Badnjak, Božić, praznici!
Božić nam je pred vratima!
Svi pjevaju božićne pjesme, grad obasjavaju milijuni žarenih lampica...
Djedovi u crvenim odijelima se penju po prozorima, šeću po shopping centrima...
Sutra će tata u dnevni boravak unijti veliki bor!
Kako je zapravo nastao običaj kićenja BOŽIĆNOG DRVCA?

Postoji legenda da je, sveti Bonifacije (672.- 754.), koji je iz Engleske došao u Njemačku
propovijedati Kristov nauk, na primjeru stabla jele, koje ima oblik trokuta, ljudima tumačio
tajnu Presvetoga Trojstva.
Obraćenici, koji su se prije toga klanjali hrastu, tada su počeli poštovati jelu.
Od 12. stoljeća ljudi su u božićno vrijeme vješali jelke na stropove svojih kuća, kao znak da su kršćani.
-Drvce podsjeća na raj zemaljski!
Prva okićena jelka pojavila se 1510. godine u gradu Rigi, u Latviji.
Kažu da se Martin Luther prvi sjetio staviti svjećice na drvce, početkom 16. stoljeća.
U jednom opisu božićnoga drvca iz Strasbourga iz godine 1601. spominje se da
je bilo ukrašeno keksima, savijenim šećernim štapićima i papirnim cvjetovima.
Drvce je bilo slika drveta iz zemaljskog raja.
Slatkiši su predstavljali obilje, a cvijeće je u početku bilo
samo crveno i bijelo (te su boje bile simboli
znanja i nevinosti).
Oko godine 1610. izumljeni su mali sjajni
srebrni ukrasi, šljokice. Postojale su posebne naprave za izradu ukrasa od srebra, pa je sve
do sredine 20. stoljeća bilo uobičajeno ukrašavanje drvca čistim srebrom, ali
dodavani su i drugi ukrasi.
U Europi je bio običaj da se na stol postavi više malih božićnih
drvâcâ, po jedno za svakog člana obitelji, s
darovima ispod njih.
-Svi su željeli drvce jer, ima ga i kraljica!
Kad je godine 1846. u novinama izašla slika engleske kraljice
Viktorije kraj božićnoga drvca, ljudi su u Engleskoj i Americi naveliko počeli postavljati
božićna drvca po kućama.
Tako je bilo u cijeloj Europi, osim u Sredozemlju, gdje je
narod više volio jaslice nego božićno drvce!
Želim VAM svima SRETAN BOŽIĆ i lijepo se provedite za praznike!!
(naravno, oni koji ih imaju)


23.12.2006. u 22:04 ~
18 ~
P ~
#
| < |
prosinac, 2006 |
> |
| P |
U |
S |
Č |
P |
S |
N |
| |
|
|
|
1 |
2 |
3 |
| 4 |
5 |
6 |
7 |
8 |
9 |
10 |
| 11 |
12 |
13 |
14 |
15 |
16 |
17 |
| 18 |
19 |
20 |
21 |
22 |
23 |
24 |
| 25 |
26 |
27 |
28 |
29 |
30 |
31 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Da ili Ne?

Srce ima svoje razloge: „svoje“,
o kojima razum ništa ne zna i
nikada ne može nešto znati!

GNOTHI SEAUTON!
(Spoznaj sama sebe)
Tako je po predaji glasio natpis na Apolonovu hramu u Delfima.
"Dijete je maleno, ali nosi u sebi čovjeka;
Mozak je malen, ali skriva misao;
Oko je samo točka, ali obuhvaća beskraj."
(Alexandre Dumas, Dama s kamelijama)
"Budi kao izvor što se prelijeva,
a ne kao bunar u kojem stoji uvijek ista voda."
(Paulo Coelho, Veronika je odlučila umrijeti)

"U jednom svijetu punom dvomislenosti ovakva se izvjesnost događa samo jedanput i nikada više, ma koliko života čovjek proživio."
(Robert James Wahler, "Mostovi okruga Madison")
"Ako si kamen, budi mramor,
ako si cvijet, budi mimoza,
ako si čovjek, budi ljubav..."

O meni:
-vesela
-romantičarka
-voli čitati knjige
-voli se glupirati
-voli svoju obitelj i prijatelje
-voli gledati zvjezdano nebo
-voli otići na selo
-voli umjetnost
-voli šetnje
-voli promatrati ljude
-voli pjevati
-voli trabunjati po klavijaturama
-voli se duuuugo bučkati u moru
-voli plivati
-voli dugu kosu
-voli ljude onakvi kakvi jesu
-voli vidjeti druge kako se smiju
-voli spavati na trbuhu
-voli čokoladu
-voli imati urednu sobu
-voli sjediti na podu
-voli biti zaljubljena

"Ali Ljubav...daruje oku
dragocjeni vid;
Oči zaljubljenoga
zaslijepit će i orla;
A njegove uši čut
će i najtiši zvuk,
Dok je duša lopova
sumnjičava i gluha:
Osjećaj Ljubavi mnogo je
krhkiji i osjetljiviji
Od nježnih ticala
puža u kućici."
(William Shakespeare)

Svakakve misli...

Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr
Teica
Lina
Sekica
Smilić ;-)
Skladateljica snova
Kikiriki
Ayrani
Zvonjava
Jode
Njofra
DJ Da Force

Pjesme...

Na kori na stablu
djevojka je jedna
urezala svoje ime.
A stablo, dirnuto duboko,
na djevojku spustilo cvijet.
Stablo sam ja,
dirnut i tužan,
a Ti si djevojka
koja mi deblo ranila.
Tvoje milo ime
vječno ću pamtiti,
ali reci što si učinila
s mojim jadnim cvijetom.
(Ibrahim Ferrer, Buena Vista)

UTJEHA KOSE
Gledao sam te sinoć. U snu. Tužnu. Mrtvu.
U dvorani kobnoj, u idili cvijeća
Na visokom odru, u agoniji svijeća,
Gotov da ti predam život kao žrtvu.
Nisam plako. Nisam. Zapanjen sam stao
U dvorani kobnoj, punoj smrti krasne,
Sumnjajući da su tamne oči jasne
Odakle mi nekad bolji život sjao.
Sve baš, sve je mrtvo: oči, dah i ruke,
Sve što očajanjem htjedoh da oživim
U slijepoj stravi i u strasti muke,
U dvorani kobnoj, mislima u sivim.
Samo kosa tvoja još je bila živa,
Pa mi reče: Miruj! U smrti se sniva.
(Antun Gustav Matoš)

PRATNJA
Njene mi oči nisu dale
zaboraviti posve na nju.
one su samo meni sjale
na mojem dugom putovanju.
Kao da hoće da me brane
sve moje pratile su pute.
a u tegoba pune dale
pogledahu me zabrinute.
(Dobriša Cesarić)

Pitam Te
Hoćeš li se na me sjetiti kad odem,
Ti, što me i sad držiš za odsutna?
Tko će znati je li ta ledena ruka
već svemu kraj ili tek početak?
I znati da li s tjeskobom ili obećanjem
šapućeš moje ime u kasni noćni sat?
I znati da li se u svojim snovima
bojiš mene ili se za sebe bojiš?
( Josep Carner )

ČEKAJ ME
Čekaj me i bit ću tu,
Samo čekaj mene…
I u dobru i u zlu,
Kad oluja krene.
Čekaj me kad padne noć,
Čekaj svako veče,
I kad drugi neće moć,
I kad drugi neće.
Čekaj kada neće bit
Pisma izdaleka,
Čekanja kad bude sit,
Drugi koji čeka.
Čekaj me i bit ću tu
I ne praštaj sada
Tima što u svakom zlu
Pamte riječi jada.
Neka mati, neka sin
Misli da me nije.
Tužan drug uz vatre dim
Suze neka lije,
Neka dignu čaše svi
U čast zadnjoj uri,
Ali s njima nemoj ti,
Čekaj, i ne žuri.
Čekaj me i bit ću već
I od smrti jači.
Neka kažu tužnu riječ:
„Nema ga i plači!“
Kako shvatit može taj
Vjerno srce žene?
Svojom nadom ti si, znaj,
Sačuvala mene.
Zašto ja sam opet tu
Tek mi ćemo znati –
Čekala si i u zlu
Da se tebi vratim.
(Konstantin Simonov)

Stopala u nizozemskom pijesku...
Dragi ljudi iz zkm-a!
