mladakucanica
plakati uz tužne pjesme ili kad stignu računi...
ili bar biti sjetna uz njih. nije da to volim, ali ima nešto posebno u tome, neki odušak, olakšanje. Balašević,Crvena Jabuka, Majke - najbolji su mi za to. a opet nekad, mogu ih slušati, i ma kako pjesme bile tužne, mene ne diraju. ovisi o mom raspoloženju.
zasad se ne žalim na račune koje plaćam - ljeto je zato najljepše godišnje doba. no uskoro dolazi sezona grijanja. ja svoju plinsku maju (naziv peći) palim među zadnjima - svi počnu ložiti, samo ja još ne. grijem se pod pokrivačima i na poslu. preškrta sam bacati novac u dim (to je ono što grijanje doslovno je). teško mi je za to izdvajati novce. spadam gotovo u hrvatski prosjek po visini plaće - gotovo 4 milje, no novci odlaze. samo mi prolaze kroz ruke. kao da sam nekakvo dijete. a nisam. svaku kunu trideset puta okrenem. i uvijek sam u dronjcima (ne baš doslovno, al kužite me, sigurno). stanarina, režije, kredit za auto i hrana isprazne račun redovito, svaki mjesec. kad i odem u trgovinu kupiti nešto sebi, vidim nešto za dragog, ili sestru, ili bude nekome rođendan... i tako u krug. a tek sam u sredini svojih dvadesetih, a već sam okusila valjda svu surovost života koju sam mogla, pa čak i onu koju nisam mogla, al eto nekim čudom me ni to nije promašilo.
ljudi roboti
jesmo li upravo to postali? gotovo da bih se složila. buđenje, posao, kuća, obaveze, ubijanje ono malo slobodnog vremena što nam je ostalo, higijena, sex, maženje, grljenje, spavanje i sutradan opet isto. kao da u životu varira jedino broj svađa koje se u jednom danu dogode među partnerima, u kući i na poslu te količina nervoze i brige koje nas prate, ovisno pod kakvim smo opterećenjem...
primjetila sam za sebe da kad upadnem u neke probleme i frke i strke, a ja onda laganini. opustim se mada znam da mi vrijeme curi i trese se tlo pod nogama. ne radim dobro pod stresom, pa ga se rješavam i onda kad ne bi smjela. ma zaboli me. ne isplati se gubiti živce zbog svega i svačega...
kako prestati biti robot, biti isti kao drugi, barbika napravljena u tvornici, na isti kalup kao i prethodne? ako nisi bitch nećeš opstati u ovom krvožednom beskrupuloznom uzmi-sve-što-stigneš svijetu. riješiti se stresa, to je jedna od primarnih stvari, bar meni. ne dajem da mi netko tj. nešto upravlja životom. od toga sam godinama pokušavala pobjeći za vrijeme svoje maloljetnosti. sad mogu i rješavam to na najbolji mogući način (zapravo onako kako znam). svi smo mi ljudi ok krvi i mesa.
