jednom

jednom

jednom će netko reći...
jednom će biti...
jednom će doći..
jednom ćemo dočekati...
jednom ćeš i ti...
jednom ću i ja...
jednom ćemo znati...
jednom će konačno...
jednom će...se ispuniti naša nadanja
i naše želje
i stvarno vjerujte jednom...
će se ostvariti naši snovi...
jednom ćemo znati zašto...


*tamo gdje su ... nastavite

ne budite mi moje pjesme

večeras moje pjesme spavaju
umorne su od svega
i ne budite ih,
ne izgovarajte im riječi -
jer sna im treba

ostanite i slušajte kako u snu dišu
onom istom rimom
i buncaju neke stihove...
ne budite mi moje pjesme-
one sanjaju slatke snove

ajmo

uzimaju nam vrime
svak po malo
i na kraju dana
ostane tako malo, malo...

minute, sate, dane
kradu nam, uzimaju
a zauzvrat -
ništa nam ne daju

uzimaju nam sve
trenutke koje smo izgubii
i ta daleka mista
na kojima nismo bili

zato ajmo odavde
što dalje od lopova i tata
samo nam vrime uzimaju
ništa nam ne daju

već ko lihvari
sve ti s kamatama naplate
sve ti uzmu
a ništa ne vratu

uzimaju nam vrime
a njega je malo
ajmo odma odavde
iskoristiti ono što nam je ostalo

ajmo...jer vrime ide
treba jedanput u životu stat
jer kad nam bude lipo
nećeš ga moć zaustavit i samo će ostat
ono: što bi bilo da smo...
što da sam...
da si...znala, znao
da je vrimena sriće tako malo...
ajmo odma odavde
iskoristiti ono što nam je ostalo

ajmo...rekla je sinoć

večer smirenja

nebo mog života
u večeri ovoj punoj zvijezda,
koje sjaju još u mom životu
u mojim sjećanjima
zvijezde koje se pale
zvijezde koje padaju i nestaju...

i htio bih večeras reći oprosti
svakoj toj zvijezdi
i reći oprosti svima onima:
*koje sam u životu uvrijedio;
*kojima sam upropastio sretne trenutke;
*koji su od mene tolko toga očekivali, a ne bez povoda;
*koji me večeras žele zagrliti, ali ne mogu;
*koji me ne mogu smisliti, zbog mojih postupaka;
*koji su polagali nade u mene;
*kojima nisam skinuo zvijezde, a dao sam im naslutiti da mogu;
*kojima se davno nisam javio i pitao kako su;
*kojima sam trebao sve reći, a ne šutjeti;
*kojima sam trebao šutjeti...;
*koje sam trebao nasmijati;
*kojima nisam obrisao suze...

* * * * * * * * *

i skupiti sve te zvijezde i dati ih tebi - Bože!
jer ovaj teret je pretežak
i nijedan zaborav ga ne prihvaća...
toliko težak da ne mogu doći to Tebe
da ti kažem koliko mi je teško...

uzmi me i
zajedno sa svim tim zvijezdama me zagrli...
a ja ću Ti jednu malu zvijezdu
donijeti na dlanu
*moju zvijezdu*
jer samo njoj ne mogu reći oprosti
pa ću reći umjesto njoj - Tebi:
OPROSTI za sve dobro koje propustih i loše koje počinih
...i zagrli me ovu večer
i drži u svom zagrljaju
sve dok zvijezde sjaju na nebu


SRETAN USKRS SVIMA!!!!!

NAJLIPŠI OSMIJEH NA SVITU

ima najlipši osmijeh na svitu
i kada se smije sve pjesme joj nisu ravne
i sva muzika na ovom svitu
i sve kompozicije i opere slavne

i najviše volim kad se smije
i moga bi je slušat život cili
u smihu i radosti kao nikad prije
duboku starost bi doživili

tvoj smih sada sa mnom vlada
i ništa drugo mi ne treba
a kad me san svlada
tvoj smih putuje put neba

R:smijat bi se vječno sa njom moga
i nikad mi ne bi bilo dosta
jer kad sve skupiš lipo iz života moga
samo mi je njen smih osta...

do jutra bit će uglazbljeno, možda uz male preinake

za one koje su zaboravili

"svršeno je"
i tada je sve krenulo
nezaustavljivo
iz svih pravaca
nakon datog signala
krenulo je...
i sudariti će se na poljani
na poprištu bitke...

a poslije jauka i plača
ostati će mir
i cvrkuti ptica
i leptir koji obilazi pale...

i doći će na livadu neka dijeca
i trčati će kroz visoku travu
kroz travu koja je sakrila tragove borbe
i smijati će se kao da nikad ništa bilo nije...

ostaju samo njihove sjene
koje se pružaju poljanama
kad ih mjesec osvijetli

posli nevere

smirilo se more
umuka je vitar
ostavili su razbacane grane drveća
i nasukanu brodicu na hridi

ali, zasjalo je sunce
tjerajući zadnje oblake
i ulazeći kroz škure
(koje su cilo veče lupale)
u našu sobu
budeći nas snene i zagrljene
još dugo, dugo posli nevere...

za nju

htio bih ti reći hvala
jednom i hoću

SIRENA

budi moja sirena
i skoči u moje more
jer ja u tom svitu
disati ne mogu

i puno je mriža i parangali
da bih ti se približio
budi moja sirena
i pođi sa mnom
... u dubine 'jubavi

tamo ćemo biti sami
i ni jedna nevoja nas neće snaći
samo tišina i pokoja
svijetleća riba - koja će
osvijetliti nas...zagrljene

budi moja sirena
i skoči u moje more
zaroni duboko
i naći češ me među koraljima
kako ih čistim od šporkice
što su je bacili ljudi

i ne zovi me gori
jer gori su oluje i nevere
budi moja sirena i dođi doli
dođi po mene...

kidaju me komad po komad
još me je malo ostalo
ti tjeraš lešinare oko mene,
ali bojim se uzalud -
njih je mnogo
i svaki uzme komadić

i bojim se da od mene neće ostati ništa
jer strvinari su uporna bića
koja ne odustaju lako
kada te načmu - ne staju
dok ne ostanu kosti
u pustinji života

ali još se nedam
još ima šuga u meni
i još imam zašto da postojim
i živim...
i još imam tebe na ovom putu
na koga se mogu osloniti
i polako naprijed
do naše oaze...

bez riječi i poneki uzdah
bez riječi, a toliko smo rekli jedan drugom
čemu bacati riječi u prazninu
kada ti tišinom kažem
sve što osjećam prema tebi
i molim te, nemoj ništa reći
neka ova tišina traje vječno
možeš samo pogledom i pokojim dodirom
trgnuti me iz ovog lijepog sna
čuti u tišini onu prelijepu glazbu
tvoga disanja i bez riječi
oteti sivilu ovu večer...
u tišini osjetiti sve što mi kažeš uzdahom
i otkucijima tvog srca koji tuče uvijek istim ritmom
u tišini slušati predivnu simfoniju osjećaja
u tišini, bez riječi, samo pogledi puni ljubavi
u tišini...
...

pred jutro

večeras je vratila smješak na mom licu
i natjerala me da se opet smijem
večeras mi je rekla zašto je sve to tako
i sjetila me da ima još netko
tko će me dočekati na stanici
sa smješkom i raširenih ruku
i da ima još netko na ovom svijetu
tko me čeka kome nedostajem
večeras mi je sa svojim toplim riječima
dala razlog da dočekam jutro sretan...
...jer je jedan lijepi dan iza mene

školjka

dubina, tama, more
i školjka duboko ukopana u kamenu
i očajnik koji je bezuspješno pokušava izvaditi
tebe snenu probuditi

naći biser u njoj
mali ali ljubavi vrijedan
žrtvovati život svoj
ionako je kratak i bijedan

ruke krvave od morskih stijena
kravava je duša moja
krvava je i morska pjena

i ronim prema dubinama ljubavi
pokušavajući izvaditi školjku duboko ukopanu u kamenu
tebe snenu probuditi
u dubokom, tamnom moru


...iz arhive...

rekla mi je, da ju je strah
da ću se promjeniti
da ću biti netko drugi
kada vrijeme prođe

rekla mi je, da ju je strah
koliko je dobro
da sve ne nestane
kada vrijeme prođe

samo sam šutio
ništa nisam rekao
jer vrijeme prolazi...
...i strah me je

početak

početak...ili ispočetka...
koliko sam stvari započeo,
a nikad ih nisam završio,
koliko sam samo obećanja dao,
a nisam ih ispunio,
koliko sam vremena trošio
na nevažne i prolazne stvari...
koliko se toga nagomilalo...
...opet ispočetka... do
novog početka.