|
Nedavno sam, napokon, zakoračila u 21. stoljeće i kupila si nov, kvalitetan pametni telefon (prijašnji me dobro služio tih 5-6 godina, ali 2 Gige RAM-a u današnje vrijeme nisu ništa). Dok sam (praveći se da ću najednom postati produktivnija) skidala aplikacije za učenje jezika (*kežual flex na moj Memsire račun*), shvatila sam da si, napokon, mogu priuštiti instaliranje aplikacija koje nisu apsolutno neophodne.
I tako, tražim ja Wild Rift po Google Play Storeu, dok mi isti nije preporučio da probam aplikaciju Webtoon. Moram priznati da sam marginalno bila svjesna iste, uglavnom zbog stripa „Lore Olympus“ koji ima donekle zloglasnu reputaciju zbog toga što prikazuje vezu dvaju bogova (Hadesa i Persephone) između kojih postoji 2000 godina razlike. Ukratko, navukla sam se. Moram priznati da sam tek sad poslala svjesna koliko mi nedostaje čitanje (otkad sam počela gejmati na dnevnoj razini, nekako sam zapostavila čitanje), no to je priča za neki drugi put.
Jedan od stripova koji sam počela čitati je „True Beauty“ – premisa nije posebno spektakularna: glavnu junakinju smatraju neprivlačnom te ona zbog toga nauči kako prekriti svoje nedostatke šminkom do razine da ju više ni susjedi ne prepoznaju. Nadalje, radi se o (kvazi)ljubavnom trokutu, glavna je junakinja neiskusna i sramežljiva te do konflikta dolazi zbog nesporazuma u komunikaciji – dakle, klasična shoujo manga (ili manhwa u ovom slučaju). Moram priznati da je bolno očito kako nisam ciljana demografija u ovom slučaju, no, da sam deset godina mlađa, vjerojatno bi me se manhwa više dojmila. Ne znam, možda sam s godinama postala skeptičnija – u teenagerskim danima mi nikad ne bi palo na pamet razmišljati kako manhwa zapravo oslikava apsurdne standarde kojima se podvrgavaju k-pop zvijezde (i oni koji to pokušavaju postati) te kako se sve to prenosi i na „obične“ ljude (pogotovo teenagere) koji postaju sve iskompleksiraniji te se iživljavaju jedni na drugima (plus, protagonistica je baš stereotipna tiha ženskica (dobroćudna po prirodi) koja će se rijetko oglasiti kad joj nešto ne odgovara te će radnje sve istrpiti nego da uzrokuje da netko (pogotovo lik koji joj se sviđa) bude u neugodnoj situaciji).
Nakon svega što sam ovdje navela, čovjek bi se s razlogom mogao zapitati zašto sam, pobogu, krenula čitati tu mangu. Iskreno, razlog je poprilično glup – kad sam pročitala sinopsis, prva pomisao koja mi je pala na pamet je bila „Eh, ovdje se radi o šminkanju, nečemu o čemu nikad nisam imala pojma“. Shvatila sam, iako se često atribuiram kao feministica, zapravo uopće ne prepoznajem koliko još ima internalizirane mizoginije u meni.
Naime, dok sam bila mlađa, često sam za sebe, u svojoj glavi, koristila onu toksičnu mantru „not like the other girls“. Veći dio tog performansa nesigurnosti sastojao se od izbjegavanja svega ženstvenog zbog toga što sam to percipirala kao nešto loše. Iskreno, kad sam tek svježe došla na faks, još sam bila toliko zatucana da sam u jednom trenutku čak smatrala da sam trans – jednostavno mi nije padalo na pamet da postoji više performansa ženstvenosti. S vremenom sam shvatila da nije sve crno-bijelo, nego je zapravo spektar te da sama mogu odrediti koliko mi je ugodno pomaknuti strelicu na jednu ili drugu stranu. No, da netko 16-ogodišnjoj meni kaže da ću igrati otome igre te sliniti za k-pop skinovima u gejmu, mislim da mu ne bih vjerovala.
No, šminka je jedna od tih boljki koju imam iz tog doba – s jedne strane, sram me je što u ovim godinama nisam sposobna ispravno staviti išta više od olovke za oči, no s druge strane, nekako još uvijek imam tu određenu netrpeljivost prema tom simbolu ženstvenosti. Nisam sigurna zašto se uvijek osjećam nekako tjeskobno kad razmišljam o nošenju šminke – ne smeta mi činjenica što ju drugi ljudi nose, samo mi, nekako, djeluje krivo da ju nosim ja (osim za cosplay, no u trenutku dok cosplayam sam zapravo neka druga osoba, a ne ja). Zapravo, cijeli taj koncept uljepšavanja sa ciljem isticanja klasične ženstvenosti me dosta, ne znam, odbija? Jednostavno, nemam dobar razlog zašto još uvijek imam te ograde prema tom aspektu ženstvenosti, pogotovo s obzirom na to da sam svjesna koliko je to zapravo glupo. Internalizirana mizoginija je jedna od onih stvari na kojima ću morati raditi do kraja života.
Ukratko, to je razlog zbog kojeg sam odlučila početi čitati navedenu manhwu - iz inata prema svojoj vlastitoj zatucanosti, rekla bih.
No, ne bih rekla je čitanje manhwe bilo gubljenje vremena - kao što već ranije rekoh, dosta se govori o lošem tretiranju k-pop idola (čak i od strane njihovih vlastitih fanova) i mislim da je prikazivanje kako šminka daje dozu samouvjerenosti i osobama muškog roda također osvježavajuće (u Koreji je koncept šminkanja muškaraca manje stran, no ipak je još uvijek više-manje rezerviran za k-pop i idol scenu).
Suma sumarum: očito je da mi kliktanje glava in-game ne daje onu količinu intelektualne stimulacije koja mi je potreba kad me strip namijenjen za teenagere može nagnati na razmišljanje o vlastitim karakternim manama. Ili to, ili me je napokon dohvatila tjeskoba zbog socijalnog distanciranja.
Oznake: šminka, webtoon, strip
|
