada, cjene su jako skočile, a čak su me stigli i izraditi u Telenoru, kompaniji za mobilne telekomunikacije. naime kako bih uštedio kupujem novi broj telefona sa 250 din kredita i 350 mb mobilnog interneta. utvrđujem da mi je prilikom spajanja na internet telefon pojeo cijeli dinarski kredit, a još je i načeo megabajte. nakon šta sam se žalio službenica mi odgovara da pošto mi broj još nema mjesec dana ne može se registrirati (što neznam uopće što znači), ali da uvijek mogu napisati pismeno žalbu, što sam i uradio. tako da ne smijem kupovati daljnji kredit jer će mi nestati prilikom prvog spajanja. opcija je imati dvije kartice, jednu za sms-ove i eventualne pozive, a drugu za spajanje na net. uostalom isto sam imao i u Hrvatskoj. skupu vipovu sa podnošljivom cjenom mobilnog interneta i pristupačniju tomato koja mi je počistila 20 kuna za nepunih 10 sekundi otvaranja ovoga istog bloga.
ipak pomisao na večerašnju pobjedu u bilijaru nad Vojom i to na gostujućem terenu mi vraća osmijeh na lice.
kako sam dobivao više upita zašto se ne piše češće ovaj blog evo da odgovorim: osim šta nemam računalo kod sebe (a na telefonu su tipke presitne, a i preskupo je) i kada nađem računalo uglavnom sam preumoran i treba mi jako puno vremena za pisanje. također, bude i dana kada se ništa značajno ne događa te bi samo navođenje činjenica bilo suhoparno. i još nešto, kraj sebe nemam literaturu niti vremena za prošireno opisivanje pojedinih činjenica ili geografskih područja te se oslanjam na vlastito znanje i pamćenje. isto tako nemam ni profesoricu književnosti za ženu da me nauči boljem pisanju, ali zahvalan sam i lektorici i prijateljici koja će vjerujem, ako nađe vremena, malo prekontrolirati tekst.
i na kraju malo o brojkama i psihofizičkom stanju ... prešao sam do sada u 12 dana oko 850km, ne primjećujem da sam išta smršavio, imam očekivanu laganu upalu mišića. psihički se osjećam odlično i ništa mi ne fali. volio bih da se tako i nastavi.
