ili bar biti sjetna uz njih. nije da to volim, ali ima nešto posebno u tome, neki odušak, olakšanje. Balašević,Crvena Jabuka, Majke - najbolji su mi za to. a opet nekad, mogu ih slušati, i ma kako pjesme bile tužne, mene ne diraju. ovisi o mom raspoloženju.
zasad se ne žalim na račune koje plaćam - ljeto je zato najljepše godišnje doba. no uskoro dolazi sezona grijanja. ja svoju plinsku maju (naziv peći) palim među zadnjima - svi počnu ložiti, samo ja još ne. grijem se pod pokrivačima i na poslu. preškrta sam bacati novac u dim (to je ono što grijanje doslovno je). teško mi je za to izdvajati novce. spadam gotovo u hrvatski prosjek po visini plaće - gotovo 4 milje, no novci odlaze. samo mi prolaze kroz ruke. kao da sam nekakvo dijete. a nisam. svaku kunu trideset puta okrenem. i uvijek sam u dronjcima (ne baš doslovno, al kužite me, sigurno). stanarina, režije, kredit za auto i hrana isprazne račun redovito, svaki mjesec. kad i odem u trgovinu kupiti nešto sebi, vidim nešto za dragog, ili sestru, ili bude nekome rođendan... i tako u krug. a tek sam u sredini svojih dvadesetih, a već sam okusila valjda svu surovost života koju sam mogla, pa čak i onu koju nisam mogla, al eto nekim čudom me ni to nije promašilo.
Post je objavljen 13.10.2006. u 22:53 sati.