STO(145) DANA oko BALKANA

evo me!

bliži se dan polaska, računam negdje sredinom petog mjeseca da bih krenuo, ako sve bude išlo po planovima, a nadam se da hoće. uostalom prvobitni plan je bio da odem u četvrtom mjesecu, da bih djelomično izbjegao vrućine, ali i ovako mi je budžet mršav te bih bez dodatne plaćice sve bilo teže izvedivo.
ne mogu da se ovom prilikom ne zahvalim šefu i osoblju restorana "Viktorija" na razumijevanju za moje vragolije. drugim riječima, radim do kraja ovoga mjeseca te sa praznikom rada kačim pregaču o klin, a s klina skidam bisage i ruksak i u dva tjedna ima da sve te stvari (koje još nisam ni pola kupio) nađu svoje mjesto unutra. a kako sve što bi meni trebalo sigurno ne može stati, ne samo zato što nemam lovu za sve nego i zato da se dođe do neke relativno podnošljive kilaže, tako moram mudro odlučiti čega ću se odreći.
osim toga ima tu još dosta logističkog posla oko sređivanja eventualnog krevet+tuš gostoprimstva u pojedinim zemljama. uglavnom u Sloveniji, Hrvatskoj i Srbiji imam već podosta prijatelja i znanaca, ali ako netko ima kakvog rođaka ili prijatelja u Makedoniji, Grčkoj, Bugarskoj,Turskoj, Crnoj gori ili u BiH rado ću im prenijeti vaše pozdrave.
što se tiče fizičkih priprema odvozio sam nekih 500 km u svim smjerovima iz Rijeke: magistralom na jug, magistralom u Istru, prema Gorskom kotaru, prema Hreljinu, Rijeka-Klana-Bistrica, a još mi je samo ostalo na Učku, a ako se naljutim ovih dana odoh i tamo. da se malo pohvalim čini mi se da svaki put sve više napredujem, ali realno kada na sve to "prilijepim" 20-30 kg tereta na biciklu, mislim da će mi početni osmijeh na licu brzo splasnuti iza prvog zavoja i prerasti u "kakav sam ja glupan" izraz lica, ali za to sam se borio ...
ipak, kada dođe taj dan, završava jedan prilično zamoran period organiziranja, planiranja, prikupljanja, moljenja, te se nadam da sam nešto naučio o svemu tome. zašto idem sam, pitaju me često? pa zato što bih čekajući nekoga vjerojatno osijedio i izgubio elan, a to ne želim nikako. da budem iskren tražio sam nekoga za društvo, ali nitko ozbiljan se još nije javio. javilo se par momaka za zajedničku vožnju kroz Slavoniju i Vojvodinu, pa ako ima netko zainteresiran za još kakvu daljnju dionicu dobro, a ako nema opet dobro. i na kraju ovog prvog javljanja što reći nego "jedva čekam"...