jednom

nedjelja, 27.03.2005.

ajmo

uzimaju nam vrime
svak po malo
i na kraju dana
ostane tako malo, malo...

minute, sate, dane
kradu nam, uzimaju
a zauzvrat -
ništa nam ne daju

uzimaju nam sve
trenutke koje smo izgubii
i ta daleka mista
na kojima nismo bili

zato ajmo odavde
što dalje od lopova i tata
samo nam vrime uzimaju
ništa nam ne daju

već ko lihvari
sve ti s kamatama naplate
sve ti uzmu
a ništa ne vratu

uzimaju nam vrime
a njega je malo
ajmo odma odavde
iskoristiti ono što nam je ostalo

ajmo...jer vrime ide
treba jedanput u životu stat
jer kad nam bude lipo
nećeš ga moć zaustavit i samo će ostat
ono: što bi bilo da smo...
što da sam...
da si...znala, znao
da je vrimena sriće tako malo...
ajmo odma odavde
iskoristiti ono što nam je ostalo


ajmo...rekla je sinoć





- 14:21 - Komentari (4) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

  ožujak, 2005 >
P U S Č P S N
  1 2 3 4 5 6
7 8 9 10 11 12 13
14 15 16 17 18 19 20
21 22 23 24 25 26 27
28 29 30 31      


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

  • za one koje volim

Linkovi

AKO

  • Rudyard Kipling 1865-1936
    Nobelova nagrada 1907.


    Ako možeš sačuvati svoju glavu kada svi oko tebe gube svoje i okrivljuju te za to.
    Ako možeš da vjeruješ sebi kada svi u tebe sumnjaju i čak pridodaješ njihovim sumnjama.
    Ako možeš čekati, a da ti ne dosadi čekanje, ili ako si prevaren da ne lažeš, ili ako si omrznut da ne mrziš, a pored toga da ne izgledaš predobar ili premudar.
    Ako možeš sanjariti, a da snovi ne ovladaju tobom.
    Ako možeš razmišljati, a da ti maštanje ne bude cilj.
    Ako možeš se suočiti sa uspjehom ili neuspjehom i smatrati te dvije varalice kao da su potpuno iste.
    Ako možeš podnijeti kada čuješ da su istinu, koju si rekao izvrnuli nitkovi da bi napravili zamku za budale, ili gledati propast onoga čemu si posvetio čitav svoj život, i da pogrbljen sa dotrajalim alatom ponovno stvaraš.
    Ako možeš staviti na gomilu sve što imaš i baciti to na kocku, izgubiti i početi ispočetka i nikad ne izustiti ni riječ o tom svom gubitku.
    Ako možeš prisiliti svoje srce i živce i tetive, da te služe dugo iako ih više nemaš, i tako izdržati kada nema ničeg u tebi - samo volja koja ti dovikuje: "ustraj".
    Ako možeš razgovarati sa najnižim i sačuvati svoje dostojanstvo, ili šetati sa kraljevima, a da ne izgubiš razumijevanje za obične ljude.
    Ako te ni neprijatelj ni prijatelj ne mogu uvrijediti, ako te svi cijene, ali ne suviše.
    Ako možeš ispuniti jedan nezaboravan minut sadržajem koji traje šezdeset sekundi, TVOJA JE ZEMLJA I SVE ŠTO JE NA NJOJ, I IZNAD SVEGA BIĆEŠ ČOVJEK, SINE MOJ!