Support main, BTW

E ljudi, napokon sam vam se i ja vratila! Bas sam vas se zazelila... Evo, sad cu obilazit blogove, samo prvo moram napisat post... Ovako ljudi... Odlucila sam da cu iduce godine ipak ici u kamp. Najme, moji su mi ponudili da idem ili u informaticki ili u jezicni kamp. Posto o informatici nemam pojma, a iz jezika sam truba, odlucila sam s njima ic na ljetovanje. To i ne bi bilo tako lose da mi djecurlija nije zagorcavala zivot. Ali imala sam i ja nekih asova u rukavu. Kao, na primjer, izronis neku zvijezdu ili raka i pokazes im i oni pobjegnu vristeci od straha. Ili jos ucikovitija metoda: ukljucite tv na maksimum i onda ih, kao carolijom, vise ne cujete. No, sve u svemu, dobro je proslo. Ali ipak mi je falilo drustvo mojih godina. Mislim, tamo su ovi vlasnici imali 15togodisnjeg sina, ali taj vam je zaluden Play Stationom. Kad smo se sreli, zvao me na igranje Play Stationa 2. Mislim, ja imam samo jedinicu zbog mojih skrtih parensa (ipak se treba neceg odrec radi saksofona), ali nisam luda da komuniciram s sinom vlasnika apartmana. Po mojim zivcima, mi bi jos izletili iz apartmana da sam se ja posvadala s njim. Bolje igrat na sigurno... A i mama me nije pustila zato sto sam dovukla svoj Play Station sa sobom. I tako nas je na negdje 2 dana ljetovanja uhvatila kisa, ali sve je dobro proslo. Moram napomenut da se moja „fancy“ sestra odmah sprijateljila sa tim ljudima i da je ona pozvana na besplatno ljetovanje kod njih. Mislim ono, super ce joj biti tamo sa njima. Inace je njoj cilj tjekom ljetovanja da se ja sto gore provedem. Ali ako ode, barem cu je skinut sa grbace na tjedan dana. Ali zato ja ode u kamp nagodinu i nadam se da cu uspjet odvuc Anu sa mnom i onda zbogom pameti... Ne da mi se vise pisat i budite pozdravljeni do sljedeceg posta.


I evo najcesce citanog stripa na moru ove godine (bar s moje strane).

E ljudi, pa kako ste mi? Ja sutra ode na MORE!!!!!!!!! Jeah. Nije to bas nesto bajno, pogotovo zato sto ide i hrpetina djecurlije, ali smijem ponjeti Play Station, pa cu ga jednostavno ukopcat i igrat kad se djeca pocnu svadat. I dalje sam opsjednuta Play Stationom, pogotovo zato sto je kuca svako malo puna djecurlije. I to ne obicne djecurlije, nego razmazene deriscadi! Ajde fala Bogu da ce se bar na ljetovanju broj djecurlije prepoloviti. A njalakse ih se rijesiti da samo ukljucis radio ili Play Station i vise ih uopce ne vidis (i ne cujes). I tako sam se vralila igranju Crash Bandicoota koje nikad nisam presla i sad sam napokon nadohvat cilja. Ostala mi je jos samo jedna, zadnja borba sa Cortexom u Crash Bandicootu 2 i presla sam! Napokon! No dosta moje ovisnocti o nasilju. Ja ode na MORE!!!! I nema me 2 tjedna! Pa moram se ic spremit do kraja jer krecemo u 4 ujutro. Nema meni spavanja... No na srecu, tu mi je moj Gospodar prstenova... Ajde bok ljudi! Moram ic! Ljepo se provedite do kraja 7. mjeseca! Do citanja (sto nece biti tako skoro)!

Evo nekoliko prizora iz Crash Bandicoota 2:

O ljudi moji, pa evo mene! Moguce je da je ovo moj zadnji post prije odlaska na more. Idem u mjesto koje se zove Jezera i nalazi se na Murteru. Idem 20.-tog, a vracam se najvjerojatnije 2. ili 3. zato sto idemo jos i obiteljskim prijateljima u Trogir. Kod mene inace sve po dosadnom starom obicaju. Kucom mi jos haraju horde djecurlije kojima je jedina misija unistiti moj zivot. Jos uvijek sam emotivno vezana za moj dragi Play Station i Crasha Basha na kojemu sam jos uvjek number 1. Cak sam se sjetila i malo svirati. Inace mi je profesor Smith uvijek zadavao nesto da vjezbam preko praznika, ali sada kad me se odrekao i kad je mislio da cu se ispisat, nije mi nista zadao. No imam ja jos nekih nota koje nikad nisam svirala pa cu ipak nesto vjezbati. Jedina novost koju sam napravila je to da sam pocela citati „Gospodare prstenova“. Zadnji put kad sam ih pokusala citat jednostavno sam odustala zato sto je novi Harry Potter bio u pripremi na hrvatskom pa sam citala sve dijelove iz pocetka da se bolje uzivim u knjigu. Ovako... Posto nemam vise nista pametnog za rec ( a ko da sam do sad imala) zamolit cu vas samo da posjetite blog moje sestre i da joj komentirate. Ubija me time sto joj nitko ne komentira. Evo vam link ovdje. Onda, citamo se kad se budemo citali!

I evo mene ljudi! Sad sam bas gledala po blogovima i vidim da svi nekud uskoro putuju (Suzy, Barby). Mene moji jedva iz kuce na Petrinjcicu puste! Mislim, i ja cu sad na more, ali mislim ono, zasto se ne mogu ko covjek rashladit na 3. slapu nego se moram brckat po plicaku na 2.? To stvarno nema smisla. I tako ja dane provodim pred Play Stationom. Nazalost, imam samo jedinicu, ali bolje ista nego nista. I tako su mi se dani pretvorili u ne bas pretjerano uzbudljive tuce sa raznim drugim negativcima. Problem je sto sam „malo“ previse glasna kad sam bjesna, pa se derem na prvu osobu koja mi pride. I danas je moj predragi otac cuo kako se derem na Agatu (stalno mi je skakala ispred ekrana) i vise nemogu cak ni sama na 2. slap, nego moram ici s mamom ili Agatom! Sta nije dovoljno sto sam spala na kupanje u vodi dubokoj oko pola metra, nego moram sad sa sobom vucarat i AGATU (moju mamu ne mozes samo tako natjerat u vodu)? Uglavnom, danas se nisam ni kupala nego sam se samo vozikala po nasipu sa Violetic. Ma sve u svemu, nist zanimljivo. Ne da mi se vise pisat post, pa cu vam dati jos samo jednu informaciju: moja sestra Agata je promjenila adresu bloga u http://kimononadkaslic.blog.hr . Evo vam i link ovdje. Molim vas da joj bar malo kommate zato sto se ona rijetko kad sjeti uopce pogledat svoj blog, a kamoli tudi. To je sve od mene za danas. Do citanja!

I evo vam nekoliko slikica iz moje najdraze igrice: Crasha Basha!

E ljudi, napokon sam se ja pojavila... Kao sto ste vjerojatno odmah primjetili, promjenila sam dizajn. Hvala Barby! Ja u zivotu inace nista ne radim, tu i tamo se odem brcnut na Petrinjcicu (sad su je lijepo obnovili) i uglavnom se vozikam uokolo. Evo, jucer sam otisla u Hrastovicu kod Đurđice. Znate, taj obican hrastovacki zivot. Setala sa me po puteljcima, rashladila noge u Petrinjcici, lovila ostavljeno mace po kuruzi... Nista posebno. Danas sam pak uzivala u blagodatima ovog grada. Kod nas je jucer bjesnila oluja! Doduse, nije pogodila mnogo toga, samo koje drvo, ali one su munje djelovale pomalo zastrasujuce. Tolko je jako bilo nevrjeme da su mi (doslovno) posteri padali sa zidova! Sta vise reci... Kako praznici prolaze, tako se blizi i moje ljetovanje. Ja odoh 20.-og na more. Idem u neko mjesto koje se zove Jezera i nalazi se na nakom otoku, pojma nemam kak se zove... Moram rec da su upisi relativno dobro prosli... 6. na listi sa 60 bodova od mogucih 90. I ici cu u skolu sa Pucovicima, Cavlovickom i onim kretenom Skrbinom. Sta ces, nista nije savrseno... Ma ne da se meni vise pisati, samo cu jos reci da mi je jedan igrac s Eura 2008. ostao u sjecanju. To je sretna sedmica njemacke reprezentacije. Pogodite...

I evo ljudi, napokon je gotovo! Danas sam, po posljednji put, otisla u 1. osnovnu skolu Petrinja na podjelu svjedodbi i tamo za zivota necu vise krocit kao ucenik. Sad kad je renovirana i sva „pofarbana“ i uredna, ona nije vise skola u kojoj sam se ja skolovala. Ne, ovo je sasvim druga skola. No, ta skola, iako je nova, mogla bi se nazvati raskrsce na kojem sam se, po posljednji put, oprostila od mog 8.c, generacija 2007./2008., koji je ostao upamcen, usprkos svim glupostima i nepravdama, kao najbolji razred koji je ikada pohadao ovu skolu i prof. Kaja Juric-Šošic je ostala upamcena po tome kako je od copora deriscadi napravila fin i posten razred.... Bla, bla, bla, mos si mislit, sve su to gluposti koje su nam danas recene. Ali ovo za raskrsce, to je ustvari istina. Mnogo ih se odlucilo za putove gimnazije, a ostali su se odlucili najvise za kuhare i frizere i poneki pojedinci su cak odlucili otici u Zagreb (Ines- geodetski tehnicar (go Ina, sigurno ces se obogatiti), Megy i Kika-porodilje (e ne bi ja...)). Putevima ekonomske sa mnom ce nastaviti Pucovici- Marko i Luka i Cavlovicka- Matea (u ekonomsku ce jos i Abramovic, ali njega ne racunam zato sto ide u Glinu). I tako mogu biti relativno zadovoljna ljudima s kojima nastavljam skolovanje. Mislim da ce mi jos najvise od svih faliti Kika, Ina, Đurđica, (koja ide za kuhara) i Suzy (koja ce vam ici u neku elitnu Zagrebacku skolu, samo nemam pojma kako ce upast (osim preko brata) zato sto cak i ja imam vise bodova od nje). Sve u svemu, imam priliku zapoceti potpuno nov zivot BEZ SANDRA (HAKERA)! To me ustvari najvise i obradovalo! Vise NIKAD, AMA BAS NIKAD necu ga vidjeti. To je mom zivotu dalo novi smisao. I Kaja nam je (naravno) za kraj rekla da zeli da se svi nademo 1.7.2009. da „proanaliziramo uspjeh u daljnjem skolovanju“. I sada napokon mogu krenuti iz pocetka! Doduse, tek sutra idem na upis (danas su SVI isli na upis i cekali satima, a sutra cu morat cekat svega nekoliko minuta). Samo da vam kazem da je Ana ponosno predala papire za turisticko-hotelijerskog-komercijalista i srela „novog Marca“. Pa, to ce joj popuniti prazninu koju je Marac ostavio... I jos da spomenem da smo Ana i ja napravile nas zajednicki blog. Evo vam link ovdje. Ajde bok ljudi i do citanja!